IZ ZATVORA – POLA ŽIVOTA U TAMNICI, piše Slavko Logarić svojem prijatelju Stipi “Hrvatski Tjednik” br. 171. 1981., st. 7/20 (4)

IZ ZATVORA – POLA ŽIVOTA U TAMNICI, piše Slavko Logarić svojem prijatelju                       

Stipi “Hrvatski Tjedink” br. 171. 1981., st 7/20 (4)

(Nastavak iz prošlog opisa br. (3)

Evo, ovdje ću ti navesti samo jedan slučaj. Četiri osuđenika pokušali su bjegstvo, tri Njemca i jedan Turčin. Na trećem katu porezali su rašetke te se štrikom puštali. Nastala je pucnjava i jedan Njemac bio je ranjen u nogu. Uhvatili su svu četvoricu. Umjesto disciplinske kazne, izolacije u bunkeru a povrh toga i 12-15 mjeseci skstra, oni su dobili dopust pa čak Turčin iđe na Urlaub (odmor), te izlazi na slobodu na dvije trećine izdržane kazne. Mislim da ti je ovaj slučaj dovolja.

Stipe, ima više od pedeset doživotnjaka. Mnogi doživotnjaci idu na Urlaub. Čak znam i za slučaj gdje je stranac išao na dopust, a služi doživotnu robiju. Stipe, ovo ti navodim jer sam ja jedinstven, anzige, uniko slučaj. Ja sam ovdje jedini Hrvat u ovoj kaznioni. Ovdje se svi čude i zgražaju, i stranci i Njemci, pa čak i mnogi stražari dolaze u moju ćeliju te i njima ne ide uglavu. Svi me znaju kao najboljeg radnika, te da sam discipliniran itd. Ovaj upravnik umjesto argumentiranih dokaza i činjenica, što se traži na sudu, o meni iznositi “rekla-kazala”. U životu sam upoznao samo jednog lažova da je veći od njega. Taj je ležao samnom na robiji u Zenici. Ime mu je bilo Stipe (tvoj imenjak), a prezime sam mu zaboravio. Davno je to bilo. Taj čovjek je lagao da je bio njemački vojnik za vrijeme rata, te da zato leži na rodbiji. Pričao je kako je bio ađutant generala Romela. Kaže: “Dobijem naređenje da hitno avionom prebacim generalovog ždrijebca negdje tamo na afrički front. Kad li u u letu, vrata od aviona se sama otvorila i ždrijebac izleti van sa 2.000 metara visine. Ja odmah tražim pogodno mjesto za spuštanje pa se odmah spustim i nađem mog Šarca kako pase travu”. Takav ti je moj upravnik zatvora, čim otvori usta odmah nesšto slaže. Zato sam ja s njim prekinuo bilo kakav razgovor još pred godinu dana. Rekao sam stražarima da ako on želi samnom razgovarati, prvo treba dezinficirati usta.

Evo što se dogodilo pred nešto više od godinu dana. Za vrijeme slobodne šetnje, kako kažu Njemci, frei Stunde, nisam izlazio van, a bila je vrućina i sparan mjesec. Čim su ljudi izašli van, dolje je izbila galama i tuča, te kako je moja ćelija tada bila na trtećem katu i imala pogled u pravcu šetališta skočio sam sa kreveta pa na prozor. Kako na prozoru držim razne prehambene artikle, marmelade, margarin i ostale stvari, želeći da se rukom uhvatim za rašetke, mojom nespretnošću nenamjerno srušim dolje jednu teglu od 450 grama marmolade. Ta tegla nikoga nije povrijedila, jer nitko niti nije bio ispog mojeg prozora. Ipak, prijavili su me da je tegla pala nedaleko stražara, što recimo da je i točno, ništa ne bi smjelo značiti jer nikad nisam čuo da je ikoji čovjek radi toga išao na suđenje.

Eto, Slavko Logarić, “zločinac” čeka na suđenje punih 11 mjeseci, dulje nego što su čekali nacisti na nurnberškom procesu. A zašto? Evo, ovo ti je obrazloženje. Ovo je jedno malo mjesto od oko 4 000 stanovnika. To su većinom pošteni seljaci koji ne čine krivična djela. Ovdje suci nemaju posla, a ja čekam 11 mjeseci na suđenje.

Na suđenje, kako stoji u ovoj optužnici, trebali smo izići nas trojica, Židov, Njemac i ja, Hrvat. U tom navodnom deliktu nemamo ništa zajednički, ali su nas strpali na jednu optužnicu da bi to zvučilo kao neka grupa. Njemca koji samnom trebao ići na optužničku klupu pustili su 8 dana prije suđenja na takozvani kratki dopust. Njiemac se nije vratio, te je uprava pronijela vijest da je pobjegao, ali 15 dana poslije suđenja on stiže u kaznionicu, navodno uhvaćen. Tako smo u utorak 24.6 u 8 i 30 nas dvojica išli na suđenje bez Njemca. Sud mi je odredio branioca po službenoj dužnosti. Ja sam tom odvjetniku pisao 11.5., 43 dana prije suđenja, ali nisam dobio odgovor. Tako ti ja 24.6. sa Židovom izađoh pred sud. Samo sto sam upao u salu, ta gospodra crnomantijaši su sjedili na svojim mjestima. Jedan crnomantijaš se digne i meni se predstavi kao moj branioc. Kaže, da onaj odvjetnik nije mogao doći pa je poslao njega. U to se diže sudac sa svojom Biblijom i počne čitati. (Eh, moj dragi hrvatski brate Slavko Logarić prošao si kroz bure i oluje za ljubav Hrvatske. Lijepo si ti ovo opisao i poslao tvojem prijatelju Stipi, koji bi mogao biti, po mojem mišljenju nitko drugi doli Pročelnik HNO Stipe Bilandžić, kojem je prijetila opasnost za izručenje jugoslaviji.