IMA DOSTA MATERIJALA – ZA SVAKOGA PONEŠTO – OPUSTITE SE – PIĆE U RUKE I ČITEJTE – OD VIŠKA GLAVA NE BOLI

ZABLUDA 1.USTAŠE SU FAŠISTI,RASISTI,NACISTI–
USTAŠKI POKRET NASTAO JE 1929 GODINE KAO ODGOVOR NA NASILJE I TEROR KOJI SE VRŠIO NAD HRVATSKIM NARODOM ZA VRIJEME PRVE JUGOSLAVIJE(BILO JE ZABRANJENO HRVATSKO IME,HRVATSKE PJESME,HRVATSKI JEZIK U DRŽAVNIM INSTITUCIJAMA NALAZILO SE 90 %SRBA,HRVATSKA DJECA U ŠKOLAMA SU UČILA O VELIKOME SRBSKOM NARODU KOJI JE PRETEČA SVIH NARODA NA KUGLI ZEMALJSKOJ,IŠLO SE DO TIH RAZMJEA DA SE TVRDILO I DA JE SAM ISUS KRIST BIO SRBIN.)U TIM OKOLNOSTIMA
HUP JE DJELOVAO IZ INOZEMSTVA I U DOMOVINI UBACIVAJUĆI SE NA TERITORIJ KRALJRVIN SHS,DIŽUĆI MOSTOVE U ZRAK ITD.POZNATIJE HUP-ove AKCIJE SU VELEBITSKI USTANAK KADA JE NAPADNUTA JEDNA POLICIJSKA POSTAJA U VELEBITSKOM ZALEĐU,TE UBOJSTVO KRALJA ALEKSANDRA U MARSEJU U SURADNJI SA MAKEDONSKOM REVOLUCIJARNOM ORGANIZACIJOM,U TOJ BORBI HUP SU PODRŽAVALI I TADAŠNJI KOMUNISTI KOJI SU TRAŽILI OD NARODA DA PODRŽI USTAŠE JER SU I SAMI BILI PROTIV KRALJEVINE,KASNIJE ĆE POSTATI S USTAŠAMA ZAKLETI NEPRIJATELJI.
DAKLE USTAŠKI POKRET NASTAO JE PRIJE NACIZMA I FAŠIZMA TE NEMA FAŠISTIČKE OSNOVE.
1941-1945 GODINE SVJETOM HARA VELIKI RAT IZMEĐU DVIJE SILE NACISTIČKE I KOMUNISTIČKE,A.PAVELIĆ SE U TIM OKOLNOSTIMA DOVODI U SITUACIJU DA MORA IZABRATI STRANU,U TADAŠNJOJ NACISTIČKOJ NJEMAČKOJ I FAŠISTIČKOJ ITALIJI VIDI PRILIKU DA NAKON OSAM STOLJEĆA STVORI HRVATSKU DRŽAVU TE SE STAVLJA NA NJIHOVU STRANU,NI TAD POLITIKA USTAŠKA POLITIKA NIJE BILA RASISTIČKA,R4ASNI ZAKONI KOJI SU BILI NAMETNUTI NDH NISU SE ODNOSILI NA RASNE ODLIKE NARODA NEGO SU BILE NAMJENJENE VRAĆANJU HRVATSKOG NARODA SAMOG SEBI,U TIM GODINAMA NALAZE SE I NEKE CRNE MRLJE KOJE SE NAŽALOST NISU MOGLE IZBJEĆI(KONC LOGORI I UBOJSTAVA),ALI NJIHOV BROJ KASNIJE JE VIŠESTRUKO PREUVELIČAN.NAKON 45 I KAPITULACIJE NDH POKRET JE NASTAVIO S RADOM TE SE JE PODJELIO U VIŠE MALIH SKUPINA HUP,HOP,HRB…

USTAŠE SU DJELOVALE IZ INOZEMSTVA,JEDNA OD POZNATIJIH AKCIJA JE UBACIVANJE BUGOJNSKE SKUPINE 1973 U JUGOSLAVIJU KOJA JE IMALA ZADATAK DA DIGNE USTANAK U BUGOJNU,RADILO SE O 19 OBUČENIH I DOBRO NAORUŽANIH MLADIĆA,MEĐUTIM NJIHOV CILJ BIO JE OTKRIVEN TITO JE NA NOGE PODIGA GOTOVO STO TISUĆA VOJNIKA I POLICAJACA KOJI SU BILI RASPOREĐENI PO SVIM CESTAMA I ŠUMAMA OD KARLOVCA DO BIH,U BORBAMA JE POGINULO OKO STOTINJAK JNA OFICIRA(ŠTO SE KASNIJE ZATAŠKALO)SVI PRIPADNICI BUGOJNSKE SKUPINE SU POUBIJANI ILI POHVATANI I STRIELJANI,OSIM JEDNOG KOJI JE OSTAO NA ŽIVOTU JER JE BIO MALOLJETAN-LUDVIK PAVLOVIĆ,ON JE OSUĐEN NA VIŠEGOIŠNJI ZATVOR, IZAŠAO JE I POGINUO POČETKOM RATA U HERCEGOVINI.

PRIPADNICI USTAŠKOG POKRETA ODREKLI SU SE NACIZMA U SVOM DJELOVANJU NAKON 45 NJIHOV CILJ BILA JE DEMOKRACIJA NA PODRUČJU NDH.

ZABLUDA BROJ 2-PAVELIĆ PRODO DALMACIJU I ISTRU

OVA TEORIJA JAKO JE LABAVA A SLUŽI KOMUNISTIMA KAD NEMAJU VIŠE ŠTO ZA REĆI.

PA OVAKO ISTRA JE TALIJANIMA PRIPALA RAPALSKIM UGOVOROM KRAJEM 1 SVJETSKOG RATA KAO I ZADAR PREMA TOME PAVELIĆ JU NIJE PRODO NITI PREDO(IAKO JE IMAO U VIDU PRIPOJITI ISTRU NDH ŠTO SE VIDI PO KARTAMA KOJE SU USTAŠE TISKALE 45 )

TERITORIJ DALMACIJE KOJU JE PAVELIĆ USTUPIO TALIJANIMA RIMSKIM UGOVORIMA 41 NEMOŽE SE SVRSTATI KAO PRODAJA JER PAVELIĆ ZA NJU NIJE DOBIO NIKAKVA NOVCA,BILA JE TO UCJENA OD STRANE ITALIJE KOJU JE PAVELIĆ POKUŠAO IZBJEĆI TRAŽEĆIINTERVENCIJU OD NJEMACA ALI SU ONI TO ODBILI NE ŽELJEĆI DOĆI U SUKOB S TALIJANIMA,U TIM OKOLNOSTIMA NDH NIJE IMALA ORGANIZIRANU VOJSKU KOJOM BI SE SUPROSTAVILA ITALIJI TE JE A.P UZ VELIKU GORČINU MORAO PRISTATI NA TU OTIMAČINU(LUD JE SVATKO TKO MISLI DA BI HRVAT KOJI JE CJELI ŽIVOT ULOŽIO U BORBU ZA DOMOVINU DRAGOVOLJNO PRISTAO NA TO).POZNATO JE DA JE PAVELIĆ LJUTITO IZJAVIO NAKON RIMSKIH UGOVORA,KAD RIJEŠIMO SA SRBIMA RIJEŠIT ĆEMO MI I SA NJIMA-MISLEĆI NA TALIJANE,NJEGOV USPJEH BIO JE ŠTO JE USPIO SAČUVATI DUBROVNIK I VELIK BROJ HRVATSKIH OTOKA U SASTAVU NDH U TIM OKOLNOSTIMA.
1943 ITALIJA JE KAPITULIRALA I TERITORIJI DALMACIJE OPET JE PRIPAO NDH,ŠTO POBIJA TEZU U KOJOJ BI HRVATSKA BILA BEZ DALMACIJE DA JE DOBILA RAT.

ZABLUDA BROJ 3 SVI SU USTAŠE ZLOČINCI
OVA ILUZIJA KAO I PRETHODNE DVIJE UREZIVALA SE NARODU U GLAVU KROZ 50 GODINA KOMUNIZMA,A POKUŠAVA SE I DALJE.
ČINJENICA JE DA JE U USTAŠAMA BILO ZLOČINACA I ZLOČINA NEMA TOG RATA U KOJIMA IH NEMA,ALI STVORILA SE VIZIJA DA SU SVITAKVI
PA EVO NEKIH ČINJENICA KOJE TO OPOVRGAVAJU
NEDAVNO JE MAKNUT SPOMENIK JURI FRANCETIĆU JER JE NAVODNO USTAŠKI ZLOČINAC ŠTO SU TVRDILI RAZNI LJUDI U RAZNIM EMISIJAMA I NOVINAMA ,MEĐUTIM NITKO NIJE ZNAO NAVESTI NITI JEDAN ZLOČIN KOJI JE FRANCETIĆ SA SVOJOM CRNOM LEGIJOM UČINIO,

NAIME MALO JE POZNATO DA JE JURE FRANCETIĆ KOJEG SE NAVODI KAO VELIKOG NEPRIJATELJ SVEGA SRBSKOGA POSVOJIO SRBSKOG DJEČAKA PO IMENU SRETO GARDEŠIĆ KOJEG JE PRONAŠAO U BOSNI U JEDNOM SRBSKOM SELU,SELO SU NAPALI I SPALILIMUSLIMANI KAO OSVETU ZA NETOM UČINJENI ZLOČIN NAD MUSLIMANSKIM SELOM.FRANCETIĆ JE BIO POSLAN DA IZVIDI SITUACIJU U SELU JE NAŠAO SAMO MALOG DJEČAKA ČIJA JE MAJKA SA OSTALIM SUSELJANIMA POBJEGLA U ŠUMU.DJEČAKA JE UZEO I ODVEO SVOJOJ ŽENI U ZAGREB GDJE JE ON ZAVRŠIO ŠKOLU,NAKON FRANCETIĆEVE SMRTI SRETO JE OSTAO ŽIVJET S NJEGOVOM ŽENOM,50 IH GODINA VRATIO SE U BOSNU I PRONAŠAO MAJKU,A ZA FRANCETIĆA JE IZJAVIO DA ĆE MU OSTATI ZAHVALAN DO KRAJA ŽIVOTA.
SLIČNU PRIČU
NAVODI I JEDNA ŽENA IZ SRBSKOG SELA PODNO KOZARE KAD JE TIM SELOM PROLAZILA CRNA LEGIJA MJEŠTANI SU U STRAHU STAJALI I GLEDALI,FRANCETIĆ JE UZEO JEDNO DJETE U RUKE NASMIJAO SE I REKAO NE BOJ SE JANJE NEĆU JA TEBI NIŠTA.
KROZ USTAŠE SU PROŠLE DESECI TISUĆA HRVATSKIH SINOVA DA SU SVI BILI KRVNICI I ZLOČINCI U HRVATSKOJ I BIH NEBI OSTAO NITIJEDAN SRBIN.

ZABLUDA BROJ 4 -USTAŠE SU SURAĐIVALE SA ČETNICIMA

I OVU SU TEZU NAVODILI NEKI STARI PARTIZANI KAO ČINJENICU TVRDEĆI DA IMAJU DOKAZE ALI NA UPIT GDIJE SU IM TI DOKAZIOSTALI SU ZATVORENIH USTA,

ČINJENICA JE DA SU TALIJANI PRUŽALI ZAŠTITU ČETNICIMA I DOVODILI IH U DALMACIJU I ISTRU DA BI SE BORILI SPARTIZANIMA,ALIUSTAŠE SU S ČETNICIMA BILI ZAKLETI NEPRIJATELJIU PRILOG TOME IDE BITKA ZA LJEVČE POLJE POKRAJ BANJA LUKE GDJE SU ČETNICIPRETRPILI NAJVEĆI PORAZ U DRUGOM SVJETSKOM RATU-JEDAN ČETNIK JE KASNIJE U INOZEMSTVU NAPISAO KNJIGU NAZVAVŠI JE BOSANSKA GOLGOTA U KOJOJ TU BITKU OPISUJE KAO NAJVEĆU ČETNIČKU TRAGEDIJU,ISTO TAKO CRNA LEGIJA JE BILA OSNOVANA UPRAVO ZA BORBU S ČETNICIMA KOJI SU PREŠLI DRINU I KLALI I UBIJALI SVE ŠTO JE HRVATSKO,TE IH JE U SVOM PRVOM POHODU TRIJUMFALNO PORAZILA I PRETJERALA PREKO DRINE.

ZABLUDA BROJ 5-USTAŠE VIŠE NE POSTOJE
OVU ZABLUDU KOMUNISTI VOLE KORISTITI KAO FRAZU,A NEDAVNO JE TO IZJAVIO I PREDSJEDNIK MESIĆ,DA JE TAKO NEBI SE OKO USTAŠA DIZALA TOLIKA BURA,PARTIZANE JE VRIJEME PREGAZILO A USTAŠE SU DOBILI TU BITKU S VREMENOM JER DANAS JE SVE VIŠE MLADIH LJUDI KOJI POŠTUJU USTAŠKE IDEALE,TO STARE KOMUNISTE BOLE TE ZATO TOLIKO ŽARKO ŽELE UNIŠTITI I ZABRANITIUSTAŠTVO,PRITOM NISU SVJESNI DA TIME STVARAJU JOŠ VEĆI KULT USTAŠTVA,JER ŠTO NAS NEUBIJE OJAČA NAS

USTAŠE SU SE BORILE I U OVOM DOMOVINSKOM RATU KOLIKO TO NEKOME BILO TEŠKO PRIHVATITI,ALI POD IMENOM HOS-a KOJI SU SE BORILI U CRNIM ODORAMA I POD USTAŠKIM ZNAKOVLJEM OD VUKOVARA DO BOSNE I HERCEGOVINE USTAŠE SU PADALE ZA SVOJ DOM,ISTO TAKO POZNATE SU BRIGADE HRVATSKOG VJEĆA OBRANE HVO-a POD NAZIVOM- BRIGADA JURE FRANCETIĆA,BRIGADA RAFAELA BOBANA ITD.
OVE ČINJENICE POBIJAJU TEZU DA JE HRVATSKA STVORENA NA TEMELJU ANTIFAŠIZMA(ULJEPŠANI NAZIV ZA KOMUNIZAM),JER HRVATSKU SU U OVOM RATU STVARALE USTAŠE

POGLAVNIK– U Hrvatskoj se povjesnici čitamo: ”Godine
1526. popslije zlosretnog boja s turcima na
Mohačkom polju, gdje je poginuo
Hrvatsko-ugarski kralj Ludovik II., knez
Krsto Frankopan, da pridigne klonule duhove
obišao je Hrvatske gradove, sokoleći narod,
koji mu je posvuda klicao: ”Živio poglavnik–
branič Hrvatskog kraljevstva!” Znači:
neistinita je tvrdnja, da je Hrvatski državni
poglavar Ante Pavelić nosio naslov stvoren
po uzoru na ”Fuhrer” ili ”Duce”, kojim su
naslovom Nijemci, odnosno Talijani nazivali
svaki svog ”vođu”.

FAŠIST– Od falijanskog “fascista”-“fascismo”. Fašistički je pokret godine 1919. osnovao u Italiji (Milanu)
Benito Mussolini i on mu je bio glava kao “Duce”
do svoje pogibije i raspada pokreta u travnju 1945.
Fašizam je bio čisto talijanski nacionalistički pokret
u čiji je program, među ostalima, spadalo i osvajanje
tuđih teritorija (Etiopija, Albanija) i širenje granica
na štetu susjeda.

ANTIFAŠIST-Taj su naziv skovali Staljin i njegova okolina , da bi se pod njime krili komunisti koji su djelovali izvan Sovjetskog saveza. Zbog jezovitih masovnih zločina, što su ih počinjali poborniici diktature proleterijata u Sovjetskom savezu počevši od 1917.god. , imena komunist, boljševik i marksist bila su toliko ozlaglošena, da demokratski svijet ni u času, kad je bio najteže potisnut od sila osovine , nije htio ni prihvatiti kao svoje saveznike ljude, koji su ispovijedali komunističku ideoligiju. ”Antifašiti” su naprotiv za demokrate biliprihvatljivi. No kako se pokazalo, vuci su u janjećoj koži ostali krvoločni , jer ”antifašisti” nisu ništa drugo nego komunisti!

ČETNICI-Oružana snaga velikosrpskog imperijalizma. Odlikuju se od pamtivijeka nečovještvom prema nesrpskom stanovništvu na područjima Hrvatske. U razdoblju od 1941. do 1945. i od 1990. do 1993. poklali su i poubijali na najzvjerskiji način nebrojene tisuće Hrvata i Hrvatica (primjer kada su četnici su u ovome ratu, ljudima odsjekli glave i igrali njima nogomet, zloćin se dogodio u mjestu Četekovac kod Slatine, u Voćinu su poklali 45 ljudi sa motornim pilama, Škabrnja, Vukovar, pa pokolji po Bosni,…)

Godine 1927. izabran je za zagrebačkog pokrajinskog zastupnika, a u lipnju iste godine predstavljao je zagrebačku gradsku općinu na europskom kongresu gradova u Parizu. Na povratku u Rimu je izaslaniku talijanske vlade Davanzatiju u ime Hrvatske stranke prava predao promemoriju u kojoj se Italiji nudi suradnja u rušenju Jugoslavije. U skladu s tim očekuje talijansku pomoć u uspostavi i zaštitinezavisne hrvatske države, te iznosi spremnost na teritorijalno, političko, ekonomsko i vojno prilagođavanje talijanskim interesima. Na parlamentarnim izborima 1927. godine izabran je, zajedno s Trumbićem, za zastupnika na listi Hrvatskog bloka. U svojim govorima u beogradskoj skupštini istupio je protiv velikosrpske politike i izjašnjavao se za hrvatsku samostalnost i neovisnost. Unutar stranke posebno se posvetio radu s omladinom te pokrenuo listove Starčević i Kvaternik. Poslije atentata na prvake Hrvatske seljačke stranke 1928. godine pristupa Seljačko-demokratskoj koaliciji. Tada pokreće list Hrvatski domobran s programom ostvarenja samostalne hrvatske države, a 1. listopada 1929. godine osniva istoimenu organizaciju za borbene akcije.

Nakon proglašenja šestosiječanjske diktature 1929. godine odlazi u emigraciju. Prvo odlazi u Beč, zatim s G. Perčecom u Budimpeštu, te u Sofiju. U Sofiji 20. travnja 1929. godine s vođama makedonske emigracije potpisuje deklaraciju o uzajamnoj pomoći Makedonaca iHrvata u rušenju Jugoslavije i stvaranju nezavisnih država Hrvatske i Makedonije. Istovremeno u Beogradu ga je Sud za zaštitu države 17. srpnja 1929. godine osudio na smrt u odsutnosti. U Italiji, potkraj 1930. osniva tajnu revolucionarnu nacionalisticku organizaciju Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO) s ciljem razbijanja Jugoslavije i uspostave neovisne hrvatske države uz pomoć Italije. Tada uzima naslov poglavnika, a ustaški pokret organizira na vojnim i urotničkim načelima. U drugoj polovici 1931. godine u Italiji osniva prvilogor za vojnu obuku u mjestu Bovegno u pokrajini Brescia, te inicira osnivanje drugih takvih logora u Italiji i Mađarskoj. U Glavnom ustaškom stanu 1. lipnja 1933. godine obznanjuje – Načela ustaškog pokreta, u 17 točaka i kao cilj pokreta ističe uspostavu samostalne inezavisne hrvatske države na čitavom njezinu povijesnom i etničkom području, što se ima pravo provesti svim sredstvima, pa i silom oružja. Sukladno deklariranim načelima inicira i organizira propagandne akcije, atentate i diverzije. Godine 1932. organizira Velebitskiustanak, a 1934. godine atentat u Marseillesu. Stoga je ponovno osuđen na smrt u odsutnosti. Nakon marsejskog atentata, pod pritiskom Francuske, talijanske ga vlasti 17. listopada 1934. godine uhićuju i zatvaraju u Torinu gdje ostaje u zatvoru sve do 1936. godine.

Do kraja listopada 1936. godine dovršava opsežni elaborat za njemačko Ministarstvo vanjskih poslova pod naslovom: Hrvatsko pitanje. Nakon približavanja Jugoslavije i Italije te sporazuma Ciano – Stojadinović, 1. travnja 1937. godine izdaje odredbu kojom razrješava ustaše djelatne službe i raspušta sve logore na području Italij. Sukladno tome ustaše su raseljene i izolirane po cijeloj Italiji, a on je interniran u Sieni do 1939. godine. Nakon pada Milana Stojadinovića, te talijanske okupacije Albanije i priprema za napad na Jugoslaviju, poziva ga talijanski ministar vanjskih poslova Ciano (23. siječnja 1940.) i dogovara s njim plan akcije koji uključuje podizanje ustanka u Hrvatskoj, talijansku vojnu intervenciju, uspostavu nezavisne Hrvatske pod talijanskom zaštitom i njezin ulazak u monetarnu i carinsku, zatim i u personalnu uniju s Italijom. Nakon beogradskih događanja 27. ožujka 1941. godine prvi ga put prima Mussolini (29. ožujka), a kada je Slavko Kvaternik u njegovo ime proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH) 10. travnja 1940., ponovo ga prima Mussolini dan kasnije, tj. 11. travnja i odobrava mu ulazak u Hrvatsku. Na čelu skupine ustaša vratio se u Hrvatsku i preuzeo vlast. Dana 15. travnja 1941. godine Pavelić stiže u Zagreb i kao poglavnik NDH imenuje prvu hrvatsku državnu vladu. U vladi je uzeo položaj predsjednika vlade i ministra vanjskih poslova. Potom osniva domobranstvo i organizira upravnu i diplomatsku službu; preoblikuje ustaški pokret u jedinog nositelja političke volje i mijenja mu ime u Ustaša – hrvatski oslobodilački pokret (UHOP). Ujedno uspostavlja Glavni ustaški stan (GUS) kao organizacijsko-političku, a Ustašku vojnicu i Ustašku nadzornu službu (UNS) kao vojno-policijske poluge režima. Nakon pregovora s Cianom 25. travnja u Ljubljani i s Mussolinijem 7. svibnja u Tržiču 18. svibnja 1941. godine potpisuje Rimske ugovore. Tim ugovorima velik je dio hrvatske obale i otoka prepušten Italiji, a ujedno prihvaćen talijanski politički, ekonomski i vojni nadzor na djelu Nezavisne Države Hrvatske, te je hrvatska kruna ponuđena talijanskom vojvodi od Spoleta Aimoneu. Početkom lipnja 1941. prvi put posjećuje Hitlera, a 15. lipnja 1941. godine u Veneciji potpisuje pristupanje NDH Trojnom paktu.

Odnose unutar NDH Pavelić riješava terorom. Tako već 17. travnja donosi Zakonsku odredbu za obranu naroda i države, koja vrijediretroaktivno i predviđa samo jednu kaznu, smrtnu, za djela povrede časti i životnih interesa hrvatskoga naroda. U Hrvatskoj je uspostavio totalitarni sustav po uzoru na nacistički režim u Njemačkoj, donio rasne zakone, uspostavio koncentacijske logore i podržavao nasilje nad dijelom stanovništva, unatoč prosvjedima Katoličke crkve na čelu s nadbiskupom Alojzijem Stepincem. Zabranio je sve stranke i udruge, te uspostavio osobnu diktaturu. Na poticaj umjerenih ustaških prvaka, početkom 1942. godine ublažava teror pa tako u siječnju 1942. godine saziva Hrvatski Državni Sabor, premješta Vlatka Mačeka iz Jasenovca u Kupinec i pušta zatvorene zastupnike i pristaše Hrvatske Seljačke Stranke (HSS), Srbima priznaje status pravoslavnih državljana i donosi odredbu osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve, a u listopadu 1942. godine uklanja s dužnosti Eugena Kvaternika, jednog od glavnih provoditelja politike terora.

Nakon puča maršala Badoglia i pada Mussolinija, napušta mjesto predsjednika vlade i 2. rujna 1943. na to mjesto imenuje N. Mandića, a nakon kapitulacije Italije, 10. rujna 1943. godine objavljuje Državnopravnu izjavu o razrješenju Rimskih ugovora. U listopadu iste godine prekida pregovore o stvaranju koalicijske vlade, koje su s njegovom suglasnošću N. Mandić i M. Lorković vodili s čelnicima HSS-a. Sudbinu NDH vezao je uz sudbinu nacističke Njemačke, te je potkraj listopada 1944. zasutavio akciju M. Lorkovića i A. Vokića za odvajanjem NDH od Njemačke. U travnju 1945. sudjelovao je u kombinacijama Draže Mihailovića i Lava Rupnika o stvaranju srpsko-hrvatsko-slovenskog antikomunističkog bloka. Zagreb je napustio 6. svibnja 1945. godine te preko Austrije i Italije otišao u Argentinu. Godine 1956. osnovao je Hrvatski Oslobodilački Pokret (HOP). Nakon atentata na njega 10. travnja 1957. godine u mjestu Lomas del Palomar kraj Buenos Airesa, gdje je živio pod lažnim imenom, prisiljen je napustiti Argentinu, te odlazi u Španjolsku u kojoj tada vlada Franco. U Španjolskoj, točnije Madridu i umire 28. prosinca 1959. godine.

———————————————————————————————————

————————————————————————————————————

————————————————————————————————————

Ime ‘Maks’, Vjekoslav Luburić dobio je od svog dugogodišnjeg prijatelja Jure Francetića prilikom boravka u ustaškom kampu Janka Pusta.

Na početku 2. svjetskog rata Luburić, je bio zapovjedni general za područje NDH koje je graničila sa rijekom Drinom, te je po tome također bio nazivan General Drinjanin. U svibnju 1945. skupa sa Antom Pavelićem, Luburić je vodio vojsku NDH i civile do austrijske granice u nadi da se predaju Britancima. Nakon neuspjelih pregovora, Luburić napusta vojsku i narod u Bleiburgu, na kojemu se ubrzo poslije dogodio masakar, i odlazi u Španjolsku skupa sa ostalim čelinicima NDH. Luburić je bio aktivan na zapadu u raznim emigranskim organizacijama u Španjolskoj, Švedskoj, Njemačkoj, Kanadi te u mnogim drugim zemljama izgrađivajući organizaciju “Hrvatski narodniodpor” ili HNO. Zbog svoje aktivnosti, Luburić je na sebe privukao pažnju i Jugoslavenske tajne službe koja ga je nastojala ubiti. Ova namjera je uspjela 20. travnja 1969. Maksa Luburića ubio je UDBIN agent Ilija Stanić, nakon što se uspješno infiltrirao u HNO.

—————————————————————————————-

.2. Hrvatski narod ima svoje izvorno povijesno ime Hrvat, pod njim se pojavio u davno povijesno doba, pod njim je prije 1400 godina dosao u danasnju svoju postojbinu i pod njim zivi sve do danas. To njegovo ime ne moze i ne smije zamijeniti nikakvo drugo ime.

.3. Hrvatski je narod svoju danasnju postojbinu vec u pradavna vremena ucinio svojom domovinom, u njoj se trajno nastanio, s njom se srastao i dao joj izvorno i prirodno ime Hrvatska. To ime ne moze se zamijeniti ni jednim drugim imenom.

.4. Zemlja koju je hrvatski narod u pradavno doba zaposjeo, te koja je postala njegovom domovinom, prostire se na vise pokrajina, one su svoja posebna imena imale djelomice jos prije dolaska Hrvata, dok su druga pokrajinska imena nastala kasnije, no sve te pokrajine sacinjavaju jednu jedinstvenu domovinu Hrvatsku, te nitko nema pravo da ikoju svojata za sebe.

.5. Hrvatski je narod u svoju domovinu Hrvatsku dosao kao potpuno slobodan narod, i to u vrijeme seobe naroda vlastitom pobudom, pa je tu zemlju osvojio i zauvijek je ucinio svojom.

.6. Hrvatski ja narod u svoju domovinu Hrvatsku dosao potpuno organiziran ne samo obiteljski nego i vojnicki, te je odmah po dolasku osnovao svoju vlastitu drzavu sa svim obiljezjima drzavnosti.

.8. Hrvatski narod ima pravo da svoju suverenu vlast ozivotvori u vlastitoj drzavi Hrvatskoj na citavom svom etnickom i povijesnom podrucju, to jest, da ponovno uspostavi svoju potpuno samostalnu i nezavisnu Hrvatsku drzavu. Tu uspostavu ima pravo provesti svim sredstvima, pa i silom oruzja. Njega ne vezu nikakve medjunarodne ni drzavopravne obveze iz sadasnjosti ili proslosti koje nisu u potpunoj suglasnosti s tim nacelima, niti ce se na takve obazirati u svojoj Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj.

.9. Hrvatski narod ima pravo na srecu i blagostanje kao cjelina, a isto tako pravo ima svaki pojedini Hrvat, kao clan te cjeline. Ta sreca i to blagostanje mogu se ozivotvoriti i ostvariti za narod, kao cjelinu, i za pojedince, kao clanove cjeline, jedino u posve samostalnoj Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj koja ne smije i ne moze biti sastavnim dijelom, ni u kojem obliku, ni jedne drzave ili bilo kakve ine drzavne tvorevine
.10. Hrvatski narod ima svoj suverenitet po kome on jedini ima vladati u svojoj drzavi i upravljati svim svojim drzavnim i narodnim poslovima.

.11. U Hrvatskim drzavnim i narodnim poslovima, u samostalnoj i Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj ne smije odlucivati nitko tko nije po koljenima i po krvi clan hrvatskog naroda. Isto tako ne smije o sudbini hrvatskog naroda i hrvatske drzave odlucivati ni jedan strani narod ili drzava.

.12. Seljastvo nije samo temelj i izvor svakog zivota nego ono samo po sebi sacinjava hrvatski narod, te je, kao takvo, nositelj svake drzavne vlasti u Hrvatskoj drzavi. I kraj svega toga, svi stalezi u Hrvatskom narodu sacinjavaju jednu narodnu cjelinu, buduci da i ostalistalezi u hrvatskom narodu, kojih su clanovi pripadnici hrvatske krvi, imaju ne samo svoj korijen i porijeklo nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. Tko u Hrvatskoj ne potjece iz seljacke obitelji, taj u devedeset slucajeva od sto nije hrvatskog porijekla ni krvi, nego je doseljenistranac.

.13. Sva materijalna i duhovna dobra u hrvatskoj drzavi vlasnistvo su hrvatskog naroda, te je on jedini ovlasten raspolagati i koristiti se njime. Prirodna bogatstva hrvatske domovine, napose njene sume i rude ne mogu biti predmetom privatne trgovine. Zemlja moze bitivlasnistvo samo onoga koji je obradjuje sam sa svojom obitelji, to jest seljaka.

.14. Temelj svake vrijednosti jest samo rad, a temelj svakog prava jest duznost. Stoga u hrvatskoj drzavi rad oznacava stupanj vrijednostisvakog pojedinca i ima predstavljati temelj cjelokupnog narodnog blagostanja. Nitko ne moze imati ikakvih posebnih prava, nego iskljucivo duznosti prema narodu i drzavi svakome daju pravo na osiguran zivot.

.15. Vrsenje svih javnih funkcija vezano je uz odgovornost. Svatko tko u ime naroda ili drzave vrsi javne poslove bilo koje vrste odgovara svojim dobrom i svojim zivotom za sva djela ili propuste. No, duznost i odgovornost prema cjelini imaju biti temelj i svakoj djelatnosti u privatnom zivotu svakog pojedinog pripadnika hrvatskog naroda.

16. Teziste moralne snage hrvatskog naroda lezi u urednom vjerskom i obiteljskom zivotu, njegova snaga lezi u seljackom gospodarstvu, prirodnom bogatstvu hrvatske zemlje, obrambena snaga u organizatornim prokusanim vojnim vrlinama. Prosvijetni i kulturni naprijedak hrvatskog naroda temelji se na prirodnoj narodnoj darovitosti i prokusanoj sposobnosti na polju znanosti, nauke i prosvijete. Industrija, obrt, kucna radinost i trgovina imaju biti ruka pomocnica cjelokupnom seljackom i opcem narodnom gospodarstvu. Te grane zivota imaju biti polje postenog rada i izvor dostojanstvenog zivota radnika, a ne sredstvo gomilanja bogatstva u rukama kapitalista.

.17. Skladno uzgajanje, promicanje i usavrsavanje svih narodnih vrlina i grana narodnog zivota zadaca je svih pregnuca javnih radova idrzavne vlasti kao takve, jer one daju potpuno jamstvo opstanka, vijekovnog bivstvovanja i blagostanja sadasnjih i buducih pokoljenja cjelokupnoga hrvatskog naroda, te opstojnost i sigurnost Nezavisne Drzave Hrvatske.

U Glavnom Ustaskom Stanu
dne 1. lipnja 1933
Dr. Ante Pavelic