Foto: Mijo Jurić
(IN MEMORIAM) STJEPAN ĐUREKOVIĆ 1983. Ne plašim se smrti, nego toga što će me onemogućiti da se vratim u slobodnu državu Hrvatsku
Pred samu smrt, Đureković se, suprotno početnim namjerama, odlučio i za neposredniju političku ulogu, kandidiranjem za Sabor HNV-a.
Autor: CroExpress/Mijo Tadić
Stjepan Đureković rođen je 8. kolovoza 1926. u Bukovcu kod Petrovaradina. Pod kraj rata, kao srednjoškolac, mobiliziran je u partizane,da bi po svršetku rata nastavio studij. Diplomirao je ekonomske znanosti godine 1951. na Sveučilištu u Beogradu.
Tri godine kasnije postao je komercijalni direktor tvornice žigica u Osijeku, a 1956. prelazi u Rafineriju nafte u Osijeku koja se 1964. udružuje u INA-u. Đureković je najprije bio komercijalni direktor a kasnije pomoćnik glavnog direktora u centralnoj upravi INA-e u Zagrebu.
Zadnje dvije godine radio je na položaju direktora za tržište. U travnju 1982. on je napustio taj visoki položaj i pridružio se sinu u Münchenu gdje je zatražio politički azil. Na slobodi Đureković se odmah baca na publicistički izdavački rad, kako bi što brže objavio pet svojih knjiga koje je kroz deset i više godina pisao u domovini.
Najprije izdaje djelo ‘Komunizam: Velika prevara’, zatim ‘Ja, Josip Broz-Tito’, da bi u kratkim razmacima slijedili ‘Sinovi orla’, ‘Crveni manageri’ i ‘Slom ideala’.
Sve su to romansirani opisi društvenih prilika i deformacija u jugoslaviji, koji su naišli na velik interes kod čitatelja u emigraciji i u domovini. Uz rad na knjigama Đureković piše i velik broj članaka za listove u hrvatskoj emigraciji, daje česte intervjue za strane i hrvatske listove te doprinosi stručan esej o energetskoj krizi za knjižicu HNV-a na engleskom jeziku, ‘Yugoslavia in Crisis’.
Pred samu smrt, Đureković se, suprotno početnim namjerama, odlučio i za neposredniju političku ulogu, kandidiranjem za Sabor HNV-a. No i kod to gaje ostao dosljedan, ne želeći se pridružiti nijednoj postojećoj političkoj organizaciji, uvjeren da s vanstranačkih polazišta može najviše doprinijeti djelotvornom radu i slozi Hrvata.
Izjava, ‘Zašto sam se kandidirao za HNV’, koju je napisao neposredno pred tragičan završetak, Đureković završava ovim riječima:
‘Jedino čega se plašim je to da će Udba od sada još upornije tragati za mnom i mojim sinom da nas ubije. Ali kod toga se ne plašim smrti nego isključivo toga što će me tako onemogućiti da se skupa s našim narodom vratim u slobodnu državu Hrvatsku i da uživam u tom velikom trenutku naše narodne povijesti, te posebno da svu svoju energiju stavim na raspolaganje našoj novoj državi kako bi što prije i bolje počela funkcionirati na dobrobit našeg naroda’.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.