ISKUŠNJE U USTAŠKOJ ŠUTNJI – USTAŠA br. 24., 14 lipnja 1942., st. 8
Iskušnje u ustaškoj šutnji
Smrt krilnika Steve Dujića, koji je u rujnu 1934. pao kao posljedica žrtva Aleksandra Karađorđevića, osobito se je duboko kosnula Poglavnika. U Stevu Dujuiću kao časnika i ustašu, Poglavnik je polagao velike nade. I baš zato što je to tako bilo, beogradska nezasitna zvijer zahvatila je tamo, gdje se je nadala najteže pogoditi i Poglavnika i ustašku stvar. Međutim, to je bila posljednja hrvatska glava koja je pala po nalogu krvnika Aleksandra karađorđevića. Narod, ustaški hrvatski narod proglasuje osudu i ustaše je izvršuju. Tiran ubojica pada tjedan dana poslije smrti krilnika Steve Dujića.
Sav versaljski svijet obara se na Poglavnika i ustaše. (Prilažem sliku četvorice najodgovornijih Versailles-skog novog poretka, takozvanog mira koji je potpisan u francuskom gradu Versailles, južno-zapadno od Pariza 1919. Pisac ovog članaka za cijelo misli na ve one koji su podržavali taj novi versailles-ski poredak, mo. Otporaš.)
Vođe četiriju velikih sila na konferenciji – Velike Britanije, Francuske, SAD-a i Italije bili su poznati pod nazivom
velika četvorica . To su (slijeva na desno):
David Lloyd George (britanski premijer),
Vittorio Orlando (talijanski predsjednik vlade),
Georges Clemenceau (francuski premijer) i
Woodrow Wilson (američki predsjednik).
Svi traže Poglavnikovo izručenje i njegovu glavu. Sve te demokracije, svi ti slobodni zidari i “slobodomci”, koji su još onda gospodarili velikim dijelom Europe, žedni su krvi dra. Ante Pavelića. Pod takvim okolnostima, Poglavnik u listopadu 1934. dolazi u zatvor, gdje ostaje godinu i pol dana. Poglavnik nije očajao, nije klonuo, nije se ni za dlaku odalečio od svoje borbe. U zatvoru se baca na rad, na pripremni rad za ono zadnje, konmačno i odlučno razdoblje borbe, koje je imalo doć , a u čiji neminovni dolazak je više nego ikada vjerovao. Poglavnik neumorno razmišlja i pravi bilješke, pravi osnove, pravi nacrte za budući rad, osnove za budući život u samostalnoj državi Hrvatskoj. Upravo je s užitkom danas čitati njegove još neobjavljene bilješke u turunskom zatvoru i njegove osnove i nacrte napose za izgradnju cesta, željeznica, zgrada i ustanova u državi Hrvatskoj. U to vrijeme također piše roman “Lijepa Plavka”,
(prilažem poveznicu gdje ćete naći poveznicu na kojoj se u PDF nalazi prepisan cijeli roman “Liepa Plavka”, mo. Otporaš.) https://otporas.com/tko-zeli-imati-knjigu-liepa-plavka-neka-izvoli-kopirati-s-dolje-prilozenog- koji je u čitavom svijetu među Hrvatima i strancima postigao nečuven odjek i uspjeh.
Poglavnik neograničeno vjeruje i tu vjeru prenosi na svoje sljedbenike i prijatelje, na svoje ustaše. I doista, njegovi ustaše, godinu i pol dana bez njega i bez njegovih izravnih zapovijedi i uputa, čudesno su izdržali u najvećoj vojničkoj stegi, strpljivo čekavši njegov povratak. Za ustaše, koji su bili naučeni svaki mjesec jednom vidjeti svoga Poglavnika u svojoj sredini, bilo je to strahovito duševno iskušenje. Poglavnik ih, na njemu svojstveni način, u svojim porukama umiruje i tješi. Te njegove različite poruke, koje je prema mogućnostima mogao slati ustašama na Lipare i u druge zemlje, vrijedni su dokazi ustaške vjere i ustaške ustrajnosti ustaškog vođe. Vjera, velika i neizmjerna vjera struju iz svakog redka, napisanog u zatvoru po Poglavniku. Ta je vjera pobjedila kod Poglavnika, pobjedila je kod ustaša.
Pred Uskrs, u ožujku 1936., izlazi Poglavnik na slobodu i odmah se posebnim dopisom javlja svojim ustašama. Iz posebnih političkih i organizatorskih razloga Poglavnik ne dolazi na Lipare među ustaše, već u vremenu jedne godine dana, pozivlje pojedince ustaše iz logora i sastaje se s njima na dogovorenom mjestu južne Italije. Međutim, on se opet baca na rad, na teški posao uspostavljanja veza, koje su s organizacijama i pojedincima bile tokom njegova zatvora prekinute. Poglavnik ne poznaje zapreka, pa mu brzo uspije uspostaviti barem djelomični dodir sa svima organizacijama, kojima opet daje duševnu snagu, kojima ulijeva vjeru i povjerenje u konačnu pobjedu.
Sticaj prilika u svijetu dovodi u ožujku 1937. i hrvatsku ustašku borbu u tešku kušnju. Nešto krivnjom općeg stanja u Europi, koje još nije bilo dozrelo za konačno pravljenje reda i stvaranja novog poredka u Europi, nešto i krivnjom nekih odgovornih hrvatskih političara u domovini, koji su – umjesto da svim silama podupru borbu Poglavnika i odluče se za novi red, za novi pravedni poredak i za uspostavu nezavisne hrvatske države – vrludali smo i tamo, bacali se u ralje agentima masonerije, pravili sa Srbima sporazume i zabijali nož u leđa Ustaškome pokretu, dolazi do raznih međunarodnih sporazuma, uslijed kojih je ustaška djelatnost u Italiji i nekim drugim zemljama morala na neko vrijeme prestati.
Poglavnik ni sada ne klone duhom. Teško je bilo napisati i poslati ustašama odredbu u tom pogledu, nu on i u toj odredbi kaže da treba izdržati, da treba strpljivosti do onoga časa, kada će opeti biti pozvani pod ustaško oružje i kad će poći u konačnu borbu i bitku za uspostavu države Hrvatske. Istodobno, u veljači ili ožujku 1937, napisao je svoj poznati pronicavi i proročanski sastavak pod naslovom “Politički položaj”, koji je izlazio u “Ustaši”, u nastavcima pod naslovom “Ustaška borba”, a u kojem sastavku na nevjerojatno odlučan i siguran način proriče ne samo novi svjetski rat, nego čak i rok u kojem će on buknuti. On kaže da će taj rat buknuti ne možda za pet godina, ne možda za tri godine, nego čak možda u roku dvije pa i jedne godine dana.
| Ustaša – Hrvatska revolucionarna organizacija |
 |
A sa tim ratom, kaže poglavnik, s tim općim obračunom u Europi između nasilnika i potlačenih, između bogatih i siromašnih doći će i naš posebni hrvatski obračun sa zakletim neprijateljem hrvatskog naroda i hrvatske državne slobode. Taj spis, ta poslanica, jedan je od najvrijednijih povijesnih dokaza Poglavnikove pronicave politike, jer zaista ni dvije godine dana poslije tog započinje u Europi ratna djelatnost, koja se konačno pretvara u novi svjetski rat, u konačni i posljednji obračun između pravde, uljudbe, reda i rada s jedne i divljačkog barbarstva s druge strane, a hrvatsko pitanje igralo je u toj divovskoj borbi također jednu od najvažnijih uloga, upravo onako, kako je Poglavnik u rečenom sastavku naglasio.
U razdoblju “velike ustaške šutnje”, koja je od 1937 – 1941 trajala, dakle točno četiri godine, Poglavnik opet radi i stvara. Godine 1937. napisao je svoje velebno djelo “Strahote zabluda”, koje je postalo vjerovanje ustaške Hrvatske u obračunu s boljevizmom i koje je djelo već dva puta izišlo na talijanskom jeziku, zatim na hrvatskom, španjolskom i drugim jezicima.
https://www.ebay.com/itm/CROATIA-Ante-Pavelic-book-Strahote-Zabluda-original-/264956832990 Ovo sudbonosno razdoblje Poglavnik je usprkos “ustaške šutnje” dobrahno iskoristio, marljivo radeći na osnovama za buduće uređenje hrvatske države.
Nastavlja se strana 9 “Završetak mučeničnog puta i ustaška pobjeda”.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.