Hvaljen Isus i Marija – Dragi Mile iz katoličke franjevačke Hercegovine, piše Fra. Andrija Nikić, Humac 23 svibnja 2022

 

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi Mile iz katoličke i franjevačke Hercegovine, piše Fra. Andrija Nikić.Mostar: Održan međunarodni znanstveni skup u čast zlatnog jubileja fra Andrije  Nikića | Hercegovački portal

Nakon naših poznanstava posredstvom tvojih opširnih izvještaja a moji kratkih odgovora uvjerio sam se da posjeduješ više od 27 razloga u svojoj sreći!

1 – SRETAN SI što  si rođen kao Hrvat.

2 – SRETAN SI što  si rođen uoči Drugog svjetskog rata.

3 – SRETAN SI što  si pošao u pučku školu odmah nakon drugog svjetskog rata.

4 – SRETAN SI što  si naučio čitati i pisati.

5 – SRETAN SI što  si svog pok. djeda Gabre otvorio škrinju u kojoj su bile pohranjene            knjige hrvatskog značenja što sam sve s velikom napetošću čitao.

6 – SRETAN SI što  si te zanimljive knjige Čitao.

7 – SRETAN SI što  si slušao svoj roditelje te tako postao praktičan katolik i kršćanin.

8 – SRETAN SI što  si sam zapamtio i loše i dobre stvari o patnjama svog hrvatskog                naroda o kojima su ti roditelji uvijek pričali.

9 – SRETAN SI što  si se oduševio odvažnim i hrabrim sinovima Hrvatske koji su se                  nesebično žrtvovali da bi im djedovina sretna bila.

10 – SRETAN SI što  si zavolio te iznimne sinove hrvatske preko kojih si se zaljubio u                Hrvatsku.

11 – SRETAN SI što  si sam u početku svog mladenačkog života prkosio vladi i zakonu koji          su se nametnuli našem dragom hrvatskom narodu bez njegove volje.

12 – SRETAN SI što  si KRIV SAM što sam u tom prkosu napustio moj dragi narod                    hrvatski i tim činom počinio izdajstvo.

13 – SRETAN SI što  si  opet u mladenačkoj dobi – u emigraciji – stupio u redove onih              odvažnih Hrvata koji su htjeli povratiti čast, pravo i slobodu svom napuštenom                    narodu hrvatskom.

14 – SRETAN SI što  si sam tako bio svjestan svoje zadaće unutar organiziranih Hrvata,            da si uvijek htio sve svoje žrtvovati za tu svetu zadaću, pa čak i život.

15 – SRETAN SI što  si što nikada nisi htio udovoljiti svojim posve prirodnim porivima              (kao što to mnogi danas neodgovorno čine a zadaća i sastanci za Hrvatsku baš ih i ne          briga), nego si uvijek mislio kako biti što točniji u zadaći hrvatstva kao organizirani            Hrvat.

16 – SRETAN SI što  te je Bog pratio, Gospa štitila, a Prvomučenik sv. Stjepan podržavao         na kopnu i moru, pa si zdrav stigao u Francusku, te učeći njihov jezik i promatrajući           narod upoznavao njihov identitet, potom si preplovio Atlantski ocean te se skućio na           američkim prostranstvima i u košnici naroda, upoznajući narav novih naroda sačuvao         sebe, žarče zavolio našu Hrvatsku s kojom živiš i – kuda god koracaš tragove                     hrvatstva ostavljaš te prepoznatljivo  bogoljublje, domoljube i zavičajnoljublje                     utiskuješ u potomke.

17 – SRETAN SI što također svojoj djeci – koja su po svim Božjim i ljudskim zakonima              rođena –  posvećuješ dovoljno očinske pažnje na koju oni imaju puno pravo.

18 – SRETAN SI što  si u svojem rodoljublju za Hrvatsku često pokušavao razumjeti one            svoje prijatelje i Hrvate koji ne osjećaju i ne žrtvuju za Hrvatsku koliko ti.

19 – SRETAN SI što  si spreman za Hrvatsku učiniti sve pa i svoj vlastiti život dati.

20 – SRETAN SI što  si spreman rušiti tamnicu Hrvata – Jugoslaviju.

21 – SRETAN SI što  si svojim rodoljubnim postupkom doprinio svićanju slobode kako bi            tvoja djeci mogla posjetiti onu zemlju gdje je tvoj otac rođen te upoznati baku,                  djeda, i ostalu svojtu i kamenjar po kojem je njihov otac naučio hodati i blago čuvati.

22 – SRETAN SI što  će tvoja djeca zavoljeti Hrvatsku o kojoj njihov otac i u snu misli.

23 – SRETAN SI što  si poslije tebe tvojoj obitelji hrvatstvo nastavlja postojati; premda je tvoje nasljedstvo rođeno u tuđini.

24 – SRETAN SI što znaš voljeti sve što je hrvatsko.

25 – SRETAN SI što ne znam mrziti.

26 – SRETAN SI što  si u stanju prijeći onim osobama i Hrvatima koji se isprazno zovu              Hrvatima, a za djedovinu Hrvatsku ne mare ama baš ništa. Za to sam sretan što sam          se rodio; jer je moj život dobrano pridonio hrvatskoj zajednici.

27 –  SRETAN SI Bogu hvala što sam rođen u moja vremena  kada sam usprkos                         tamnicama moga naroda uspostavio most slobode s  porukom da će Hrvatska biti               onakva kakvu je nastavimo izgrađivati.

28 – SRETAN SI što  si cijeloga života čuvao i bogatio arhivsku dokumentaciju koja                  svjedoči o borbi  suvremenika za slobodu hrvatskog narod od neprijateljskih tamnica

29 – SRETAN SI što  si pronašao jednoga fratra koji cijeni i prikuplja svjedočanstva                  povijesnog hoda hrvatskog naroda

30 – SRETNI ĆEMO BITI ako, uz pomoć istomišljenika i dobročinitelja, na Humcu                    uspijemo sagraditi Hram kulture u kojem ćemo formirati Hrvatski Hercegovački              Povijesni Institut gdje ćemo dokumentaciju o hrvatskom narodu, Katoličkoj crkvi i            franjevačkom djelovanju  u Hercegovini i svijetu neumorno prikupljati, čuvati,                    proučavati, objavljivati  i ostaviti nasljednicima da upoznaju, te pomlađuju                          naslijeđenu dokumentaciju za nadolazeća stoljeća mlada!

++++

Dragi Mile, budi mi sretan i nadodaj i razloge svojoj sretnijoj sutrašnjici i u sreći i u idućoj budućnosti, jer ti si iz katoličke i franjevačke Hercegovine ponio u svojoj duši i obogatio svijet nasljeđenom i obogaćenom plemenitošću koja osobe oplemenjuje.

Pozdravlja te i voli fra. Andrija Nikić

  1. S. Prijatelji  arhitekti planiraju jedinstveno i izdanje – Hram kulture hrvatskog naroda.

Humac, 23. svibnja 2022. godine

(Sada ispod ove crte donosim članak “KRIV SAM” kojeg je napisao razočarani delivuk, a to sam bio ja Mile Boban. Na osnovu ovo članka Fra. Andrija Nikić je napisao odgovor na moja pitanja. Molim uljudno čitatelje da pročitaju sve kako bi saznali sve. Mo. Mile Boban.)


“KRIV SAM” je pismo razočaranog Delivuka, časopis “OTPOR”, ožujak 1979…

17. siječnja 2018.

KRIV SAM

Pitaš me da reknem nešto, da iznesem što mi je na srcu.
Hoću brate, i to hrvatski brate. Zašto ne. Reći ću ono što me muči, a to je da današnji Hrvati se ne nameću tko će od njih više dokumenata pročitati iz povijesti hrvatske prošlosti.
Ovo dolje priloženo ja sam bio taj “Razočarani Delivuk” koji je poslao na uredništvo časopisa OTPOR to pismo. Zašto sam to učino? Ja sam bio u hrvatskoj crkvi na polnoćkoj za Božić 1978. godine u San Jose, California. Poslije sv. Mise na parkingu ljudi jedni drugima čestitaju Božić i sv. Isusovo porođenje. Bilo je i rakije kojom su se prijatelji častili. Poslije svak je išao svojoj kuću.
Sutra na Božić 25. 12. 1978. oko četiri sata poslije podne dođe kod mene Branko Kujundžić (1935-2005), koji je bio član ogranka Otpora 10 Rujna 1976. Poslije čestitanja Božića i bez velikog uvoda odmah me je napao da sam bio potpuno pijan sinoć u San Jose poslije sv. Mise i da sam svakoga vrijeđao i svake negativnosti navalio na mene kao na Pročelnika Otpora. Nije se dugo zadržao, jer je izvršio svoju uhodarsku misiju.
Ja sam se zamislio o ovom i malo razočaran što sam čuo od Branka Kujundžijića, napisao sam ovo pismo, potpisao ga kao “Razočarani Delivuk” i poslao glavnom i odgovornom urediku časopisa OTPOR kojeg je tada bio sada pok. Mile Markić.
Kasnije se je saznalo da taj Branko Kujundžić uopće nije bio niti na polnoćkoj, jer bih ga i ja vidio, niti sutra na dan Božića. Osim toga u tajnim papirama koje je pronašao moj odvjetnik na njujorškom procesu Dennis Roberts bilo je ime da je Branko Kujundžić bio tajni agnet američke nadzorne službe FBI.
Ovo navodim kao jedan povijestni dio hrvatskih dogodovština i intriga raznih uhoda i špijuna protiv poštenih Hrvata i hrvatskih rodoljuba, a ponajviše organizacije Hrvatski Narodni OTPOR, HNO i njihovih članova. Ova intriga Branka Kujundžijića se može ubrojiti u sve druge i sa svih dolazećih strana u razne spletke, smutnje, zavjere i urote protiv organizacije Hrvatski Narodni OTPOR, HNO čiji su članovi završili na sudu u New Yorku 1982. godine.
Na gore priloženoj sliki to sam ja, Mile Boban u mojoj 78 godini. Sada pročitajte dolje priloženo pismo.

Donosim ovdje vrlo zanimljiv opis iz Časopisa OTPOR, Glasilo HNO, od ožujka 1979 god. Nadati se je da će se autor javiti…

U potražnji za nekim zapisima i dokumentima, pronašao sam ovaj članak u Časopisu OTPOR za ožujak 1979. Članak je sam po sebi zanimljiv, tim više što ga je potpisao jedan “Razočarani” Delivuk. Na ovim stranicama portala javno.com se kadkada pokaže komentator Delivuk. Da li komentator “Delivuk” sa stranica portala javno.com ima išta zajedničkoga sa piscem dolje opisanog članka, ne znam. Možda je puka slučajnost. To nam može objasniti samo jedan ili drugi Delivuk. Članak počima sa:

K R I V  S A M

1 – KRIV SAM što sam rodjen kao Hrvat.

2 – KRIV SAM što sam rodjen uoči Drugog svjetskog rata.

3 – KRIV SAM što sam pošao u pučku školu odmah nakon drugog svjetskog rata.

4 – KRIV SAM što sam naučio čitati i pisati.

5 – KRIV SAM što sam mog pok. djeda Gabre otvorio škrnju u kojoj su bile pohranjene knjige hrvatskog značenja što sam sve s velikom napetošću čitao.

6 – KRIV SAM Što sam te zanimljive knjige Čitao.

7 – KRIV SAM što sam slijepo slušao moje roditelje te tako postao praktičan katolik i kršćanin.

8 – KRIV SAM što sam zapamtio i loše i dobre stvari o patnjama mog hrvatskog naroda o kojima su mi roditelji uvijek pričali.

9 – KRIV SAM što sam se oduševio odvažnim i hrabrim sinovima Hrvatske koji su se nesebično žrtvovali da bi im djedovina sretna bila.

10 – KRIV SAM što sam zavolio te iznimne sinove hrvatske preko kojih sam se zaljubio u Hrvatsku.

11 – KRIV SAM što sam u početku mog mladenačkog života prkosio vladi i zakonu koji su se nametnuli mom dragom hrvatskom narodu bez njegove volje.

12 – KRIV SAM što sam u tom prkosu napustio moj dragi narod hrvatski i tim činom počinio izdajstvo

13 – KRIV SAM što sam opet u mladenačkoj dobi – u emigraciji – stupio u redove onih odvažnih Hrvata koji su htijeli povratiti čast, pravo i slobodu svom napuštenom narodu hrvatskom.

14 – KRIV SAM što sam tako bio svjestan moje zadaće unutar organiziranih Hrvata, da sam uvijek htio sve svoje žrtvovati za tu svetu zadaću, pa čak i život.

15 – KRIV SAM Što nikada nisam htio udovoljiti mojim posve prirodnim porivima (kao što to mnogi danas neodgovorne čine a zadaća i sastanci za Hrvatsku baš ih i ne briga), nego sam uvijek mislio kako biti što točniji u zadaći hrvatstva kao organizirani Hrvat.

16 – KRIV SAM Što je sudbina htjela da se jedna mlada djvojka Francuskinja uda za mene.

17 – KRIV SAM takodjer što mojoj djeci – koja su po svim Božijim i ljudskim zakonima rodjena – neposvećujeme dovoljno očinske pažnje na koja oni imaju puno pravo.

18 – KRIV SAM što u mojem rodoljublju za Hrvatsku često ne mogu razumijeti one moje prijatelje i Hrvate koji ne osjećaju i ne žrtvuju za Hrvatsku koliko ja. KRIV SAM što sam spreman za Hrvatsku učiniti sve pa i moj vlasiti život dati. KRIV SAM što sam spreman rušiti tamnicu Hrvata – Jugoslaviju.

19 – KRIV SAM što je mojim rodoljubnim postupkom zabranjeno mojoj djeci otići u onu zemlju gdje im je otac rodjen te upoznati baku, djeda, i ostalu svojtu i kamenjar po kojem je njihov otac naučio hodati i blago čuvao.

20 – KRIV SAM što moja djeca neće osjećati niti voljeti Hrvatsku o kojoj njihov otac i u snu toliko misli.

21 – KRIV SAM što poslije mene i u mojoj obitelji hrvatstvo prestaje postojati; jer mi je nasljedstvo rodjeno u tudjini.

22 – KRIV SAM što znam voljeti sve što je hrvatsko.

23 – KRIV SAM što ne znam mrziti.

24 – KRIV ĆU biti takodjer kada čvrsto odlučim prijeći onim osobama i Hrvatima koji se              isprazno zovu Hrvatima, a za djedovinu Hrvatsku ne mare ama baš ništa.

25 – ZATO bi bilo bolje da se uopće nisam rodio; jer moj život i tako nije pridonio mnogo           zajednici Hrvatstva.

26 – TREBAO SAM se roditi u ona vremena kada su glave i život bili mnogo jeftiniji od                ružnoga i zaraženog dolara.

RAZOČARANI DELIVUK