IMA VIŠE RAZLOGA ZAŠTO JE BOG DAO HRVATIMA MAKSA LUBURIĆA I POGLAVNIKA I NDH! PRONAĐIMO IH, JER SE TIČE SVIH HRVATA…

IMA VIŠE RAZLOGA ZAŠTO JE BOG DAO HRVATIMA MAKSA LUBURIĆA

PRAVO HRVATSKE NA ŽIVOT I SLOBODU, A NE LEGITIMNOST JEDNA STRANKE NA VLAST

VJEKOSLAV LUBURIĆ
Madrid, 21. XI. 1961.

(Šteta da ovo generalovo pismo nije u knjigi “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA”. Prepisao sam ovo pismo točno onako kako ga je general pisao ovim Hrvatima u Australiju. Srećko Rover je ovo stavio u povremenik časopis “PREGLED” kojeg je u to vrijeme izdavalo Glavno Pročelništvo HNO za Oceaniju, Travanj 1981., adresa Pročelništva: P.O.Box. 23, Brunswick, Vic. 3056. Usput želim ovdje spomenuti da je general isti dan, tj. 21.XI.1961. god. pisao pismo Hrvatima Australije povodom osnutka Hrvatskog Revolucionarnog Bratstva, HRB a pismo titulirao “OD RAKOVICE DO SYDNEYA. Tko želi pročitati to pismo, neka potraži na internetu i klikne na: https://otporas.com/od-rakovice-do-sydney-a/ Od Rakovice do Sydneya. Kako je mnogima poznato da je sva pisama general pisao na službenom papiru HNO i potpisivao sa: general Drinjanin. Ovo pismo počima: “VJEKOSLAV LUBURIĆ” a završava sa potpisom: “Odani Vam Maks”. Ovo je zagonetka za sve nas koji čitamo pisma Maksa Luburića, kao što je zagonetka i za sve Hrvate, pa i ne Hrvate, zašto je Bog dao Hrvatima Maksa Luburića. Ima zato više razloga. Maks Luburić u svojim pismima ne govori i ne piše “bla, bla, bla”, nego daje ideje, smjernice, putokaze, savjete kako doći doIZMIRENJA SVIH HRVATA a iza tog IZMIRENJA dolazi i do ostvarenja i obnove Hrvatske Države. TO JE MAKS LUBURIĆ KOJEGA JE HRVATIMA BOG DAO! Mile Boban, Otporaš.)

Nekolicini bratće u Australiji !

Pišem ovo pismo nekolicini braće u Australiji, od koji s nekima sam u vezi, a s nekima ne. Obraćam se onima koji imaju osdudnu riječ u pitanjima organizacije hrvatskog fronta u Australiji, bez obzira da li su u vezi smenom, da li suradjuju, ili ne. Zato molim, da se ovo moje pismo shvati tako za opći hrvatski front.

U prvom redu, da tom užem krugu objasnim zašto meni, kao vojnika, interesiraju problemi organizacije Hrvata. Ja ne mislim zapovjedati niti jednom hrvatskom javnom političkom društvu, ili organizaciji. Kao general ne mogu nikome zapovjedati jer sam muhadžir – izbjeglica, jednak kao i svi Vi, a već davno su se srušile sve strukture neke “legalnosti”, a to su učinili baš oni, koji su htjeli vladati u ime neke “legalnosti”, ali nisu poštivali ikakova prava, koja bi iz te legalnosti isticala, nikome ta prava nisu dali ni priznali, osim sebi, ali zato jesu ih nijekali. Ja ću vladati samo sa mojom savješću, a nju stavljam pod kontrolu onog Vječnog. Apsurdno je stvarati organizaciju koja prema vani treba biti demokratska, svenarodna, a imati Predsjednika koji će unutra organizacije biti auktoritativan, i onda s njom vladati ustaški, pozivajući se na mistiku jednog groba (misli se na Poglavnika, mo) i pola milijuna palih Hrvata. Tako se dolazi do situacije, da vojni dezerteri zapovjedaju generalima, (misli se na dra. Andriju Ilića, mo.) da ljudi koji nikada nisu bili ni ustaše ni domobrani, niti zeleni kadar, niti u “Križarima”, nigdje, govore u ime ustaštva kojeg više nema. (Trebalo je imati duha i snage pa reći, niti pune dvije godine dana od Poglavnikove smrti, da ustaštva više nema. To se zove VIZIJA, mo)To je smiješno! Nisam ja zaljubljenik demokracije, jer se je nama u njeno ime dosta jada zadalo i narodu i sudbini, ali je ista bezuvjetno potrebna s dva stanovišta:

1. UNUTRANJEG – jer se samo na toj bazi možemo reorganizirati,

2. VANJSKOG – da nas svijet razumi i prihvati barem negdje.

Recite mi, da li ti ljudi misle, da ćemo stvarati maksovske, jelićevske, heferovačke, krnjevićske itd. satnije…? Da li se možemo boriti protiv neprijatelja u takvoj strukturi…? Treba prisiliti te dvije stranke, da se odreknu tog kanibalskog stava, da su svi pošteni Hrvati u njihovim strankama, jer onda ćemo imati uvijek pola Hrvatske u šumi. (Da ne bi došlo do zabune kod današnjeg hrvatskog naraštaja o kojim dvima strankama se ovdje radi, ja ću ih navesti. Radi se o Hrvatskom Oslobodilačkom Pokretu, HOP-u, kojemu je predsjednik Dr. Stjepan Hefer, i u ime kojeg on uvijek govori da je jedino on, Dr. Stjepan Hefer, legalni predstavnik hrvatskog naroda, dok s druge strane Dr. Juraj Krnjević, predsjednik Hrvatske Seljačke Stranke, HSS-e uvijek i svugdje naglašava da je jedini on legalni predstavnik hrvatskog naroda. Ta dva predsjednika nikada nisu bili Ustaše, niti su se ikada borili za Hrvatsku Državu s oružjem u ruci. Zato su uspjeli svojim “legalitetom” podvojiti Hrvate na dobre i loše Hrvate. Dobri su oni koji su u njihovim organizacijama, a loši su oni koji nisu u njihihovom organizacija. O tome general Drinjanin govori. Mo) Spor “ljevice” i “desnice”, spor “frankovaca” i “seljaka”, spor ustaša, mačekovaca i komunista mora prestati i treba stvoriti:

1. POLITIČKU ORGANIZACIJU U EMIGRACIJI, koja mora braniti pravo naroda pred svijetom. Treba stvoriti Ujedinjene Hrvate Australije sa horizontalnim sistemom, koje trebaju okupiti blokovski sve Hrvate u Australiji.

PRAVO HRVATSKE NA ŽIVOT I SLOBODU, A NE LEGITIMNOST JEDNE STRANKE NA VLAST.

Je li itko mislio na hrvatski ustav, na socijalne reforme, zakone, na reorganizaciju administracije nakon pada neprijatelja, na kompleks ekonomije savezno sa proizvodnjom u novom sistemu…? Da li i opet misle davati “vabrike” kućeberima, a iz nepismenih ljudi praviti stožernike i pukovnike, a sve one, koji nisu dali u njihov fond proglasiti izdajnicima i početi s odmazdom…? Taj smo rat unaprijed izgubili i može nas nestati…

Pitanje je hoćemo li imati snage DA HRVATSKOJ SPASIMO ONE DALMATINSKE I ISTARSKE PARTIZANE, KOJI SU IŠLI U PARTIZANE, ILI BILI ODVEDENI, ZATO JER SU SE SPAŠAVALI OD ČETNIČKOG NOŽA I TALIJANSKE PERFIDIJE.
OVI imaju NEŠTO vlasti u rukama u HRVATSKOJ i jedini su koji nam mogu pomoći voditi hrvatsku revoluciju. (Imamo dokaz: Domovinski rat: generalova PORUKA IZMIRENJA gdje su sinovi Ustaša i hrvatskih partizana bili u istome rovu za isti Hrvatsku, mo)
Ali ako, ovi moraju ostati “izdajicama” itd., jer nas pedest preživjeli starih ustaša MORAMO IMATI PRAVO, i da bude SVETOGRDJE, ako bi se samo i jedna rekla u pogledu rimskih ugovora, ti ljudi moraju ići ili sa Srbima ili sa Italijom, ili s vragom…

Pitanje je da li mi imamo snage, da vidino, da se stvara jedna nova klasa, radnička, koja je svijesna sebe, svoga značenja, svojih prava koja ima. Glupo je sve skupa prišiti za rep Srbima itd., jer ima i hrvatskih komunista i bit će ih…

Jesmo li spremni razgovarati sa HRVATSKOM SOCIJALISTIČKOM STRANKOM, gdje će se prikriti neki komunisti, zatim svi oni, koji su kolaborirali, a tih u Hrvatskoj ima 200.000 najmanje. Što sa onima, ili će sutra morati u HOP, ili u šumu…? Ima ih previše koji će ih u šumi čekati. Vara se skoro cijela emigracija, ako misli, da se kod kuće nije ništa promijenilo. Promijenilo se je dosta toga, pa nisu ni naša rođena braća ista. Zemlja se je industrijalizirala, ovako ili onako.

LJUTO SE VARAJU I HEFER I KRNJEVIĆ, AKO MISLE, DA ĆE IM SE MOĆI U IME POGLAVNIKA I RADIĆA NAMETNUTI USTAŠKE KAPE ILI ŠKRLAKI. (Šeširi koje su nosili Zaštitari, Mačekova Zaštita, mo)

Pitanje je, da shvatimo, da ima 30.000 Hrvata časnika, koji su se odgojili u Titovim školama, pa hoćeš nećeš, eto svi su bili u “partizanima”, da se izrazimo terminologijom sadašnjice, Oni imaju nešto oružja, ali oni neće povesti revoluciju, da skidaju Tita, a dovedu Hefera, koji se nalazi na Pampi (Jedno mjesto, grad u srednjoj Argentini, mo) u geografskoj fatalnosti desetak tisuća kilometara daleko od Domovine i 100.000 kilometara daleko od stvarnosti, nove stvarnosti.

Za dići revoluciju treba imati IDEJU, SNAGU, MISTIKU, SAVEZNIKE, SREDSTVA I PRAVI ČAS…

Teško si ga onima, koji govore samo “dalekoj slavi”, i kada govorimo o “starim pravicama”, a raste jedna nova generacija makar je naša – možda misli drugčije.

Za revoluciju nismo interesantni mi, ja, Vi, niti svi skupa stari – nego DUH. I neka ne ispadne glupo, tko misli, da je DUH ono što se radi sada. Ta mi okužimo i onoga tko je iz Domovine došao kao optipista. Stari smo kao čangrižave babe, i neki su postali suha grana narodnoga stabla, koja se suši. Koristiti će se Srbi itd. Mi smo ono što su bili stari ausrijski časnici u N.D.H. ili stari ruski generali, koje Hitler nije ni pokušao upotrijebiti. Mi ovako nećemo spasiti ni samu čast. Kada sam i ja postao od te ekipe “izdajnik”, tko još neće postati, (General često i prečesto u svojim pismima piše, spominje i upotrebljava riječ “izdajnik” ili “izdajica”. Koliko god to bilo ili ne opravdano, točno ili krivo, ipak, ja mislim da “čaršija” ili “vodstvo” iz Buenos Airesa, kako ih general često nazivlje, nije mislilo na riječ “izdajnik” ili “izdajica” u smislu nacionalne izdaje, koliko u smislu “izdaje ustaštva” ili “izdaje Poglavnika i HOP-a”, mo. Otporaš.) jer smo svi skupa uprljani do kosti i moždana.

Pitanje je, da li vidimo, da se ne može pojati (“pojati” u ovom smislu bi moglo značiti: pjevati; uzeti; pohoditi itd., mo) o grobu Radića, Poglavnika, Stepinca, Šarića, ako ne uzmemo iz tih grobova što je KORISNO, a ostavimo mirno u grobu ostalo. Preveslati “ustašku” i “seljačku” organizaciju kao jedini oslobodilačku – znači staviti vječnu hipoteku nad sudbinom naroda.

SUPROSTAVITI SE PROBLEMIMA DANAŠNJICE I OVIM PRILIKAMA POSTAVITI ZDRAVU PODLOGU KOJA MOŽE SLUŽITI DANAS.

Ja sam stari revolucionarac, stari ustaša, stari vojnik, zapovjednik, iako imam 48 godina, od tih je 31 djelatne službe, , (Ako odbijemo 31 godinu od godine 1961 kada je ovo pismo pisano, dolazimo do zaključka da je Vjekoslav Luburić došao u logor Janka Pusta odmah u početku 1930 godine. Znamo da je Vjekoslav Luburić rođen 1913., što bi značilo da mu je bilo 17 godina kada je položio ustašku prisegu, mo. Otporaš.) a od 6 godina do Janka Puste probao sam i srpske batine i Orjunu, (ORJUNA je naziv za Jugoslavenska napredna nacionalistička omladina, osnovana 25 siječnja 1921., simpatizeri i sljedbenici Svetozara Pribičevića, a namjera im je bila za očuvanje jugoslavenske zajednice, mo. Otporaš.) i policiju i žendare i pištolju.

Ja sam moju povijest već napisao. Počeo sam kao ustaški regrut na Janka Pusti, https://otporas.com/nepoznata-strana-janka-puste-pobocnik-laslo-jure-francetic-na-janka-pusti/ da svršim kao zapovjednik Zbora i na povlačenju cijele vojska, zatim Križara i poslije do mojeg prekida. Ja sam odgovoran i nisam se trudio, niti mislim, na pranje. Grijesi ustaške revolucije su na meni. Ne pravim si nikakovih iluzija. Nikada je neću na Markovu trgu imati vlast. Nisam glup, da to mogu misliti. Možda ću je imati u šumi, možda u kojoj susjednoj zemlji, možda u ilegalnosti…Ja nisam ni političar, ni vojnik u profesionalnom smislu, ni državnik, nego revolucionarac, pa je moja uloga jasna. Ja sam šutio godinama da ne moram rušiti, (Raskid s Poglavnikom i njegova šutnja sve do Poglavnikove smrti, mo.) pa su me pokrenuli Hrvati, i ne mislim stati dok ne padnem. Radim zato JER TO DRUGI NISU HTJELI, ZNALI, ILI MOGLI.

Nijedan od ustaških ministara neće ministrovati, ni ako bi se sutra Hrvatska stvorila. Niti jedan od ustaških generala neće isplivati na površinu, kao takav, ALI JA ŽELIM DA NAŠI PORUČNICI ISPLIVAJU i prenesu ustaški duh u hrvatsku vojsku, jer samo će ona okupiti i preživjele i prevarene, i pokojnike , i nove i malde. Mogu naši trolistaši stvoriti vojsku, ako ne budemo egoisti, i mjesto kodeksa časti, htjednomo im nametnuti na leđa naše pravo, legitimnost itd. Naši mladi mogu doći i moraju doći na vlast u Hrvatskoj.

Da si postavimo taj cilj, lakiše bi išlo, nego da govorimo o “staroj slavi”. Ovi mladi i budući vođe moraju se regrutirati iz Trolistaša, iz robijaša, iz pokajnika, koji su idealistički mislili, da će komunizam riješiti socijalno pitanje. Kada bi se radilo samo o ekonomskoj strani, a ne o BOGU I DOMOVINI, možda bi ja bio komunista. Stari Luburići su bili milioneri, pa su ih Srbi napravili prosijacima. Moja je majka radila u duhanskoj fabrici (vagi) da prehrani četvero siročadi. Ustaški su martiri došli iz sveučilišta i proleterske klase. MI NISMO DESNICA REAKCIONARSKA, GOSPODA I BURŽUJI. Mi moramo praviti ne seljačku, ustašku, radniču nego HRVATSKU REVOLUCIJU, ali ta se ne može praviti sa degeneriranim, umišljenim, govorljivim sebičnjacima.

Recite, da je moje pismo pesimističko. Da, pesipističko, ali puno konstruktivnog pesimizma. Da se damo odvesti kao 1918 u novu tamnicu i da hrvatske pukovnije razoruža “zeleni karad”, ili da nas kao 1945 pobiju bande ušljivaca, a mi smo još uvijek spremni vjerovati, da Poglavnik, Maček, Radić i drugi znaju šta rade…

Ja za sebe ne tražim ništa, ali vjerujem da treba izgrađivati kadar hrvatske revolucije, jer isti ne postoji. Sačuvajte ovo pismo, možda ćete mi dati pravo jednom u budućnosti. Vi ste elita, svijestni, konstruktivni, izgrađeni i državotvorni ljudi. Ja pišem što mi je na srcu kada se radi o potpunim ljudima, kao što ste Vi. Kada se radi o dušmanima, onda je to druga stvar. Razmislite. Idite na šetnju u šumu, pa pročitajte na glas sami sebi, svojoj savjesti riječi, koje Vam upućujem.

Odani Vam Maks.

Napomena:
Najbolje spomenike u Plejadi Hrvatskih Velikana su izgradili oni sami za sebe; svojim radom, svojom žrtvom i svojim zaslugama. A mi, njihovi nasljednici, sjetimo ih se u našim molitvama kako bi uspomena na njih i na njihov rad u borbi za Hrvatsku Državu bila uvijek gorući plamen naše hrvatske svijetlosti i našeg hrvatskog nadahnuća. Ova Pisma Maksa Luburića će za sigurno popuniti onu prazninu koja će biti potrebna hrvatskim povijesničarima u traženju ISTINE, naše HRVATSKE ISTINE. Ovo pismo je iz arhive pok. Srećka Rovera iz Australije. Otporaš Mile Boban.