INTERESANTAN DIJALOG IZMEĐU SPONZORAS I DOMOBRANA OTPORAŠA

Slava Poglavniku! Mile Boban, Otporaš.

Živila Hrvatska!

xxxxxx

Ovo je ižislo u DRINI br. 2-3 1962 godine. Prilažem poveznicu sadržaja o kojem se je vodila polemika. Naslo sadržaja je: Privilegij velikih ljudi, pisat Patre Oltra, španjoloac veliki prijatelj Hrvata i hrvatske. Molim pročitajte sadržaj članka. Otporaš. https://otporas.com/privilegij-velikih-ljudi/

Dijalog između korisnika “sponzoros” i korisnika “Domobran”
na portalu javno.com povodom članka kojeg je napisao Padre Oltra, Španjoloac, koji je uz fra. Branka Marića bio uz Poglavnika dra. Antu Pavelića kada je umirao u Madridu 28 prosinca 1959. godine. Pročitajte dijalog. Mile Boban, Otporaš.

Objavljeno: 17.06.2009. u 14:51h

sponzoras 17.06.2009 15:05 h

Kolega Otporaš cijenim vaš trud, no vaši citati su uzeti iz lista koji je tumačio ustaški pokret kao izrazito pozitivan događaj u hrvatskoj povijesti… dakle mogu primijetiti da je sam list “Drina” prilično jednostran.
Naime, u procesu dokazivanja krivnje Paveliću mogli bi koristiti i izvore sa suprotne strane, a to svakako želimo izbjeći , jer težimo ka nekakvom objektivizmu, koliko god je to moguće..
Moramo prvo svi zajedno prihvatiti činjenicu da ni među ustašama ni među partizanima nisu svi od reda bili ubojice, monstrumi i što ja znam… generaliziranje je jako loš temelj rasprave o nekoj temi. Eto još jednom mogu navesti primjer svog pokojong djeda koji se borio na strani nacista a zapravo on to nije nikada ni bio u njegovoj glavi.
Poslije rata nije bio ni komunist, niti zagovaratelj samostalnosti Hrvatske, niti je išao u crkvu ( dok baka je)

Živio je svoj život mirno lišen takvih dilema, radeći i baveći se drvodjelstvom ( bio je stolar i umjetnik). Kako njega svrstati onda, u koji kalup? Ima li potrebe ga svrstavati u bilo kakav kalup?

Želim reći da je teško govoriti u ime onih kojih nema, a koji su u grob odnijeli priče, svjedočanstva i iskustva.
Bilo da su bili ustaše, domobrani, komunisti, partizani.. puno tih ljudi bili su LJUDI, koje ne možemo i ne smijemo stavljati u žrvanj povijesti jer su se našli tamo u to vrijeme.

Ipak, ovdje govorimo o ljudima koji su ostavili trag u povijesti, o Paveliću, Titu… i ostalim vođama. Oni su ipak nosili veliki dio odgovornosti, ne samo za sebe već cijele narode.

Domobran 17.06.2009 16:21 h

Sponzaroš bez obzira koliko vi cijenili moj trud, moji citati su uzeti iz knjiga onih koji su ih ili pisali ili sudjelovali u opisima, ili jedno ili drugo. Dakle, kako vi kažete, nisu jednostrani.
Nastojte se prisjetiti da sam ja prije par dana rekao da se ne može usporedjiva samo jugoslavenska gradja. Treba se usporedjivati i hrvatska iz diaspore. Mislim da sam tako nešto rekao.
Moj dragi kolega sponzoras izgleda meni da ste vi jako dobro potkovani da u ovom nadolazećem procesu protiv Pavelića budete javni tužioac. Sve kada bi se i dogovorili da ništa ne donosime ni sa jedne ni sa druge strane, mislim da bi baš tada taj proces bio jednostran. Jer nezaboravimo jednu stvar. U 90% slučajeva Hrvati su još uvijek zaraženi idejam protiv svega što se odnosi na ideje NDH. To se je moglo vidjeti neki dan kada je ovaj na odlasku predsjednik polagao vjenac na Jadovniku ili slično, žrtvama ustaštva. Dakle, njemu nije potrebno ništa čitati niti donositi. On i onakovi kao on su oprana mozga, koji na svu žalost još uvijek svojim antihrvatstvom mnogo na mnoge utječu. Ako je jedan svećenik, i to stranac, Španjolac Padre Oltra, na kojega bi mi svi Hrvati trebali biti ponosni što je imao priliku biti jedan od svećenika koji je bio nazočan na umoru jednog hrvatskog vladara/državnika, i o tome napisao svoje mišljenje svojim sugradjanima Španjolcima, zašto bi se to meni osporavalo prinijeti za one Hrvate koji nisu imali nikakova pojma o tome, da ipak nešto znaju o tome.
Sponzoras, od danas za nekoliko nadolazećih hrvatskih naraštaje, oni će bez sumnje želiti znati za ovo i bez ikakove sumnje dati kamokud pozetivnije mišljene o dr. Anti Paveliću, njegovu radu, njegovoj žrtvi za uspostavu Hrvatske Države, nego vi ili ja i mnogi drugi. Zato se ja želim požuriti da budem medju onima koji će Poglavnika dra. Antu Pavelića ocijeniti kao jednog državotvornog Hrvata, medju kojima iz dna duše želim i ja biti. Na svu žalost što to ne mogu reći za Tita i njemu slične, iako su i oni bili Hrvati bez državotvornih hrvatskih ideja. Samo, predpostavke radi, zamislimo se da se nisu bili rodili ni Pavelić ni Tito, šta bi danas bilo od hrvatskog naroda. Usudjujem se reći da di bili pravoslavni katolici, i tu i tamo negdje folklorni Hrvati. Za sigurno znam da to nije to što vi hoćete, poštovani kolega sponzoras.

sponzoras 18.06.2009 12:19 h

Državotvornost da! Ali po koju cijenu? Da li prinošenje ljudskih žrtava možemo opravdati kao nužnost u stvaranju države?? Možda, no ne govorimo samo o palim borcima, vojskama koje su u tom procesu stvaranja države ginuli za svoju stvar, već o nevinim civilnim žrtvama …
Kako staviti poklanu židovsku,cigansku,srpsku i “nepodobnu” hrvatsku djecu u okvir “nužnih” žrtava državotvornosti? Kako uopče opravdati totalitarni sistem koji je nasiljem postizao državotvornost?
Čak i ako idemo tako daleko da opravdamo to kao sastavni dio rata, ustupke i prisilnu politiku nametnutu od strane Hitlera, kako bi se ostvarila državotvornost u ratnim uvjetima… gdje je onda ta ista spremnost na kompromis Ante Pavelića bila kada je trebao zaštiti narod
krajem rata, kada su zapadne snage nudile savezništvo..
Možemo li slobodno reči da je u tom trenutku sam Pavelić svoj hrvatski narod predao u ruke onih koji su mu sudili, a znamo na koji način. A imao je izbora.
Nije li to tada bila izdaja svojeg naroda i prepuštanje milosti i nemilosti neprijatelja? Ali neprijatelja kojeg je sam Pavelić izabrao da mu bude neprijatelj? gdje je onda bila ta njegova čuvena spremnost na kompromis.
Znamo da Pavelić nije završio na sudu za ratni zločin, dok je hrvatski narod itekako patio radi njegove rasističke politike.
Još jednom je narod postao žrtva loših vladara i njihove loše politike. Stoga Ante Pavelić nikako ne može biti hrvatski vitez, heroj i junak… več obični oportunist koji je u ključnom trenutku žrtvovao svoj narod a on sam dao petama vjetra. Tužno.

Domobran 18.06.2009 13:42 h

Sponzaroš kada bih ja mogao povratiti kotaš povijesti unatrag, recimo, tamo negdje u početak rujna 1943. godine, kada je Poglavnik povratio sve silom otete hrvatske pokrajine Italiji, ja bih bio najsretniji Hrvat na svijetu. Začto bih ja bio najsretniji Hrvat na svijetu? Zato što se ne bih u mojem preko pola stoljeća emigrantskog života prepirao sa drugim Hrvatima koji, kao i ja ako ne i više, vole našu Hrvatsku. Prepirke su uvijek bile i ostale iste, evo, ovako, kao i mi danas: Zašto nije bilo ovako, zašto nije bilo onako, bolje bi bilo da je bilo ovako nego onako, itd. I, dragi kolega sponzoras, tih prepirka će biti sve dotle dok se na ta još uvijek živa pitanja (donekle) ne stavi točka. Tu tčku do danas još nitko nije stavio, zato što se svak boji da ne bude prozvan fašistom, antifašistom, a dok su antifašisti na vlasti, oni su ti koji strah i mržnju šire, tako da se iz nekog (neopravdanog) straha ne može staloženo raspravljati o tome što nam je zajedničko, pri tome ne upirati pristom u one koji drugačije prilaze toj temi.