HRVATSKI NARODNI OTPOR, HNO I PISMO BRUNE BUŠIĆA, London, 24. studenoga 1975.

HRVATSKI NARODNI OTPOR I PISMO BRUNE BUŠIĆA

NEPOZNATA STRANA GUGOJANSKE OPERACIJE (19)

( Neka mi se ovdje dozvoli iznijeti jedno pismo koje sam prije par dana dobio od jednog člana Hrvatskog Narodnog Otpora koji redovito prati moje opiseJa sam u pojim opisima pisao i o Bugojanskom Ustanku devetnaestorice hrvatskih revolucionaraca iz 1972. godine. Pismo ću donijeti u cijelosti, kako je vlasnik pisma to htio. Osim toga pismo je pisano 3 godine i pet (5) mjeseci poslije Bugojanskog Ustanka. Zato mislim da spada u ove opise o Bugojancima. Pismo glasi:

London, 24. studenoga 1975.

Dragi prijatelju Miličeviću,

primio sam Vaše pismo prije par dana, ali Vam nisam mogao odmah odgovoriti, jer imam i previše posla, a i problema oko smještaja. Hvala Vam mnogo na moralnoj podršci, a i na materijalnoj pomoći, koja mi je jako dobro došla, jer sam došao u izbjeglištvo bez ikakvih sredstava, a i u Hrvatskoj nisam ostavio nikakvu imovinu. Diplomirao sam prije jedanaest godina i čitavo vrijeme se provlačio po kojekakvim podstanarskim sobicama, a i po zatvorima, naravno.

I ono što sam pisao u Domovini pisao sam po svome najdubljem uvjerenju (naravno imajući na umu što mogu napisati, a što ne mogu, kad se moram poslužiti demagogijom, a kad napisati čistu istinu. Ovo što sada pišem u NH (Nova Hrvatska koju je uredjivao Jakša Kušan,moja opaska, Otporaš.) ne pišem da bi nekome solio pamet ili ispravljao krivu Drinu. Pišem onakao kako sam vidio i spoznao neke probleme. Razumljivo je da od samoga pisanja nema nikakve koristi. Ono je samo priprema za osloboditeljsku (Moram nešto ovdje nadodati, a to je, dok Bruno i “proljećari” nisu došli u emigraciju, uobičajno je bilo pisati i upotrebljavati riječ “oslobodilačka” umjesto osloboditeljska. Bruno i neki su na gramatičkoj bazi uvjerili iseljeništvo da je pravilnije reći “osloboditeljski-a”, nego “oslobidilački”. Ista stvar što je Tudjman uveo u RH-koj da se kaže “Putovnica” umjesto “Putnica”. Što se osobno mene tiče i jedno i drugo je hrvatski, moja opaska, Otporaš.) borbu i podrška borbi, a samim pisanjem nitko nikada nije istjerao okupatora iz svoje zemlje. Niti pisanje nekih reovucionarnih proglasa ne pridonosi ništa osloboditeljskoj borbi. Ono je i štetno, ako tim proglasima ne prethodi ili ako im ne slijedi direktna revolucionarna akcija. Dosta nam je bilo kojekakvih papirnatih revolucionaraca. Oni su isto tako umrtvivljavali hrvatsku osloboditeljsku borbu, kao i oni koji su prave hrvatske borce proglašavali udbašima, sovjetskim ili tko zna sve čijim agentima.

Hrvatska je emigracija brojna i osjećajno jaka, ali su mnogi i slijeva i s desna iskorištavali hrvatski idealizam i podredjivali ga svojim sitnim, sebičnim interesima i ciljevima.

Bugojanci su pisali revolucionarne proglase s puškom u ruci i u tome je njihova veličina. Nama ne trebaju ljudi koji samo raspravljaju o revoluciju, već ljudi koji će svojim djelima potvrditi svoje riječi.

Od oboranog (ostarijelog, mo.) hrvatskog vodstva, to sam već napisao, ne treba ništa očekivati. To su sve sitni, nesposobni ljudi. (Odje se radi o Savki Dabčević-Kučar, Mika Tripalo i ostala garnitura CK SKH, koja je velikodušno sudjelovala na sjednici u Karadjordjevu u prosincu 1971. Vidi “Zapisnik iz Karadjordjeva prosinac 1971”.,moja opaska, Otporaš.) Ne treba se uzdati ni u americku, ni u sovjetsku pomoć, ni u bilo čiju. I general Luburić je često o tome pisao. Sami sebi moramo potvrditi ne samo kao politički, nego i kao vojnički čimbenik. Kad to postignemo nećemo morati tražiti nikakve saveznike, sami će nam se ponuditi. (Imamo primjer NATO, moja opaska, Otporaš.) Najprije moramo izboriti svoje vlastito dostojanstvo, da bi se netko prema nama odnosio kao prema ljudima. Naravno, to dostojanstvo nećemo izboriti nikakvim proglasima i deklaracijama, izborit ćemo ga iskazanim idealizmom, koji se ne boji mrtvih glava i grdnih rana. Nadam se da me shvaćate.

Bratski Vas pozdravlja

Bruno Bušić.

(To je pismo pok. Brune Bušić, kojeg mi je poslao jedan koji redovito prati moje pisanje. Kaže da ga je na to potaklo neki dana, nedavno, jedan koji je na nekim websajtima htio reći da je Bruno ovakav i onakav, te se sa nekima počeo prepirati u vezi Brune. Mo. Otporaš.)