In memoriam: Andrija Artuković

Ministar pravosuđa i bogoštovlja NDH dr. Andrija Artuković (Klobuk kraj Ljubuškog, 19. studeni, 1899. – Zagreb, 16. siječnja 1988.)

Na današnji dan u zagrebačkom zatvoru, nakon dvije godine robije, umro je jedan od najviših dužnosnika NDH, dr. Andrija Artuković.

Sudski proces Ljubušaku, rođenom 19. studenog 1899. godine, bio je najvažniji sudski proces u bivšoj državi, koja je za njim tragala točno 40 godina.

Andrija Artuković je živio u Los Angelesu i uhićen je 1984. godine, a tadašnje jugoslavenske vlasti iz drugog su pokušaja uspjele od američkog pravosuđa ishoditi dozvolu za njegovo izručenje

Bio je to sudski proces bez presedana. Suđenje su pratile brojne novinarske ekipe iz cijelog svijeta, sve su dokumentirale i kamere Zagrebačke televizije. Artuković je tijekom uhićenja u Americi preživio srčani udar, ali je se unatoč navršenoj 85. godini života stoički držao pred opasnim jugoslavenskim sudom koji je dovodio izmišljene svjedoke što je ovom suđenju dalo prizvuk političkog.

Silvije Degen, legendarni zagrebački odvjetnik branio je Artukovića.

– Pokušavao sam biti objektivan i branio Artukovića utvrdivši da je nesposoban biti na raspravi, tako da je rasprava prekidana svakih pola sata, ali “prodani” sudski psihijatri utvrdili su da je sposoban braniti se. Optužnica je sadržavala i dio u kojemu stoji da je Artuković bio prisutan prilikom likvidacije. Njegov vozač, 16-godišnji Bajram Avdić zvani Bajro, kao izmišljeni svjedok, postao je primjer lažnog svjedočenja, tako da se poznata gostionica na Zrinjevcu prozvala “Kod lažnog svjedoka”. To je bilo vrlo neobično suđenje. Andrija Artuković, ministar unutarnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske, bio je toliko dementan da je bio uvjeren kako se umjesto na suđenju u Zagrebu nalazi na suđenju za ustanak u Lici (1932. godine), koji su organizirali pripadnici ustaša – Hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO), kojoj je na čelu bio Ante Pavelić. Artuković je na raspravi čak znao i zaspati. Zamislite kakav je ego imao tako stari čovjek koji je prevalio 80 godina. Spavao je u onoj kanti u kojoj je bio zakopan, a predsjednik sudskog vijeća govorio mu je: “Gospodine Artukoviću, zar vi spavate?” a on mu odgovorio: ”Ja da spavam, a Hrvatska čeka i zove?” – kroz smiješak se prisjećao Degen ističući kako ga je, nakon što su ga osudili na smrt, došao do njega i pitao ga je li zadovoljan obranom.

– Sokole moj, Bog će ti platiti – odgovorio mi je Artuković.

Nakon dvije godine suđenja Artuković je 1986. godine osuđen na smrt no presuda zbog njegova zdravstvenog stanja nije izvršena. Umro je u zatvorskoj bolnici. Nikad se nije doznalo gdje je završilo njegovo tijelo.

Cilj Jugoslavije bio je presudom vremešnom dužnosniku NDH dokazati da za Hrvate neće biti milosti. Glavni tužitelj tada je bio Anto Nobilo koji je, prema navodima, na suđenju rekao: “Artukoviću, nećeš više doživjeti svoju Nezavisnu Hrvatsku!”

Onda mu je starac Artuković odgovorio: “Ja neću, ali ti sigurno hoćeš!”