IZVADAK IZ PROŠLOSTI U SADAŠNJOST ZA NAŠU BOLJU BUDUĆNOST – KRSTITKE VERE-VIKTORIJE, KĆERKE MIRE I SLAVICE BAREŠIĆ

Dragi moji Hrvati i Hrvatice,

dragi vjernici,

Drago mi je da smo se skupa okupili kako bi proslavili slavna otajstva svete Mise i podjelili kršćenje dragom djetetu obitelji Barešića. Krstiti dijete našeg neustrašivog vojnika hrvatske osloboditeljske djelatnosti, Mire barešića i njegove drage gospođe Slavice Barešić bila bi i jest za svakog svjesnog hrvatskog svećenika jedna velika čast i ponos.

Ovo dijete ne zna ništa šta se oko njega događa. bar mi tako mislimo. U svakom slučaju za dijete je skriveno sve ono što je sada obuhvatljivo vidljivim ljudskim djelovanjem i sve ono što obavijeno Božijim tajnama u riječima. Odlučujuće je da pomoću svijetlosti vjere konstatiramo, da Stvoritelj Bog djeluje sa svojom milošću nad ovim dijetetom, da ga ta milost okružuje, da ona s njim koegzistira prije nego ju zamolimo. Tako Bog dolazi na naša vrata, da bi mogli pokucati na Njegova, tako nas Bog nalazi da bi mi mogli naći njega.

Možda ćete pitati: Šta se događa kršćenjem od strane Boga? Odgovr bi glasio, jasno opisano, da se ovdje nalazi vidljivi znakovi tj. voda i riječ u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Nevidljivo djelovanje Božije temelji se na znanju i vjerovanju, da je Stvoritelj Bog ljubio od vijeka ovo dijete, a da kršćenjem stupa u društvo Riječi, da postaje sestrom te Riječi Božije, koja se utjelovila i postala čovjekom u Isusu Kristu. Također vjerujemo  da će Bog uslišiti našu molitvu nad ovim dijetetom, upravo zato što ga obasjeva svijetlos vječne riječi, upravo zato što Stvoritelj Bog hoće da ovo dijete bude sveto, da ono uzljubi istinu, da ono spozna Njega – Boga Stvoritelja.

Mi vjerujemo da se je Bog objavio kao Bog milosrđa, preko utjelovljenja, rođenja, smrti i uskrsnuća svoga Sina Isusa krista. Kršćenjem ovog dijeteta svemogući Bog unosi novi život u tamu njegova bistovanja. Ovo se veliko čudo događa u vremenu i povijesti. tako ovo dijete postaje božanskom svetošću povijesti i milosnim darom vremena, koje počinje, raste i dostiže puninu savršenstva. Savršenstvo se pak postiže samo onada ako se dijetetu omogući slobodno živjeti, slobodno koegzistirati  u društvu sebi sličnima. Prema tome, kršćenje je čin koji kršćenika sjedinjuje s jednom vidljivom zajednicom onih, koji ispovjedaju vjeru u Isusa Krista, Njegovu smrt i Njegovo uskrsnuće i koji čekaju Njegov slavni dolazak.

Dakle ovo dijete koje ćemo krstiti, pripadati će jednoj apostolskoj, katoličkoj i rimskoj crkvi naših hrvatskih djedova, crkva našeg slavnog hrvatskog naroda. Tako dijete sa svojim kršćenjem ima pravo na životvorne darove Duha Crkve, ima pravo sudjlovanja u milosnim darovima Isusa Krista, i u svim drugim darovima Duha Svetoga. Ovo dijete postaje kršćenjem djelo neizmjerne tajne Božije. Kroz tu neizmjernost ono započinje životni put – put duhovnom milošću Trojedinoga Boga.

Dragi moji Hrvati, mi koji se nalazimo daleko od svojih kuća, daleko od svoje drage domovine Hrvatske, vjerujemo da je Bog s nama Pokažimo se pred strancima, među kojima živimo, radimo i patimo, da smo pravi kršćanski sinovi i kćeri Hrvatske. Hrvatski je narod jedna velika obitelj, koja je stvorena po Božijoj providnosti, koja je uzglobljena u život Presvetoga Trojstva u kojoj svaki član ima svoju dužnost prema zajednici, kao i zajednica prema pojednicu.

U Crkvi Isusa Krista, u toj pećini čvrstih načela, usred ovog uzburkanog mora labilnih ljudskih nazora, k tom žarištu Istine usred tmine i laži krivih nauka, k tom svetioniku ljubavi usred ovog pakla mržnje u koji je upao naš hrvatski narod, upiremo mi danas svoje oči.

Đavo je, prema riječima Isusa Krista, tražio da rešeta kao pšenicu Apostole, to jest da im ubije vjeru u Isusa Krista. Ali je Isus Krist molio, da ne klone vjera Petrova, nego da on obrativši se, utvrdi braću svoju. I kroz stoljeća ponavljaju se pokušaji sotone da iščupa iz ljudskih srca i duša svaku vjeru u osobnog Boga, a s vjerom u Boga i svako načelo morala, poštenja, narodnog prava, da na mjesto toga utvrdi u narodnom biću pobjedu laži, himbe i mržnje.

Ako biste me upitali u čemu gledam ogromnu vrijednost katoličke crkve u hrvatskom narodu, onda bih mogao odgovoriti: To je obrana dostojanstva ljudske osobe, obrana prava obitelji i obrana hrvatskog državničkog prava. Bez sumnje jedna je od najtežih zabluda našeg vremena, da je vrijednost ljudske osobe pala na ništa. S padom dostojanstva ljudske osobe, s padom vrijednosti čovjeka ne može se pomiriti ni jedan ljudski razum. jer bez obzira, da li vjeruje ili ne vjeruje u osobnog Boga, svaki, pa i onaj poklonik najluđeg materijalističkog naziranja na svijet osjaća u dubini svoje duše i ispovijeda to čitavim svojim bićem, da on nije i ne može biti ono isto što i njegov magarac, da on nije i ne može biti isto što i mjehurić sapunice što ga prpošno dijete pušta slamkom u zrak. Onaj koji je sačuvao blago vjere, onaj, koji nosi u duši neslomivu svijest o opstojnosti Boga Stvoritelja, samo on znade, da čovjek nije nikakav učinak neke maglovite panteističke evolucije, nego je djelo Stvoritelja volje, koji je progovorio i u životu izveo odluku “Načinimo čovjeka na sliku i priliku svoju”.

Prema tome, svaki čovjek ima neotuđiva prava koja mu ne smije oteti ili samovoljno ograničiti ni jedna ljudska vlast. Svaki čovjek ima pravo na tjelesni život, ima pravo na duševni život, ima pravo na religiozni život, ima pravo na svoju državu. I svaka povreda tih prava ne može, a da ne urodi vrlo lošim posljedicama. I ako danas toliko uzdišemo za mirom ja bih rekao: Tko hoće da se zvijezda mira pojavi i ostane nad ljudskim društvom, nad hrvatskim društvom, taj neka sa svoje strane pripomogne, pridonese da se hrvatskoj ljudskoj osobi vrati dostojanstvo, taj neka pripomogne i pridonese da hrvatski narod ostvari svoja nacionalna prava, taj neka pripomogne i pridonese da bi Hrvatskam postala nezavisnom i slobodnom državom. Bez ostvarenja ovoga nacionalnog prava, hrvatski narod nema nikakve šanse za svoj biološki, prema tome, za svoj narodni opstanak. Bez svoje države mi smo iščupani iz hrvatskog narodnog bića i raspršeni diljem svijeta kako bi se utopili u tami velikih naroda. Zato braćo na posao kroz prizmr Evanđelja, kroz prizmu Kur’ana do pobjede, do slobodne Hrvatske, kako bi nas kćerka Mire i Slavice Barešić mogla jednog dana blagosloviti.

Amen!

Vlč. Mirko Šarić.

———————

Ugodna mi je čast pozdraviti vas na ovom svečanom činu krštenja vašeg prvog dijeteta, novorođene male Vere-Viktorije. Uživate čast i poštenje svih nas ovdje prisutnih, koji su došli ne samo koji živimo i radimo ovdje u Švedskoj, nego se žrtvovaše i pohrliše Hrvati iz srca Europ Njemačke, da vam čestitaju i uzveličaju ovaj svečani čin krštenja – dan kada je primila na sebe vaša mala kćerka vera-Viktorija, sveti krst katoličke vjere.

Ovom svečanom činu, uz nas ovdje prisutne hrvate imamo i naše prijatelje Ukrajince, koji su naši istomišljenici i koji s nama ovdje surađuju. I konačno imamo i predstavnike Šveđana, u prvpm redu moji zetovi, jer ovdje đivimo i radimo, te i ova dvojica koji trče po ovoj sali, pola su Hrvati, a pola Šveđani.

Ali dragi Miro i Slavice, vaša mala Vera-Viktorija vuče čisti korijen iz Hrvatske, naše Bosne ponosne, a naš dragi junak Miro, rošen je u kolijevci Hrvatske, gdje svake godine na tisuće i tisuće Šveđana putuje u našu dragu i lijepu Dalmaciju, uživajući na onome prekrasnom suncu i kupajuće se u našem lijepom, bistrom i plavom Jadranu.

Miro i Slavice, kada smo bili prošle godine na vašem svečanom vjenčanju u Stockholmu, nismo vjerovali da će se vaša obitelj brzo povećati, (Prilažem ovdje jednu sliku – jer nemam druge – s vjenčanje Mire i Slavice Barešič u rujnu 1985., mo. Otporaš.)

te danas opet ove godine sastadosmo se ovdje u srcu Švedske u Orebro-u, gdje se rodi eto i vaša kćerka Ver-Viktorija. kažem srce Švedske, jer Šveđani kažu za Orebro da je to srce Švedske računajući samo naseljeni dio Švedske, ne računajući krajnji nenaseljeni sjever. Mi smo bili prvi, koji smo svojim očima promatrali, da je Slavica donijela na svijet tako lijepo i zdravo dijete.

Miro! Tvoja junačka borba, Tvoje žrtve za našu patničku Hrvatsku, pomalo te dobri Bog nagrađuje plodom, da si dobio svoju životnu suputnicu u Tvome braku, Hrvaticu iz srca Hrvatske – Bosne ponosne, a eto danas Bog te ponovo obraduje još jednim lijepim plodom i darom vaše krštene male Vere-Viktorije.

Miro! Tvoja borba i junačka majka imenom Vera, eto dobila je i Tvoja kćerkica ime Vera iz poštovanja Tvojoj dobroj majci, koja je Tebe takvog junaka rodila. (Za podsjetiti je da je Miro Barešić osobno dao izjavu o svojim roditeljima, da mu je ocu ime Jure Barešić a majki Vjera Barešić, rođena Stojanov, zvama “Parona”. Izvor iz knige: “BAREŠIĆ”, st. 11, koju je priredio Vlč.dr. Vjekoslav lasić, Zagreb 2009. Mo. Otporaš.) Dao dobri Bog, da i Tvoja buduća djeca budu junaci, kao što si se Ti pokazao. (Prilažem ovdje link kao jedan dio Mirine povijesi u borbi za Hrvatsku Državu. Mo. Otporaš.)