Pisma Vjekoslava Maksa Luburića 1952.-1969.
Imam tu knjigu. Jedan hrvat mi je poslao i hvala mu.
Ova knjiga koju mi je poslao taj Hrvat donosi mnoga Luburićeva emigrantska pisma iz vremena nakon Drugoga svjetskog rata. Ova su pisma u izvornom obliku ovdje objavljena, kako bi bila polazište za daljnja povijesna istraživanja, kako o samome Luburiću, tako i o emigrantskim zbivanjima među Hrvatima u to doba u cijelome svijetu. I to je jedina svrha ove knjige, bez da ikoga veliča ili vrijeđa, bez ikakvog navijanja, ali i bez ikakvog skrivanja. Danas nam je, više nego ikad, potrebno otvoriti sve naše povijesne teme, o svemu raspravljati, istraživati, pisati, objavljivati, a nikako ne ponavljati stare pogreške, kad se desetljećima mnogo toga držalo pod tepihom, kad se mnogo toga nije smjelo objavljivati, istraživati, kad su mnoge teme bile jednostavno zabranjene, ili su bile strogo kontrolirane, i na taj način posve jednostrano obrađivane. Zato ova knjiga unosi veliku dozu istine o zbivanjima “takozvanih ustaških zločina” na području NDH. Nesumnjivo da će ova knjiga biti kvasac rasvjetljivanja mnogih prijašnjih opisa svih vrsta i sa svih strana u klevetanju, ocrnjivanju i omalovažavanju hrvatske vojske koja je vojničkim zakonima i vojničkom doktrinom branila hrvatski narod i hrvatsku državu.
Pozdrav
Mijo Potkrajac.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.