IN MEMORIAJM 78 GODINA SMRTI KRILNIKA JURE FRANCETIĆA (1912-1942)
Poslušajte lijepu pjesmu uz gusle ispjevana na čast i diku Krilniku Juri Francetiću.
U vršenju svoje dužnosti ustaški pukovnik P. T. B. Jure Francetić, prvoborac, veliki hrvatski rodoljub, hrabri i upravo legendarni vojnik i častnik osobitih sposobnosti, položio je u borbi na žrtvenik domovine svoj mladi život. Obaviest o njegovu herojskom svršetku prikazuje, kako se je borio do konca, jer je to bio muž neslomive odluke, junak koji je prezirao opasnost pa i samu smrt. Do zadnjeg daha držao se je ustaški i vojnički, dok nije podlegao ranama zadanih nevojnički od neprijatelja naše narodne slobode – zatornika hrvatstva.
 |
 |
|
1-Ustaski pukovnik Jure Francetic u Bosni-poginuo potkraj prosinca 1942. u selu Močila kraj Slunja
1-Zvornik-most preko Drine-slijeva Eugen Dido Kvarternik-Jure Francetić i dr. Mladen Lorković |
Pokojni Jure Francetić bio je utjelovljenje ustaštva i vojničkih vrlina. On je bio izraziti prvoborac ustaške borbe, idealist: čovjek koji je svoj život već u najranijoj mladosti stavio u službu ideala za kojih je ostvarenjem težio cio hrvatski narod. Ovih dana bit će osvietljene stranice njegova života i iz toga nepodpunog gradiva. – a to je uslied njegove zatvorenosti i skromnosti, kad se je radilo o njegovoj osobi – vidimo, kako je bio težak njegov životni put. U njemu se ujedno ocrtava i životni put njegova patničkoga naroda, koji se je pod vodstvom svog velikog Poglavnika digao, da bi ostvario svoje povjestne težnje i narodnu slobodu obnavljajući vlastitu državu.
Od života je malo imao. Za njega osobno nije bilo ni odmora, ni zabave, ni mirovanja. Osjetio je poziv svoga naroda i stavio se njemu u službu. On je na taj način bio izrazitim borcem ustaške misli, vojnikom revolucije i povjestnoga zadatka.
Ima takvih koji govore, da nema izrazitog tipa vojnika današnjice. Za njih postoji samo jedan vojnik, a taj je jednak kroz poviest i kroz sve borbe i ratove. Za njih je vojnik uviek jednako samo vojnik. Vojnik današnjice po tome jest i vojnik sutrašnjice. Vrieme kao da nema utjecaja na njegovo biće. Vojnik je izvanvremenski. Tehnika i taktika se mienjaju, a vojnik je uviek jednak. Nu u tome je velika zabluda. Borba i rat ne proiztiču iz izvanvremenskih djelatnosti vojnika i sve savršenije tehnike, nego je on uviek zatvorena povjestna pojava, a tako je i s vojnikom, koji je uviek oblikovan drugčije. Što više, možemo naglasiti: svako vrieme ima svoje vlastite vojnike. Borba nije izolirano zbivanje, ona je objašnjena, ona je poduzeta i ona se svim našim zalaganjima vodi za ostvarenje naše samobitnosti.
Borac ustaške Hrvatske na taj način je politički vojnik, a pod tim mislimo na vojnika jedne stvarne političke misli, narodne i državne misli, koja je danas naš najviši povjestni zadatak. Vojnik i borac, koji danas polaže svoj život na oltar domovine zna unapried, što je domovina, što ima od svoje države i što ona znači za nj i za njegov narod i za narodnu budućnost. Pokojnom Juri Francetiću kao vojniku ustaške misli, kao prvoborcu za ostvarenje a zatim za osiguranje i za učvršćenje Nezavisne Države Hrvatske bila je zarana jasna ta zadaća, koja je pala u dio našem pokoljenju. On je, što više, bio njezin apostol, njezin idealni radnik, prvoborac ustaške revolucije. Došao je neposredno iz naroda, da zatim politički mobilizira mladež, koja je prigrlila ustašku borbenost spremna staviti se u službu Poglavnika za svoju slobodu, za svojo obitelji, domove i za svoju budućnost.
Kao utjelovljena požrtvovnost i kao junak i vojnik osobitih vrlina bio je primjerom i putokazom svima. Otale ona privrženost njegovih legionara prema zapovjedniku, kojega su, htijući naglasiti duhovno zajedničtvo svih boraca, zvali jednostavno “naš Jure”. A on im je pristupao i sa srdcem i s ozbiljnošću zapovjednika. Na taj način stvorio je u svojim borbenim jedinicama duhovnu vezu, koja je omogućila pouzdanost, koja nije štedila žrtava, vjeru u pobjedu. Duh zapovjednika pukovnika Jure Francetića, lebdio je nad svakim njegovim vojnikom ma gdje se borio.
Nu ne samo njegovi vojnici, koji su bili obuzeti duhom Francetićcve smionosti, požrtvovnosti i borbenosti, nego i ciela domovina vidjela je u njemu velikog rodoljuba i častnika osobitih sposobnosti, kojima je ostvarivao podhvate stratežkoga značenja i važnosti. Ta on je u odsudnom času osigurao vječitu granicu hrvatstva na Drini da prvi unese, nakon svladavanja poživincenih odmetnika smirenje u iztočne krajeve Hrvatske. Vojničke dužnosti vodile su ga medjutim i u druge predjele i on je na svakom mjestu potvrdio svoju udarnu snagu i oduševljenje borbene mladosti, koja se ne sagiba ni pred kojom opasnosti, kad se radi o učvršćenju Hrvatske.
Sada pak postadosmo sviestni, da pukovnika Jure Francetića nema više u našoj sredini. Nu, ako igdje ima duboko značenje ustaški obredni pozdrav s pokojnima, kada mu kličemo “S nama je!” onda to ima smisla ovdje.
Još za svoga života, vođen vojničkim zadatcima, odlazio je iz svojih neposrednih jedinica, ali u njima je ostajao njegov duh. Pred njegovim legionarima lebdio je njegov lik u prvim borbenim crtama.
Ovaj rat, u kojem hrvatski narod sudjeluje i borba koju mi vodimo dio je velikoga hrvanja ideja i duhova. Mi smo u tu borbu krenuli stavljajući visoko na stieg naše duhovne ideje, naša duhovna dobra, koja će pobiediti, da bi imali u miru život u slobodi, časti i u napredku. Na taj način nitko posve ne umire, ko pada u ovome ratu. Grobovi naših vojnika slični su, da tako reknemo, rasadniku maslina, čijim ćemo uljem ublažiti rane zadobivene u ovoj idealnoj borbi. Radi toga žalost, kojom naše junake pratimo u zemlju, nije nikada žalost bez zračka svjetla. U njoj već kliju snage uzkrsnuća. To je šutnja u kojoj prisluškujemo glas, koji najavljuje radost i veselje, jer ova borba nije bila uzaludna. Život uzkrisuje iz smrti koju smo morali neizbježivo sretati na svom legionarskom putu do pobjede. To nam govori glas naše krvi, glas stoljeća; koje na sebi nosi obilježje ove borbe, koja se vodi za tisućljeće. Hrvatski borci znadu za taj duboki smisao njihove žrtve i cio hrvatski narod daje sbvoj obol, jer smo svi sviestni, da ova i ovako velika i obćenita zadaća, kao što je mi izpunjavamo, nije dana samo nama nego jednom čitavom dielu čovječanstva, koji se je našao zajedno u jednakom cienjenju kulture i života u časti i slobodi. Zato će nezaboravni lik i borbeni duh pok. Jure Francetića biti vječno živ u hrvatskom narodu.
JURE FRANCETIĆ
položio je svoj život na oltar domovine
Objavljuje se ova službena obaviest:
Prigodom podhvata čišćenja vođenih u zadnje vrieme prikupljeni su vjerodostojni podatci o smrti ustaškog pukovnika Jure Francetića, pa se o tom izdaje sliedeća obaviest:
Ustaški pukovnik P. T. B. Jure Francetić krenuo je, u vršenju svoje ustaške i vojničke dužnosti, dana 22. prosinca 1942. iz Zagreba u Liku zrakoplovom upravljanim po zastavniku zrakoplovstva Miji Abičiću, da tamo preuzme zapovjedničtvo jedinica oružanih snaga.
Uslied kvara na stroju, zrakoplov se je morao spustiti u blizini sela Močila kod Slunja, u kojem su se kraju tada nalazili partizani.
Po nalogu pukovnika Francetića zastavnik je Abičić odmah po spuštanju onesposobio stroj za dalnju uporabu, a ulje i gorivo izpustio. Nakon toga su Francetić, oboružan strojnom puškom, i Abičić, oboružan Francctićevim samokresom, krenuli u pravcu obližnje šume u namjeri, da se probiju i dođu do kojeg slobodnoga naselja.
Odkriveni već prilikom spuštanja, napadnuti su od jedne oveće partizanske skupine, koja je bila od njih udaljena oko 300 metara. Pukovnik je Francetić držao partizane u toj udaljenosti, opalivši na njih od vremena do vremena po koji hitac. Međutim je bio ranjen u desno stegno zastavnik Abičić, kojemu je Francetić priskočio u pomoć. Tom zgodom bio je ranjen u trbuh i pukovnik Francetić, ali je unatoč toga izpalio na približujuće se partizane sve do posljednjeg hitca, te zatim onesposobio svoju strojnu pušku za upotrebu.
Napadnut od pristigle gomile zadobio je pukovnik Francetić 5 udaraca sjekirom po glavi. Onesviešćen i izranjen odpremljeii je sa zastavnikom Abićićem istoga dana u Slunj, gdje su im rane bile povezane.
Dana 23. Prosinca smješteni su pukovnik Francetić i zastavnik Abičić pod jakom stražom u jednu sobu tamošnjeg župnog dvora, gdje je dana 27. Prosinca pukovnik Francetić, dolazeći od vremena na vrieme k sviesti i držeći se do posljednjeg daha ustaški i vojnički, podlegao težkim ranama.
Na 28. prosinca stavljeno je mrtvo tielo pukovnika Francetića u lies, koji je rano u jutro 29. prosinca bio natovaren na jedan teretni samovoz, te odpremljen u nepoznatom pravcu.
Ustaški pukovnik Jure Francetić, prvoborac, veliki hrvatski rodoljub, hrabri vojnik i častnik osobitih sposobnosti, položio je tako u borbi na žrtvenik domovine svoj mladi život.
Ustaša Jure Francetić – s nama je!
Zagreb, dne 29. ožujka 1943.
Iz Ministarstva oružanih snaga
Vitez Vilko Begić, gen., v. r.
SUĆUT POGLAVNIKA UDOVI POK. JURE FRANCETIĆA
Povodom smrti ustaškog pukovnika Jure Francetića posjetio je njegovu udovu ministar pravosuđa i bogoštovlja dr. Andrija Artukovic u pratnji pukovnika Seletkovića, te je nju i njezinu obitelj obaviestio o smrti pukovnika Francetića i izrazio im sućut u ime Poglavnika.
ODLIKOVANJE PUKOVNIKA FRANCETIĆA ZLATNOM KOLAJNOM
Slavni ustaški pukovnik Jure Francetić postao je još za života legendarna osoba poradi svoje hrabrosti i junačtva, jer je u godini 1941. i 1942. postigao najuspješnije posljedke u borbama s odmetnicima na čelu Crne legije, koju je on i postrojio. Njegova junačka djela dovela su do konačnog svršetka djelovanja odmetničkih bandi u iztočnoj Bosni. Kao vidljiv znak priznanja Poglavnika i Domovine podielio mu je Poglavnik visoko odlikovanje: Zlatnu kolajnu Poglavnika Ante Pavelića za hrabrost.
POGLAVNIKOVA ODREDBA O KOROTI P. T. B.
Povodom junačke smrti ustaškog pukovnika Jure Francetića određujem ovime za sve pripadnike Poglavnikove Tjelesne Bojne korotu u trajanju od osam dana počevši sa danom trideseti ožujka t. g.
Za Dom Spremni!
U Glavnom ustaškom stanu, dne 29. ožujka 1943.
Poglavnik:
ANTE PAVELIĆ v.r.
Hrvatsko jedinstvo, 1. travnja 1943.
______________________________
Nigdje nisam mogla ništa naći o udovici Jure Francetića.
Sve što sam našla je ovo:
… “Te godine, u pauzi između dvije borbe, Francetić je u Sarajevu vjenčao Beatrice Zarinu, djevojka koja je s njim došla iz Italije. Vjenčani kum bio im je Drago Jilek”
– Da li je stvarno ime Francetićeve supruge Beatrice Zarin ili Žarina?
– Jesu li imali djece?
– Gdje i kako je Francetićeva udovica poslje njegove smrti živjela?
Osim imena roditelja Jure Francetića i da je imao brata, o njegovom privatnom životu ne znam ama baš ništa.
FRANCETIĆ Francetich Francetič Francsetics Franzetitsch > http://www.cro-eu.com/forum/
Rodna kuća ustaškog pukovnika Jure Francetića > http://www.cro-eu.com/forum/
Jure Francetić, vojnik ustaške misli
U vršenju svoje dužnosti ustaški pukovnik P. T. B. Jure Francetić, prvoborac, veliki hrvatski rodoljub, hrabri i upravo legendarni vojnik i častnik osobitih sposobnosti, položio je u borbi na žrtvenik domovine svoj mladi život. Obaviest o njegovu herojskom svršetku prikazuje, kako se je borio do konca, jer je to bio muž neslomive odluke, junak koji je prezirao opasnost pa i samu smrt. Do zadnjeg daha držao se je ustaški i vojnički, dok nije podlegao ranama zadanih nevojnički od neprijatelja naše narodne slobode – zatornika hrvatstva.
Pokojni Jure Francetić bio je utjelovljenje ustaštva i vojničkih vrlina. On je bio izraziti prvoborac ustaške borbe, idealist: čovjek koji je svoj život već u najranijoj mladosti stavio u službu ideala za kojih je ostvarenjem težio cio hrvatski narod. Ovih dana bit će osvietljene stranice njegova života i iz toga nepodpunog gradiva. – a to je uslied njegove zatvorenosti i skromnosti, kad se je radilo o njegovoj osobi – vidimo, kako je bio težak njegov životni put. U njemu se ujedno ocrtava i životni put njegova patničkoga naroda, koji se je pod vodstvom svog velikog Poglavnika digao, da bi ostvario svoje povjestne težnje i narodnu slobodu obnavljajući vlastitu državu.
Od života je malo imao. Za njega osobno nije bilo ni odmora, ni zabave, ni mirovanja. Osjetio je poziv svoga naroda i stavio se njemu u službu. On je na taj način bio izrazitim borcem ustaške misli, vojnikom revolucije i povjestnoga zadatka.
Ima takvih koji govore, da nema izrazitog tipa vojnika današnjice. Za njih postoji samo jedan vojnik, a taj je jednak kroz poviest i kroz sve borbe i ratove. Za njih je vojnik uviek jednako samo vojnik. Vojnik današnjice po tome jest i vojnik sutrašnjice. Vrieme kao da nema utjecaja na njegovo biće. Vojnik je izvanvremenski. Tehnika i taktika se mienjaju, a vojnik je uviek jednak. Nu u tome je velika zabluda. Borba i rat ne proiztiču iz izvanvremenskih djelatnosti vojnika i sve savršenije tehnike, nego je on uviek zatvorena povjestna pojava, a tako je i s vojnikom, koji je uviek oblikovan drugčije. Što više, možemo naglasiti: svako vrieme ima svoje vlastite vojnike. Borba nije izolirano zbivanje, ona je objašnjena, ona je poduzeta i ona se svim našim zalaganjima vodi za ostvarenje naše samobitnosti.
Borac ustaške Hrvatske na taj način je politički vojnik, a pod tim mislimo na vojnika jedne stvarne političke misli, narodne i državne misli, koja je danas naš najviši povjestni zadatak. Vojnik i borac, koji danas polaže svoj život na oltar domovine zna unapried, što je domovina, što ima od svoje države i što ona znači za nj i za njegov narod i za narodnu budućnost. Pokojnom Juri Francetiću kao vojniku ustaške misli, kao prvoborcu za ostvarenje a zatim za osiguranje i za učvršćenje Nezavisne Države Hrvatske bila je zarana jasna ta zadaća, koja je pala u dio našem pokoljenju. On je, što više, bio njezin apostol, njezin idealni radnik, prvoborac ustaške revolucije. Došao je neposredno iz naroda, da zatim politički mobilizira mladež, koja je prigrlila ustašku borbenost spremna staviti se u službu Poglavnika za svoju slobodu, za svojo obitelji, domove i za svoju budućnost.
Kao utjelovljena požrtvovnost i kao junak i vojnik osobitih vrlina bio je primjerom i putokazom svima. Otale ona privrženost njegovih legionara prema zapovjedniku, kojega su, htijući naglasiti duhovno zajedničtvo svih boraca, zvali jednostavno “naš Jure”. A on im je pristupao i sa srdcem i s ozbiljnošću zapovjednika. Na taj način stvorio je u svojim borbenim jedinicama duhovnu vezu, koja je omogućila pouzdanost, koja nije štedila žrtava, vjeru u pobjedu. Duh zapovjednika pukovnika Jure Francetića, lebdio je nad svakim njegovim vojnikom ma gdje se borio.
Nu ne samo njegovi vojnici, koji su bili obuzeti duhom Francetićcve smionosti, požrtvovnosti i borbenosti, nego i ciela domovina vidjela je u njemu velikog rodoljuba i častnika osobitih sposobnosti, kojima je ostvarivao podhvate stratežkoga značenja i važnosti. Ta on je u odsudnom času osigurao vječitu granicu hrvatstva na Drini da prvi unese, nakon svladavanja poživincenih odmetnika smirenje u iztočne krajeve Hrvatske. Vojničke dužnosti vodile su ga medjutim i u druge predjele i on je na svakom mjestu potvrdio svoju udarnu snagu i oduševljenje borbene mladosti, koja se ne sagiba ni pred kojom opasnosti, kad se radi o učvršćenju Hrvatske.
Sada pak postadosmo sviestni, da pukovnika Jure Francetića nema više u našoj sredini. Nu, ako igdje ima duboko značenje ustaški obredni pozdrav s pokojnima, kada mu kličemo “S nama je!” onda to ima smisla ovdje.
Još za svoga života, vođen vojničkim zadatcima, odlazio je iz svojih neposrednih jedinica, ali u njima je ostajao njegov duh. Pred njegovim legionarima lebdio je njegov lik u prvim borbenim crtama.
Ovaj rat, u kojem hrvatski narod sudjeluje i borba koju mi vodimo dio je velikoga hrvanja ideja i duhova. Mi smo u tu borbu krenuli stavljajući visoko na stieg naše duhovne ideje, naša duhovna dobra, koja će pobiediti, da bi imali u miru život u slobodi, časti i u napredku. Na taj način nitko posve ne umire, ko pada u ovome ratu. Grobovi naših vojnika slični su, da tako reknemo, rasadniku maslina, čijim ćemo uljem ublažiti rane zadobivene u ovoj idealnoj borbi. Radi toga žalost, kojom naše junake pratimo u zemlju, nije nikada žalost bez zračka svjetla. U njoj već kliju snage uzkrsnuća. To je šutnja u kojoj prisluškujemo glas, koji najavljuje radost i veselje, jer ova borba nije bila uzaludna. Život uzkrisuje iz smrti koju smo morali neizbježivo sretati na svom legionarskom putu do pobjede. To nam govori glas naše krvi, glas stoljeća; koje na sebi nosi obilježje ove borbe, koja se vodi za tisućljeće. Hrvatski borci znadu za taj duboki smisao njihove žrtve i cio hrvatski narod daje sbvoj obol, jer smo svi sviestni, da ova i ovako velika i obćenita zadaća, kao što je mi izpunjavamo, nije dana samo nama nego jednom čitavom dielu čovječanstva, koji se je našao zajedno u jednakom cienjenju kulture i života u časti i slobodi. Zato će nezaboravni lik i borbeni duh pok. Jure Francetića biti vječno živ u hrvatskom narodu.
JURE FRANCETIĆ
položio je svoj život na oltar domovine
Objavljuje se ova službena obaviest:
Prigodom podhvata čišćenja vođenih u zadnje vrieme prikupljeni su vjerodostojni podatci o smrti ustaškog pukovnika Jure Francetića, pa se o tom izdaje sliedeća obaviest:
Ustaški pukovnik P. T. B. Jure Francetić krenuo je, u vršenju svoje ustaške i vojničke dužnosti, dana 22. prosinca 1942. iz Zagreba u Liku zrakoplovom upravljanim po zastavniku zrakoplovstva Miji Abičiću, da tamo preuzme zapovjedničtvo jedinica oružanih snaga.
Uslied kvara na stroju, zrakoplov se je morao spustiti u blizini sela Močila kod Slunja, u kojem su se kraju tada nalazili partizani.
Po nalogu pukovnika Francetića zastavnik je Abičić odmah po spuštanju onesposobio stroj za dalnju uporabu, a ulje i gorivo izpustio. Nakon toga su Francetić, oboružan strojnom puškom, i Abičić, oboružan Francctićevim samokresom, krenuli u pravcu obližnje šume u namjeri, da se probiju i dođu do kojeg slobodnoga naselja.
Odkriveni već prilikom spuštanja, napadnuti su od jedne oveće partizanske skupine, koja je bila od njih udaljena oko 300 metara. Pukovnik je Francetić držao partizane u toj udaljenosti, opalivši na njih od vremena do vremena po koji hitac. Međutim je bio ranjen u desno stegno zastavnik Abičić, kojemu je Francetić priskočio u pomoć. Tom zgodom bio je ranjen u trbuh i pukovnik Francetić, ali je unatoč toga izpalio na približujuće se partizane sve do posljednjeg hitca, te zatim onesposobio svoju strojnu pušku za upotrebu.
Napadnut od pristigle gomile zadobio je pukovnik Francetić 5 udaraca sjekirom po glavi. Onesviešćen i izranjen odpremljeii je sa zastavnikom Abićićem istoga dana u Slunj, gdje su im rane bile povezane.
Dana 23. Prosinca smješteni su pukovnik Francetić i zastavnik Abičić pod jakom stražom u jednu sobu tamošnjeg župnog dvora, gdje je dana 27. Prosinca pukovnik Francetić, dolazeći od vremena na vrieme k sviesti i držeći se do posljednjeg daha ustaški i vojnički, podlegao težkim ranama.
Na 28. prosinca stavljeno je mrtvo tielo pukovnika Francetića u lies, koji je rano u jutro 29. prosinca bio natovaren na jedan teretni samovoz, te odpremljen u nepoznatom pravcu.
Ustaški pukovnik Jure Francetić, prvoborac, veliki hrvatski rodoljub, hrabri vojnik i častnik osobitih sposobnosti, položio je tako u borbi na žrtvenik domovine svoj mladi život.
Ustaša Jure Francetić – s nama je!
Zagreb, dne 29. ožujka 1943.
Iz Ministarstva oružanih snaga
Vitez Vilko Begić, gen., v. r.
SUĆUT POGLAVNIKA UDOVI POK. JURE FRANCETIĆA
Povodom smrti ustaškog pukovnika Jure Francetića posjetio je njegovu udovu ministar pravosuđa i bogoštovlja dr. Andrija Artukovic u pratnji pukovnika Seletkovića, te je nju i njezinu obitelj obaviestio o smrti pukovnika Francetića i izrazio im sućut u ime Poglavnika.
ODLIKOVANJE PUKOVNIKA FRANCETIĆA ZLATNOM KOLAJNOM
Slavni ustaški pukovnik Jure Francetić postao je još za života legendarna osoba poradi svoje hrabrosti i junačtva, jer je u godini 1941. i 1942. postigao najuspješnije posljedke u borbama s odmetnicima na čelu Crne legije, koju je on i postrojio. Njegova junačka djela dovela su do konačnog svršetka djelovanja odmetničkih bandi u iztočnoj Bosni. Kao vidljiv znak priznanja Poglavnika i Domovine podielio mu je Poglavnik visoko odlikovanje: Zlatnu kolajnu Poglavnika Ante Pavelića za hrabrost.
POGLAVNIKOVA ODREDBA O KOROTI P. T. B.
Povodom junačke smrti ustaškog pukovnika Jure Francetića određujem ovime za sve pripadnike Poglavnikove Tjelesne Bojne korotu u trajanju od osam dana počevši sa danom trideseti ožujka t. g.
Za Dom Spremni!
U Glavnom ustaškom stanu, dne 29. ožujka 1943.
Poglavnik:
ANTE PAVELIĆ v.r.
Hrvatsko jedinstvo, 1. travnja 1943.
______________________________
Nigdje nisam mogla ništa naći o udovici Jure Francetića.
Sve što sam našla je ovo:
… “Te godine, u pauzi između dvije borbe, Francetić je u Sarajevu vjenčao Beatrice Zarinu, djevojka koja je s njim došla iz Italije. Vjenčani kum bio im je Drago Jilek”
– Da li je stvarno ime Francetićeve supruge Beatrice Zarin ili Žarina?
– Jesu li imali djece?
– Gdje i kako je Francetićeva udovica poslje njegove smrti živjela?
Osim imena roditelja Jure Francetića i da je imao brata, o njegovom privatnom životu ne znam ama baš ništa.
FRANCETIĆ Francetich Francetič Francsetics Franzetitsch > http://www.cro-eu.com/forum/
Rodna kuća ustaškog pukovnika Jure Francetića > http://www.cro-eu.com/forum/
Jure Francetić, vojnik ustaške misli
U vršenju svoje dužnosti ustaški pukovnik P. T. B. Jure Francetić, prvoborac, veliki hrvatski rodoljub, hrabri i upravo legendarni vojnik i častnik osobitih sposobnosti, položio je u borbi na žrtvenik domovine svoj mladi život. Obaviest o njegovu herojskom svršetku prikazuje, kako se je borio do konca, jer je to bio muž neslomive odluke, junak koji je prezirao opasnost pa i samu smrt. Do zadnjeg daha držao se je ustaški i vojnički, dok nije podlegao ranama zadanih nevojnički od neprijatelja naše narodne slobode – zatornika hrvatstva.
Pokojni Jure Francetić bio je utjelovljenje ustaštva i vojničkih vrlina. On je bio izraziti prvoborac ustaške borbe, idealist: čovjek koji je svoj život već u najranijoj mladosti stavio u službu ideala za kojih je ostvarenjem težio cio hrvatski narod. Ovih dana bit će osvietljene stranice njegova života i iz toga nepodpunog gradiva. – a to je uslied njegove zatvorenosti i skromnosti, kad se je radilo o njegovoj osobi – vidimo, kako je bio težak njegov životni put. U njemu se ujedno ocrtava i životni put njegova patničkoga naroda, koji se je pod vodstvom svog velikog Poglavnika digao, da bi ostvario svoje povjestne težnje i narodnu slobodu obnavljajući vlastitu državu.
Od života je malo imao. Za njega osobno nije bilo ni odmora, ni zabave, ni mirovanja. Osjetio je poziv svoga naroda i stavio se njemu u službu. On je na taj način bio izrazitim borcem ustaške misli, vojnikom revolucije i povjestnoga zadatka.
Ima takvih koji govore, da nema izrazitog tipa vojnika današnjice. Za njih postoji samo jedan vojnik, a taj je jednak kroz poviest i kroz sve borbe i ratove. Za njih je vojnik uviek jednako samo vojnik. Vojnik današnjice po tome jest i vojnik sutrašnjice. Vrieme kao da nema utjecaja na njegovo biće. Vojnik je izvanvremenski. Tehnika i taktika se mienjaju, a vojnik je uviek jednak. Nu u tome je velika zabluda. Borba i rat ne proiztiču iz izvanvremenskih djelatnosti vojnika i sve savršenije tehnike, nego je on uviek zatvorena povjestna pojava, a tako je i s vojnikom, koji je uviek oblikovan drugčije. Što više, možemo naglasiti: svako vrieme ima svoje vlastite vojnike. Borba nije izolirano zbivanje, ona je objašnjena, ona je poduzeta i ona se svim našim zalaganjima vodi za ostvarenje naše samobitnosti.
Borac ustaške Hrvatske na taj način je politički vojnik, a pod tim mislimo na vojnika jedne stvarne političke misli, narodne i državne misli, koja je danas naš najviši povjestni zadatak. Vojnik i borac, koji danas polaže svoj život na oltar domovine zna unapried, što je domovina, što ima od svoje države i što ona znači za nj i za njegov narod i za narodnu budućnost. Pokojnom Juri Francetiću kao vojniku ustaške misli, kao prvoborcu za ostvarenje a zatim za osiguranje i za učvršćenje Nezavisne Države Hrvatske bila je zarana jasna ta zadaća, koja je pala u dio našem pokoljenju. On je, što više, bio njezin apostol, njezin idealni radnik, prvoborac ustaške revolucije. Došao je neposredno iz naroda, da zatim politički mobilizira mladež, koja je prigrlila ustašku borbenost spremna staviti se u službu Poglavnika za svoju slobodu, za svojo obitelji, domove i za svoju budućnost.
Kao utjelovljena požrtvovnost i kao junak i vojnik osobitih vrlina bio je primjerom i putokazom svima. Otale ona privrženost njegovih legionara prema zapovjedniku, kojega su, htijući naglasiti duhovno zajedničtvo svih boraca, zvali jednostavno “naš Jure”. A on im je pristupao i sa srdcem i s ozbiljnošću zapovjednika. Na taj način stvorio je u svojim borbenim jedinicama duhovnu vezu, koja je omogućila pouzdanost, koja nije štedila žrtava, vjeru u pobjedu. Duh zapovjednika pukovnika Jure Francetića, lebdio je nad svakim njegovim vojnikom ma gdje se borio.
Nu ne samo njegovi vojnici, koji su bili obuzeti duhom Francetićcve smionosti, požrtvovnosti i borbenosti, nego i ciela domovina vidjela je u njemu velikog rodoljuba i častnika osobitih sposobnosti, kojima je ostvarivao podhvate stratežkoga značenja i važnosti. Ta on je u odsudnom času osigurao vječitu granicu hrvatstva na Drini da prvi unese, nakon svladavanja poživincenih odmetnika smirenje u iztočne krajeve Hrvatske. Vojničke dužnosti vodile su ga medjutim i u druge predjele i on je na svakom mjestu potvrdio svoju udarnu snagu i oduševljenje borbene mladosti, koja se ne sagiba ni pred kojom opasnosti, kad se radi o učvršćenju Hrvatske.
Sada pak postadosmo sviestni, da pukovnika Jure Francetića nema više u našoj sredini. Nu, ako igdje ima duboko značenje ustaški obredni pozdrav s pokojnima, kada mu kličemo “S nama je!” onda to ima smisla ovdje.
Još za svoga života, vođen vojničkim zadatcima, odlazio je iz svojih neposrednih jedinica, ali u njima je ostajao njegov duh. Pred njegovim legionarima lebdio je njegov lik u prvim borbenim crtama.
Ovaj rat, u kojem hrvatski narod sudjeluje i borba koju mi vodimo dio je velikoga hrvanja ideja i duhova. Mi smo u tu borbu krenuli stavljajući visoko na stieg naše duhovne ideje, naša duhovna dobra, koja će pobiediti, da bi imali u miru život u slobodi, časti i u napredku. Na taj način nitko posve ne umire, ko pada u ovome ratu. Grobovi naših vojnika slični su, da tako reknemo, rasadniku maslina, čijim ćemo uljem ublažiti rane zadobivene u ovoj idealnoj borbi. Radi toga žalost, kojom naše junake pratimo u zemlju, nije nikada žalost bez zračka svjetla. U njoj već kliju snage uzkrsnuća. To je šutnja u kojoj prisluškujemo glas, koji najavljuje radost i veselje, jer ova borba nije bila uzaludna. Život uzkrisuje iz smrti koju smo morali neizbježivo sretati na svom legionarskom putu do pobjede. To nam govori glas naše krvi, glas stoljeća; koje na sebi nosi obilježje ove borbe, koja se vodi za tisućljeće. Hrvatski borci znadu za taj duboki smisao njihove žrtve i cio hrvatski narod daje sbvoj obol, jer smo svi sviestni, da ova i ovako velika i obćenita zadaća, kao što je mi izpunjavamo, nije dana samo nama nego jednom čitavom dielu čovječanstva, koji se je našao zajedno u jednakom cienjenju kulture i života u časti i slobodi. Zato će nezaboravni lik i borbeni duh pok. Jure Francetića biti vječno živ u hrvatskom narodu.
JURE FRANCETIĆ
položio je svoj život na oltar domovine
Objavljuje se ova službena obaviest:
Prigodom podhvata čišćenja vođenih u zadnje vrieme prikupljeni su vjerodostojni podatci o smrti ustaškog pukovnika Jure Francetića, pa se o tom izdaje sliedeća obaviest:
Ustaški pukovnik P. T. B. Jure Francetić krenuo je, u vršenju svoje ustaške i vojničke dužnosti, dana 22. prosinca 1942. iz Zagreba u Liku zrakoplovom upravljanim po zastavniku zrakoplovstva Miji Abičiću, da tamo preuzme zapovjedničtvo jedinica oružanih snaga.
Uslied kvara na stroju, zrakoplov se je morao spustiti u blizini sela Močila kod Slunja, u kojem su se kraju tada nalazili partizani.
Po nalogu pukovnika Francetića zastavnik je Abičić odmah po spuštanju onesposobio stroj za dalnju uporabu, a ulje i gorivo izpustio. Nakon toga su Francetić, oboružan strojnom puškom, i Abičić, oboružan Francctićevim samokresom, krenuli u pravcu obližnje šume u namjeri, da se probiju i dođu do kojeg slobodnoga naselja.
Odkriveni već prilikom spuštanja, napadnuti su od jedne oveće partizanske skupine, koja je bila od njih udaljena oko 300 metara. Pukovnik je Francetić držao partizane u toj udaljenosti, opalivši na njih od vremena do vremena po koji hitac. Međutim je bio ranjen u desno stegno zastavnik Abičić, kojemu je Francetić priskočio u pomoć. Tom zgodom bio je ranjen u trbuh i pukovnik Francetić, ali je unatoč toga izpalio na približujuće se partizane sve do posljednjeg hitca, te zatim onesposobio svoju strojnu pušku za upotrebu.
Napadnut od pristigle gomile zadobio je pukovnik Francetić 5 udaraca sjekirom po glavi. Onesviešćen i izranjen odpremljeii je sa zastavnikom Abićićem istoga dana u Slunj, gdje su im rane bile povezane.
Dana 23. Prosinca smješteni su pukovnik Francetić i zastavnik Abičić pod jakom stražom u jednu sobu tamošnjeg župnog dvora, gdje je dana 27. Prosinca pukovnik Francetić, dolazeći od vremena na vrieme k sviesti i držeći se do posljednjeg daha ustaški i vojnički, podlegao težkim ranama.
Na 28. prosinca stavljeno je mrtvo tielo pukovnika Francetića u lies, koji je rano u jutro 29. prosinca bio natovaren na jedan teretni samovoz, te odpremljen u nepoznatom pravcu.
Ustaški pukovnik Jure Francetić, prvoborac, veliki hrvatski rodoljub, hrabri vojnik i častnik osobitih sposobnosti, položio je tako u borbi na žrtvenik domovine svoj mladi život.
Ustaša Jure Francetić – s nama je!
Zagreb, dne 29. ožujka 1943.
Iz Ministarstva oružanih snaga
Vitez Vilko Begić, gen., v. r.
SUĆUT POGLAVNIKA UDOVI POK. JURE FRANCETIĆA
Povodom smrti ustaškog pukovnika Jure Francetića posjetio je njegovu udovu ministar pravosuđa i bogoštovlja dr. Andrija Artukovic u pratnji pukovnika Seletkovića, te je nju i njezinu obitelj obaviestio o smrti pukovnika Francetića i izrazio im sućut u ime Poglavnika.
ODLIKOVANJE PUKOVNIKA FRANCETIĆA ZLATNOM KOLAJNOM
Slavni ustaški pukovnik Jure Francetić postao je još za života legendarna osoba poradi svoje hrabrosti i junačtva, jer je u godini 1941. i 1942. postigao najuspješnije posljedke u borbama s odmetnicima na čelu Crne legije, koju je on i postrojio. Njegova junačka djela dovela su do konačnog svršetka djelovanja odmetničkih bandi u iztočnoj Bosni. Kao vidljiv znak priznanja Poglavnika i Domovine podielio mu je Poglavnik visoko odlikovanje: Zlatnu kolajnu Poglavnika Ante Pavelića za hrabrost.
POGLAVNIKOVA ODREDBA O KOROTI P. T. B.
Povodom junačke smrti ustaškog pukovnika Jure Francetića određujem ovime za sve pripadnike Poglavnikove Tjelesne Bojne korotu u trajanju od osam dana počevši sa danom trideseti ožujka t. g.
Za Dom Spremni!
U Glavnom ustaškom stanu, dne 29. ožujka 1943.
Poglavnik:
ANTE PAVELIĆ v.r.
Hrvatsko jedinstvo, 1. travnja 1943.
______________________________
Nigdje nisam mogla ništa naći o udovici Jure Francetića.
Sve što sam našla je ovo:
… “Te godine, u pauzi između dvije borbe, Francetić je u Sarajevu vjenčao Beatrice Zarinu, djevojka koja je s njim došla iz Italije. Vjenčani kum bio im je Drago Jilek”
– Da li je stvarno ime Francetićeve supruge Beatrice Zarin ili Žarina?
– Jesu li imali djece?
– Gdje i kako je Francetićeva udovica poslje njegove smrti živjela?
Osim imena roditelja Jure Francetića i da je imao brata, o njegovom privatnom životu ne znam ama baš ništa.
FRANCETIĆ Francetich Francetič Francsetics Franzetitsch > http://www.cro-eu.com/forum/
Rodna kuća ustaškog pukovnika Jure Francetića > http://www.cro-eu.com/forum/
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.