Vjerovali ili ne, ovo je sa portala Beogradcafe.

Citat: talijum (kaže kako je Srba nestalo, moja opaska, Otporaš.)

Pa ako pogledaš Srbi i jesu najveća žrtva ratova. Podeljen nam je narod u nekoliko država koje smo mogli prisvojiti lako kao pobednici u oba rata ali smo želeli suživot sa susjedima. Srbi su oterani sa Kosova i Metohije, pola Bosne i Hercegovine, Banije, Like, Korduna, Dalmacije, Slavonije, Sarajeva (koje je imalo najviše Srba posle Beograda). Kada bi samo malo bolje pogledao tu statistiku shvatio bih rezultat i ko je u stvari žrtva. Srpska ekonomija satrana zbog napada aviacije najveći svetskih sila. Srbi u Bosni napadnuti od NATO pakta, dobrovoljaca iz islamskih zemalja itd. Zločini nad Srbima se uopšte ne procesuiraju: puštanje Harandija, Orića, odgovornih za tuzlansku kolonu, zločinaca iz hrvatskog naroda itd.

EVO ŠTA IMOĆANIN (OTPORAŠ) KAŽE:

Prelisato sam i pročitao skore sve komentare. Žalosno ali istinito da mnogi komentartori iznose svoje frustracije (po)najviše, rekao bih, iz neznanja pa tako sami sebe (ne)hotice prikazaše kao mrztelje Hrvata i svega onoga što je hrvatsko.

Prvo, uvijek se treba poći od toga da smo mi , Hrvati i Srbi, dva stara različita naroda, (Vidi “HRVATI I SRBI DVA STARA RAZLIČITA NARODA”, Knjižnica Hrvatske Revije, Fra. Dominik Mandić, Hrvatska Revija, Munchen – Barcelona 1971.) svaki sa svojim tradicijama i prošlošću, da smo susjedi i da se izmedju sebe nećemo – sve da hoćemo – istrijebiti. Budući da je to tako oduvijek bilo i da će to tako zauvijek biti, ništa drugo nam ne preostaje nego da kao civilizirani narodi jedni sa drugima uzajmno razgovaramo i da u miru živimo.

Treće, taj isti Madjar Herdervary koji je bio Ban Hrvatske je mrzio Hrvate do te mjere da je otvoreno 1890tih godina izjavljivao da on na karti ne vidi Hrvatsku. Kada bi dolazio u Zagreb u posjetu, iz džepa bi izvadio pregršt zemlje koju je donio iz Madjarske i posipao po pločniku u Zagrebu govoreći da on ne hoda po hrvatskoj zemlji, nego madjarskoj itd.

Četvrto, srpska pravoslavna crkva iz Srbije koja je po svojoj tradicionalnosti u službi srpske državne politike, je otvoreno počela preko pravoslavnih crkava u Hrvatskoj, pozivati pravoslavne Hrvate da se oni po svojoj pravoslavnoj vjeri trebaju smatrati Srbima. Malo po malo, iz naraštaja u naraštaj, to se počelo ostvarivati.

Peto, što se tiše Hrvata i njihovih osjećaja i simpatija prema pravoslavnim Hrvatima ili Srbima iz Srbije nije bilo nikakove razlike. Voljeli smo ih kao braću i susjede. To najviše pokazuje i to da je Djakovački Biskup Strosmajer prvi počeo povezivati zajednicu naših dvaju naroda. Dr. Ante Trumbić, Hrvat, Ivan Meštrović Hrvat, Franjo Supilo Hrvat su 1915. godine osnovali Jugoslanenski Odbor u koji su htijeli uključiti sve južno-slavenske narode uključivši u prvom redu i Srbe. To se je i ostvarilo Krfskom Deklaracijom iz 1917. godine.

Šesto, Srbi iz Srbije nadojeni ratnim pobjedama iz godine 1912-13 i savezničkom pomoći u prvom svjetskom ratu sa svojom kraljevskom dinastijom Karadjordjevića preuzimaju vodstvo tog Jugoslavenskog Odbora sa osnivanjem zajedničke države poznate po imenu kraljevine SHS.

Sedmo, odmah po ujedinjenju 1 prosinca 1918. godine srpska soldateska “vrši red i mir” po zagrebačkim ulicama i tom prilikom ubijaju mnoge Hrvate kako bi im dali do znanja tko će od sada biti gazda i vladati novom državom.

Osmo, tada je sistemacki počela srbizacija hrvatskih pravoslavaca po Hrvatskoj, i to po direktivi njegova kraljevskog veličanstva (ili po srpski, visečanstva) kralja Petra Karadjordjevića, a kasnije princa Aleksandra Karadjoredjevića. Pritisci svih vrsta su se vršli na hrvatski narod, na svim poljima. To je kulminiralo do te mjere da je sabornik i zastupnik Puniša Račić u beogradskoj skupštini pucao na hrvatske poslanike, ubivši trojicu i teško ranio predsjednika Hrvatske Seljačke stranke, HSS Stjepana Radića, koji je par tjedana iza toga umro.

Deveto, Srbi iz Srbije su sada brojčano pojačani pravoslavcima iz Hrvatske i BiH koji su sebe sada počeli zvati Srbima. Upravo te Srbe iz Hrvatske i BiH Svetozar Prebičević je htio zaštiti od podrugljive riječi PREČANI koju su im upućivali Srbi iz Srbije. Ali ovi da dokažu svojoj braći Srbima u Srbiji da oni nisu nikakovi PREČANI već lojalni Srbi Srbima iz Srbije, postali su gori u svim zločinima prema svojim sunarodnjacima Hrvatima u Hrvatskoj i onima u BiH. To se može dokazati po svim dogodovštinama koji su ovi učinili i počinili svojim sunarodnjacima počevši od 1918 pa sve do 1995.

Deseto, na Bleiburgui u Austriji je nastradalo preko sto tridest tisuća civila, žena, djece i staraca. Tu je bilo 17 divizija hrvatske vojske i drugog osoblja, što je sve skupa činilo preko pola milijuna Hrvata. Oni nisu bježali iz svoje zemlje Hrvatske kako to zlonamjerno neki komentatori žele na ovom portalu prikazati. Oni su se sporazumno išli predati saveznicima, a ovi su ih na prevaru predali Titovim partizanima. Tada je pokolj počeo, ponajviše nad Hrvatima, zatim Srbima, Slovenacima, bilo je tu Kozaka i drugih. Izvori se mogu pronaći u mnogim knjigama; a jedna od tih knjiga je HRVATSKI HOLOKAUST, Zagreb, 2005. godine. Ja ovo ne iznosim kako bi nekome podigao tlak. Ovo iznosim iz jednog jedinog razloga a taj je: Da se ipak uzme u obvzir rasplet svih nepovoljnih, za nas danas davno odigranih činova, za koje smo najmanje mi danas krivi i snosimo hipoteku grijeha naših očeva, da ukažemo i upremo prstom na one: TKO JE TO SVE (ZA)POČEO I ZAŠTO??? Kada se na ovo nadje odgovor, onda ćemo manje na pamet piskarati a više istinu iznositi.

I jedanaesto (11) uzevši sve ovo gore navedeno u obzir, olako se može doći do zaključka da su upravo Srbi iz Hrvatske i BiH krivi za osnutak USTAŠKOG POKRETA 1929.

Pozdrav svima. Imoćanin.

Imoćanin je bio Otporaš na tom beogradskom portalu Beogradcafe..

Što vi mislite o ovoj temi?

• Guest • 6 years ago

  pozdrav Imoćaninu 🙂
  • 

    Milan  Guest • 6 years ago

    peppermintt i ja od srca pozdravljam i čestitam Imoćaninu na takovom oštrom odgovoru Srbima na njihovu portala u sred njihova glavnog grada Beograda. Po ovome se vidi da hoće i zna Imoćanin, još kad se kaše, pure i lučinice najede.
• 

  Milan • 6 years ago

  Dvije stvari o kojima Hrvati najmanje znaju, a te dvije stvari su:
  POSTOJANJE HRVATSKOG GRBA I PJEVANJE HRVATSKE NARODNE HIMNE! Otporaš

  Niti je istina da prvo bijelo polje na šahovnici grba predstavlja ustaše, fašizam i zločin, niti je istina da prvo crveno polje predstavlja jugoslavenstvo i komunizam. Crveno-bijela šahovnica bez obzira na oblik i raspored polja je staro hrvatsko obilježje koje predstavlja hrvatski narod i hrvatsku državu.

  Kroz povijest su se koristile obje varijante grba, no činjenica je da se kao službeni grb
  Hrvatske uvijek koristila šahovnica sa prvim bijelim poljem, sve do 1918. godine. Za to postoje mnogobrojni dokazi sažeti u ovoj internetskoj stranici (službeni dokumenti, službene zastave i grbovi, grbovnici, freske itd.). 1918. godine situacija se mijenja. Hrvatski narod protiv svoje volje ulazi u Državu, odnosno Kraljevinu SHS (kasnije Kraljevinu Jugoslaviju), gdje jugoslavenska vlada mijenja raspored polja hrvatkog povijesnog grba. To razdoblje je Hrvatima ostalo u sjećanju kao jedno od najgorih razdoblja u povijesti gdje se hrvatskog čovjeka u okovima velikosrpske diktature ubijalo, mučilo, tjeralo i lišilo slobode.

  1941. godine, kada hrvatski narod nakon 839 godina osniva svoju samostalnu hrvatsku državu. Vlada Nezavisne Države Hrvatske vraća hrvatski povijesni grb sa prvim bijelim početnim poljem.

  Nakon pada NDH u svibnju 1945., hrvatski narod ulazi u drugu Jugoslaviju čiji zločinački
  komunistički sustav čini najveći pokolj Hrvata u povijesti hrvatskog naroda. Grb Socijalističke Republike Hrvatske unutar Jugoslavije je bila šahovnica sa prvim crvenim poljem (zastava SRH nije sadržavala šahovnicu). 25. srpnja 1990. Hrvatski sabor donosi Amandman LXVI na Ustav Socijalističke Republike Hrvatske u kojem se kaže: “Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb, osnovica kojeg se sastoji od 25
  crvenih i bijelih polja.” Predsjednik Tuđman kada je bio inoguriran 30 svibnja 1990. preko svojih grudi imao je hrvatsku trobojnicu sa početnim bijelim poljem. Dakle grb sa prvim bijelim poljem. Ovakav osnovni povijesni grb bio je u uporabi do donošenja Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske, 21. prosinca 1990. Tada se uvodi današnji službeni grb Republike Hrvatske.

  Dakle, možemo vidjeti da se grb sa prvim bijelim poljem, kao službeni grb Hrvatske, koristio od 14. stoljeća, pa sve do 1918., dok se grb sa prvim crvenim poljem koristio
  samo u prvoj i drugoj Jugoslaviji (dva najteža razdoblja hrvatskog naroda), te u današnjoj Republici Hrvatskoj. Zbog tih činjenica hrvatski povijesni grb sa prvim bijelim poljem ima veće pravo i legitimnost biti hrvatski službeni grb od grba sa prvim crvenim poljem.

  Nadam se, jednom kada hrvatski narod bude potpuno slobodan i neovisan, te kada
  se ugase anti-hrvatski kadrovi koji upravljaju ovom zemljom, da će se hrvatskom narodu ponovno vratiti ono što je stoljećima čuvao i krvlju sačuvao – HRVATSKI POVIJESNI GRB S POČETNIM BIJELIM POLJEM.

  Jest Hrvatska je predivna samo njeni građani ne poznaju njenu povijest niti znadu pjevati na pamet njenu Himnu!

  Bog i Hrvati!
  Otporaš.