ISELJENOJ HRVATSKOJ,
piše Ilija Despot Viterski u “Novi Svijet ”, New York 1912.
D A L I J E D A N A S B O L J E ???
Pitanje je URBI ET ORBI svim Hrvaticama i Hrvatima. Mile Boban, Otporaš.
Prepisujem iz “Hrvatski Tjednik” br. 448 16 rujna 1986., st. 12
ILIJA DESPOT VITERSKI
ISELJENOJ HRVATSKOJ
Prvi red Treći red
Oj Hrvati, braćo moja mila. Rodna polja, gore, vinogradi.
Što pod tuđa padoste mi krila. Opustješe – nitko ih ne radi.
Tuđa majka što vas mrko gleda. Stare majke na domu jauču.
Al od sebe trgnut vam se ne da! Dok pauci mreže svoje suču.
Oj Hrvati mukoborci bijedni. Mila zemlja puna svetog žara.
Za se loši, za drugoga vrijedni! Pomalo se u pustoš pretvara.
Od v’jekova što služite drugom. A vi tuđu znojom zal’jevate.
Sebe kiteć ćemerom i tugom. Tuđu majku krvlju cjelivate.
Oj Hrvati zlopatnici velji. Na domu vam sestre jedne cvile.
Tuđih kruna hrabri spasitelji. Dok oko njih sablasti se krile.
Što no svoju v’jek gubite glavu. Te im kaži, da će umr’jet b’jedne.
Mučenici, a za tuđu slavu! Bez utjehe na sv’jetu ijedne!
Oj Hrvati, čujte pjesmu moju. Tužne majke, tužna braća mala.
Porođenu u krvi i znoju. Tužne sestre, a kuća propala!
A rad sudbe vaše zlopateće. Gavran na njoj svoje gn’jezdo vije.
S koje srce preboljeti mi neće! Veseli se, što vas u njoj nije!
Čujte pjesmu krvavu i znojnu. A curice – ko mirisno cv’jeće.
Golubicu ljubavnu i znojnu. Koje niko mirisati neće…
Koja do vas u zanosu leti. Ovce pasu i uzdišu bolno.
Da vas ljubi, a i – da vam pr’jeti. Jer vaše je srce neumolno.
Četvrti red
Oj Hrvati, ja sam došo k vama. Vi volite američkog cv’jeta.
Iz domaje toplim sa suzama. koji ne zna što je ljubav sveta.
I od majke uz pozdrave vruće. I u kome gija se sakrije.
Donosim vam poruke goruće. Da vam srce sa lažju opije.
Drugi red
Na polasku rekla mi je mati. Vi volite neljubljeni biti.
Neka doma dođu mi Hrvati! I žrtvovat život cjeloviti.
Zakuni ih ml’jekom mojim b’jelim! Za lukavost, što za dolar sve će.
Zakuni ih srcem svojim c’jelim! Ali vaše srce nikad neće.
Zakuni ih, moj mjesniče jadni. Hoće srce, ali da ga truje
Uspomenom grobova nam hladnih. Neka samo srebrenjake kuje…
U kojima leže Zrinovići. Hoće srce, ali da ga kvari.
Svačić, Šubić, Frankopanovići. Za rod mili nek ništa ne mari.
Naša b’jedna to vam kliče mati. Najgrdnija to je rana vaša.
A vi ipak, oj braćo Hrvati. Majko mila to je sudba naša.
Glas taj sveti majčim ne čujete. Da li djecom tuđa žena ruje.
Već tuđinom dalje se trujete. Bez ljubavi da im ljubav truje.
A znate li, ne znali vas jadi. O, koliko ima vas Hrvata.
Da sve ono, što vam ruka radi. Što nikada na rođena vrata –
U tuđini – tuđa majka sve će Nit doć’ ćete na majčino krilo.
radovati – vaša ništa neće – A bi, da vam zv’jeri nije bilo”
Mjesto sunca rodnog i miloga. Kraj ove dirljive pjesme.
Vi dišete zraka dimljivoga.
Pod zemljom vam dan i zora sviće.
Noć ubija vaše mlado žiće.
Sada ću prepisati kratki sadržaj o pjesniku Iliji Despot Viterski.
Ilija despot rođej je 20 . Vll. 1885 u Zaostrogu kraj makarske. Osnovnu školu polazio je u rodnom Zaostrogu (1892 – 96), a gimnaziju u Sinju i Zadru, gdje je 1911 završio teologiju, ali nikada nije bio svećenikom. God. 1920 završio je Pravni fakultet u Zagrebu, gdje je i doktorirao. Bio je sudac, odvjetnik, tajnik gradske općine u Šibeniku. Bio je ponajprije pjesnik. Pisao je pod utjecajem Kranjčevića. prvu zbirku “Drhtaji duše” izdao je u Zagrebu 1912. Pisao je još poeme, priče, putopise i eseje, te brojne članke po novinama i časopisima. Od 1914. je u SAD, gdje ostaje do 1919. Tamo je razvio bogat literarni publicistički rad, a izdavao je i uređivao “Novi svijet”. Objevljujemo prvi put ulomak iz njegove zbirke “Iseljenoj Hrvatskoj” izd. u New Yorku. 1912. Umro je 28. Xl. 1970. u Splitu, a sahranjen u Zaostrogu.
Prepisao iz Hrvatskog Tjednika 16 rujna 1986.,br. 448, strana 12., na dan Svetog Ante 13 lipnja 2022. godine. Mile Boban
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.