Naslov odgovara velikoj istini da Hrvatskog generala Vjekoslava Maksa Luburić i dra. Tomislava Draguna treba predložiti za Nobelovu Nagradu. Tko u to ne vjeruje, neka se potrudi pročitati jedan dio ili sve što je Maks Luburić pisao u časopisima DRINA i novini OBRANA i sve njegove opise od početka njegova pisanja kada je pokrenuo u siječnju 1951. godine šapirografirani časopis DRINA, sebi dao pseodonim “General Drinjanin” što ne sumnjivo svim hrvatima URBI ET ORBI daje do znanja da je naša hrvatska GRANICA NA DRINI, te sve što je pisao o hrvatskoj povijesti, posebice povijest borbe za Obnovu Hrvatske Države sa tri (3) inicijala (a broj tri je uvijek veći od broj dva) NDH, o obrani iste, te preko tisuće pisama u kojima je iznosio našu hrvatsku povijesnu istinu, 
te pratiti i pročitati povijesne opise koje iznosi dr. Tomislav Dragun, bit će Veliki i Nesumnjivi Dokaz da su General Maks Luburić i Dr. Tomislav Dragun naši hrvatski POVIJESNI VELIKANI. Mile Boban, Otporaš.
Date: uto, 20. ruj 2022. u 19:34
Subject: Opomena (pred tužbu) redakciji “Slobodne Dalmacije”: ŠTO SE JE TO DOGODILO U RUJNU 1943. GODINE?
To: > SLOBODNA <redakcija@slobodnadalmacija.hr>
Zagreb, na dne 20. rujna 2022.
HANZA MEDIA d.o.o. Zagreb, Koranska 2
Dnevni list: “Slobodna Dalmacija”
Ana Hanžeković Krznarić (predsjednica Uprave)
Sandra Lapenda Lemo, glavna urednica
Saša Jadrijević Tomas, urednik portala
Poslano na:
redakcija@slobodnadalmacija.hr
Uvažena g-đo Krznarić,
ŠTO SE JE TO DOGODILO U RUJNU 1943. GODINE?
dr. sc. Tomislav Dragun, pripremljeno za “Glasnik Hrvatskog uljudbenog pokreta” br. 161 (studeni 2022.)
Pod naslovom:
“Na današnji dan 1943., hrvatski antifašisti su donijeli odluku koja je imala dalekosežne posljedice. Partizani, a ne ustaše zaslužni su što danas imamo neovisnu Hrvatsku!”, danas, dne 20. rujna 2022. godine na internetskom portalu www.slobodnadalmacija.hr objavljen je sljedeći tekst:
Na današnji dan 1943. godine, dva tjedna nakon kapitulacije Italije u Drugom svjetskom ratu, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) donijelo je odluku o priključenju Istre, Rijeke i okupiranih dijelova Dalmacije Hrvatskoj.
Time su poništeni Rimski ugovori koje su 18. svibnja 1941. potpisali Ante Pavelić i Mussolini. Njihov ključni stavak bio je vezan za razgraničenje dviju država, a ono je bilo po mnogima jedna od najvećih tragedija u povijesti hrvatskog naroda.
Prema tom ugovoru, Italija je dobila područje Zadra, Šibenika, Splita, otoke Rab, Krk, Vis, Korčulu, Mljet i mnoge druge manje, zatim Boku Kotorsku te dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara.
ZAVNOH je zapravo bio hrvatska vlada koju su osnovali partizani u Drugom svjetskom ratu. Odluke ZAVNOH-a kasnije će biti ugrađene u Ustav Jugoslavije, a podsjetimo da je Ustavom iz 1974. Hrvatska dobila pravnu podlogu za današnju neovisnost. Dakle, partizani, a ne ustaše zaslužni su za povijesne temelje samostalne Republike Hrvatske.
Predsjednik ZAVNOH-a i prvi predsjednik Narodne Republike Hrvatske, književnik Vladimir Nazor, pozivajući se na pravo naroda na samoopredjeljenje, svojom je “Odlukom o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj” od 20. rujna 1943. godine potvrdio već ranije donešenu tzv. Pazinsku odluku o sjedinjenju.
U tom dokumentu ništavnima su proglešeni prethodni ugovori Kraljevine Jugoslavije i tzv. Nezavisne Države Hrvatske s Italijom, kojima su Istra, Dalmacija i otoci bili pripali Italiji, a hrvatsko stanovništvo stavljeno u podređen položaj naspram talijanske manjine. ZAVNOH je tada objavio proglas kojim se hrvatskom narodu na tom području objavljuje da su oslobođeni od okupatora i sjedinjeni s ostatkom matice zemlje:
“Narod Istre, Hrvatskog Primorja, Dalmacije i svih jadranskih otoka, u zajednici s junačkom Narodnooslobodilačkom vojskom Hrvatske, oslobodio je svoje krajeve ispod jarma talijanskih tlačitelja. Vlast u tim krajevima prešla je u ruke Narodnooslobodilačkih odbora – jedinih organa demokratske narodne vlasti koju naš narod priznaje. Na osnovu tih činjenica, kao i na osnovu načela o samoodređenju naroda, što su ga proklamirali naši veliki saveznici Sovjetski Savez, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske donijelo je slijedeće zaključke:
1. Proglašuju se ništetnim svi ugovori, paktovi i konvencije, koje su razne velikosrpske vlade sklopile s Italijom, s kojima su hrvatski krajevi Istra, Rijeka, Zadar, Lošinj, Cres, Lastovo i ostali kvarnerski otoci predani Italiji.
2. Proglašuju se ništetnim svi ugovori, paktovi i konvencije, sklopljeni između izdajnika hrvatskog naroda i talijanske vlade, kojima su dijelovi Gorskog Kotara, Hrvatskog Primorja, Dalmacije i dalmatinski otoci predani Italiji.
3. Svi spomenuti hrvatski krajevi, tj. Istra, Rijeka, Zadar, anektirani dijelovi Hrvatskog Primorja, Gorskog Kotara, Dalmacije i svi Jadranski otoci (uključivši ovamo i Lastovo, Cres, Lošinj i druge), priključuju se matici zemlji – Hrvatskoj, a preko nje novoj demokratskoj, bratskoj zajednici naroda Jugoslavije, za koju se naši narodi bore.
4. Talijanskoj nacionalnoj manjini, koja obitava u ovim krajevima, zajamčuje se autonomija.
5. O gornjoj odluci obavještavaju se vlade savezničkih zemalja: Saveza Socijalističkih Sovjetskih Republika, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, kao i čitava svjetska javnost.
Smrt fašizmu – sloboda narodu!
20. rujna 1943.
Citirani tekst nosi više netočnosti, koje treba ispraviti: (Veliko BRAVO prijatelju Tomslave Dragun. Mile Boban.)
Ad 1.
U tekstu, koji se naziva odlukom ZAVNOH-a stoji “Proglašuju se ništetnim svi ugovori, paktovi i konvencije, koje su razne velikosrpske vlade sklopile s Italijom …” i ne spominju se nikakvi Rimski ugovori, a što je i razumljivo, jer Dr. Ante Pavelić nije niti mogao Italiji “dati” područje, koje nije kontrolirao, budući je jugoslavensku okupaciju Splita i okolica zamijenila talijanska okupacija, koja se je morala trpjeti dok nisu došla vremena i prilike kad se je Hrvatska riješila nje, jednako kao i jugoslavenske.
Ad 2.
Međutim, trenutak de-okupacije Splita i okolice nije trebalo čekati do 20. rujna 1943. godine, jer je već 10. rujna 1943. tu državotvornu nevolju uklonio upravo Poglavnik Dr. Ante Pavelić:
“Nakon što je Italija kapitulirala 8. rujna 1943., već dva dana kasnije NDH proglašuje ništavnost Rimskih ugovora potpisanih između Italije i NDH dvije godine ranije. Dva dana kasnije na današnji dan 1943. Ante Pavelić objavljuje ništavnost tih ugovora, te Italija odlazi iz hrvatskih priobalnih krajeva koje je dobila 1920. u Rapallu kao ratni plijen iz I. svjetskog rata, te iz krajeva koje je dobila Rimskim ugovorima između Italije i NDH 1941. početkom II. svjetskog rata. (10. rujna 1943. – NDH pripaja Dalmaciju i Istru poništenjem Rimskih ugovora, www.narod.hr).
Ad 3.
Odluka ZAVNOH-a, i da je ZAVNOH državno tijelo (Nezavisne) Države Hrvatske, a nije, nego je samo skupina (plaćenih) agenta u londonskom “Projektu Drug Tito”, bila bi pravno neutemeljena, jer polazi od “načela o samoodređenju naroda”, dok je kriterij za postojanje svake Države Hrvatske (Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija; Banovina Hrvatska, Država Hrvatska, Nezavisna Država Hrvatska) isključivo Hrvatsko Državno Pravo kodificirano na Saboru, koji je – uz nazočnost tadašnjih svjetskih velesila: Sve Stolice i Bizanta – 753. godine održan na Duvanjskom polju.
Molim Vas da ovo moje pismo uvrstite na naslovnicu u Vašem cijenjeni u razdoblju tijekom sljedećih mjesec dana, a ako to ne učinite podnijet ću tužbu za naknadu štete, koju cijenim na 5 milijuna kuna, jer ste svojim predmetnim ugrozili prodaju mojih knjiga. (Za vidjeti: Katalog Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
S poštovanjem
dr. sc. Tomislav Dragun
vlasnik, nakladnik i autor
Regent Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
Zagreb – Pete poljanice 7
091-33.88.431
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.