IZ ZATVORA – POLA ŽIVOTA U TAMNICI, (1)
piše Slavko Logarić svojem prijatelju Stipi
“Hrvatski Tjednik” br. 171. 10.2.1981., st. 7/20
(Donosim u nastavcima jezovito pismo kojeg je pisao Slavko Logarić prijatelju Stipi iz zatvora u Njemačkoj, također u Njemačku. Pismo je izlišlo u Hrvatskom Tjedniku, Australija, br. 171. 10.2.1981., bez datuma. Pošto sam osobno poznavao Slavka Lorarića, prikladno ću se osvrnuti i za bolje razumijevanja ovog pisma, kao i obično ću staviti moje moje nadopune, jer sam sa nekim detaljima upoznat. I ne samo to. Ovo pismo je veliki dio ispovijedi onih Hrvata koji su iz ljubavi za Hrvatsku dospjeli u tuđim zemljama u zatvor, iz kojeg su, ne samo svjedočili za našu Hrvatsku, nego su opisivali svoje zatvorske muke, patnje, poniženja, zlostavljanja, prezire i sve one nepogode kroz koje prolazi hrvatski politički Emigrant. Mile Boban, Otporaš.)
Slika polaganje vijenca prve godišnjece pogibije generala Grinjanina 1970.
S lijeva na desno: Slavko Logarić i Štef, Stjepan Crnički.
IZ ZATVORA – POLA ŽIVOTA U TAMNICI, (1)
piše Slavko Logarić svojem prijatelju Stipi ,
“Hrvatski Tjednik” br. 171. 10.2.1981., st. 7/20
(Donosim u nastavcima jezovito pismo kojeg je pisao Slavko Logarić iz zatvor u Njemačkoj Stipi Bilandžić također u Njemačku. Pismo je izlišlo u Hrvatskom Tjedniku, Australija, br. 171. 10.2.1981., bez datuma. Pošto sam osobno poznavao Slavka Lorarića, prikladno ću se osvrnuti i za bolje razumijevanja ovog pisma, kao i obično ću staviti moje moje nadopune, jer sam sa nekim detaljima upoznat. I ne samo to. Ovo pismo je veliki dio ispovijedi onih Hrvata koji su iz ljubavi za Hrvatsku dospjeli u tuđim zemljama u zatvor, iz kojeg su, ne samo svjedočili za našu Hrvatsku, nego su opisivali svoje zatvorske muke, patnje, poniženja, zlostavljanja, prezire i sve one nepogode kroz koje prolazi hrvatski politički Emigrant. Mile Boban, Otporaš.)
————————————————————————————————————————————————————————————————————————-
Što znači biti hrvatski politički zatvorenik, ili uostalom, što znači biti politički zatvorenik uopće, najvjerojatnije je teško odgovoriti. O pitanju se mnogo raspravljalo, pa je često i filozofski rečeno: “Biti za Hrvatsku u zatvoru znači biti na slobodi, dok biti na “slobodi” znači biti u zatvoru, jer zatvor je kondicija koja čovjeku nameće život za Hrvatsku 24 sata na dan, saživljavanje s hrvatskom, kompletnu psihičku i fizičku odanost Hrvatskoj”. Ipak, dolje na zemlji, pokraj vlažnog zatvorskog zida, uz prisutnost stražara i bodljikave žice, kao antiteza svakom životnom smislu, zatvor mora biti užasan.
O Miri Barešiću smo čuli više nego o bilo kojem drugom političkom zatvoreniku, jer je njegov život od dana kada je bio uhićen poprimio toliko dramatično obličje, da nam se ježi koža.
Ovdje vam donosimo tekst privatnog pisma hrvatskog političkog zatvorenika, Slavka Logarića, čovjeka za kojeg je, barem ovdje uAustraliji rijetko tko čuo. Sama činjenica da je pola svojeg života proveo u zatvoru, t.j. sa svojih 50 godina da je u zatvoru proveo 24 godine, dovoljno je frapirajuća, da smo odlučili tiskati to pismo, upućeno jednom prijatelju Stipi. (Kad smo kod ovog prijatelja Stipe, mišljenja sam da bi to mogao biti Stipe Bilandžić koji je u svoje vrijeme bio Pročelnik Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO. Beogradskim pritiskom na njemačku vladu Stipi Bilandžiću je bilo zabranjeno svako političko djelovanje na području Njemačke. Bio je više puta hapšen i zatvaran. Čak mu je prijetio izgon iz Njemačke za Jugoslaviju. Zato mislim da je Slavko Logarić pisao ovo pismo Stipi Bilandžiću. Mo. Otporaš.)
 |
Smatram potrebnim ovdje na stranicama Otporas.com reći par riječi tko su bili hrvatski fanatici Božo Kelava i Mile Kodžoman. Ima više razloga zašto bi bilo potrebno reći nešto o ovoj dvojici vatrenih, gorljivih hrvatskih rodoljuba i zaljubljenika Hrvatske.
otporas.com
|
Iz njega se dade mnogo naučiti o hrvatskim političkim zatvorenicima, i mnogi slobodnjak će se morati posramiti kad svoj krhki duh usporedi s onim što se skriva u tijelu hrvatskog patnika, ali zato čovjeka koji nije zanijeka sebe, nikad, nikad. (Mišljenja sam da je ovo pisalo uredništvo HT., tj. njegov glavni i odgovorni urednik Dinko dedić. Mo. Otporaš.)
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————–
(Moje sjećanje na Slavka Logarića. Početkom kolovoza 1966. godine dođem kući s posla i pred vratima na šestom katu nađoh čovjeka gdje na hodniku sjedi. Nisam poznavao čovjeka, ali kada me je vidio da stavljam ključ u vrata stana, priđe k meni i predstavi se da je Slavo Logarić iz Njemačke. Pokaza mi smotane novine na kojima je unutar novine, razbacano po stranicama stavio slovo po slovo moje ime, moju adrsu i kada je došao u Pariz sva ta razbacana slova je sastavio i došao do mojeg imena i moje adrese. Rekao je da su gla poslali Mile Rukavina i nahid Kulenović. Čim sam ta imena čuo, nije bilo više sumnje.
O čemi se je zapravo radilo. Slavko Logarić je sa svojim društvom u Stuttgardu bio u jednom restorantu kojeg je držao jedan Hrvat. Tu je bilo mnogo drugih posjetitelja, Hrvata i Hrvata jugoslavenske orijentacije. Počelo se, naravno raspravljati o hrvatstvu. Tada je došlo do žestoke priče, svađe i na koncu do bitke. Navodno da je bio jedan Hrvat od Imotskog s jugoslavenskom značkom i petokrakom. Slavko mu je lijepo prišao i zamolio ga da ne provocira sa tom jugo značkom i da ju skine. Kako se je ovaj suprostavio i nije htio skinuti YU značku, došlo je do tuče. U toj tuči slavko je usmrtio tog Imoćanina, mislim da mu je prezime bilo Medvedić ili tome slično.
U Parizu dr. Miljenko Dabo Peranić i ja smo kod španjolskih vlasti isposlavali Slavku Logariću papire da se prebaci u Madrid, zatim kog generala Luburića. U knjigi PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA ima više pisama u kojima general piše o Slavki Logariću. Njemačka je zatražila kod španjolskih vlasti njegovo izručenje i tu je bilo mnogo natezanja oko njegova izručenja.
Štef, Stjepan Crnički je napisao knjigu svojih uspomena u kojoj vrlo negativno piše o Slavki Logariću. Iako su usko surađivali i čak jedno vrijem stanovali u tiskari DRINAPRESS, do njih je došlo da trzavica do te mjere da su se čak i fizički potukli. Neću uopće zalaziti u opisivanje tih trzavica niti što citirati iz knjige Štefa, Stjepana Crničkoga: MOJE USPOMENE, Zagreb 2002., osobito stranica 187: Atentat na mene. Mile Boban, Otporaš.)
 |
JEDNA ŽALOSTNA NESREĆA DA JE ZBOG LJUBAVI ZA HRVATSKU ZABORAVLJENA OBITELJ MAKSA LUBURIĆA (Donosim ovdje jedno pismo pukovnika Stjepana/Štefa Crničkog, koje će za sigurno biti citirano mnogo puta i koje će za sigurno poslužiti popuniti prazninu generala Drinjanina.
otporas.com
|
Nastavlja se.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.