IMALI SMO SAMO JEDNOG SAVEZNIKA – HRVATSKO ISELJENIŠTVO, piše dr. Marin Sopta

—

od

Otporaš
u
IMALI SMO SAMO JEDNOG SAVEZNIKA – HRVATSKO ISELJENIŠTVO, piše dr. Marin Sopta.

Imali smo samo jednog saveznika – hrvatsko iseljeništvo
 
 Objavljeno 14. siječnja, 2017.
 Vezani članci

O međunarodnom priznanju Republike Hrvatske prije 25 godina, svoj nam je prilog poslao i dr. Marin Sopta, hrvatski publicist i bivši hrvatski domovinski i emigrantski političar, predsjednik Organizacijskog odbora Hrvatskog iseljeničkog kongresa.

– U povijesti bilo kojeg naroda pa tako i hrvatskog, vrijeme od 25. godina, koliko je prošlo od međunarodnog priznavanja Republike Hrvatske, ne predstavlja neko značajno vremensko razdoblje. No, u našem slučaju to se ne može tvrditi. Čak štoviše, mogu bez ikakve dvojbe argumentirano dokazati i potvrditi s mnogobrojnim činjenicama da tih 25 godina predstavlja najznačajnije razdoblje u bogatoj i burnoj povijesti našega naroda. Jer u tom vremenu uspjeli smo ostvariti svoju samostalnost, steći međunarodno priznanje, postati država koja je članica svih međunarodnih svjetskih organizacija, uključujući članstvo u NATO-u i EU-u. Sama činjenica da smo u Domovinski rat, u obranu domovine protiv agresije tzv. Jugoslavenske armije i srpskog agresora ušli goloruki, bez oružja, uz veliki nedostatak većeg broja školovanog hrvatskog vojnog kadra, uz vrlo agresivnu i dobro organiziranu petu kolonu unutar zemlje, a koja je na razne načine vodila specijalni rat protiv Hrvatske, na najbolji način ilustrira situaciju u kojoj smo se našli nakon dezintegracije bivšeg SSSR, sloma komunizma i pada Berlinskog zida. Uz sve spomenuto, ne samo da nismo imali naklonost i razumijevanje međunarodne zajednice za našu borbu, nego je, nažalost, kompletna međunarodna zajednica na čelu sa SAD-om, Njemačkom, Francuskom, Engleskom, Italijom i drugima zastupala ideju očuvanja Jugoslavije. U takvim okolnostima Hrvatska je imala u cijelom svijetu samo jednog istinskog prijatelja i saveznika – HRVATSKO ISELJENIŠTVO. U obrani domovine trebalo je istovremeno raditi na desetke različitih frontova – od formiranja vlastitih policijskih kadrova, stvaranja hrvatske vojske, izgradnje hrvatske diplomacije do onemogućavanja i sprječavanja pripadnika pete kolone u Hrvatskoj da ne izazovu bratoubilački rat između modernih “ustaša” i “partizana”. Uz sve što sam naveo, ne treba zaboraviti ni činjenicu da smo u jednom trenutku imali više od 600 tisuća izbjeglica u Hrvatskoj. Usporedite ovu brojku s migrantskom krizom s kojom je suočena Europa u zadnjih nekoliko godina.

– Što najviše pamtim vezano uz 15. siječnja otprije 25 godina? To nije vezano samo uz taj dan, ono je vezano uz sve one procese i aktivnosti koji su se događali u redovima hrvatskog iseljeništva. Bilo je to vrijeme kada su se Hrvati “takmičili” između sebe koja će hrvatska zajednica, udruga, od različitih političkih organizacija, kulturnih, sportskih, vjerskih do neovisnih hrvatskih intelektualaca dati veći doprinos u obrani hrvatske domovine. Pozitivna energija koja se osjećala u svim hrvatskim zajednicama svijeta, ta nesebičnost među Hrvatima da zaborave svoje uske osobne ili stranačke interese, davala je snage da danonoćno lobiramo savezne vlade Kanade, Njemačke, Argentine, Čilea, Francuske, Italije, Austrije, Norveške, a najviše SAD-a, da konačno njihove vlade priznaju demokratsku i slobodnu Republiku Hrvatsku koja je stvorena demokratskom voljom svojih građana. Zahvaljujući, između ostaloga, i lobiranjem Hrvata, Kanada u kojoj sam živio punih 25 godina, u kojoj su rođena moja supruga i djeca, konačno je priznala Hrvatsku 1. siječnja 1992., a 7. travnja iste godine učinile su to i SAD. U kanadskom parlamentu mjesec dana prije međunarodnog priznanja Hrvatske, vodila se višesatna javna diskusija treba li Kanada službeno priznati Hrvatsku ili ne. Bila je to divovska borba u kojoj su Hrvati iz Kanade pokazali i dokazali kako se dobro smišljenom strategijom i lobiranjem može pobijediti i jačeg političkog protivnika – u ovom slučaju vrlo utjecajan projugoslavenski, posebice prosrpski lobi, čiji je glavni akter bio bivši prime ministar Kanade Brian Mulroney, čija je supruga bila Srpkinja, i koja je kao prva dama Kanade otvoreno stala na stranu Srbije. Nije bilo Hrvata ni Hrvatice u Kanadi koji nisu gledali na svojim televizijskim ekranima tu višesatnu diskusiju. Na kraju, kada je kanadski parlament donio konačnu odluku da prizna Hrvatsku, među Hrvatima je nastalo veliko oduševljenje, jer su i oni dali svoj obol toj pobjedi.

– Kako vidim Republiku Hrvatsku u idućih 25 godina? I osim tisuća primjedbi koje imam na negativne pojave koje se događaju u našoj zemlji u zadnjih dvadeset pet godina, veliki sam optimist. Činjenica je da imamo lijepu zemlju s velikim mogućnostima za napredovanje u svim sektorima društvenog razvoja. Zbog geostrateškog položaja Hrvatska u 21. stoljeću ima veći značaj na međunarodnoj pozornici, unatoč tome što smo površinom i brojem stanovnika mala zemlja. Iskreno se nadam da će hrvatsko društvo uspjeti prihvatiti visoku razinu političke kulture koja će pridonijeti razvoju kulture dijaloga. Vjerujem u potrebu da prihvaćamo i integriramo u Hrvatsku sve pozitivne ideje i projekte iz EU-a, vodeći ponajprije računa o tome odgovara li to našim nacionalnim interesima. Osobno se nadam, zapravo sam uvjeren, da ćemo demokratsko društvo dovesti na viši stupanj i na taj način umanjiti veliki jaz koji u ovom trenutku postoji između zapadnoeuropskih država i Hrvatske. Da bismo to ostvarili trebat će učiniti velike promjene u političkom životu, tu u prvom redu mislim na potrebu modernizacije hrvatskih političkih stranaka, bolju selekciju i odabir članova Hrvatskog sabora. Svakako moramo raditi i na jačanju hrvatskog civilnog društva čije aktivnosti trebaju biti usmjerene na razvoj društvene svijesti i veće odgovornosti. Nadam se da ćemo uspjeti ostvariti i veću participaciju pripadnika manjina u hrvatskom društvu. Nažalost, moramo biti otvoreni i iskreni sami prema sebi te priznati da golem broj političara nema ni znanja, ni interesa da se suoče s današnjim problemima s kojima je suočena Hrvatska. Zašto nema javne diskusije zbog odlaska desetaka tisuća Hrvata iz domovine u inozemstvo? Zašto nema javne diskusije u Saboru jesu li Hrvatskoj potrebni njezini iseljenici ili samo njihov novac? Na kraju nadam se da će naša država ne samo retorički, nego i konkretnim primjerom više ulagati u mlade, u razvoj znanosti, a iznad svega s jednom aktivnom politikom, vodeći računa o nacionalnim interesima, postati glavni politički i ekonomski čimbenik u jugoistočnoj Europi.(D.J.)

Komentari

7 komentara na “IMALI SMO SAMO JEDNOG SAVEZNIKA – HRVATSKO ISELJENIŠTVO, piše dr. Marin Sopta”

  1. Milan

    Predsjednica RH LIEPA NA PLAVKA! Poglavnik se u svojem grobu na Markovu Trgu veseli da mu je iz njegove borbe za Hrvatsku Državu PILEPA PLAVKA predsjednica iste Hrvatske Države od osam (8) slova, samo što je on bio Poglavnik DUPLO VEĆE HRVATSKE.

    Nije ni ona toliko “svetica” koliko ju neki žele prikazati. Sjetimo se koliko je mrtvih i živih Hrvatica i Hrvata uvrijedila svojim izjavama o Jasenocvu, o ZA DOM SPREMNI, o onima koji su svoje živote dali za Hrvatsku prije nego se je ona rodila, i sjetimo se kako je ona izjavila da je “antifašistkinja” a da pr tome nije htjela reći da su upravo ti jugoslavenski i hrvtskih antifašisti pobili Hrvatica i Rvata više nego svi Srbi. Osim toga ona uvijek brblja da je današnja RH neovisna a ne NEZAVISNA.

    Može li mi netko pojasniti razliku između Plenkovićeve riječi “NEOVISNE DRŽAVE HRVATSKE” i Poglavnikove tiječi “NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE”. Molim bilo kakav odgovor. Dosta mi je tog LICEMJERA! preko šest deseljeća sam u hrvatskoj političkoj emigraciji u kojoj sam uvijek, na svakom jestu RODOLJUBNO HRVATSKI DJELOVAO, kroz duđe zatvore svjedočio za našu najljepšu zemlju na svijetu Hrvatsku, a danas mi novi hrvatski naraštaj zamjeri ako kažem da sam hrvatski “RODOLJUB”, odmah me linčuju da ne znam hrvatski jezik jer sam davno otišao iz Hrvatske, da se ne kaže “rodoljub” nego “DOMOLJUB”, da se ne kaže “putnica” nego “PUTOVNICA”, da se ne kaže “otporaš” nego “ODPORAŠ”, da se na kaže “oslobodilački” nego “OSLOBODITELJSKI” itd, itd.

    Zar ćemo još i danas, kada se slavi 25 godišnjica slavlja ponovno OBNOVE Hrvatske Državi (JER PRAVA JE BILA 10 TRAVNJA 1941. i nije ju trebalo stvarati nego samo OBNOVITI, koja se je i OBNOVILA 50 godina kasnije, dakle 1991.

    Molim zainteresirane da mi pomognu i upoznaju s pravom riječi. Priloženi link može nekima mnogo a nekima ama baš ništa značiti. Hvala!

    IMALI SMO SAMO JEDNOG SAVEZNIKA – HRVATSKO ISELJENIŠTVO, piše dr. Marin Sopta.
    https://otporas.com/imali-smo-samo-j…e-dr-marin-sopta/

    JA SAM HRVATSKI EMIGRANTSKI “RODOLJUD” današnji “DOMOLJUD”
    https://otporas.com/jas-sam-hrvatski…rantski-rodoljub/

    Ako se Plenkovića, kako pisac ovog članka kaže, onda je to Plenkovića pogriješka. Zašto? Zato što jadnik ni sam ne znak koga bi najprije zadovoljio. Ja dam sam na njegovu mjestu, povratio bih mnoge zabranjene i izbačene riječi i stavri iz doba NZH, pa neka se naši ljevičari, desničari, jugonostalgičari ljute do mile volje. On je, Plenković, jutros čestitao na 15 godišnjici “neovisne” hrvatske države, umjesto da je rekao: ČESTITAM NA PONOVNOJ OBNOVI I “NEZAVISNOSTI” HRVATSKE DRŽAVE. On to nije rekao, jer se je bojao izjasniti da je za Nezavisnu Državu Hrvatsku, pa je jadnik, da sebe i svoje kritičare zadovolji, rekao “neovisne”, a da šlušateljima nije ni razjasnio razliku između te dvije riječi: “neovisna” i “NEZAVISNA”.

    Prvi predsjdnik RH dr. Franjo Tuđman se nije ustručavao, i to još u ratno doba, povratiti staru hrvatsku novčenicu KUNA, dok se svi oni poslije njega boje i njegovo ime spomenuti, ali se ne boje izbaciti iz Hrvatskog Sabora riječ DRŽAVNI i , da paradoks bude još veći, bje se izgovarati i poZDravljati s najstarijim hrvatski borbenim pokličem: ZA DOM SPREMNI!

    Eto, u tom društvu i u tome kolu (ili vrtlogu( se nalazi naš ministar Plenković. Sve u sveme, ako ovaj kometar dospije do njega i dođe mu u ruke, neka dobro zna da sam za njega i da ću opet za njega glasovati, jer nemamo boljega, pa NEKA TEGLI. Mile Boban, Otporaš.

  2. prepri43

    Pridjev nezavisan koriste srbi i još poneki.Hrvati kažu neovisan ili neodvisan.Koji će od ta dva biti izabran tek se trebamo dogovoriti. Hrvat koji drži do svog jezika mora u prvom redu raditi na tome da se njegov jezik odvoji od srpskog. A to se najbolje radi da se srpske rijeći izbacuju iz hrvatskog jezika.Poglavnik je rabio podosta srbizama primjerice milion, a mi danas koristimo milijun koji se od njihovog ipak razlikuje malo više.Nije ni u NDH bilo sve svijetlo da se baš ništa nije trebalo uraditi drukčije, ali da je bilo onako kako neki kažu i kako je službeno danas prihvaćeno – nije!
    Jedno od omoga što je uradio krivo bila je i NEZAVISNA UMJESTO NEOVISNA! A nama nije potrebno isticati znakovlja države koja je toliko u svijetu ozloglašena zbog toga što je bila na strani poraženih da trpi zbog istog i danas velike štete.Kome to nije jasno nek bavljenje s politikom objesi o klin! Marin Sopta je to sve lijepo sročio kako treba i tu se nema što dodati!
    Da je ovaj malo čitao i druge novine sve bi bilo drukčije!
    https://uploads.disquscdn.com/images/abb41a396f08883d587fcf428d2e4e658655ab121b111745f7f30aee41f5e37a.jpg

  3. Milan

    PoZDrav.
    https://otporas.com/jos-o-smrti-gene…-1969-osmi-8-dio/

  4. srka

    Stručnoga sam mišljenja da “Neovisna” najbolje stoji.
    by Srka®

  5. srka

    Pozz Milane!
    Opet ne funkcionira link koji si prilozio?
    by Srka®

  6. Milan

    Bog! dragi moji prijatelji potpuno se s vama slažem što se tiče hrvatskog jezika. Sjećam se kada su u Francuskoj krajem 1960tih godina Francuzi htjeli (o)čistiti njihov francuski jezik od tuđica, posebice engleskih riječi. Francuzi su to službeno zvali “franglais”…
    kada bi netko sada prelistao hrvatski tisak za vrijeme propale YU, tu bi se vidjela velika razlika pisanja Hrvata tada i danas. To je ipak jedna vrsta naše hrvatske slobode, iako nismo još potpuno slobodni; i neće biti sve dok se ne bude istina pisala o naraštaju i simpatizerima Hrvata za vrijeme rata NDH, poslije pa čak i danas.
    Jezik, naš hrvatski jezik je još uvijek jezik naših Majkih koje su nas naučile izgovarati prve riječi. To se zove: govoriti na pamet…, što je s jedne strane kako razumljivo tako isto i opravdano, jer jezik je živ i mijenja se, po potrebi i razvijanju.
    Što se tiče nekih riječi, kao naprimjer prije se je govorilio, i to ne davno “pasoš”, pa iza toga “putnica”, zatim danas “putovnica”, sutra i u buduće ne znam kakove će nam vrijeme potrebe nametnuti. Svakako riječ je “Nezavisna” ili “Neovisna”. Ja sam i za jedno i za drugo, a u ovom specifičnom slučaju sa više za “Nezavisna” nego “Neovisna”, jer sam za prvu riječ iz nacionalno hrvatskih osjećaja a ne iz lingvističkih. Potiskivati bilo koju riječ koja se je rabila i književno koristila za vrijeme NDH, je namjerno prešućivanje istine o jednoj povijestnoj zbilji i vrlo važnom dijelu hrvatske povijesti.
    Veliki poZDrav svima.

  7. Stipe Vince

    Nije riječ o politici ni ideologijama.Poštujem sve koji su za Hrvatsku prolili kap znoja, a kamo li one koji su prolivali svoju krv, robijali po tamnicama i zatvorima i t.d.
    Ali, kad je riječ o HRVATSKOM KNJIŽEVNOM JEZIKU dr Ante Pavelić, Poglavnik N.D.H. s obzirom da je rođen i odrastao u hrvatskim krajevima gdje je stoljećima hrvatski književni jezik potiskivan, pa čak i poznati hrvatski isusovci i franjevci u svojim pisanim dokumentima često rabe tuđice, uglavnom turcizme, rusizme, srbizme… tako i dr Ante Pavelić nije govorio čistim hrvatskim književnim jezikom.Primjerice u pjesmi “Puška puca” koju je napisao 1932. dr Pavelić piše ” bježi DUŠMAN klet”.
    Riječ dušman, koliko god je Hrvatima poznato njezino značenje nije hrvatska riječ već tuđica.
    A “zavisiti” kao glagol je srpski izgovorni oblik koji se u hrvatskom knjizevnom jeziku izgovara “OVISITI”.
    Tako za engleski pojam “addiction” hrvatski je prijevod “OVISNOST”, a srpski “zavisnost”, hrvatski se kaže “ovisnik o drogi” a srpski “zavisnik” .
    Vrlo je nezgodno kad hrvatski intelektualci, posebno oni stariji koji su još u vrijeme “Novosadskog sporazuma” završili fakultete u Sarajevu doslovno ne poznaju hrvatski jezični standard, a tužno je kad su u tome ustrajni i ne trude se naučiti SVOJ jezik.
    Fra Gracijan Raspudić, koji je između ostalog bio vrlo stručan i na znanstvenom jezičnom području davno je napisao ” Jezik je kao industrija, razvija se, to je dinamičan proces !”
    Ne treba osuđivati Hrvate koji nedovoljno poznaju hrvatski književni jezik, ali je nedopustivo kad uporno ustraju u svom neznanju. Dakle, NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA je povjesna činjenica i svi je dobro razumijemo, ali bi pravilno bilo NEOVISNA DRŽAVA HRVATSKA.
    ali bi pravilno

Odgovori