HRVATSKI ULJUDBENI POKRET, H.U.P. U IME BOŽJE ODLUČIO SAM IĆI S ISTINOM NAPRIJED

KAKO ĆU SADA DO TRGA BANA JELAČIĆA? – Za Loru Vidović
Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com>
Fri 8/16/2019 7:17 AM

Dragi prijatelju Vlado,

Sad ću vrlo ozbiljno o pozdravu Za Dom Spremni (možda ću Te malo razočarati)
1. Hrvatima trebaju činjenice, a činjenice su istina, bez bilo kakvih tumačenja,
2. Moja nova knjiga (upravo sam počeo rad na njoj) bit će podloga za uredovno (službeno) traženje od Grada Zagreba za upravnu registraciju (nešto izmijenjene) odluka Hrvatskog Uljudbenog Pokreta, HUP sa javnog skupa koji je na Splavnici u Zagrebu (uz sigurnosnu potporu Hrvatskog redarstva – prijavljeni skup) održan 26. travnja 2009. godine, a kojima su proglašeni: (1) Spomen područje (Nezavisne) Države Hrvatske u Zagrebu i (2) Trg Poglavara (Nezavisne) Države Hrvatske u Zagrebu. Kod nas se sve zna, točno i precizno. Ne radimo mi kao ZAVNOH u Topuskom (bez “glave i repa”.
3. Država Slovenaca, Hrvata i Srba (od 29.10.1918.) nikada nije postojala.
4. Ujedinjenja Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (koja je  postojala i imala je svoj Sabor, a i odvojila se je od Austro-Ugarske 29.10.1918.) i Kraljevine Srbije (1.12.1918.) nije bilo.
5. Dakle, pravo, a i politički, Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije postojala je sve do 26.8.1939. kad je Sporazumom njenih operativnih predstavnika (verificiranih na izborima) i predstavnika Vlade Kraljevine Srbije (koja je zaista postojala i zvala se netočno Vlada Kraljevine Jugoslavije); dotično Hrvata i Srba (Slovenci, Muslimani i Crnogorci tu nisu imali što tražiti), kad je postala Banovina Hrvatska s nizom samostalnih (ako baš hoćeš: nezavisnih) ovlasti.
6. Ban Banovine Hrvatske je bio Ivan Šubašić. On je u podne 10.4.1941. Bansku dužnost prenio na Franju Žilića (odjelnig predstojnika = ministra i predsjednika Suda sedmorice = Vrhovnog suda). Franjo Žilić je Bansku dužnost prenio u 13.30 sati 10.4.1941. na Slavka Kvaternika. Slavko Kvaternik je 16.4.1941. oko 18 sati Bansku dužnost prenio na Dr. Antu Pavelića.
7. Dr. Ante Pavelić se je osnivajući Prvu (netočan navod) Hrvatsku Državnu Vladu nazvao “Poglavnikom Države Hrvatske”, a što nije istina, jer takve funkcije u Državi Hrvatskoj nije bilo, niti je ikada uvedena. To je jednostavno bio osobni promičbeni potez Dr. Ante Pavelića.
8. Dr. Ante Pavelić nije bio niti Poglavnik Ustaškog pokreta, jer taj politički ustroj (organizacija) nikada nije osnovan, niti je ikada održao bilo kakav sastanak.
9. Prema “Doživljajima” Dr. Ante Pavelića i “ustaškom” Ustavu (takve ustave ja napišem za jedno dva-tri sata) Poglavnika UHRO biraju njeni utemeljitelji. Nikada se nije javio niti jedan od njih, kamo li da bi netko potvrdio da je u prostorijama Dr. Ante Pavelića 6.1.1929. održan bilo kakav sastanak.
10. Dr. Anti Paveliću se mora odati priznanje što je (nažalost tek 16.4.1941. – a ne 10.4.1941.) imao kuraži reći (suprotno volji usranog Adolfa Hitlera! – opaska: vidite Lori Vidović &com ne smeta ono austrijsko A1 po cijeloj RH – Ha, Ha): “Ja ću preuzeti vođenje Države Hrvatske, kad drugi ne će!” Na tome mu neizmjerna hvala, ali to ne znači da je on toga dana (jednako kao i Josip Broz i Franjo Tuđman) i stvorio Državu Hrvatski. Dragi moj Vlado mi postojimo 6.500 godina. (Bilo bi dobro pregledati knjigu OD PRADOMOVINE DO DOMOVINE Fra. Silvija Grubišić, Chicago 1979. On tu opisiva pčetak korijena i povijesti hrvatskog naroda. Mo. Otporaš.)
11. U uredovnu (službenu) uporabu svečanog (stiliziranog starog hrvatskog – znaju li ti budalaši uopće što je to stilizacija) pozdrava ZA DOM SPREMNI odlučio je Dr. Ante Pavelić (usporedi na primjer “Hrvatski branik”, Vinkovci, iz tih dana), i to kao državni poglavar, a ne kao Poglavnik nepostojećeg ustroja (organizacije) kao što je tobože bio Ustaški pokret (u NDH se je zaista koristio izraz “ustaša”, ali isključivo kao naziv državnih tijela po individualnoj odluci Dr. Ante Pavelića – pogledaj Poslovnik i tko ga je donio).
12. Pozdravom ZA DOM SPREMNI, doista, “ustaše”, ali i svo hrvatsko pučanstvo (uključujući Vlahe i Cincare) u Zagrebu, (našem dičnom) Sarajevu, Mostaru i u Višegradu (a od 9..9.1943. i u Splitu, i u Pazinu).
Ne boj se Druže (volim tu riječ više nego li Gospodin). Ta ni ona nije “osnovana” u Topuskom!
Srdačan pozdrav Tebe i svim onima koji će pročitati ovo moje pisamce
dr. sc. Tomislav Dragun
opunomoćenik HUP (kao ortaštva)
pet, 16. kol 2019. u 07:19 Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com> napisao je:

Ovo su tri javna pitanja za Loru Vidović, Ivana Zvonimira Čička, Andreja Plekovića, Hrvoja Klasića, Zorana Milanovića, Tvrtka Jakovinu i Miroslava Škoru

Prvo pitanje:
Umirovljneik sam i više ne vozim auto. Koristim tramvaj. Živim u Dubravi (Zagreb), a često idem na Trg bana Josipa Jelačića.
Ustaše su izgradile tramvajsku prugu od Maksimira (Zagreb) do Dubrave Zagreb, a partizane je nisu “digli u vazduh”.
Na koji način bih trebao ubuduće putovati iz Dubrave (Zagreb) do Trga bana Josipa Jelačića (Zagreb), a da se ne koristim ustaškom tramvajskom prugom?
Drugo pitanje:
Poznato je da su ustaše išle srati (“vršiti veliku nuždu”).
Dosad sam i ja to radio, a čujem da to radi i Donald Trump?
Hoće li Andrejeva Vlada (“moja Vlada”) dopustiti još neko vrijeme (dok Ivica Puljić iz “Pametnog” ne riješi taj problem) korištenje WC-a (barem kad nam u posjet dođe g. Juncker)?
Treće pitanje:
Ustaše su se pri jelu koristili barbarskim pomagalima: tanjur, žlica, viljuška i nož (a jeli su i juhu).
Ima li “moja Vlada” Adreja Plenkovića u planu povući iz EU fondova sredstva kako bi se financiralo odvikavanje Hrvata od tog barabarskog ustaškog nasljeđa.
Sve mi to treba, jer čujem da me Marko Rašić (načelnik Policijske Uprave Zagrebačke) namjerava po treći put prijaviti Prekršajnom sudu zbog “remećenja javnog reda” – t.j. huliganstva, jer sam se usudio pitati Zdravka Marića (crno na bilom) kako su HDZ (Andrej Plenković) i SDP (Zoran Milanović) podijelili 39 milijardi ustaških kuna danih “brodogradilištima uz državna jamstva”.
S poštovanjem
dr. sc. Tomislav Dragun
opunomoćenik Hrvatskog uljudbenog pokreta
(kojega – HUP – Ministarstvo uprave uporno nastoji zabraniti, jer se uporno izbjegava “konzultirati” s g. ministrom o svojim daljnjim planovima – slično kao što to mora ubuduće raditi pater Ike kad se odlučio analizirati duhovni profil Kolinde)