Iz knjige Mladena Ivezića: Titova umjetnost mržnje
Da, pomirenje to dobro zvuči samo što to znači…
Složit će te se da su oni koji su se borili za uspostavu i opstanak Hrvatske države bili na pravom putu, a oni koji su se borili za njenu smrt i poklali preko pola milijuna Hrvata da su bili na krivom, jugoslavenskom, srbokomunističkom putu…
Što se tiče Tuđmana i njegova razumijevanja i provedbe “pomirbe” ne bih dao ruku u vatru!
(I kako to Tuđman dobi putovnicu za put vani, a Veselica ne – zar mislite da UDBA nije imala dogovor i znala što radi u svoju korist – naravno mislim da je Tuđman mislio pri tome nešto “ušićariti” za nas, ali tu i je čitav spor: što je iz svoje pozicije partizanskog generala mislio ostvariti i onoga što je trebalo ostvariti sa stanovišta hrvatskog nacionaliste!)
U čemu se sastoji ta pomirba!?
Je li u tomu da njegove desne ruke budu sve odreda stari jugokomunisti (mnogi sa krvavim rukama)…
Je li u tomu da sve vodeće položaje zauzimaju bivši antihrvatski kadrovi…
Je li u tome da nam obavještajne službe uspostavlja zamjenik Petra Gračanina u vrijeme najžešće agresije…
Je li u tomu da se od “ustaša” na položaje dođu oni sumnjive prošlosti u vezi suradnje sa udbom…
Je li u tomu da se ubijaju oni koji jasno stoje na hrvatskom putu: Ante Paradžik, Miro Barešić, Ludvig Pavlović, Blaž Kraljević ( da nam Hercegovina ne ode u HOS u ekstreme – riječi Franje Tuđmana)
(Što bi bilo da su za razliku od ovih hrvatskih vitezova ubijeni hrvatski zlotvori poput J.Manolića, Boljkovca, Perkovića, M.Planinc i dr.)!?
Je li u tomu da se jasno ne proglasi rat protiv neprijatelja i izbaci agresora iz zemlje, a ne da se dopuštaju sumnjive “igre” oko Vukovara, Posavine i ne rušenja koridora, stajanje kod Banja Luke i propuštanja povijesne prilike uspostave države na cjelokupnom području…
Dakle mnogo je pitanja na kojima je naša emigracija pala na ispitu i nije bila dorasla ispitu koji je vrijeme i udba stavila pred sve nas…
Gdje se izgubila Drina, gdje se izgubi NDH, a sve preuze kifla i sljepoća prema Tuđmanu – imamo državu, pa čijom zaslugom ili unatoč komu!?
Gdje se izgubi sveti cilj i zašto se tako naivno predade vodstvo crvenim “pokajnicima”
Da smo svi ustali u obranu, umjesto što su jedni ratovali, a drugi živili gotovo normalnim životom, kakvu bismo onda državu stvorili – kiflu ili nešto drugo – dakle tko je zato kriv, tko je donosio odluke!?
Je li politika pomirbe za uspostavu cjelovite države to da se ide u rat s muslimanima kada srbi počinju gubiti – dakle prihvaća se igra KOS- ili slijede njegovi nalozi na štetu hrvatskih interesa – tko to čini!?
Treba dati odgovore bez preskakanja i previđanja pa ćemo vidjeti po današnjim plodovima za čiji račun je ta “pomirba” išla, odnosno na čiju štetu!
Ovo nisu neki spoznali na kraju nego su upozoravali i onda u jeku agresije – da se razumijemo!
Imali smo povijesnu priliku za obnovu NDH i prokockali smo je dopuštajući udbašku igru – čijom krivicom i kakvom pomirbom…
Ako je pomirba onda oni koji su u krivu bili su se pokajali i došli se boriti rame uz rame sa onima koji su uvijek bili na pravom putu, a ne dojučerašnji krvnici nas vode u pravednoj borbi – dakle partizani uvijek na čelu borbe u kojoj Hrvati gube glave – za čiji račun…
“Pomirba” je bila zavjesa za naivne i dobitna karta za udbaše i neprijatelje Hrvatske i smrt za Paradžika, Barešića, Kraljevića i ostale…
Zaista treba uvidjeti gdje je korijen toga da smo mi imali Hrvatsku samo za vrijeme rata dok još granice nisu bile formirane i kada smo se borili za Hrvatsku (pjevajući Juri i Bobanu), a ne za kiflu (pjevajući po šumama i gorama) – gdje nam nestade Hrvatska i gdje su Hrvati u BiH!?
I konačno zašto nitko od otporaša ne napisa tada: Pozor Ustaše – PRODANA JE GOTOVO CIJELA BOSNA!
E moj narode!