Govoreći o mučeništvu Miroslava Bulešića, dr. Ukmar je u službenom izvješću za Biskupski Ordinarijat u Trstu od 12. studenoga 1947. godine, napisao: «Nakon završetka krizme u crkvi i mise koju je služio vlč. Miroslav Bulešić, uputili smo se ka župnoj kući. Nakon četvrt sata, kad su bili krizmani i oni koji su naknadno prispjeli – bilo je to oko jedanaest sati – Titovi komunisti su ušli u kuću i ubili nožem vlč. g. Bulešića koji je bio kraj vratiju. Ja osobno izišao sam iz župnog ureda u predvorje i vidio ga mrtva kako leži na tlu među zlikovcima koji su zaposjeli kuću; povukao sam se u spavaću sobu, gdje sam nakon minute vremena i sam teško izudaran i ostao sam ležeći u krvi. Smatrajući da sam mrtav, ostavili su mene i potražili župnika, ali ga nisu pronašli jer se bio sakrio. Kroz dvadeset sati ostao sam u nesvijesti…». Bulešić je ubijen ubodima noža u grlo, a njegova krv poprskala je zid predsoblja laniškoga župnog ureda. Prema riječima očevidaca, Bulešić je, osjetivši da umire, zazivao: «Isuse, primi dušu moju!».
Tadašnje jugoslavenske komunističke vlasti nisu dopustile da se ovaj odvažni svjedok vjere pokopa u rodnoj župi u Svetvinčentu, nego su odredili da bude pokopan u Lanišću. Tek je 1958. omogućeno da se njegovi tjelesni ostaci prenesu u rodnu župu, gdje su pokopani kraj glavnog ulaza u crkvu mučenika sv. Vincencija, na groblju; odatle su godine 2003. preneseni u župnu crkvu, gdje se i danas štuje.
Naravno da ne podržavaju lažljivu priču da je Bulešić bio mučenik vjere kao što tvrdi Crkva i krije da je bio bijedni Talijančić. Barem ne podržavaju oni koji znaju istinu – a njih u starijim generacijama ima jako puno.
Ako vam je toliko stalo da se ocrne istarski oslobodioci 1943. zašto vi ne pokrenete inicijativu ponovnog ujedinjenja Istre s maticom zemljom (mislim Italijom)
Budite dosljedni patriota – slijedite d’Anunzijeve ardite, recimo!
————
Lili Benčik veli:
Svi istarski Hrvati je podržavaju.
I naravno Katolička crkva!
Citirala sam vam tekst sa Porečko-pulske biskupije!
Vašu ne podržavaju jer je lažirana!
Pa, pa
Naravno da ne podržavaju lažljivu priču da je Bulešić bio mučenik vjere kao što tvrdi Crkva i krije da je bio bijedni Talijančić. Barem ne podržavaju oni koji znaju istinu – a njih u starijim generacijama ima jako puno.
Ako vam je toliko stalo da se ocrne istarski oslobodioci 1943. zašto vi ne pokrenete inicijativu ponovnog ujedinjenja Istre s maticom zemljom (mislim Italijom)
Budite dosljedni patriota – slijedite d’Anunzijeve ardite, recimo!
Lili Benčik veli:
Svi istarski Hrvati je podržavaju.
I naravno Katolička crkva!
Citirala sam vam tekst sa Porečko-pulske biskupije!
Vašu ne podržavaju jer je lažirana!
Pa, pa
Opet imate neku višu priču, prežvakanu iz kojekakvih kuhinja.
Miroslav Bulešić je optirao za Italiju te su ga skojevci išli upozoriti da to ne čini, pa je došlo do natezanja i guranja u kojem je i stradao.
Za sve ostalo gledajte bogatu literaturu npr. Davor Mandić, “FOJBE: MIT I STVARNOST”, 2022.
I pitajte se tko u Istri podržava ovu vašu priču.
G. Goldstein, ja sam na izvoru informacija, na osnovu neposrednih kontakata i svjedočanstva napisala svoj osvrt, a vaše tumačenje je ideološki obojano sa nekim točnim informacijama , ali bez onih koji kompromitiraju KPJ.
Sjemenište je jedino što je Katolička crkva uspjela sačuvati.
A pod kapom NOVE VLASTI zaklan je 24.8 1947. Miroslav Bulešić. Ovaj tjedan obilježavamo njegovu mučeničku smrt!
2.Angelo Tarticchio, r. u Galižani 1906.
Lindar, 1943. Bio je župnik u Rovinjskom Selu.
Osuđen u Pazinu od strane komunista i bačen u boksitnu jamu na Lindarštini
3.Šime Milanović, r. u Kringi 1905.
Slum, 1943. Ubili ga Nijemci zbog zvijezde petokrake na motoru koju su mu prije nalijepili partizani.
4.Camillo Ammirati,r. u Napoliju 1876., Treviso, 1944. Bio je župnik u Šišanu.
Komunisti su ga zlostavljali i bio je doveden u pazinski Kaštel gdje bi ga zadesila sudbina Tarticchia ali ga je u zadnji moment spasio biskup Radossi.
5.Marco Zelco, r. u Višnjanu 1893.
Kanfanar, 1944. Njemačka žrtva, zbog navodne suradnje s partizanima. Biskup Radossi osudio je partizane zbog nečasnih radnji kojima se služe. I danas se čuva konop kojim je bio obješen.
5.Mirko Vekjet,r. u Trstu 1902.
Dachau, 1944. Bio je župnik u Boljunu. Partizani su nakon pada Italije na zvoniku objesili crvenu zastavu s petokrakom. Uhitili su ga Nijemci i optužili za suradnju s partizanima i odveli u logor Dachau.
6.Kazimir Paić, r. u Svetom Ivanu od Šterne 1911.
Gorizia, 1945. Pokopan je na groblju u župi Sveti Križ kod Gorice.
Aktivno je sudjelovao u Narodnooslobodilačkom pokretu. Ubijen od strane slovenskih partizana
7. Bl. Francesco Bonifacio, r. u Piranu 1912.
Motovunska šuma?, 1946. Po nalogu oznaša na Bujštini, ubijene je 11. (?) rujna 1946. Proglašen je blaženim 4. 10. 2008. Tijelo nikada nije pronađeno.
8.Vlatko Lakošeljac, r. u Motovunskim Novakima 1924.
Pula, bolnica 1949.
Nakon što je dobio upalu pluća, bio je smješten u pulsku bolnicu i jedna medicinska sestra namjerno mu je davala krive lijekove od čega je preminuo.
Među žrtvama bili su i bogoslovi:
1.Vladimir Vivoda, r. u Buzetu 1924.
Motovunska šuma, 1944.
Ubijen je zajedno s ocem Anselmom od partizana. Cijeli scenarij se odigrao noću. Sami su si prije iskopali grob u Motovunskoj šumi. Šezdesetih godina župnik Stanko Macuka, nakon što je saznao mjesto njihova stradanja, prenio je njihove zemne ostatke na mjesno groblje u Malom Mlunu.[
2. Antun Kožljan,r. u Barbanu 1927.
Okolica Svetvinčenta, 1944.
Putujići 15. prosinca 1944. na misu zornicu iz svoga sela Rodići – Goleševo u Barban upao je u fašističku zasjedu i oni su ga proglasili suradnikom partizana i ubili.
Uz svećenike koji su bili ubijeni, ili još više oni koji su bilo progonjeni, osuđivani i zatvarani, nalazi se dovoljno neistraženi dio istarskih narodnjaka, sakristana i drugih koji su mučenički bili ubijeni od strane komunističke vlasti. Uglavnom su bili likvidirani pod tezom da su surađivali s okupatorom, bez ikakvih dokaza.
1. Antun Palman (1877.-1944.)
Vršio je savjesno svoju službu sakristana i zvonara u Gologorici. Povremeno je pješačio do Cerovlja, gdje je bio njemački garnizon. Ovo će biti dovoljan razlog partizanskim sektašima da ga optuže za suradnju s Nijemcima. Zaštitu je uživao od lokalnog odbornika, koji je dobro poznavao Palmana. Lokalni partizani, bez znanja odbornika, okrivili su Palmana za špijunažu kako bi ga likvidirali. Pepekovci su noću upali u Palmanovu kuću i odveli ga u školu u selu Zankovci gdje su ga mučili, te ga potom preselili u improvizirani zatvor u kamenjaru iznad sela Gorinci kod Kožljaka. Krivnja mu nikad nije dokazana, ali smaknut je kao i mnogi drugi pod krilaticom „neprijatelj naroda“, budući da je bio jedan od najbliži župnikovih suradnika.
2.Franjo Božić (1906.-1943.)
Vršio je zvonarsku službu u župi Lindar kod Pazina i pjevao u crkvenom zboru. Za općinu Pazin, nakon pada Italije za vrijeme njemačke uprave, raznosio je raznu pošiljku po selima i zasigurno znao je puno informacija iz susreta s ljudima. Domaći partizani ubrzo su ga počeli napadati i prijetiti smrću, te će nakon Božića 1943. jedne noći na prijevaru biti odveden u obližnje selo Ćusi gdje će ga mučiti i ubili. U Statusu animarum župe Lindar stoji zapisano da je Božić bio ubijen „od partizana 1943.“
3. Jakov Radošević (1883.-1943.)
Bio je višegodišnji medulinski sakristan, te je sa svojom ženom Ljubom uređivao je crkvu te živio od pomoći župljana. Zbog siromaštva vršio je poštarsku službu u općini. Ovo se nije svidjelo partizanima te su noću 29. rujna 1943. upali u njegovu kuću te ga zajedno sa ženom i još nekoliko drugi župljana odveli i bacili u jamu na Barbanštini. Župnik je zapisao kao dan njihove smrti 5. listopada 1943. godine i pokopao ih u groblje.
4. Trost Giovanni (1883.-1844.)
Vršio je sakristansku i zvonarsku službi u župi Šišan u okolice Pule, od čega je prehranjivao svoju obitelj. Poznato je da je jednom prigodom spasio selo od njemačke odmazde zbog ubijenog vojnika od strane partizana.Umjesto da bude nagrađen za hrabrost koju je učinio i spasio selo od Nijemaca, partizani će noću 2. listopada 1944. Na prijevaru odvesti Trosta na neki sastanak van sela, te se nikad više neće vratiti doma. Još nije poznato u koju je jamu bio strovaljen.
5. Milovan Antun (1907.-1945.)
Rođen je u selu Režanci, župa Svetvinčenat, zauzeti vjernik i ponosan narodnjak, otac mons. Ivana Milovana, biskupa porečkog i pulskog. Prijateljevao je s mnogim hrvatskim svećenicima, te je bio širitelj hrvatskog katoličkog tiska za vrijeme fašističke okupacije zbog čega je bio progonjen od fašista. Širenje katoličko tiska, napose Katoličkog zidnog kalendara 1944. koji je tiskao Božo Milanović, naići će na žestoku osudu partizanskog vodstva u Istri.
Antunov utjecaj u selu je bio velik te kao dobro stojeći seljak imao je mogućnosti dobivati katolički tisak i bolje upoznati doktrinu komunističkog režima. Pojedini partizani su se željeli dočepati i djela njegova bogatstva te je trebalo sve učiniti da se oslabi moć obitelji Milovan. Oznaši su 22. ožujka 1945. nasilno Antuna odveli iz kuće i ubili. „Osudili su ga za šest najtežih izmišljenih optužbi protiv pokreta“. Optužnica nije postojala, a to potvrđuje činjenica da odbornik Antun Štoković ništa nije znao, a kad se sutradan zanimao za Antuna kod partizanske komande, njegov suseljan mu je zaprijetio pištoljem da se vrati kući ako želi ostati živ. Navodno suđenje je moglo biti iste te noći kad i smaknuće zbog opasnosti da se mještani pobune. Poslije je optužnica napisana za medije kako bi se ozloglasilo Antuna i opravdao partizanski zločin. Komunistička zlostavljanja obitelji Milovan nastavit će se i nakon rata.
Nakon što je Antunov brat zatražio od Kotarskog suda u Puli da se Antuna proglasi krivim, sud to čini i navodi razlog smrti: „Antun je bio mjeseca marta 1945. godine po noći odveden po nepoznatim osobama u nepoznatom pravcu te se od tada do danas nije nikome javio, a niti kući povratio.“ Tako je Kotarski sud u Puli pobio presudu „narodnog suda“, ako je uopće postojala.
Poznatiji narodnjaci stradalnici
Narodnjaci su bili čuvari nacionale svijet kod Istarskih Hrvata u prvoj polovici 20. stoljeća i najsnažnija oporbena snaga fašizmu i sustavnoj talijanizaciji. Uživali su veliki ugled među istarskim Hrvatima, a potporu su imali u istarskom narodnom svećenstvu. Narodnjaci su se ideološki razlikovali od NOP-a te nisu prihvaćali sve NPO-ovske ideje, napose kad je u pitanju represivni dio prema ne hrvatskom stanovništvu i svećenstvu. „Ortodoksni odnosno tvrdi komunisti, narodnjake su smatrali klasno stranim elementom i stoga oportunistima.“ Komunisti su brzo obračunali s najvećim dijelom istarskih narodnjaka u vremenu od 1944. do 1945. godine.
1. Pavao Krajša (1888.-1944.) iz Kringe
Nacionala svijest u selu Kringa u središnjoj Istri bila je snažna. Pavao nije se mirio s talijanskom okupacijom Istre, te sustavnom talijanizacijom te je u selu predvodio otpor protiv fašizma. Međutim, veliki utjecaj u mjestu i suradnja s mons. Božom Milanovićem, koji je tada bio nepoželjan partizanskoj vlasti u nastajanju. Na prijevaru su ga partizani navečer 14. travnja 1944. odveli iz kuću, tako što ga je jedan partizan zamolio da mu pokaže put za jedno selo. „U tami su ga dočekali partizani, zgrabili i odveli u nepoznatu “fuzalicu” (Jamu) pepekovci.“Ta “fuzalica blizu je jame siročica iznad koje su jučer 18.8 HŽD i mještani komemorirali 60 žrtava bačenih u jamu.
2. Klarić Marčelo (1897.-1945.) iz Buzeta
U vrijeme talijanske okupacije na Buzeštini je širio hrvatske knjige i novine, te bio velik prijatelj sa vlč. Stankom Macukom. Iako veliki narodnjak, nije se bio uključio u partizanski pokret, ali je uživao velik ugled u narodu. Sin Vladimira je školovao u Trstu što komunisti nisu mogli prihvatiti. U Velikom tjednu 1945. kad je Vladimir došao doma, oznaši su ga htjeli ubiti, ali on je na vrijeme pobjegao, pa su onda ubila njegova oca. „Obistinila se prijetnja koju je izrekao jedan domaći zadrti komunist kad su na jesen 1943. zajedno se skrivali pred njemačko ofanzivom: Tebe ćemo ubiti jer si narodnjak, a nisi komunist.“
3. Legović Marko (1905.-1944.) iz Muntrilja
Kao istaknuti vjerniku župi Muntirlj i narodnjak zbog nesuradnje s novom vlašću, pepekovci su ga uhitili i ubili. Iz Munitrilja su stradali i drugi narodnjaci zbog nesuradnje s novom vlašću, te bili bačeni u jamu: Fraj Šime (1892.-1944.), Ivan Paljuh (1873.-1944.) i Šime Paljuh (1876.-1944.). Nisu željeli surađivati s novom vlasti zbog ubojstva njihovog kolege Ivana Brčića, od strane partizana.
4. Levak Viktor (1905.-1945.) iz sela Levaki, župa Motovunski Novaki
Kao istinski vjernik surađivao je sa svim svećenicima bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Kao dobri prijatelj Zvonimira Brumnića odmah se našao na udaru partizana. Brumnić je pobjegao u Trast, a njega su oznaši na prijevaru odveli iz kuće. „“Narodni sud kotara Tinjan” osudio ga je 15. veljače 1945. na smrt kao veleizdajnika, narodnog neprijatelja i razbijača oslobodilačkoga pokreta. Sastavljena je presuda biser partizanske pismenosti i komunističke “pravde!” Završava ovom prijetnjom: “NARODE. Zapamti da sve ovakve narodne izdaice, krivi su da gubimo svakog dana najpostenije drugove, i prema tome svaki ovakav bit ce suđen kao Livak Viktor.“
5. Peteh Mate (1873.-1945.) iz Žminja
Žminjština je imala svoje istaknute vjernike i narodnjake. Peteh iz svjetonazorskih i vjerskih uvjerenja nije mogao potpuno se uključiti u partizanski pokret; ali kao i većina narodnjaka djelomično je prihvaćao pokret, u smislu pripojenja Istre. S druge strane zamjerio se Ivanu Motiki jer nije želio nositi njegove pismene poruke u strahu da mu partizani ne podvale pa da ne nastrada od Nijemaca. Na kraju su ga ubili partizani 19. travnja 1945.
Nemoguće je nabrojii sve hrvatske narodnjake koje su partizani likvidirali prije, za vrijeme rata kao i poslije rata. Svećenik Ivan Grah donosi stradanja i drugih narodnjaka po istarskim župama. Danas o ovim nevinim ljudima nitko ne govori, mada još u narodu postoje sjećanja što se događalo. Najveći nedostatak u istraživanju je nepostojanje pisane građe. Ono što i postoji je proizvod komunističkog režima.
E to su vaše” PAPAZJANIJE”
SRAMITE SE, mada znam da srama nemate! Lili Benčik
——————————–
pon, 19. kol 2024. u 09:56 Ivo Goldstein <igoldste@ffzg.hr> napisao je:
Gđo Benčik,
Vi nište ne razumijete i ništa ne znate.
U mojoj obimnoj knjizi „Hrvatska 1918-2008“, Zagreb 2008, 944 str., spominjem na više mjesta Katoličku crkvu (i u Istri) i posebice Božu Milanovića.
EVO PASUSA (STR. 426-427)
U Trstu su se u srpnju 1945. godine sastali predstavnici nove istarske vlasti Dušan Diminić (1914-2003) i Ivan Motika, s jedne strane, te Božo Milanović (1890-1980), najugledniji istarski svećenik (kojeg mnogi historičari smatraju vjerojatno najznačajnijom ličnošću istarske povijesti 20. stoljeća). Na sastanku su precizirani uvjeti međusobne suradnje. Predstavnici NOP-a dobili su obećanje da će istarsko svećenstvo, u posebnoj izjavi izraziti podršku NOP-u, dok će NOP osigurati Katoličkoj crkvi u Istri takve mogućnosti djelovanja kakve su bile nezamislive u ostalim dijelovima Hrvatske i Jugoslavije.[1] U sljedeće dvije godine obećanja su se obostrano ispunjavala – svećenstvo je dobilo zgradu bivšeg đačkog konvikta u Pazinu za otvaranje sjemeništa. Sjemenište, kao najvažniji projekt istarske Crkve, uživalo je i materijalnu potporu državnih vlasti. Pokrenut je list Gore srca, jedini vjerski list u Hrvatskoj, osnovano je književno društvo Sv. Ćirila i Metoda, a svećenici su značajno mogli utjecati na svoj društveni položaj putem svog staleškog udruženja Zbor svećenika sv. Pavla za Istru.
Spomenutim sporazumom otvara se novo poglavlje u odnosima vlasti i hrvatskoga svećenstva u Istri. Obje su strane uočile važnost one druge za ostvarenje zajedničkog strateškog cilja – priključenja Istre Hrvatskoj i Jugoslaviji. Svećenici, predvođeni Milanovićevim autoritetom, prihvaćaju suradnju onog trenutka kad im je postalo jasno da je vlast izrasla iz NOB-a, s jedne strane, jedina relevantna politička snaga koja može ostvariti navedeni strateški cilj, a s druge, da je spremna poštivati pa čak i pomagati vjersko djelovanje Crkve. Milanović je, zajedno sa slovenskim svećenikom Antonom Piščancem, bio član jugoslavenske delegacije na Mirovnoj konferenciji u Parizu. Milanović se tada sastao s katoličkim novinarom Walterom Eberhardom, koji se nije mogao načuditi kako to da se Milanović kao katolički svećenik radije priklonio komunističkoj Jugoslaviji nego katoličkoj Italiji. Milanović je na to odgovorio poznatom, sada već antologijskom rečenicom: «Državne granice određuju se za stoljeća, dok se režimi mijenjaju, a pod Italijom je u opasnosti život našeg naroda.»[2] Zapadni su saveznici na Konferenciji imali pripremljen prijedlog da se pripadnost Istre riješi plebiscitom. Milanović je lobirao protiv plebiscita, argumentirajući takav stav narušenom etničkom slikom kao posljedicom 25-godišnje sustavne politike talijanizacije. Nema sumnje da su Milanovićeve aktivnosti utjecale na zapadne saveznike da odustanu od prijedloga.[3] I kasnijih je godina Milanović bio miritelj nepomirljivih svjetova, crkvene hijerarhije i državne vlasti, svojevrsna spona u koju su obje strane imale povjerenje.
DAKLE, SVE JE IZVEDENO POD KAPOM NOVE VLASTI KOJA JE IMALA ŠIRINU KOJU VI NE RAZUMIJETE.
PRESTANITE, MOLIM VAS, DOSAĐIVATI SVOJIM PAPAZJANIJAMA.
 |
Pismo Mile Bobana Načelniku Prefekture Policije u Parizu 11. prosinca godine. Hrvatska je katolički, muslimanski i drugih vjerskih manjina narod koji se i danas smatra Hrvatima. Maks Luburić u jednom od svojih pisama piše svojim suradnicima nekako ovako: Psujte me ali nemoj te me tući što Vam pišem skupna pisma. Nekako tako i ja mislim svakog puta kada Vam šaljem i pošaljem nešto što ja mislim – ne da Vi trebate znati ako ne želite – da se treba znati i da se ne zaboravi.
www.hrvatski-fokus.hr
|
Gđo Benčik,
Vi nište ne razumijete i ništa ne znate.
U mojoj obimnoj knjizi „Hrvatska 1918-2008“, Zagreb 2008, 944 str., spominjem na više mjesta Katoličku crkvu (i u Istri) i posebice Božu Milanovića.
EVO PASUSA (STR. 426-427)
U Trstu su se u srpnju 1945. godine sastali predstavnici nove istarske vlasti Dušan Diminić (1914-2003) i Ivan Motika, s jedne strane, te Božo Milanović (1890-1980), najugledniji istarski svećenik (kojeg mnogi historičari smatraju vjerojatno najznačajnijom ličnošću istarske povijesti 20. stoljeća). Na sastanku su precizirani uvjeti međusobne suradnje. Predstavnici NOP-a dobili su obećanje da će istarsko svećenstvo, u posebnoj izjavi izraziti podršku NOP-u, dok će NOP osigurati Katoličkoj crkvi u Istri takve mogućnosti djelovanja kakve su bile nezamislive u ostalim dijelovima Hrvatske i Jugoslavije.[1] U sljedeće dvije godine obećanja su se obostrano ispunjavala – svećenstvo je dobilo zgradu bivšeg đačkog konvikta u Pazinu za otvaranje sjemeništa. Sjemenište, kao najvažniji projekt istarske Crkve, uživalo je i materijalnu potporu državnih vlasti. Pokrenut je list Gore srca, jedini vjerski list u Hrvatskoj, osnovano je književno društvo Sv. Ćirila i Metoda, a svećenici su značajno mogli utjecati na svoj društveni položaj putem svog staleškog udruženja Zbor svećenika sv. Pavla za Istru.
Spomenutim sporazumom otvara se novo poglavlje u odnosima vlasti i hrvatskoga svećenstva u Istri. Obje su strane uočile važnost one druge za ostvarenje zajedničkog strateškog cilja – priključenja Istre Hrvatskoj i Jugoslaviji. Svećenici, predvođeni Milanovićevim autoritetom, prihvaćaju suradnju onog trenutka kad im je postalo jasno da je vlast izrasla iz NOB-a, s jedne strane, jedina relevantna politička snaga koja može ostvariti navedeni strateški cilj, a s druge, da je spremna poštivati pa čak i pomagati vjersko djelovanje Crkve. Milanović je, zajedno sa slovenskim svećenikom Antonom Piščancem, bio član jugoslavenske delegacije na Mirovnoj konferenciji u Parizu. Milanović se tada sastao s katoličkim novinarom Walterom Eberhardom, koji se nije mogao načuditi kako to da se Milanović kao katolički svećenik radije priklonio komunističkoj Jugoslaviji nego katoličkoj Italiji. Milanović je na to odgovorio poznatom, sada već antologijskom rečenicom: «Državne granice određuju se za stoljeća, dok se režimi mijenjaju, a pod Italijom je u opasnosti život našeg naroda.»[2] Zapadni su saveznici na Konferenciji imali pripremljen prijedlog da se pripadnost Istre riješi plebiscitom. Milanović je lobirao protiv plebiscita, argumentirajući takav stav narušenom etničkom slikom kao posljedicom 25-godišnje sustavne politike talijanizacije. Nema sumnje da su Milanovićeve aktivnosti utjecale na zapadne saveznike da odustanu od prijedloga.[3] I kasnijih je godina Milanović bio miritelj nepomirljivih svjetova, crkvene hijerarhije i državne vlasti, svojevrsna spona u koju su obje strane imale povjerenje.
DAKLE, SVE JE IZVEDENO POD KAPOM NOVE VLASTI KOJA JE IMALA ŠIRINU KOJU VI NE RAZUMIJETE.
PRESTANITE, MOLIM VAS, DOSAĐIVATI SVOJIM PAPAZJANIJAMA.
[1] NOP je pomogao pokretanje vjerskog lista na hrvatskom, poticao širenje vjerske literature, obvezao se da se bogoslovi i sjemeništarci neće zvati u vojnu službu i drugo. Opširnije, Trogrlić, Katolička crkva u Istri; Diminić, Sjećanja – život za ideju, 251-252.
[2] Milanović, Moje uspomene, 141-142; u razgovoru vođenom u travnju 2008. godine, kardinal Josip Bozanić je autoru knjige tvrdio kako mu je Milanović, tada ravnatelj pazinske gimnazije, tvrdio da je odobrenje za takvu politiku i takvu izjavu dobio od nadbiskupa Stepinca osobno.
[3] Milanović, Istra u 20 stoljeću 2, 294; Pettaco, Egzodus, 155; Trogrlić, Katolička crkva u Istri.
Gđo Benčik, baš ste smiješni!Pravdate ustasoidne internetske silovatelje i, kao, ja sam odgovoran što me maltretiraju jer da nisam postavio filtere. Naravno da jesam, ali stalno ustaško smeće dolazi s novih adresa, pa filteri i nemaju nekog smisla. Osim toga, ustašoidi se obraćaju meni osobno, lažima i uvredama, pa više ne vidim razloge da ih ignoriram, već pretežu oni da im odgovorim. No to ne mijenja njihovu silovateljsku narav.Uh, mora da ste jako napredni u informatici kad ste bušili kartice! 🤣 Vjerojatno ste radili i u Fortranu 5. I ja sam, ali, za razliku od Vas, ne mislim da sam zbog toga posebno pametan. Naravno, kao i svi ustašoidi, stavljate mi u usta riječi koje nikada nisam izrekao. Gdje sam to pravdao bilo čije zločine!? Samo sam konstatirao da je partizanskih bilo manje nego ustaških a da su partizani, za razliku od ustaša bili na pravoj strani povijesti. Uostalom kao i branitelji u Domovinskom ratu. Gdje u tome vidite pravdanje zločina? Za razliku od vas, koji nikada niste govorili o ustaškim zločinima, još manje ih osudili (tu i tamo spomenete da bi relativizirali) ja ne samo da sam spomenuo partizanske, nego sam se išao pokloniti njihovim žrtvama. Niste mi odgovorili, jeste li bili u Jasenovcu ili u Jadovnom? Je li u Jasenovcu počinjen genocid ili je on bio radni logor, možda sanatorij?Da, jako me veseli da ste u stanju naći linkove najvažnijih svjetskih enciklopedija i povijesnih tekstova. Vi, vidim znate puno o povijesti. Ali je ne razumijete. To se vidi i iz vašeg pisma prof Goldsteinu. Pa kad je tako, kad ste toliko vješti s linkovima da ne trebate moju pomoć, i kad ste tako velika eduditkinja, predlažem vam da napravite usporednu tablicu s tekstom koji te enciklopedije pišu o Titu i NOBu, i onim što pišu o Paveliću i NDH. Pa vas skrušeno molim da tu tablicu, bez selektivnosti i izvrtanja, kako to činite s hrvatskim Ustavom, pošaljete sudionicima ove zanimljive rasprave. Bilo bi lijepo i da tu tablicu objavite u Otporašu i drugoj sličnoj političko-pornografskoj literaturi. Bio bi to vaš važan doprinos javnom osvješćivanju povijesti. Evo, predlažem vam: neka tablica ima 5 kolona: 1. Izvor, 2. O Titu, 3. O Paveliću, 4. O NOB i 5. O NDH. Bi li bili spremni na takav pothvat? Uzdan se u vas i vašu erudiciju!ned, 18. kol 2024. 16:59 Lili Bencik <lili@hrvatskepraviceblog.com> je napisao:Ahaha, g.Josipoviću baš ste me nasmijali!Ma kome i koju lekciju ste vi održali, ili što “mi ide”?Vi ste toliko indoktrinirani, da vam nikakvo obrazovanje ne može pomoći da prihvatite zločinački karakter komunističkog režima,već mu nalazite opravdanje. “Je da bilo je zločina, ali su puno veći ustaški zločini.”Da bilo je zločina, ali su zločinci bili na “pravoj strani povijesti” i zato su ti zločini opravdani?Niti jedan zločin nije prava strana, niti jedan zločin nije opravdan!I zato vi meni niste i ne možete održali nikakvu lekciju, niti što mi ide, već ste samo pokazali skučenost indoktriniranog uma.Smiješno mi je i to što mi nudite linkove, jer ih ja kao nisam u stanju pronaći. Pa to je tako jadno!No nemam potrebu dokazivati vam se, iako sam koristila informatičke usluge davno, davno još sa bušenim karticama.Još je jadnije opravdavati ubojstvo 664 svećenika i 30 časnih sestara ( Hrvatski martirologij XX. stoljeća, don Ante Bakovića iz 2007. godine.koje su postale žrtve komunističkih zločina.) sa nekoliko svećenika, koje je, nota bene, Katolička crkva izopćila!O da i Domovinski rat ste usporedili sa partizanima ” na našoj strani ima ozbiljnih zločina” što je neusporedivo, ni po obimu, ni po karakteru!Ali ste me podsjetili na izjavu Milorada Pupovca o Domovinskom ratu;““ na žalost, koliko god neki romantizirali ili moralno estetizirali Domovinski rat uspoređujući ga s “čistoćom gorskog potoka” ili “dječjih očiju”, i Domovinski rat ima svoje ozbiljne tamne strane. Zato se ovo njegovo odavno nekrotično slijepo crijevo ne bi smjelo zadržavati kao fantomska pupčana vrpca današnje Hrvatske.“ Eto on bi eliminirao Domovinski rat, a time i velikosrpsku agresiju.I na kraju, ako ne želite čitati ” ustaško smeće” postoje filteri kojima odvojite elektronsku poštu koja vas ne zanima!Samo te filtere treba znati postaviti!Svojim uključivanjem u raspravu samo ste pokazali da “vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada” odnosno da komunjara ostaje komunjara!Pa kako vam drago!Lp Lili Benčikned, 18. kol 2024. u 11:18 Ivo Josipović <ivo@josipovic.net> napisao je:Gđo Benčik,1. O kakvom to neprimjerenom etiketiranju govorite?! Pa ljudi s kojima polemiziram ponosni su što su ustaše, što slave Pavelića i njegovo (i drugih ustaša) djelo! Vi ste, kao, obrazovani, neutralni, s odmakom od povijesti, ali spadate u isto društvo s njima. Ono pro ustaško ili, ustašoidno, kako vam drago.2. Vi, kao, sve znate o povijesti, pravu, Ustavu…. Možda sve znate, ali ništa ne razumijete, ili nećete da razumijete. O Ustavu posebno nemate pojma. Čitate ga i ne razumijete što piše. Žašto ne razumijete? Ne jer ne bi mogli, nego zbog istih ili sličnih razloga zbog kojih ga ne razumiju g. Boban i ostali ustašoidi. Izvolite se informirati o tome što o ustašovanju i njegovoj ustavnosti misli naš Ustavni sud. I Ustav ne govori o ZAVNOHu i NDH neutralno. Kso o dvije epizode naše povijesti. ZAVNOH ustav vidi kao povijesni temelj naše državnisti NASUPROT NDH. Da, vi Ustav citirate selektivno. Kao što nepotpuno citirate i EU dokumente. Ali, što da vam dajem lekcije koje vi ne želite razumjeti ograničeni svojim vrjednosnim sustavom.3. Vi o antifašizmu možete misliti što hoćete. Na antifašizmu (bez obzira na njegove kasnije zlouporabe) počiva današnji demokratski svijet. Pročitajte sve važnije enciklopedije i povijesti svijeta (ne Otporaša i drugi ustaški šund) (I sama ova riječ LAŽIVA druga Ive Josipovića (ne Otporaša i drugi ustaški šund) (“šund” na njemačkom jeziku znači “smeće” što je očiti dokaz da je herr. Ivo Josipović NACISTA jer izražava se njemački od koje riječi je on postao i FAŠISTA, jer on te krilatice koristi za sve one Hrvate koji su se u WW2 borili za Hrvatsku Državu da su FAŠISTI i NACISTI, što je očiti dokaz i sa tom “izrekom ili krilaticom herr. Ivo Josipović dakazuje da je veliki LAŽOV kad tvrdi za Hrvate koji su se borili za Hrvatsku Državu da su fašisti i nacisti a nikada niti jedan od njih nije bio član tih organizacija a malo koji od njih da su govorili njemački ili talijanski, kao što je herr. Ivo Josipović bio član KPJ. Mo. opaska Mile Boban.) potvrđujei možda ćete nešto razumjeti. I nisam primijetio da se toliko žestite na masovne zločine ustaša koliko na one kojih je bilo na strani antifašista. Možda ćete se sjetiti, bio sam na Bleiburgu, i odveo sam tamo i partizane veterane. Poklonili smo se nevinim žrtvama, ne i ustašama. Pogledajte i što spomenute enciklopedije povijesne studije (ne one komunističke) pišu o Titu i NOB, a što o Paveliću i ustašama. Trebate li da vam pošaljem linkove ako ih sami niste u stanju pronaći? Slažem se, branitelji i Domovinski rat su neposredni temelj moderne Hrvatske. Domovinski rat je bio pravedan, oslobodilački rat. Ali ako mislite da na našoj strani nije bilo i ozbiljnih zločina, ljuto se varate. Isto je s partizanima. NOB je, kao i Domovinski rat, bio na pravoj strani povijesti, ali ne znači da je bio bezgrešan. Kao što vi meni navodite određene komunističke zločine, tako bih i ja vama mogao, u puno većem broju, nabrajati ustaška zlodjela, mogao bih i nabrajati svećenike koji su u njima sudjelovali, i opisivati zlodjela poput onoga prema zaklanom svećeniku Bulešiću kojeg spominjete, kojih se vi nikada, ali bas nikada ne sjetite, barem ne u pismima kojima mi se obraćate. Jeste li bili u Jasenovcu? Možda u Jadovnom? Ja sam bio tamo, ali i na Bleiburgu i na Teznom…5. Konačno, svu ovu polemiku koja ne može biti kompromisna, nisam ja provocirao. Duhovni silovatelji tipa Boban bez moje volje, iako sam više puta tražio da me maknu s liste, uporno mi šalju svoje ustaško smeće. A kad već to čine, ne mogu da im povremeno ne kažem što ih ide. Pa tako i vama.I.J.sub, 17. kol 2024. 15:56 Lili Bencik <lili@hrvatskepraviceblog.com> je napisao:Gospodine Josipoviću vaš je rječnik neprimjeren u komunikaciji.Etikete koje lijepite potpuno su van vremena i prostora! Kakvi ustašoidi, kakvi prijatelji? Dospjela sam na mail listu, a da me nitko nije pitao za suglasnost!Etiketiranje je nekulturna i zlonamjerna osobina čovjeka!Dodjeljujete ih prema svom vlastitom sustavu vrijednosti, koji pokazuje veliki deficit u razumijevanju objektivne istine.Nema ispravnosti antifašističke borbe. Vaš antifašizam zločinačka je ideologija koja je donijela smrt, teror, progone i strahovladu, a ne demokraciju, slobodu i suživot.Antifašizam nije donio slobodu, nego je samo zamijenio fašizam i istim metodama terora, progona i zabrana ukinuo slobodu kretanja, slobodu izbora i slobodu mišljenja.
Antifašizam nije ubijanje i klanje svećenika, antifašizam nije bacanje ljudi u fojbe, slanje u logore i masovne likvidacije, koje su se provodile u tijeku i nakon završetka 2.svjetskog rata.24.kolovoza 1947. u Lanišću, Titov omladinac ZAKLAO je mladog svećenika Miroslava Bulešića! To nije antifašizam!Ovih dana obilježavamo njegovu mučeničku smrt.Bl. Miroslav Bulešić, vas i vašu Partiju „skinuo je s vrata“ rekavši „Moja osveta je oprost“ Tu veličinu čovjeka, koja proizlazi iz vjere u Boga, vi nikada nećete postići!Antifašizam nije ubijanje ljudi bez suda i presude, Antifašizam nije Daksa, gdje je likvidirana Dubrovačka inteligencija, gospari i svećenici!Zločin je zločin ma tko ga počinio i u ime bilo koje ideologije ga počinio, ostaje zločin!Zločini fašizma i nacizma , kažnjeni su , a za zločine komunizma, nitko nije odgovarao , ni bio kažnjen!Deklaracija EU Parlamenta jasno ističe u članku 3.” podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;”To vi nikada nećete shvatiti ni prihvatiti. Vi mislite da ste apsolutno u pravu, da imate dozvolu za ubijanje. E pa nemate!Vaš antifašizam otišao je u ropotarnicu povijesti.ZAVNOH i NDH samo su dvije stavke nabrojane u Preambuli Ustava kao povijesna težnja Hrvata za hrvatskom državom.Kao što sam već citirala Ustav RH, temelj države Hrvatske je Domovinski rat!Ni ustaše, ni partizani, nego Hrvatski branitelji, koji su potomci i jednih i drugih!I tu stajem, jer demokraciju, pluralizam, slobodu mišljenja i slobodno iskazivanje vjere vi nikada nećete shvatiti, ni razumjeti!Vas je odgojila Jugoslavija, bili ste Titov gardista, prema tome ne možete se busati u prsa sa hrvatstvom!Lp Lili Benčik————————–sub, 17. kol 2024. u 17:27 Ivo Josipović <ivo@josipovic.net> napisao je:Gospođo Benčik, jesam li igdje i ikada spominjao Jugoslaviju kao opciju za Hrvatsku i Hrvate? Ustašoidi mi stalno to imputiraju. Nađite jednu moju rečenicu na temu yjugoslavije. U polemici s ustašoidima referiram se na ispravnost antifašističke borbe nasuprot ustaštva. A što se selektivnosti tiče, molim vas, pročitajte još jednom preambulu Ustava pa sebi i fanovima NDH citirajte dio koji se odnosi na ZAVNOH i NDH.——————–sub, 17. kol 2024. 00:27 Lili Bencik <lili@hrvatskepraviceblog.com> je napisao:Doslovno sam citirala Ustav RH. I Ustavne odluke o osamostaljenju.Citiram Ustavnu odluku od 8.listopada 1991.ODLUKU1. Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,2. Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ,3. Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ,4. Republika Hrvatska priznaje samostalnost i suverenost ostalih republika bivše SFRJ, na temelju načela uzajamnosti i spremna je s onim republikama s kojima nije u oružanom sukobu uspostaviti, održavati i razvijati prijateljske, političke, gospodarske, kulturne i drugeJasno i nedvosmisleno za sve koji čitaju.Nikakvo selektivno tumačenje dokumenata.Nema Jugoslavije ni ničega vezanog uz nju!Lp Lili Benčiksub, 17. kol 2024. 08:04 Ivo Josipović <ivo@josipovic.net> je napisao:Gospođo Benčik, ne čitajte selektivno dokumente, proučite sve i prijateljima pošaljite cijelu istinu.
Ahaha, g.Josipoviću baš ste me nasmijali!Ma kome i koju lekciju ste vi održali, ili što “mi ide”?Vi ste toliko indoktrinirani, da vam nikakvo obrazovanje ne može pomoći da prihvatite zločinački karakter komunističkog režima,već mu nalazite opravdanje. “Je da bilo je zločina, ali su puno veći ustaški zločini.”Da bilo je zločina, ali su zločinci bili na “pravoj strani povijesti” i zato su ti zločini opravdani?Niti jedan zločin nije prava strana, niti jedan zločin nije opravdan!I zato vi meni niste i ne možete održali nikakvu lekciju, niti što mi ide, već ste samo pokazali skučenost indoktriniranog uma.Smiješno mi je i to što mi nudite linkove, jer ih ja kao nisam u stanju pronaći. Pa to je tako jadno!No nemam potrebu dokazivati vam se, iako sam koristila informatičke usluge davno, davno još sa bušenim karticama.Još je jadnije opravdavati ubojstvo 664 svećenika i 30 časnih sestara ( Hrvatski martirologij XX. stoljeća, don Ante Bakovića iz 2007. godine.koje su postale žrtve komunističkih zločina.) sa nekoliko svećenika, koje je, nota bene, Katolička crkva izopćila!O da i Domovinski rat ste usporedili sa partizanima ” na našoj strani ima ozbiljnih zločina” što je neusporedivo, ni po obimu, ni po karakteru!Ali ste me podsjetili na izjavu Milorada Pupovca o Domovinskom ratu;““ na žalost, koliko god neki romantizirali ili moralno estetizirali Domovinski rat uspoređujući ga s “čistoćom gorskog potoka” ili “dječjih očiju”, i Domovinski rat ima svoje ozbiljne tamne strane. Zato se ovo njegovo odavno nekrotično slijepo crijevo ne bi smjelo zadržavati kao fantomska pupčana vrpca današnje Hrvatske.“ Eto on bi eliminirao Domovinski rat, a time i velikosrpsku agresiju.I na kraju, ako ne želite čitati ” ustaško smeće” postoje filteri kojima odvojite elektronsku poštu koja vas ne zanima!Samo te filtere treba znati postaviti!Svojim uključivanjem u raspravu samo ste pokazali da “vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada” odnosno da komunjara ostaje komunjara!Pa kako vam drago!Lp Lili Benčik—————-sub, 17. kol 2024. u 17:27 Ivo Josipović <ivo@josipovic.net> napisao je:Gospođo Benčik, jesam li igdje i ikada spominjao Jugoslaviju kao opciju za Hrvatsku i Hrvate? Ustašoidi mi stalno to imputiraju. Nađite jednu moju rečenicu na temu yjugoslavije. U polemici s ustašoidima referiram se na ispravnost antifašističke borbe nasuprot ustaštva. A što se selektivnosti tiče, molim vas, pročitajte još jednom preambulu Ustava pa sebi i fanovima NDH citirajte dio koji se odnosi na ZAVNOH i NDH.——————-sub, 17. kol 2024. 00:27 Lili Bencik <lili@hrvatskepraviceblog.com> je napisao:Doslovno sam citirala Ustav RH. I Ustavne odluke o osamostaljenju.Citiram Ustavnu odluku od 8.listopada 1991.ODLUKU1. Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,2. Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ,3. Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ,4. Republika Hrvatska priznaje samostalnost i suverenost ostalih republika bivše SFRJ, na temelju načela uzajamnosti i spremna je s onim republikama s kojima nije u oružanom sukobu uspostaviti, održavati i razvijati prijateljske, političke, gospodarske, kulturne i drugeJasno i nedvosmisleno za sve koji čitaju.Nikakvo selektivno tumačenje dokumenata.Nema Jugoslavije ni ničega vezanog uz nju!Lp Lili Benčiksub, 17. kol 2024. 08:04 Ivo Josipović <ivo@josipovic.net> je napisao:Gospođo Benčik, ne čitajte selektivno dokumente, proučite sve i prijateljima pošaljite cijelu istinu.
Presudna je bila Spomenica Zbora svećenika Sv. Pavla u kojoj je bila točno navedena nacionalna struktura stanovništva, rađena po matičnim župnim i katastarskim knjigama, 132 župe bile su hrvatske, 21 talijanska i 23 mješovite, među koje računamo samo one, koje imaju više od 10% druge narodnosti. Prema tomu u Istri je od svih župa i samostalnih kapelanija 75% hrvatskih, 12% talijanskih, i 13% mješovitih. U spomenici su naglašene sve nepravde koje su Hrvati i Slovenci proživljavali u vrijeme Talijanske vladavine.
Sa tim je dokumentom Edvard Kardelj otišao na Konferenciju o razgraničenju između Italije i Jugoslavije u London (od 11.rujna do 2. listopada 1945). U Spomenici su između ostalog navedeni etnički razlozi, brojnost, gustoća i sastav stanovništva kao najvažniji faktor u odlučivanju kome će koji teritorij pripasti. Sa talijanske strane njihov predstavnik Alcide De Gasperi, koji je imao potporu Trščansko -Koparskog Biskupa Santinia, žestoko se usprotivio takvom kriteriju.
Londonskom konferencijom 1945.zaključeno je da će se poštivati etnički sastav stanovništva, sa time da što manje Hrvata ostane u Italiji, a što manje Talijana u Jugoslaviji. Formirana je posebna saveznička Komisija koja će izaći na teren i utvrditi stvarno stanje. Saveznička komisija imala je 37 članova od toga 7 Engleza, 8 Amerikanaca,13 Rusa i 9 Francuza. Obje strane pokušavale su pridobiti članove Komisije na svoju stranu.
Na Mirovnu konferenciju u Pariz od 11,svibnja do 13. srpnja otišli su svećenici mons, Božo Milanović kao Hrvat i Anton Piščanec kao Slovenac, gdje su izazvali čuđenje opredijelivši se za komunističku Jugoslaviju. Tada je Mons. Božo Milanović izjavio ” Državne se granice određuju za stoljeća, dok se režimi mijenjaju, a pod Italijom je u opasnosti život našeg naroda”
Savezničko vijeće Ministara donijelo je odluku 10.veljače 1947.godine, da će Jugoslaviji pripasti cijela Istra, osim Buja i Kopra, a područje od rijeke Mirne do Trsta, tzv. Slobodni teritorij Trsta biti će pod upravom UN, dok će sam grad Trst sa okolicom biti pod savezničkom upravom.
Talijanski Biskup Radossi bio je strašno razočaran takvim ishodom, pa je sa 50 tak svećenika napustio Istru. Tada je nastupio drugi egzodus Istrana, ali ovaj puta Talijana. I Tršćanski biskup Santini bio je također pogođen takvim rješenjem ,jer mu je Biskupija podijeljena i nikako to nije mogao prihvatiti. Za njega je to bila “nepravedna okupacija”
Ustvari ni jedna strana nije bila posve zadovoljna, misleći da je ovo rješenje samo privremeno. Tako je i bilo. Izvor stalnih napetosti bila je zona Trsta, pa je 1952. izbila velika kriza poznata kao “Trščanska kriza”
Poštovani,
Mogao bih se složiti s većim dijelom onoga što je napisao g. Valek, nekoć istaknuti košarkaš „Lokomotive“ kojeg sam rado gledao.
Dodao bih: ako su partizani bili zločinci i ako valja odbaciti sve što smo od njih baštinili, ne bi li bilo korektno i logično da pokrenemo postupak vraćanja teritorija – svega zapadno od Rječine, kvarnerskih otoka, Zadra i Lastova Italiji?
Mislim da bi s tom inicijativom valjalo upoznati državni vrh – Milanovića, Jandrokovića i Plenkovića, pa da krenemo u taj pravedni postupak oboružani – kako to neki krugovi rado nazivaju – zajedništvom.
Pozdrav
Ivo Goldstein
Gđo Benčik,1. O kakvom to neprimjerenom etiketiranju govorite?! Pa ljudi s kojima polemiziram ponosni su što su ustaše, što slave Pavelića i njegovo (i drugih ustaša) djelo! Vi ste, kao, obrazovani, neutralni, s odmakom od povijesti, ali spadate u isto društvo s njima. Ono pro ustaško ili, ustašoidno, kako vam drago.2. Vi, kao, sve znate o povijesti, pravu, Ustavu…. Možda sve znate, ali ništa ne razumijete, ili nećete da razumijete. O Ustavu posebno nemate pojma. Čitate ga i ne razumijete što piše. Žašto ne razumijete? Ne jer ne bi mogli, nego zbog istih ili sličnih razloga zbog kojih ga ne razumiju g. Boban i ostali ustašoidi. Izvolite se informirati o tome što o ustašovanju i njegovoj ustavnosti misli naš Ustavni sud. I Ustav ne govori o ZAVNOHu i NDH neutralno. Kso o dvije epizode naše povijesti. ZAVNOH ustav vidi kao povijesni temelj naše državnisti NASUPROT NDH. Da, vi Ustav citirate selektivno. Kao što nepotpuno citirate i EU dokumente. Ali, što da vam dajem lekcije koje vi ne želite razumjeti ograničeni svojim vrjednosnim sustavom.3. Vi o antifašizmu možete misliti što hoćete. Na antifašizmu (bez obzira na njegove kasnije zlouporabe) počiva današnji demokratski svijet. Pročitajte sve važnije enciklopedije i povijesti svijeta (ne Otporaša i drugi ustaški šund) i možda ćete nešto razumjeti. I nisam primijetio da se toliko žestite na masovne zločine ustaša koliko na one kojih je bilo na strani antifašista. Možda ćete se sjetiti, bio sam na Bleiburgu, i odveo sam tamo i partizane veterane. Poklonili smo se nevinim žrtvama, ne i ustašama. Pogledajte i što spomenute enciklopedije povijesne studije (ne one komunističke) pišu o Titu i NOB, a što o Paveliću i ustašama. Trebate li da vam pošaljem linkove ako ih sami niste u stanju pronaći? Slažem se, branitelji i Domovinski rat su neposredni temelj moderne Hrvatske. Domovinski rat je bio pravedan, oslobodilački rat. Ali ako mislite da na našoj strani nije bilo i ozbiljnih zločina, ljuto se varate. Isto je s partizanima. NOB je, kao i Domovinski rat, bio na pravoj strani povijesti, ali ne znači da je bio bezgrešan. Kao što vi meni navodite određene komunističke zločine, tako bih i ja vama mogao, u puno većem broju, nabrajati ustaška zlodjela, mogao bih i nabrajati svećenike koji su u njima sudjelovali, i opisivati zlodjela poput onoga prema zaklanom svećeniku Bulešiću kojeg spominjete, kojih se vi nikada, ali bas nikada ne sjetite, barem ne u pismima kojima mi se obraćate. Jeste li bili u Jasenovcu? Možda u Jadovnom? Ja sam bio tamo, ali i na Bleiburgu i na Teznom…5. Konačno, svu ovu polemiku koja ne može biti kompromisna, nisam ja provocirao. Duhovni silovatelji tipa Boban bez moje volje, iako sam više puta tražio da me maknu s liste, uporno mi šalju svoje ustaško smeće. A kad već to čine, ne mogu da im povremeno ne kažem što ih ide. Pa tako i vama.I.J.sub, 17. kol 2024. 15:56 Lili Bencik <lili@hrvatskepraviceblog.com> je napisao:Gospodine Josipoviću vaš je rječnik neprimjeren u komunikaciji.Etikete koje lijepite potpuno su van vremena i prostora! Kakvi ustašoidi, kakvi prijatelji? Dospjela sam na mail listu, a da me nitko nije pitao za suglasnost!Etiketiranje je nekulturna i zlonamjerna osobina čovjeka!Dodjeljujete ih prema svom vlastitom sustavu vrijednosti, koji pokazuje veliki deficit u razumijevanju objektivne istine.Nema ispravnosti antifašističke borbe. Vaš antifašizam zločinačka je ideologija koja je donijela smrt, teror, progone i strahovladu, a ne demokraciju, slobodu i suživot.Antifašizam nije donio slobodu, nego je samo zamijenio fašizam i istim metodama terora, progona i zabrana ukinuo slobodu kretanja, slobodu izbora i slobodu mišljenja.
Antifašizam nije ubijanje i klanje svećenika, antifašizam nije bacanje ljudi u fojbe, slanje u logore i masovne likvidacije, koje su se provodile u tijeku i nakon završetka 2.svjetskog rata.24.kolovoza 1947. u Lanišću, Titov omladinac ZAKLAO je mladog svećenika Miroslava Bulešića! To nije antifašizam!Ovih dana obilježavamo njegovu mučeničku smrt.Bl. Miroslav Bulešić, vas i vašu Partiju „skinuo je s vrata“ rekavši „Moja osveta je oprost“ Tu veličinu čovjeka, koja proizlazi iz vjere u Boga, vi nikada nećete postići!Antifašizam nije ubijanje ljudi bez suda i presude, Antifašizam nije Daksa, gdje je likvidirana Dubrovačka inteligencija, gospari i svećenici!Zločin je zločin ma tko ga počinio i u ime bilo koje ideologije ga počinio, ostaje zločin!Zločini fašizma i nacizma , kažnjeni su , a za zločine komunizma, nitko nije odgovarao , ni bio kažnjen!Deklaracija EU Parlamenta jasno ističe u članku 3.” podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;”To vi nikada nećete shvatiti ni prihvatiti. Vi mislite da ste apsolutno u pravu, da imate dozvolu za ubijanje. E pa nemate!Vaš antifašizam otišao je u ropotarnicu povijesti.ZAVNOH i NDH samo su dvije stavke nabrojane u Preambuli Ustava kao povijesna težnja Hrvata za hrvatskom državom.Kao što sam već citirala Ustav RH, temelj države Hrvatske je Domovinski rat!Ni ustaše, ni partizani, nego Hrvatski branitelji, koji su potomci i jednih i drugih!I tu stajem, jer demokraciju, pluralizam, slobodu mišljenja i slobodno iskazivanje vjere vi nikada nećete shvatiti, ni razumjeti!Vas je odgojila Jugoslavija, bili ste Titov gardista, prema tome ne možete se busati u prsa sa hrvatstvom!Lp Lili Benčiksub, 17. kol 2024. u 17:27 Ivo Josipović <ivo@josipovic.net> napisao je:Gospođo Benčik, jesam li igdje i ikada spominjao Jugoslaviju kao opciju za Hrvatsku i Hrvate? Ustašoidi mi stalno to imputiraju. Nađite jednu moju rečenicu na temu yjugoslavije. U polemici s ustašoidima referiram se na ispravnost antifašističke borbe nasuprot ustaštva. A što se selektivnosti tiče, molim vas, pročitajte još jednom preambulu Ustava pa sebi i fanovima NDH citirajte dio koji se odnosi na ZAVNOH i NDH.sub, 17. kol 2024. 00:27 Lili Bencik <lili@hrvatskepraviceblog.com> je napisao:Doslovno sam citirala Ustav RH. I Ustavne odluke o osamostaljenju.Citiram Ustavnu odluku od 8.listopada 1991.ODLUKU1. Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,2. Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ,3. Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ,4. Republika Hrvatska priznaje samostalnost i suverenost ostalih republika bivše SFRJ, na temelju načela uzajamnosti i spremna je s onim republikama s kojima nije u oružanom sukobu uspostaviti, održavati i razvijati prijateljske, političke, gospodarske, kulturne i drugeJasno i nedvosmisleno za sve koji čitaju.Nikakvo selektivno tumačenje dokumenata.Nema Jugoslavije ni ničega vezanog uz nju!Lp Lili Benčiksub, 17. kol 2024. 08:04 Ivo Josipović <ivo@josipovic.net> je napisao:Gospođo Benčik, ne čitajte selektivno dokumente, proučite sve i prijateljima pošaljite cijelu istinu.
USTAŠA – Hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO) osnovana je 1929. godine kao hrvatska revolucionarna, borbena, urotnička, nacionalistička organizacija s ciljem dizanja pravedne, oružane, nacionalne hrvatske revolucije te uspostave potpuno nezavisne, samostalne i slobodne Države Hrvatske na hrvatskom etničkom i povijesnom prostoru od Jadrana do rijeke Drine.
Ustaška borba temelji se na Ustaškim Načelima, koja je postavio Poglavnik 1. lipnja 1933. u Glavnom Ustaškom Stanu. Poglavnik je u 17 točaka Ustaških Načela ovjekovječio sve misli i sve želje Hrvata, sve što hrvatski narod traži i očekuje od svoje države. Neprijatelj je uvijek govorio protiv Ustaških Načela a da ih nikada nije temeljito proučio. Treba proučiti Ustaška Načela i tek tada bi se svatko uvjerio da su ona sveto Evanđelje, vjerovanje svakog Hrvata, a život po njima znači narodnu sreću, društvenu pravdu, narodno poštenje, znači sretnu i čestitu budućnost Hrvatskoj i hrvatskom narodu.
Život ustaše mora se temeljiti na ustaškim načelima, pa tko se njih ne drži u svome javnom i privatnom životu, nije ustaša. Ustaša je čovjek iz naroda. On je dijete seljačko i radničko, potomak seljačkih i težačkih ustanika Matije Gupca i Matije Ivanića i Stjepana Radića. Stoga Ustaša nikada ne smije zaboraviti na svoj Dom i na svoju obitelj. Ustaša uvijek mora biti uljudan i pristupačan, čist, obrijan i nikada ne smije zaboraviti, da su seljak i radnik temelji hrvatske države, koji svojim radom drže, a svojim mišicama brane hrvatsku državu. Ustaška Načela nisu napravljena za Ustaše nego za hrvatski narod, kako bi se obistinila ona: Plug i brana Hrvatu su hrva, a Ustaša to mu je obrana!