Mijo Mirković bio je veliki čovjek s nevjerojatnim životnim putem. Rođen kao seosko dijete u Raklju, svoj je život proveo svugdje samo ne u rodnom mjestu. Putovao je, što prisilno, što svojevoljno, bavio se raznim profesijama, od ribarenja do predavanja, više je puta bio u zatvoru, a umalo je ostao bez života u vrlo ranoj mladosti.

Da ga život nije mazio, dokazuje i činjenica da je odrastao u siromašnoj obitelji koju je sam uzdržavao neko vrijeme. Srednje ekonomske škole, pa i ekonomski fakulteti u Hrvatskoj nose ime „Mijo Mirković“. Oni koji nisu preskakali nastavu iz predmeta Hrvatski jezik znaju da je riječ o poznatome istarskome pjesniku i književniku Mati Baloti, a oni koji su bili izvrsni učenici znaju i otkud ta poveznica s ekonomijom. No, krenimo ipak od njegovih jezičnih dragulja.

Balota, koji je pseudonimom htio asocirati na primorski kraj, pisao je o Istri, tradiciji i položaju seljaka u tadašnjoj Austro-Ugarskoj, svojim je stihovima uspio izazvati empatiju kod čitateljske publike koja ne može ostati ravnodušna na suze staroga Ive kojemu je umrla šći. Ne znate o kojemu je djelu riječ? Riječ je o jednoj od najpoznatijih Balotinih pjesama „Dvi daske“ u kojoj opisuje siromaštvo težaka koji je iz poda iščupao dvije daske kako bi prerano preminuloj kćerki mogao izraditi lijes. Cijeli je život morao gledati u veliku crnu rupu u podu gdje su nekoć bile dvije daske. Ta crnina odraz je njegove duše, tuge, siromaštva i nepravde (mendula-badem,kleti-psovati,pipu fuma-puši lulu) Tužna i pretužna pjesma o teškom siromaštvu i životu.

DVI DASKE

Kad je pa na menduli cvit
I ublog se već zazelenija
Ivi Sveten je umrla šći Marija
divojka od dvajset lit.

Ive Sveti, sin stare Mare,
iz zadnje hiže na kraju sela
treset lit je samo po tujih delih dela,
a sad pod dane stare,
njegova jedina šći
doma mu mrtva leži.

Ive Sveti je bija najbolji čovik
ni pija, ni kleja, ni pipu fuma,
samo je dela cili svoj vik
I zato je Sveti posta
I siromah usta.

I danas na dan šćerine smrti
je miran i tih kako svaki siromah;
jena tiha suza modro oko mu muti
i samo ga obuzima strah:
da mora iskati milostinju
za šćerinu mrtvačku škrinju.

Sve selo je ubaša
dvi daske ni nideri naša.
Njih je iz starega poda izvadija,
lipo ostruga i zgladija,
i škrinju šćeri zgotovija.

A kad je Marija iz kuće nestala
na podu je velika crna škulja ustala,
da svakega dana po koji put
staroga oca domišlja: na siromaštvo i smrt.

Opisavši važnost jedne koze za siromašnu obitelj, pjesnik je prikazao i odnos političara i vladara prema „malim ljudima“. Naime, u pjesmi „Koza“ ta ista životinja ugine, čime obitelj ostaje bez primanja. Nakon opisa truda i teškoga rada, pjesnik zaključuje:

„Ma daleki cesar austrijski i veliki car od Jermanije

nisu ni slutiti mogli ča pensa jedan mali čovik,

ki cilu božju noć proplače za kozon.“

Cesar austrijski i car od Jermanije odnosili su se na – Habsburgovce.

KOZA

Četiri ure je mati hodila
pedest miljari koraki je učinila natašte.

Tako je došla priko brigi i drag
h meni u grad
i donila glas
da je koza krepala.

Doma leži starica baba,
i mala sestra je bona.
Hiža prez žita, prez muke, prez šolda
i krepana koza.

Jopet miljari koraki
Svaki je korak pun škrbi.
Ma kako se moru tolike duše prihraniti
od plaće jenega diteta u gradu.

Tri dane nis hrane pokusija
tri noći za kozon san plaka
i dela u ognju
četrnajst ur na dan.

Ma daleki cesar austrijski
i veliki car od Jermanije
nisu ni slutiti mogli
ča pensa  jedan mali čovik,
ki cilu božju noć proplače za kozon.

Pjesma „Moja mati“ koja sadržajno može podsjetiti i na Tadijanovićevu „Dugo u noć, u zimsku bijelu noć…“. Svojevrsna je zahvala svim majkama koje neumorno rade i žrtvuju se za svoj dom i obitelj. Ne kaže se uzalud kako žena drži” tri kantuna od hiže” (tri ugla u kući)

MOJA MATI.

Moja mati je bila velika sirota,
tuju je zemlju kopala, tuje pode je prala.
Sva svoja lita otkidala je od svoga života,
i malo po malo sve je drugim razdavala.

Od vrha do dna su njoj dani bili puni rabote,
noći je živila u strahu i škrbi za druge.
Svako je brime nosila sama od svoje dobrote,
prez plaće je služila svima, bolje od najbolje sluge.

Ona je ovce čuvala, drugi su vunu strigli,
ona je prasce hranila, drugi su jili pršute.
Sve ča je s mukon prikupila, drugi su lako digli:
od mrsa, vina i smokav, od sira i skute.

I meni je čuda dala, a ja san njoj malo vrnuja,
daleko je ona od mene, sama prez ninega svoga.
Da prosi ča od bližnjega, ki zna ko ki bi je čuja,
i kad bi Boga molila, Bog bi druge pomoga.

Od djetinjstva sam se suočila sa ovom surovom stvarnošću života istarskog seljaka,njegovim svakodnevnim teškim radom na zemlji ,u boški( šumi) i u nadnici! Moji nisu bili tako siromašni ,ali oko njih je bilo dosta. Nije bilo dovoljno ni hrane ,ni ogrijeva za one koji nisu imali zemlju i šumu i stoku. Ti su radili na tuđoj zemlji na nadnicu i jedva preživljavali. U današnje vrijeme slika Istre je potpuno drugačija.

Sela se prazne,kuće i imanja se prodaju,mjenja se etnički sastav stanovništva! Stare kuće i štale pretvaraju se u vile i kuće za odmor sa bazenima i nestaje ona stara slika Istre ,koju je u svojim pjesmama opisao Mate Balota.