ISTINU O USTAŠAMA (PARTIZANIMA) KAO DVA IDEALA UVIJEK TREBA GOVORITI piše Razočarani Delivuk na portalu Slobodni.net gdje su ga banirali za stalno.

—

od

Otporaš
u
Bog! dragi moj prijatelju,
 
Priloženo je što sam kao korisnik Delivuk bio stavio na portal slobodni net. Kaznili/banirali su me za dva mjeseca poradi, kako oni kažu, veličanje ustaštva. Tebi ovo prilažem a sve premazane riječi su jugoslavenskog načina. Kada bi se premazane riječi stavile ondje gdje piše: Poglavnik, Hrvatska, Ustša, NDH, junak i slično, uvjeravam te prijatelju dragi da bi ovaj opis prošao. Ako izbaceš sve premazane riječi u crno, onda ostaje zašto su se Hrvati borili, a to je NDH. Zato sam ga malo prije poslao jednom da se učlani na slobodni.net, udari po meni i ovo iznese kao jugoslavensku tezu. Ako on to učini i oni ovo stave kao obožavanje Tita i Jugoslavije, onda će nam biti potpuno jasno da je taj portal slobodni.net u službi veličanja neojugoslavenstva. Svakako bih ja ovo stavio, tako da ljudi vide kolika je tu sloboda.
Pozdrav do daljnjega.
Bog! ZDS! Mile Otporaš.
 

ISTINU O USTAŠAMA (PARTIZANIMA) UVIJEK TREBA GOVORITI

Što mora znati svaki Hrvat o Ustašama! (Partizanima)

Ustaša (partizan) je revolucionarni borac, koji se dobrovoljno i sviestno bori za uzvišene ciljeve podpune slobode i samostalnosti Hrvatske (Jugoslavije). Za Ustašu (partizana) nema mira, nema počinka, nema i ne smije biti nekog promatranja iz prikrajka. Ustaša(partizan) radi i bori se, uviek djelatno, uviek u prvim redovima. On može ili podpuno pobjediti ili u borbi izginuti. Ustaša (partizan) ne poznaje nikakve sredine: On traži posvemašnje ostvarenje Poglavnikovih (Titovih) načela u Ustaškoj (partizanskoj) Hrvatskoj, tj. u svojim povijesnim granicama. Za Ustašu (partizana) postoje iznad svega Bog (Marks i Engels, Tito i Jugoslavija), Poglavnik i Nezavisna Država Hrvatska. Uzvišena ustaška (partizanska) borba temelji se na ustaškim (avnojskim) načelima, koja je postavio Poglavnik (Tito 29 novembra 1943, u Glavnom Štabu JNA) 1. lipnja 1933. u Glavnom Ustaškom Stanu. U tim je načelima Poglavnik(Tito) na najdivniji i najsavršeniji način obuhvatio sve vjekovne težnje i zahtjeve hrvatskoga (jugoslavenskog) naroda. Dok su u prošlosti razne političke stranke sastavljale i objavljivale na tucete raznih svojih “programa”, u kojima nije gotovo ništa rečeno, Poglavnik (Tito) je u 17 točaka ustaških (avnojskim pravilima) načela ovjekovječio sve misli, sve želje, sva stremljenja hrvatskoga (jugoslavenskih) naroda kroz vjekove, obuhvatio je sve ono što hrvatski (jugoslavenski) narod traži i očekuje od svoje države.

Ustaška (avnojska) su načela stoga evandjelje (Marksov kapital), vjerovanje svakog Hrvata, (Jugoslavena) a život po njima znači narodnu potrebu, narodnu sreću,družtvovnu pravdu, narodno poštenje, znači sretnu i čestitu budućnost Hrvatskoj (Jugoslaviji) i hrvatskom (jugoslavenskom) narodu. Život Ustaše (partizana) mora se temeljiti na ustaškim (partizansko-avnojskim) načelima, pa tko se njih ne drži u svome javnom i posebničkom životu, nije Ustaša (partizan). Država je za nas Hrvate  (Jugoslavene)  najveće blago što ga možemo imati. Tokom dugih stoljeća hrvatski (jugoslavenski)  je narod morao stradavati i podnašati mnoge nedaće samo stoga, što je svojedobno nesrećom i neslogom velikaša izgubio svoju državu. Narod bez države ne znači ništa, pa ako bi svojom nerazboritom politikom ili kojom nesrećom opet izgubili državu, nestalo bi nas brzo i kao naroda. Dužnost je stoga svakog Ustaše,(partizana) svakog Hrvata,(Jugoslavena) da uvijek i svagdje najodlučnije brani Nezavisnu Državu Hrvatsku, (FNRJ)  jer braneć državu brani svoj dom, svoj narod, svoje ognjište, svoju djecu, brani i svoju budućnost.

Nezavisna Država Hrvatska (FNRJ) jest i mora biti svakom Ustaši (partizanu) najveća svetinja, (zadaća) za koju mora uvijek biti spreman voditi borbu, a ako je potrebno i svoj život spremno za nju dati. Poglavnik (Tito) je jedini vodja hrvatskoga (jugoslavenskog) naroda i najveći čovjek naših vremena. On je za Ustašu (partizana) svetost.  (komunista) Poglavnik (Tito je) dr. Ante Pavelić najvećije Hrvat (Jugoslaven) sviju vremena. On je osloboditelj hrvatske (jugoslavenske) domovine (zajednmice) i uskrisitelj starodrevne(Jugoslavije) Nezavisne Države Hrvatske. Njegov (Titin) rad, njegova borba, njegove patnje, njegova strpljivost, cijeli njegov život najsjajniji je prilog naše povijesti. Njegova (Titina) je zasluga, da se je hrvatski (jugoslavenski) narod nakon osam stoljeća otresao tudjinskih gospodara i da sada živi opet svoj na svome u uspostavljenoj državi. Pojava Poglavnika (Tita) ja stoga od najveće povijestne važnosti za hrvatski (jugoslavenski) narod. Poglavnik (Tito) je jedini vođja, jedini autoritet. Samo on zapovieda, samo on ima pravo voditi državnu politiku. Svi su drugi samo njegovi vojnici, koji mu pomažu u izgradnji hrvatske (jugoslavenske) države.

Poglavnik (Tito) je uvijek do sada imao pravo, on ima pravo sada i imat će pravo i u buduće. Sve što on čini, makar to na čas nekome izgleda i nerazumljivo, sve je to u probitku Hrvatske (Jugoslavije) i naroda, sve što čini- dobro je. Ustaštvo (partiznastvo)  je postalojedinim i zbiljskim predstavnikom hrvatskog (jugoslavenskog) političkog života. Bit je ustaštva (je partiznastva) duboka ljubav za domovinu (Jugoslaviju i Tita) i Poglavnika, vječna spremnost: braniti hrvatski (jugoslavenski) dom, hrvatska  (jugoslavenska)ognjišta, hrvatske (jugoslavenske) granice i hrvatsku  (jugoslavensku) posebnost, te stvaranje i odgajanje zdravog narodnog naraštaja.

Težnje hrvatskog (jugoslavenskog) naroda mogu se oživotvoriti samo u Ustaškoj (partizanskoj Jugoslaviji) Hrvatskoj. Da nije bilo Ustaša (partizana) ne bi bilo ni   (Jugoslavije) Nezavisne Države Hrvatske. I dok bude Ustaša (partizana) bit će i Hrvatske(Jugoslavije). Ustaštvo (partizanstvo) i hrvatstvo (jugoslavenstvo)  jedna je savršena cjelina i ne može se više nikada zamislitijedno bez drugog. Ustaštvo  (partiznastvo) stvara novog čovjeka u novom poredku. Novi hrvatski (jugoslavenski)  čovjek, što znači Ustaša (partizan), mora biti čovjek (drug) dužnosti, odgovornosti, rada, borbe, poštenja, junačtva, pregaralaštva, mora bit podpun (drug)  čovjek i Hrvat (Jugoslaven). Taj novi čovjek, Ustaša (partizan), mora u svom radu i u svom javnom i posebničkom životu spojiti sve nove vrline ustaštva (partizanstva) s vrlinama starih Hrvata (Jugoslavena), vječnih boraca i ratnika. U najtežim časovima po Hrvatsku  (Jugoslaviju) na bojištu su bili samo i jedino Ustaše (partizani). Bilo u tudjini, bilo u domovini po zatvorima ili zatočeničtvu Ustaše (partizani) su nosili luč osloboditeljske borbe i oni su uz najteže patnje i muke, konačno i za sva vremena pobiedili. Da nije bilo mučeničke ustaške (partizanske) krvi, da nije bilo nadčovječnog stradanja ustaških   (partizanskih) mučenika, da nije bilo mrtvih ustaških (partizanskih) glava, nikada ne bi bilo došlo do uspostave Nezavisne Države Hrvatske (FNRJ). Ti Ustaše (partizani), koji su uzpostavom N. D. H. (FNRJ) završili prvi i najteži dio hrvatske (jugoslavenske)  osloboditeljske borbe, ti su Ustaše (partizani) i danas na bojištu, na svim bojištima Evrope i oni će izvojevati i konačnu hrvatsku (jugoslavensku) pobjedu. Biti Ustašom  (partizanom), znači biti idealnim borcem, koji preko svih izkušenja, preko svih patnja, preko svih nedaća, najvećom strpljivošću mora doći do konačnog uzvišenog cilja.

Ustaša (partizan) mora biti uvijek prvi u borbi, uvijek prvi u opasnim podhvatima. On mora biti strpljiv i mora vjerovati u Poglavnika (Tita), koji će sve na najbolji način riješiti. Pa i u časovima, kad netko misli da izvjesne stvari nisu na mjestu, on mora ostati Ustašom  (partizanom) na svom mjestu, imajuć na umu, da se sve stvari ne mogu odmah riješiti. Dakle: vjera, stega, strpljenje, ustrajnost, a povrh svega rad i opet rad, temelji su našeg konačnog uspjeha. Ustaša (partizan) je mali čovjek(drug). On je dijete seljačko i radničke kućice. Stoga Ustaša (partizan) nikada ne smije zaboraviti na svoj dom i na svoje ukućane. U saobraćaju s malim čovjekom Ustaša (partizan) mora uvijek ostati uljudan i pristupačan i nikada ne smije smetnuti s uma, da su seljak i radnik temelji države, koji svojim radom, svojim žuljevima, drže, a svojim mišicama brane državu. Za Ustašu (partizana) je jedna od najvažnijih stvari stega. Ona je jedna od najjačih i najglavnijih vrlina, koja mora resiti svakog Ustašu (partizana).

Vojska bez stege, pokret bez stege, rad bez stege, propast je za narod i državu. Stoga  je stega jedan od glavnih preduvjeta uspjeha. Onaj, koji danas sluša, koji danas izvršuje zapoviedi svojih predpostavljenih, taj će sutra izdavati zapoviedi, taj će drugima nalagati. Neka se svaki zapovjednik (komandir) prenese u stanje onih koji slušaju, a isto tako svaki onaj korak se zapovieda u stanje onih, koji zapoviedaju. Svaki si mora postaviti pitanje: >što bi bilo, kad bi ja bio na njegovom mjestu< ? Ustaški (partizanski) se vojničar, kao i svaki pripadnik Ustaškog Pokreta (partizanskih odreda), mora uviek i svagdje ponašati ćudoredno. Ustaša (partizan) mora služiti kao uzor svakom Hrvatu (Jugoslavenu). Ustaša (partizan) se mora okaniti svake psovke, jer je ona naša narodna sramota, koja dolikuje samo prostaku. Ustaša (partizan) ne smije pijančevati, ne smije posjećivati sumnjiva noćna zabavišta, Ustaša (partizan) ne smije zalaziti u sumnjiva ženska društva. Ustaša (partizan) mora čitav svoj posebnički život temeljiti na obitelji. Ustaša (partizan)  mora biti predstavnik i čuvar svega onoga što je hrvatski (jugoslavenski) narod kroz vjekove stvorio, a što se može jednom rieči nazvati našim narodnim duhovnim blagom. Ustaša (partizan) ne smije biti laktaš, koji bi se borio za položaje, za čin ili za lagodni život.
Za Ustašu (partizana) je glavna stvar dužnost, pa makar ju on vršio kao obični čarkar (vojnik) ili kao najviši častnik (oficir) ili dužnostnik. Svaki Ustaša (partizan) mora biti svijestan toga, da će se njegov marljiv i savjestan rad prije ili kasnije nagraditi sa strane zapovjedničtva (komandovanja), pa stoga ne smije nikada on sam isticati svoje zasluge i tražiti svoje promaknuće ili odlikovanje. Ustaši (partizanu) ne smije nikada biti vojnićki život neugodan. Hrvat (Jugoslaven) je kroz vjekove bio vojnik, bio je junak (heroj), bio je ratnik. Stoga za svakog Ustašu (partizana) mora biti najveća čast ako dodje u vojničke redove i kao vojnik čuvati državu, granice i hrvatska (jugoslavenska) ognjišta.
Hrvat (Jugoslaven) je kao vojnik kroz mnoga stoljeća pronio slavu Hrvatskoj (Jugoslaviji) na svim bojištima. Hrvat (Jugoslaven) jekao vojnik dao najveće priloge Evropi. Ustaša (partizan) i vojnik nije rob. Najveći gospodin (drug), najveći čovjek je  onaj, koji s puškom na ramenu, pa makar bio i običan čarkar (vojnik), služi domovini  (zemlji).
Stoga je najveća podlost, najveći zločin, ako bi se netko želio izmaknuti vršenju vojničke dužnosti, ili ako za vrieme vršenja svojeg djelatnog razdoblja pokušava izmaknuti redovitom vojničkim poslovima. Dužnost vojnika, ma kakva ona bila, uviek je uzvišena i rad u vojsci mora se smatrati dostojnim i potrebnim. To je život Ustaše! (partizana). Saopćio TRUP. “T”ajni, “R”evolucionarni, “U”staški, “P”okret.

Komentari

Odgovori