IMA TRI VRSTE HRVATA: JEDNA KOJA PIŠE, DRUGA KOJA ČITA I TREĆA KOJA KRITIZIRA. Dr. Tomislav Dargun je vrsta Hrvata koja piše.

čet, 17. ruj 2020. u 14:10 Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com> napisao je:

dr. sc. Tomislav Dragun

image.png

Zagreb – Pete poljanice 7

Zagreb, 17. rujna 2020.

Zlata Hrvoj-Šipek, državni odvjetnik, Zagreb, Gajeva 30.a

Zoran Milanović, predsjednik RH, Zagreb, Pantovčak 241

Saša Bušić, Općinski građanski sud u Zagrebu, br. 22.P-2404/19

Motto:

Umro Tito i otišao u raj gde je sreo svoju majku . Upita ga majka:

“Jožo, sine, pa kako si mi živeo?”

Na to će on:

“Odlično majko! Vozio sam se u najluksuznijim kolima, živeo u najluksuznijim kućama, proputovao ceo svet, jeo najkvalitetniju hranu, upoznao sam najvažnije ličnosti sveta. Jednom rečju super mi je bilo!”

A na to će majka:

“Jao crni Jožo, dobro je! A ja od nekih zlih jezika ovde čula da si se spetljao sa Komunistima!”

Ode Tito u raj i sretne majku …  (www.alo.rs, 17. rujna 2020. u 7.00)

(Danas je točno ravnih i punih 70 godina od moje krizne. To je bilo u nedjelju 17 rujna 1950. Krizmani kum mi je bio Jerko Boban, nadimkom “Zele”, Mrakovića. Mile Boban, Otporaš.)

OBREDNI PLJAČKAŠKI POHOD VLAHA NA HRVATSKI NAROD I HRVATSKU

Predmet:

Dodatak kaznenoj prijavi od (poslano) 29. rujna 2018.

1. Dne 1. prosinca 1918. pijani vlaški regent proglasio je ujedinjenje nečega za što ni sam nije znao što (možda sam sa sobom). Međutim, to je bio samo prigodni izgovor za pljačku Hrvatskog Naroda i Hrvatskih zemalja.

2. Obnovilo se 8. svibnja 1945.

3. Nastavilo se 23. travnja 1991.

4. U tijeku je sudski postupak na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (br. 22.P-2404/19, sudac: Saša Bušić) radi utvrđenja ništetnosti zamjene dionica u kuponskoj privatizaciji.

5. Na današnjoj raspravi predložio sam saslušati sljedeće svjedoke, ali je (meni neshvatljivo, ali – sigurno – uz utemeljenu podlogu, ta radi se o 60 milijardi kuna) moj zahtjev odbijen, i to na sljedeće okolnosti:

a) Ivan Klešić, ravnatelj Državnog ureda za reviziju, na okolnost statusa akta Državnog ureda za reviziju:

IZVJEŠĆE O OBAVLJENOJ REVIZIJI – PROCES KUPONSKE PRIVATIZACIJE, Zagreb, veljača 2002

b) Andrej Plenković, predsjednik Vlade RH, na okolnost zakonske obveze prema hrvatskim braniteljima i prognanicima utvrđene od strane Hrvatskog Sabora 3. listopada 1997:

Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske donio je 3. listopada 1997. Zakon o potvrđivanju ugovora o zajmu za prilagodbu financijskog sektora i poduzeća između Republike Hrvatske i Međunarodne banke za obnovu i razvoj. Spomenutim zakonom predviđeno je, uz ostalo, provođenje programa masovne privatizacije. Predviđeno je da će imovina u vrijednosti od najmanje 5 milijardi njemačkih maraka (u nominalnoj vrijednosti dionica) biti odvojena kako bi se na temelju tržišne vrijednosti zadovoljilo pravo na kupone u vrijednosti od ukupno 2,45 milijardi njemačkih maraka u skladu s programom kuponske privatizacije. Dalje je predviđeno kako će se taj iznos sastojati od paketa dionica trgovačkih društava iz portfelja Hrvatskoga fonda za privatizaciju te dionica INA-e. (Izvješće, isto, str. 2)

Nisu poštovane odredbe članka 12. Pravilnika o dodjeli dionica bez naplate kojima je propisano da se Programom dodjele dionica bez naplate mogu utvrditi isključivo solventna i profitabilna dionička društva. Iznimno, mogu se utvrditi i nesolventna dionička društva ako se nudi njihov većinski dio i ako je javnost obaviještena o tome da je društvo nesolventno, te ako dioničari koji stječu dionice spomenutog društva, stječu i pravo na prodaju zemljišta i druge imovine društva. Iz publiciranih podataka proizlazi da je bilo dovoljno profitabilnih i solventnih trgovačkih društava čije su dionice trebale biti predviđene za proces kuponske privatizacije. (Izvješće, isto, str. 51)

c) Milan Kovač, ministar privatizacije i upravljanja imovinom, a okolnost da “svi sudionici kuponske privatizacije nisu bili stavljeni u jednak položaj, jer privatizacijskim investicijskim fondovima omogućene su zamjene, a pojedincima nisu“, te gdje se sada nalazi (i zašto se skriva) dokumentacija Ministarstva privatizacije i upravljanja imovinom:

Hrvatski   fond za privatizaciju je u razdoblju 1998. – 2000. sa svih 7 privatizacijskih investicijskih fondova zaključivao ugovore i dodatke ugovorima o nadoknadi dionica u programu kuponske privatizacije te je obavljana zamjena dionica. Rok za nadoknadu dionica bio je određen od 60 dana, međutim dodatkom ugovoru ta odredba je brisana, tako da je ostavljena mogućnost zamjene dionica na neodređeno vrijeme. Privatizacijski investicijski fondovi vraćali su i dionice trgovačkih društava koja nisu u stečaju, ali u kojima imaju manji udjel u temeljnom kapitalu. U programu kuponske privatizacije dražbovalo se dionicama trgovačkih društava koja nisu bila solventna i profitabilna, čime nije bilo postupljeno u skladu s odredbama Pravilnika o dodjeli dionica bez naplate. Od ukupno 471 trgovačkog društva koje je sudjelovalo u programu kuponske privatizacije, 281 društvo nije ispunjavalo uvjet solventnosti i profitabilnosti.

Zamjena dionica s privatizacijskim investicijskim fondovima nije obavljana u skladu s Pravilnikom o uvjetima i načinu zamjene dionica ili udjela, odnosno nisu ispunjene pretpostavke za zamjenu dionica. Prema odredbama navedenog Pravilnika, zamjene su se mogle obavljati: radi pribavljanja odgovarajućeg broja dionica ili udjela u društvima čije su dionice ili udjelina temelju odluke Vlade Republike Hrvatske izuzeti od prodaje, a u cilju kvalitetnijeg i učinkovitijeg gospodarenja, stvaranja povoljnijih uvjeta u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, u cilju kvalitetnijeg i učinkovitijeg gospodarenja i stvaranja povoljnijih uvjeta i okolnosti za prodaju dionica ili udjela iz portfelja Hrvatskoga fonda za privatizaciju, koji se nisu mogli prodati na javnoj dražbi ili prikupljanjem ponuda. Zamjena se nije mogla obaviti neposrednom pogodbom. Nije poštivano načelo da se ne umanjuje realna vrijednost kapitala kojim raspolaže Hrvatski fond za privatizaciju, a privatizacijski investicijski fondovi su vraćali dionice trgovačkih društava koja su u stečaju, gdje zapravo više i nema dionica. Nadalje, svi sudionici kuponske privatizacije nisu bili stavljeni u jednak položaj, jer privatizacijskim investicijskim fondovima omogućene su zamjene, a pojedincima nisu. Privatizacijski investicijski fondovi su u trećem dražbovnom krugu dražbovali dionice za koje nije bilo zanimanja drugih sudionika te su ih dobili vrlo povoljno, a onda su te dionice razmjenjivali s Hrvatskim fondom za privatizaciju u omjeru 1:1. Kolegij Hrvatskoga fonda za privatizaciju nije utvrđivao vrijednost zamijenjenih dionica, što je bio obvezan učiniti. Odluke o zamjenama dionica trebao je donijeti Upravni odbor na prijedlog Kolegija. Potpisnik svih ugovora bio je predsjednik Hrvatskoga fonda za privatizaciju, osim jednoga kojega je potpisala zamjenica predsjednika. Od 471 trgovačkog društva, privatizacijski investicijski fondovi vratili su 248 trgovačkih društava, a Hrvatski fond za privatizaciju prenio je 162 trgovačka društva (Izvješće, isto, 54)

Ante Žigman, predsjednik Upravnog vijeća Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga na okolnost rješenja Komisija za vrijednosne papire Republike Hrvatske sa sjednice održane 13. listopada 2005. godine u kojem stoji sljedeće:

Poništava se: a) transakcija prijenosa 182.152 dionice izdavatelja LIBURNIA RIVIERA HOTELI d.d., Opatija, s Hrvatskog fonda za privatizaciju, Zagreb, na društvo SN HOLDING d.d., Zagreb, i b) transakcija prijenosa 72.258 dionica izdavatelja LIBURNIA RIVIERA HOTELI d.d., Opatija, s Hrvatskog fonda za privatizaciju na društvo DOM HOLDING d.d., Zagreb.

Luka Burilović, predsjednik Hrvatske gospodarske komore na okolnost:

“pravorijeka Stalnog izabranog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori koje je u arbitražnom postupku, što su ga pokrenuli SN i DOM Holding, utvrdilo da je sporazum iz kolovoza 2005. godine o prijenosu dionica Liburnia Riviera Hotela iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju na holdinge legalan.” (www.poslovni.hr, 12. travnja 2007.)

Prilozi:

Općinski građanski sud u Zagrebu, br. 22.P-2404/19, zapisnik s rasprave održane 17. rujna 2020.

e-mail izlist, tomislav.dragun@gmail.com, 17.9.2020.

dr. sc. Tomislav Dragun

——————–
Šalje: Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com>
Date: uto, 15. ruj 2020. u 16:29
Subject: Re: Fwd: KRUGOVAL “CRNA RUKA” (51): ODGOVOR NA TUŽBU DAVORA BOŽINOVIĆA, 6. dio: Tako to izgleda kad tužiš budžovana
To: anđelko jelicic <kanarinac45@net.hr>
Kolega Jeličiću,

1. Slučajno sam danas pogledao “Neželjenu poštu” i u njoj našao nekoliko Tvojih poruka za koje nisam znao.
2. Žao mi što Ti se nisu svidjeli moji tekstovi, ali to ćemo lako riješiti. Više tih ih ne ću slati.
3. Kažeš, da se ja volim “vući po sudovima”. Otkud Ti sad ta partizanija. U zabludi si ako ne znaš: U svakoj suvremenoj postoji trodioba (ravnopravne) vlasti, i to: (1) zakonodavna vlast (Hrvatski Sabor, gdje se – načelno, nikada o pojedinačnim slučajevima – odlučuje većinom glasova), (2) izvršna vlast (Vlada RH i s njom povezana upravna tijela, gdje se isključivo, bez glasovanja, primjenjuje zakon) i (3) sudska vlast (pravosuđe, gdje se odlučuje konkretno primjenom pravnih pravila, nikako glasovanje).
Za ono što ja nastojim provesti jedino je mjesto sud. Pogledaj samo ovaj slučaj s COVID-19. Ljudi pohrlili na Ustavni sud (gdje odlučuje produžena ruka Vladimira Šeksa) i – izgubili. Na bojnom polju (zasad) jedino sam ostao ja (što sada kao jedino rješenje prihvaćaju ustavni stručnjaci). Dokaz nečije plodnosti je dijete koje je rođeno, a ne pederska produkcije (bez rezultata).
Sve najbolje želi Ti
dr. sc. Tomislav Dragun
P.S.
Baš me zanima kako se ZAVNOH (ako se to želi) može izbaciti iz Ustava RH (kao čisto partijska tvorba – određenih pojedinaca) bez sudskog postupka.

uto, 1. ruj 2020. u 08:26 anđelko jelicic <kanarinac45@net.hr> napisao je:

Mislim da ovo što radiš nije u redu , ali očigledno se voliš po sudovima vući …..ponavljam i to zadnji put : ne šalji mi više ovakve e-mailove jer ću te ipak morati priaviti ….Anđelko