IZ ŽIVOTA NAŠEG DRAGOG POGLAVNIKA

(Nastojat ću navesti ovdje povodomom 57 obljetnice smrti našeg dragog Poglavnika najvažnije nadnevke iz života Poglavnika dra. Ante Pavelića (1889-1959.) Sve što bih ovim putem – ovdje na ovom portalu otporas.com – zamolio cijenjene čitatelje koji će imati priliku ovo pročitati da, ako znaju i ako imaju bilo kakovih povijestnih spoznaja u stvaranju Ustaškog Pokreta 1929. godine, političko/hrvatsko/nacionalnog djelovanja u stvaranju Nezavisne Države Hrvatske, NDH, svih važnih po datumima dogodovština, Zakonskih Odredba da pomognu po datumima nadopuniti ovu listu, tako da se ova lista popuni svim vrlinama dra. Ante Pavelića u borbi za oslobođenje Hrvatske iz srpskih i jugoslavenskih pandža. Hvala svima. Mile Boban, Otporaš.)

1889. – Rođen u selu Bradini na Ivan Planini, kotar Konjic u Hercegovini, od orca Mile Pavelić-Serdara i majke Marije rođ. Šojat (Ličanka bunjevačkog poriekla) – (14 srpnja).

1910. – nakon što je pohađao muslimanski mejkteb u Jezeru i pučku školu u Jajcu, u Bosni, te gimnaziju u Travniku (kod Isusovaca), Senju, Karlovcu i Zagrebu, upisao se na pravni fakultet zagrebačkog sveučilišta.

1912. – Povodom atentata na banskog namjesnika Slavka pl. Cuvaja, uhićen u Zagrebu kao član pravaške sveučilišne mladeži te bio tjedan dana u iztražnom pritvoru.

1915. – Promoviran na čast doktora pravnih znanosti na zagrebačkom sveučilištu. Radi kao perovođa u odvjetničkoj pisarni dra. Aleksandra Horvata, predsjednika Matice Hrv. Stranke Prava (HSP).

1918. – Početkom godine optiran u Poslovni odor Hrv. Stranke Prava, a zatim izabran njezinim tajnikom (28 studenoga).

– kao član Poslovnog odbora HSP osuđuje nezakonito i nasilno stvaranje “Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca” (2. prosinca).

– Iste godine otvara svoju vlastitu odvjetničku pisarnu u Gundulićevoj ul. br. 22 u Zagrebu.

1919. – Kao tajnik HSP supodpisuje s predsjednikom drom. Vladimirom Prebegom obnovljeni program stranke, koja zahtjeva uzpostavu hrvatske državne samostalnosti te izjavljuje da je HSP “građanska, seljačka i radnička stranka”, koja je “republikanska, jer je demokratska (1.III.)

– U razdoblju od 1919. do 1929. deluge u Hrv. Stranci Prava, koja ga bira svojim podpredsjednikom; a u Hrv. Konjaničkom Sokolu, u pravaškoj radničkoj i sveučilišnoj mladeži (HPRO) te sudjeluje u utemeljenju Građanske Zaštite i družtva “Katarina Zrinska”. Hrv. Akademski Pravaški klub “E. Kvaternik” bira ga svojim začastnim članom. Objavljuje članke u listovima “Hrvatsko Pravo”, Hrvatska Misao, “Pravaš”, “Hrvat”, “Hrvatski Blok” i t.d.

1920. – Putuje u Beč, gdje uzpostavlja vezu s Hrvatskim Komitetom (Odborom, mo.) na čelu s generalpukovnikom Stjepanom barunom Sarkotićem, koji se bori za uspostavu hrvatske samostalnosti (veljaša). Zajedno s Rudolfom Vidakom osniva tajne revolucionarne trojke po Hrvatsko.

– U jesen 1920. zajedno s desetoricom radnika osniva Hrvatski Radnički Savez (HRS) koji će s vremenom postati glavna hrv. sindikalna središnjica te pokreće glasilo “Hrvatski Radnik”.

1921. – U ljetu bran petoricu obtuženih na “veleizdajničkom process”, kojega je srbijanski sud poveo proti dru. prof. Milanu pl. Šufflayu i drugovima u Zagrebu.

– Surađuje sa Stjepanom Radićem kao predstavnik Hrv. Stranke Prava u Hrvatskom Bloku (HRSS, HSP, i Hrv. Zajednica, 1921.1922).

– Biran grad skim zastupnikom Zagreb (11.XI.)

1922. – Oženio se Marom Lovrenčević, kćerkom pravaškog književnika i novinara Martina Lovrenčevića. U brake rodeo mu se sin Velimir i kćerke Višnja i Mirjana.

– Predstavlja grad Zagreb na Kongresu europskih grad ova u Pragu.

1927. – Na zagrebačkim oblastnim izborima izabran oblastnim zastupnikom na listu drugog Hrvatskog Bloka (Hrv. Stranka Prava i Hrv. Selj. Rep. Savez – 23 siečnja).

– Na prvoj sjednici oblastne skupštine u Zagrebu zahtjeva uzpostavu samostalne Države Hrvatske (23. veljače).

– Kao izaslanik gradskog vieća grada Zagreba predstavlja hrvatski glavni grad na Kongresu europskih gradova u Parizu (koncem lipnja).

– U Rimu traži od izaslanika talijanske blade da Italija izjavi da ne teži za hrvatskim zemljama na Jadranu (početkom srpnja).

– Na izborima za gradsko zastupstvo ponovno izabran gradskim zastupnikom Zagreba (4.XI.).

– Na skupštinskim izborima izabran s 9.749 glasova narodnim zastupnikom za grad Zagreb, na list Hrv. Bloka (Hrv. Stranka Prava, Hrv. federalističke Selj. Stranke i Hrv. Rep. Selj. Savez). Hrv. Seljačka Stranka Stjepana Radića dobila 2.351 glass (11. studenog).

– U svom prvom nastupu u beogradskoj skupštini prosvjeduje proti velikosrpskoj nasilnoj vladavini i zahtjeva “uzpostavu hrvatske državne samostalnosti” (28 listopada).

– U svojim govorima u beogradskoj skupštini neprekidno zahtjeva hrvatsku državnu samostalnost, iznaša velikosrpsko gaženje hrvatske slob ode i izkorištavanje hrvatskog seljačtva, radničtva i građanstva. (1927-1928.)

– U Skoplju brani makedonske sveučilištarce, obtužene zbog pripadnosti Unutarnjoj Makedonskoj Revolucionarnoj Organizaciji (VMRO) – prkoseći srbijanskim prietnjama (7. prosinca).

1928. – Početkom godine putuje u mađarsku, gdje se wastage s kraljevskim namjestenikom admiralom Horthy-em i državnim tajnikom Goemboes-om te novinarima, kojima iznaša hrvatski zahtjev za državnu samostalnost.

– U ime Hrvatskog Bloka pristupa nakon atentata na Stjepana Radića – Zastupničkom klubu Hrvatske Seljačke Stranke, radio jedinstvene oporbe velikosrbstvu (2 kolovoza).

– Utemeljuje organizaciju Hrvatski Domobran, kao borbenu obćehrvatsku postrojbu proti velikosrpskom nasilju (1 listopada) te pokreće istoimeni tjednik u Zagrebu (16 studenog).

1929. – Nakon proglašenja velikosrpske diktature kralja Aleksandra Karađorđevića, zajedno sa svojim najbližim suradnicima na čelu sa Stipom Javorom, utemeljuje “Ustašu” – hrvatsku revolucionarnu organizaciju (UHRO) na tajnom sastanku u prostorijama Stranke Prava, Jelačićev Trg br. 6 u Zagrebu (7. siečnja).

– Polazi u prvu emigraciju, u Beč, gdje nastavlja suradnju s Hrvatskim Komitetom (Odborom, mo.) (17. siečnja).

– U Sofiji podpisuje “Sofijsku deklaraciju” s predsjednikom Makedonskog Nacionalnog Komiteta drom. Konstantinom Staniševom i ostalima, o hrvatsko-makedonskoj suradnji u oslobodilačkoj borbi za nezavisnost Hrvatske i Makedonije (20. travnja).

– Posjećuje Carigrad, gdje izvješćuje turske činbenike o hrvatskim zahtjevima za samostalnost (početkom svibnja).

– Velikosrbski “Sud za zaštitu države” osuđuje ga na smrt u odsutnosti (17. srpnja u Beogradu).

– U Beču objavljuje političku razpravu “Uzpostava hrvatske države – trajni mir na Balkanu”, na njemačkom i francuzkom jeziku (koncem srpnja).

– kao prvi hrvatski narodni zastupnik u emigraciji predate Apel Družtvu naroda u Ženevi, Švicarska, tražeći uzpostavu hrvatske slobode i državne neovisnosti (1. rujna).

– God. 1929.-1931. Poglavnik dr. Ante Pavelić
radi na uzpostavljanju međunarodnih veza koristnih za hrvatsku oslobodilačku borbu i prikuplja ustaše, koji se vježbaju za revolucionarni rad u logoru Janka Puszta u Mađarskoj, Borgotaro i drugima u Italiji.

1930. – Razoružava beogradskog agent Grubara, koji je pokušao izvršiti atentat na njega u Muenchenu. (Pukovnik 

– Pokreće vjesnik “Ustaša” (svibanj).

1932. – Prema odredbi Poglavnika Glavni Ustaški Stan objavljuje Ustaški Ustav, Propis o provođenju ustaške organizacije, o novačenju, udjelbi i prisegi, Propis o ustaškoj odori, opremi i zastavi te props o vraćanju u domovinu (1 srpnja).

– Prema odredbi Poglavnika započinje Velebitski Ustanak u Lici, kojega započinje Prvi ustaški rom na čelu s Ivanom Devčićem-Pivcem, Stipom Devčićem i Rafaelom Boban (27.VIII.).

1933. – Poglavnik objavljuje Ustaška Načela, u kojima je u 15 (kasnije 17) točaka sažeo hrvatske narodne težnje za slobodom, državnom nezavisnošću i socijalnom pravicom (1. lipnja).

1934. – U Marelju, Francuzka, izvršena ustaška smrtna osuda nad kraljem-tiraninom Aleksandrom Karađorđevićem (9. listopada). Poglavnik uhićen na viest o atentatu te zatvoren od talijanskih fašističkih oblasti u torinskom zatvoru, gdje ostaje osamnaest mjeseci.

1935. – Sud u Aix-en-Provence, Francuzka, osudio na smrt po drugi puta dra. Antu Pavelića, smatrajući ga odgovornim zbog marseljskog atentata (veljača 1936.).

– Nakon izlazka iz torinskog zatvora (18.V.1936.) boravi između godina 1935. i 1941. u talijanskom gradu Siene, pod nadzorom talijanskog redarstva. ustaški logori su razpušteni od Talijana, ustaše razoružani i zatočeni u južnoj Italiji, na Sardiniji i Liparima. Beograd nekoliko puta traži izručenje Poglavnika i ustaše.

– Objavio roman “Liepa plavka” o marseljskom atentatu na hrv. jeziku (1936.) i političku razpravu “Strahote zabluda” (1937. na talijanskom, a 1941. na hrv. jeziku).

1941. – Nakon beogradskog Simovićevog puča Poglavnik poziva hrvatski narod na stank proti Jugoslavije, putem krugovalne postage Glavnog Ustaškog Stana “Velebit” u Firenci, Italija. (6. travnja). U Pistoji, sjeverna Italija, okuplja se oko 500 ustaša i postrojava u borbene satnije za oslobođenje domovine.

– Pukovnik Slavko kvaternik proglasuje u Zagrebu uzpostavu Nezavisne Države Hrvatske “u ime Poglavnika dra. Ante Pavelića (10 travnja).

– Poglavnik se vraća sa svojim ustašama u Domovinu preko riečkog most (13. travnja).

– Poglavnik dr. Ante pavelić oblikuje prvu Hrvatsku Državnu Vladu, kojoj je inna čelu, dok je dr. Osmanbeg Kulenović njezin podpredsjednik. (17. travnja).

– Poglavnik proglašuje Zakonsku odredbu o hrv. državljanstvu, grub i zastavi (30. travnja).

– Na pritisak Njemačke i Italije Nezavisna Država Hrvatska prisiljena podpisti Rimske ugovore, kojima jedan dio Dalmacije (oko 20.000 čet.km s 200.000 stanovnika) pads pod Italiju, dok je Aimone, vojvoda od Spoleta označen “budućim hrvatskim kraljem”. Prema izjavi Poglavnika, ovoje bio najtužniji dan u njegovu životu, a razoružana Hrvatska se nije mogla oduprieti tuđinskoj premoćnoj sili (18. svibnja). Ovi nametnuti ugovori poništeni su god. 1943., a talijanski prince nastojanjem Poglavnika nikada nije stavio nogu na hrvatsku zemlju.

– Poglavnik održao svoj prvi prograkatski govor na Markovu Trgu u Zagrebu, u kojem je iztakao, da unatoč Rimskih ugovora NDH neće biti sastavnim dielom “ni jedne strane države, pa ni u najblažem obliku” (21. svibnja 1941.).

– Poglavnik objavio Zakonsku odredbu o velikim javnim radovima u Hrvatskoj (24. svibnja).

– Poglavnik i Hrvatska Državna Vlada odredili hrvatsku granicu na Drini (8. lipnja).

– Poglavnik započeo izgradnju tisuće radničkih domova za obitelji s brojnom djecom (9. lipnja).

– Poglavnik odredio da 23 hrvatske velike župe nose hrvatska poviestna imena (11. lipnj).

– Poglavnik promjenio ime “Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti” u Zagrebu u Hrvatska academia znanosti i umjetnosti (12. srpnja).

– Šesdeset i sedam od devedeset narodnih zastupnika HSS-e izjavilo se za suradnju s Nezavisnom Dražavom Hrvatskom i Poglavnikom (11. kolovoza).

– Poglavnik šalje poruku vanjskim i unutarnjim neprijateljima NDH (16. rujna).

– Poglavnik održao govor no vim ustaškim dužnostnicima, u kojem je naglasio da Ustaški Pokret nije i ne može biti stranka, već je obćehrvatski narodni pokret za oslobođenje i ošuvanje NDH, temeljen na nauci Otca Domovine i Stjepana Radića (20. rujna).

– “Jugoslavenska kraljevska vlada van otadžbine” osudila po treći put Poglavnika na smrt i izdala analog Draži Mihailoviću da ga ubije 1.X.).

– Poglavnik imenovao dra. Džaferbega Kulenovića podpredsjednikom Hrvatske Državne Vlade (1,XI.).

– Poglavnik Zakonskom odredbom utemeljio Državni saves staliških i ostalih postrojbi (radničke, seljačke, namješteničke i poslodavačke syndicate), koji su imali zadatak štititi i razvijati socijalnu pravicu u NDH (25. studenog).

– Poglavnik tijekom godine izdaoniz zakonskih odredbi o socijalnim poboljšcima za hrvatsko seljačtvo, radništvo i činovničtvo te o izgradnji radničkih domova za brojne obitelji.

1942. – Poglavnik Zakonskom odredbom obnovio Hrvatski Državni sabor, kojeg su Srbijanci nasilno ukinuli god. 1918. (26. siečnja).

– Otvorio svečano zasjedanje Hrvatskog Državnog Sabora, u kojem su se nalazili većina hrvatskih zastupnika nekadašnjih stranaka (Hrv. Stranka Prava, Hrv. Seljačke Stranke, Muslimanske organizacije, Hrv. Selj. Saveza) te predstavnici narodnih manjina i Ustaškog Pokreta (23. veljače).

– Osnovao Glavni Stan Poglavnika, kao najvišu hrvatsku vojnu ustanovu (12. ožujka).

– Zakonskom odredbom osnovaoHrvatsku Pravoslavnu Crkvu, na čelu s patriarhom i mitropolitom Germogenom (4. travnja).

– Odlikovao nadbiskupa dra. Alojzija Stepinca Veleredom rune kralja Zvonimira (10. travnja).

– U Zagrebu svečano otvorio veličanstvenu džamiju, koja je nosila ime “Poglavnikova Džamija”.

– Posjetio bojište na Kozari i Bosnu (lipanj).

– Zakonskom odredbom osnovao Državno vieće.koje je imalo zadaću donašati zakonske pried loge i uskladjivati zakonodavstvo i državnu upravu (10. listopada).

1943. – Poglavnik imenovao prvog predsjednika Hrvatske Državne Vlade: dra. Nikolu Mandića (2. rujna).

– Poglavnik državotvornom izjavom poništio nametnute Rimske ugovore te zapovjedio hrvatskim oružanim snagama da oslobode sve hrvatske krajeve na Jadranu (9. rujna).

– Poglavnik imenovao četvoricu iztaknutih članova, odnosno narodnih zastupnika biv. HSS-e ministrima Hrvatske Državne Vlade: dra. Lovru Sušićam (30. travnja); dra. Stjepana hefera, dra. Dragutina Titha i Janka Tortića (11. listopada).

1944. – Poglavnik zakonskom odredbom proglasio obće pomilovanje za sve odmetnike, koji obustave oružanu borbu proti NDH (27. siečnja).

– Poglavnik imenovao dra. Mehmeda Alajbegovića ministrom vanjskih poslova (5. svibnja).

– Poglavnik preuzeo operativno zapovjedničtvo jedinstvenih Hrvatskih Oružanih Snaga (HOS) – (4. prosinca). (Do tada je bila Ustaška i Domobranska Vojska. Od sada samo jedna vojska: HOS.e. Mo.)

1945. – Poglavnik pozdravio Biskupsku konferenciju hrvatskog katoličkog episcopate, koja se pod predsjedničtvom nadbiskupa dra. Alojzija Stepinca izjavila za očuvanje hrvatske države (24. ožujka).

– Poglavnik izdao zakonsku odredbu o podpunoj ravnopravnosti svih stanovnika NDH, bez obzira na vjersko ili rasno porieklo (1. svibnja).

– Poglavnik je zajedno s Hrvatskom Državnom Vladom sastavio spomenicu zapadnim saveznicima, u kojoj se traži da priznaju pravo hrvatskog naroda na svoju narodnu slobodu i državnu samostalnost te izjavljuje spremnost da se hrvatski narod uz pomoć zapadnih saveznika odupre najazdi s iztoka (4. svibnja).

– Poglavnik je u drug izagnanstvo, zajedno s pola milijuna Hrvata (7. svibnja)

– Poglavnik je boravio do rujna 1946. u Austriji, a zatim prešao u Italiju. Dne 6.XI.1948. stigao je u Argentinu – gdje je boravio osam i pol godina.

– Jugoslavenski “sue” izrekao četvrtu smrtnu osudu proti Poglavniku dru. Anti Paveliću (26. lipnja).

1949. – Izradio Načela i Program Hrvatske Državotvorne Stranke na suvremenim demokratskim i socijalnim temeljima (studeni).

1951. – U Montevidu, Urugvaj, obnovio Hrvatsku Državnu Valdu na čelu s predsjednikom drom. Džaferbegom Kulenovićem (10. travnja).

1953. – Zajedno s Hrvatskom Državnom Vladom u izbjegličtvu proglasio beogradski prekid diplomatskih odnosa sa Svetom Stolicom – ništetnim za hrvatski narod (1. siečnja).

1956. – U svom govoru u Buenos Airesu naglasio je da će buduća Nezavisna Država Hrvatska “biti dom prove i nepatvorene slobode, po svim načelima zdrave i iskrene demokracije” (10. travnja).

– Zajedno s dvanaest minister, drž. tajnika i drž. viećnika postroio je Hrvatski Oslobodilački Pokret “da se usredotoči, pojača i pospješi rad pripadnika hrvatskog ustaškog pokreta, svih sljedbenika nauke Ante Starčevića, Hrvatske Republikanske Seljačke Stranke (Stjepana Radića), Hrvatskih Oružanih Snaga, Hrv. Državotvorne Stranke te svih rodoljuba svrstanih u družtva i organizacije pod raznim imenima, u raznim zemljama u tuđini, a s istim oslobodilačkim ciljem” (8. lipnja).

1957. – Velikosrbski zločinci teže su ranili Poglavnika dra. Antu pavelića u Ciudad Jardin Lomas del Palomar, Pokrajina Buenos Airesa, Argentina (10. travnja). nakon jugoslavenskog zahtjeva za izručenje, Poglavnik odlazi u Čile, a zatim u Španjolsku.

1959. – Poglavnik je umro u Madridu, Španjolska, u 70-toj godini (28. prosinca). Pokopan na groblju San Isidro labrador u madridu.

VJEČNA SLAVA I ČAST OBNOVITELJU NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE – POGLAVNIKU DRU. ANTI PAVELIĆU!

Mile Boban,  Otporaš