Žučna rasprava između Ive Josipovića s jedne strane Mile Boban, Lili Benčik, i druge strane Ede Zenzerovića.

On Thu, 22 Aug 2024 at 09:13 Robert Gadže <robert.gadze@gmail.com> wrote:

Ubojstvo Franjevaca na Širokomu Brijegu – 7. 2. 1945.

Partizanska komunistička vojska, koju su naoružali Rusi, Englezi i Amerikanci, trebala je od Imotskoga preko Posušja i od Čapljine i Ljubuškoga preko Čitluka ići prema Mostaru. Za to je zadužen Osmi dalmatinski korpus. Zapovijedao mu je Petar Drapšin, a kao političkog povjerenika imao je Boška Šiljegovića. Taj je korpus imao oko 11.000 vojnika, a sastojao se od tri divizije: 9., 19. i 26. Osmi dalmatinski korpus započeo je ozbiljniju borbu u studenom 1944. Njegova 26. divizija išla je prodolinom koja se prostire od Posušja prema Mostaru. Desno od te 26. divizije išla je njegova 9. divizija korpusa, a njegova 19. divizija lijevo od 26. divizije. Izravno na Široki Brijeg išla je 26. divizija Osmoga dalmatinskog korpusa. Ona se sastojala od 4 bataljuna. Četvrti bataljun 26. divizije, uz pomoć prve jedinice prvoga bataljuna te divizije, zauzeo je samostan, gimnaziju i konvikt za vanjske đake na Širokomu Brijegu. Široki Brijeg, s vojničkog stanovišta, nije imao veće značenje od drugih brda koja opkoljuju prodolinu od Posušja do Mostara. Ali Široki Brijeg bio je poznatiji od obližnjih brda zbog franjevačkoga samostana, franjevačke klasične gimnazije i konvikta za vanjske đake, koji su se na njemu nalazili. Franjevačke ustanove na Širokomu Brijegu bile su posebni trn u oku komunističkoga pokreta, koji se već i prije Drugog svjetskog rata širio i po hrvatskim krajevima. Njegova je nauka slabo prodirala među siromašni hercegovački narod, koji je radije slijedio kršćansku nauku koju su franjevci propovijedali. Osim toga učeni ljudi koji su završili gimnaziju na Širokomu Brijegu, posebno oni rodom iz Hercegovine, pretežno su odbacivali komunističku nauku. To je komuniste uvjeravalo da ne će imati veliki uspjeh u Hercegovini dok postoje franjevačke ustanove na Širokomu Brijegu. Kada se partizanska vojska približavala Širokomu Brijegu, tko je poznavao njihovo komunističko uvjerenje strahovao je za sudbinu onih franjevaca. A širokobriješki franjevci, koji su se svojim radom isticali u javnom životu, smatrali su da bi za njih bilo nerazborito čekati dolazak komunista. Stoga su otišli ispred njih na sigurnija mjesta. Oni koji su ostali ili su bili stari, pa već dulje nisu sudjelovali u javnom životu, ili su kroz život samo predavali đacima gimnazijske predmete pa nisu vidjeli zbog čega bi se trebali bojati, ili su bili mladi, koji su istom ušli u život i kao klerici nisu imali nikakve veze sa svijetom. Oni nisu vjerovali pojedinim vijestima koje su do njih dolazile da su svi fratri na Širokomu Brijegu unaprijed osuđeni na smrt. U ostavštini fra Dominika Mandića nalazi se jedna bilješka, koju je on od nekoga primio i zabilježio je, da je u Trebinju održana sjednica partizanskih vođa na kojoj je odlučeno pobiti sve fratre samostana na Širokomu Brijegu. Prema drugim vijestima komunisti su oko 17. siječnja 1945. držali sastanak na Crvenomu Vrhu u Biokovu, na kojemu je primljena odluka, možda na temelju one u Trebinju, da samostan na Širokomu Brijegu treba uništiti. Dugogodišnji prefekt sjemeništaraca na Širokomu Brijegu fra Viktor Nuić u to vrijeme nalazio se u župnom stanu u Posuškom Gradcu. S njim je bio i mladi fra Lucijan Kordić. Oni su čuli od komunističkih vojnika u mjestu da će fratri na Širokomu Brijegu biti pobijeni pa su tražili način kako bi na to upozorili one fratre. U mjestu se nalazio šesnaestogodišnji sjemeništarac Vinko Oreč, koji je poslije ušao u Franjevački red i uzeo ime fra Leonard. Njega su zamolili da preko brda ode na Široki Brijeg i izvijesti fra Radu Vukšića, ravnatelja gimnazije, kakva se sudbina sprema širokobriješkim fratrima. Vinko Oreč je to spremno učinio. Fra Rade ga je saslušao, ali nije smatrao vjerojatnom vijest koju mu je donio mladi i hrabri sjemeništarac: bio je uvjeren da su fratri nevini, pa nije mogao zamisliti da bi ih netko nevine ubio. Na Kočerinu je bio kapelan fra Vinko Dragićević. Kada su partizani došli u Kočerin, 19. studenoga 1944., zauzeli su dio župnog stana. Fra Vinko je češće s njima razgovarao. Posebno mu je upao u oči Ante Tolić, partizanski glasonoša, koji mu je jedanput rekao: “Na Širokomu Brijegu ne će ni mačka ostati na životu.” Fra Vinko je samo čekao prigodu da mogne neopažen otići na Široki Brijeg i to dojaviti fratrima. Ali oni nisu ozbiljno shvatili tu poruku. Mladi kapelan na župi u Vitini fra Svetislav Markotić čuo je od partizana da misle sve fratre na Brijegu pobiti i samostan uništiti. Ta vijest se njega neobično dojmila i odlučio je o njoj izvijestiti fratre na Širokomu Brijegu. Premda mu je bilo opasno, on se provukao kroz partizanske redove i rekao fratrima na Širokomu Brijegu što je čuo da im se sprema. Iako su već od studenoga 1944. borbe oko Širokoga Brijega bile stalne, odlučna je borba započela 6. veljače 1945. Prije 7 sati ujutro oglasila se žestoka topnička paljba i trajala je cijeli dan. To je pucanje nastavljeno i sutradan. Glavni cilj tih topovskih hitaca bila je crkva na Širokomu Brijegu. Na njezinu pročelju poslije su neki nabrojili 296 udaraca.

Partizanska vojska došla je pred crkvu 7. veljače oko 11 sati prije podne. Odmah su im otvorili samostanska vrata. U samostanu su našli 12 fratara, nekoliko đaka i okolnoga puka, koji se sklonio u samostan, ispred topova misleći da je tu sigurniji nego u svojim kućicama. U njemu nisu našli vojske. Njemačka i Hrvatska vojska, koja se nalazila u blizini samostana, dan je prije otišla prema Mostaru.

Ti partizanski vojnici skupili su sve fratre, koji su se tada nalazili u samostanu, u jednu sobu. Popisivali su ih, vrijeđali i tražili oružje, kojega naravno nije bilo. Kada su čuli da se u samostanu nalazi još jedan fratar bolestan, fra Marko Barbarić, otišli su po njega i donijeli ga. Oko 4 sata poslije podne poslali su okolne ljude njihovim kućama. Nešto poslije počeli su pozivati fratre jednoga po jednoga u kratkim vremenskim razmacima. Onoga kojega su htjeli da pođe pozvali bi riječima: “Ti, druže!” Nakon što su odveli sve fratre, ostali su samo đaci, koji su mislili da su fratre odveli negdje na ispitivanje, premda su se čudili da se nitko ne vraća. Bilo je za njih veliko iznenađenje kada je jedan od njih, koji je dobio dopuštenje da nakratko napusti sobu, u kojoj su se nalazili, donio vijest da su svi fratri u kuhinji zaklani. Premda ta vijest o smrti fratara nije bila potpuno istinita, bila je istina da oni nisu više bili živi. Istom poslije doznali su istinu o njihovoj smrti. Njihova mrtva tjelesa nađena su spaljena u protuzrakoplovnomu skloništu, a najviše su umrli od metaka kojima su postrijeljani u zatiljak.

Imena poginulih fratara u tomu skloništu:

1. Fra Marko Barbarić, rođen 1865.,
2. Fra Stanko Kraljević, rođen 1871.,
3. Fra Ivo Slišković, rođen 1877.,
4. Fra Krsto Kraljević, rođen 1895.,
5. Fra Arhanđeo Nuić, rođen 1896.,
6. Fra Dobroslav Šimović, rođen 1907.,
7. Fra Tadija Kožul, rođen 1909.,
8. Fra Borislav Pandžić, rođen 1910.,
9. Fra Žarko Leventić, rođen 1919.,
10. Fra Viktor Kosir, klerik, rođen 1924.,
11. Fra Stjepan Majić, klerik, rođen 1925.,
12. Fra Ljudevit Radoš, klerik, rođen 1925.

Zapovjednici komunističke vojske shvatili su da je ubojstvo franjevaca na Širokomu Brijegu nešto neobično i da za nj ljudi ne bi trebali saznati. Bili su svjesni da bi to bila veoma loša vijest za ugled partizanske vojske, pa su odlučili sakriti pravu istinu. Stoga su nastojali o tomu šutjeti ili to prikazati kao običan događaj u vojničkoj borbi. Vrhovni štab partizanske vojske, u izvješću 7. veljače 1945., ovako je opisao borbe oko Širokog Brijega: “Na području Mostara ofenzivne operacije naših snaga uspešno se nastavljaju. Naše trupe prodrle su u Široki Brijeg, gdje se vode ogorčene ulične borbe. Sve intervencije neprijatelja iz Mostara odbijene su, a komunikacija Mostar-Široki Brijeg presečena je, tučena snažnom vatrom naše artiljerije… Naša avijacija uspešno je bombardovala Široki brijeg i neprijateljsku živu silu u rejonu Mostar.” Ali Borba, koja je 8. veljače donijela gornji izvještaj, osjećala je potrebnim opravdati zločin na Širokomu Brijegu, pa je istog dana donijela uvodni članak pod naslovom Ustaški zlikovci u fratarskim mantijama. U njemu se među ostalim kaže:

“Prema bosansko-hercegovačkim fratrima… naši borci i narodna vlast bila je prilično velikodušna. U posledne vreme njihovi zločini prešli su svaku granicu i meru, i praštanja više nema.”

A da bi poimence pokazala te “ustaške zlikovce”, navodi don Antu Bakulu, don Petra Perića i fra Viktora Sliškovića. Ta sva tri svećenika ubijeni su god. 1942., a sa Širokim Brijegom nijedan od njih nema ništa.

Ubojstvo širokobrijeških franjevaca sklonjenih u hidroelektričnoj centrali

Dio fratara iz širokobriješkoga samostana, kada je ujutro 6. veljače 1945. partizansko topništvo zapucalo na crkvu i samostan, otišao je prema rijeci Lištici gdje se nalazila fratarska mlinica i hidroelektrična centrala, nadajući se da će ondje biti sigurniji. Mjesto je bilo obraslo šumom i zbog toga nevidljivo. S njima je pobjeglo oko 30 đaka i nešto okolnoga puka. Tu su ostali dok se pucalo, tj. 6. i 7. veljače. Istom 8. veljače, kada se nije više pucalo, odlučili su vratiti se u samostan i vidjeti što se ondje događa. Kada su ih partizanski vojnici opazili u blizini crkve, dočekali su ih s nekim čuđenjem i rekli su: “Još vas ima!?”. Odmah su ih poredali pred crkvom, tražili su od svakoga pojedinog osobne podatke, pitali za njihovo oružje, vrijeđali ih i prijetili im. Nakon toga ljude, koji su stanovali u blizini, poslali su njihovim kućama, starije su đake spremili u vojno zapovjedništvo u Ljubuški, a mlade đake njihovim kućama. Naprotiv 8 fratara, koji su također tada došli iz mlinice, odvedeno je prema Splitu i negdje ubijeno.

Njihova su imena:

1. Fra Bonifacije Majić, rođen 1883.,
2. Fra Fabijan Kordić, brat laik, rođen 1890.,
3. Fra Radoslav Vukšić, rođen 1894.,
4. Fra Fabijan Paponja, rođen 1897.,
5. Fra Andrija Jelčić, rođen 1904.,
6. Fra Leonard Rupčić, rođen 1907.,
7. Fra Melhior Prlić, brat laik, rođen 1912.,
8. Fra Miljenko Ivanković, klerik, rođen 1924.

S ovom skupinom fratara u električnoj hidrocentrali bio je i fra Mariofil Sivrić, rođen 1913., ali njegovo mrtvo tijelo, kako se čini, nađeno je na putu prema Vitini. Prema tomu, premda je i on bio u mlinici, zbog nečega nije odveden s drugima prema Splitu.

Ubojstvo u Mostarskom Gradcu

Kada je bilo jasno da će samostan na Širokomu Brijegu biti neposredno zahvaćen ratnim događajima, nekoliko fratara širokobriješkoga samostana otišlo je k župniku u nedaleki Mostarski Gradac da bi ondje bili mirniji i sigurniji.

To su bili:

1. Fra Augustin Zubac, rođen 1890.,
2. Fra Krešimir Pandžić, rođen 1892.,
3. Fra Roland Zlopaša, rođen 1912.,
4. Fra Rudo Jurić, klerik, rođen 1925.,
5. Fra Kornelije Sušac, klerik, rođen 1925.

Župnik Mostarskog Gradca fra Zlatko Sivrić, 2. prosinca, morao je po poslu otići izvan župe, pa je župu u njegovoj odsutnosti vodio njegov pomoćnik fra Zvonko Grubišić, rođen 1915. U Mostarskom Gradcu nije dugo trajao mir. Devetnaesta divizija Osmoga dalmatinskog korpusa preko Mostarskoga Gradca odlučila je ići prema Mostaru. Na 4. veljače započela je žestoko pucati. Jedan odred te divizije zauzeo je župni stan. Ali nisu mogli napredovati. Hrvatska vojska, koja se nedaleko nalazila, dala je žestoki otpor i prešla u napad. Dalmatinski partizanski odred morao je napustiti župni stan i bježati. Sa sobom je poveo i fratre iz župnoga stana. Tih 6 fratara, 5 sa Širokoga Brijega i župnoga pomoćnika fra Zvonku Grubišića, ubili su partizani u mjestu Gostuši, vjerojatno 6. veljače, a prema nekima 8. veljače.

Ubojstvo u Izbičnu

Župnik Izbična fra Metod Puljić izbivao je iz župe zbog bolesti. Zamjenjivao ga je fra Nevinko Mandić, kojega je iz Mostara poslao fra Leon Petrović 11. siječnja 1945. K njemu su došli malo poslije, sa Širokog Brijega, fra Marko Dragićević i, iz Mostara, fra Bono Andačić, brat laik.

Na 11. veljače držao je pučku misu u Izbičnu fra Marko Dragićević. Za vrijeme te sv. mise naišao je odred partizana devetnaeste divizije Osmoga dalmatinskog korpusa. Unišli su u crkvu. Upravo su započeli čitati poslanicu. Oficir, koji je zapovijedao odredom, naredio je da prekinu misu i da se puk raziđe. Uzalud ga je svećenik molio da dopusti da se sv. misa redovito završi.

Nakon toga zapovjedili su trojici fratara da ih odmah slijede. Sutradan, 12. veljače, poveli su ih prema Knešpolju. Cijeli taj dan ta su tri fratra prenosili oružje, a uvečer su sva trojica ubijeni i bačeni u neku nepoznatu jamu. Evo imena te trojice fratara:

1. Fra Marko Dragićević, rođen 1902.,
2. Fra Bono Andačić, brat laik, rođen 1903.,
3. Fra Nevinko Mandić, rođen 1908.

Tijela ovih ubijenih franjevaca dosada nisu pronađena.

Ubojstvo u Mostaru

Prema Mostaru išla je 14. divizija Osmoga dalmatinskog korpusa. Zapovjednik te divizije bio je Stanko Parmać, a ona je 14. veljače ušla u Mostar. Neki su oficiri te divizije došli u franjevački samostan oko 16 sati. S fratrima su lijepo razgovarali i otišli. Na fratre su ostavili ugodan dojam. U sumrak toga dana došao je u samostan Brana Popadić s nekoliko vojnika. Sazvali su fratre u samostanu, popisali ih i ispitivali. A kada su to završili, otišli su iz samostana. Očito je da su trebali nekoga izvijestiti i dobiti upute. Nakon sat vremena došli su ponovno u samostan. Sedmorici su rekli da ih slijede. To su bili:

1. Fra Leon Petrović, provincijal, rođen 1883.,
2. Fra Grgo Vasilj, gvardijan, rođen 1886.,
3. Fra Jozo Bencun, rođen 1869.,
4. Fra Bernardin Smoljan, rođen 1884.,
5. Fra Rafo Prusina, rođen 1884.,
6. Fra Kazimir Bebek, rođen 1901.,
7. Fra Nenad Pehar, profesor na Širokomu Brijegu, rođen 1910.

Ova posljednja petorica nisu bili članovi mostarskoga samostana, nego su bili gosti koji su došli u Mostar radi svojih osobnih poslova. Partizani su ih, odmah na izlazu iz samostana, svezali žicom i tako svezane vodili prema izlazu iz grada, prema Rodoču. Kada su došli do tzv. Čekrka strijeljali su ih i bacili ih u rijeku.

Mile Boban: Druže Ivo Josipoviću, Vi ste okaljani lažov!

čet, 22. kol 2024. u 03:56 Mile Boban <mileboban748@gmail.com> napisao je: Mislio sam vas osloviti gosp. Ivo Josipović, ali, čim sam sve pročitao što je zalutali Hrvati, oslovljavam vas sa drug Ivo Josipoviću napisao koji je Jugoslaven i drug od svog rođenja, mislim 27 ili 28 kolovoza 1957 koji je bio i ostao Jugoslaven sve do sredine drugog rata za Drugu Državu Hrvatsku 1991-1995 za koju se on nije borio, a može on tvrditi što god hoće, jer su se on i njemu slični naučili lagati i u titovim školama laži naučili. Veleumni gosp. Viktor Arbanas nije rekao niti napisao da je vaš tito pobio preko dva milijuna Ustaša kako vi to svojim lažima navodite u vašem opisu, nego je to veleumni gosp. Viktor Arbanas našao u postojećim očevidnim hrvatskim pisanim izvorima kao vjerodostojan dokaza da je vaš tito pobio  A TO I TRAGEDIJA HRVATSKOG NARODA NA BLEIBURGU SVJEDOČI preko i više od dva milijuna Hrvata: vojnika, civila, žena, djece, staraca i svih dobi žitelja Hrvatske. Ja sam vama prije nekoliko dana poslao sliku knjige BLEIBURŠKA TRAGEDIJA HRVATSKOG NARODA koju ste vi dobili, ali po vašem jugoslavenskom iskustvu i lažima vi ste to prešutjeli i nastavili i dalje lagati.Zato vam opet prilažem, vama i svim onima koji misle kao i vi sliku te iste knjigu u nadi da ćete priznati da ste ju primili, a ne kao i prošlog puta kada sam vam ju poslao, po jugoslavenski ste preskočili preko naše HRVATSKE ISTINE. Sram vas bilo!

BLEIBURŠKA TRAGEDIJA HRVATSKOG NARODA, H:R: 1976.

S vama se ne može drugačije polemizirati, jer ste vi nasljednik zadnjeg “vrhovnog komandanta Jugoslavije i JNA” druga Stipe (bolje rečeno Steve) Mesića, povijesno poznatog LAŽOVA, IZDAJICE, LOPOVA I ŠARLATANA. Vi ste oprana mozga i vaš mozak je pun LAŽI kojih se vi uz najbolje želju ne želite otresi i otarasiti. Meni vas je uistinu žao jer ste kao izgubljeni Hrvat uzeli na svoja ramena odgovornost SVIH VAŠIH I JUGOSLAVENSKIH LAŽI. To je veliki teret i još veći grijeh. Vi ne sumnjivo želiti biti u grupi u PLEJADI HRVATSKIH VELIKANA. To je za vas nemoguće. Zašto? Jednostavno zato što se vi ne želite odmaknuti i odreći se svakog jugoslavenstva, svake jugoslavenske laži i preći na istinito krilo HRVATSTVA I HRVATSKOG NARODA.

Meni je osobno drago da ste se vi druže Josipoviću odlučili – jer vi ste od vašeg rođena uvijek bili drug, tako su vas zvali u jugoslavenske službene knjige, tako ste se vi predstavljali, tako vam je u službenim jugoslavenskim papirima pisalo a ne crkvenim, jer ih niste imali – malo po malo iznositi vaša mišljenja koja su više mišljenja svakog jugoslavenstva a ponajmanje svakog hrvatstva. Mene osobno veseli sa vama polemizirati o našem HRVATSTVU a protiv vašeg JUGOSLAVENSTVA, Zanam, i to rado očekujem, na što ću vrlo rado odgovoriti da ćete vi sada reći; ja nisam Jugoslaven nego Hrvat, što nikakvi vjerodostojni domumenti to neće moći potvrditi. Da bi vi mene bolje razumjeli, a na ovo želim vaš iskreni odgovor jer će ovo mnogi Hrvati i ne Hrvati dobiti i pročitati, a to je: Ja Mile Boban ovo pišem na moj 85-ti rođendan (21 . 8.1939 – 21 . 8. 2024 da nikada u mojem životu od 85 godina nisam rekao da sam Jugoslaven. Uvijek sam govorio i javno isticao da sam Hrvat. Za to isticanje mojeg Hrvatstva sam bio progonjen u vašoj Jugoslaviji druže Ivo Josipoviću. Za isticanje mojeg i našeg Hrvatstva u Francuskoj sam bio nekoliko puta u pritvoru, nisam rekao u zatvoru, jer francuski zatvor ima sudsko pravilo; uhapsiti vas i držati u pritvoru 3 dana za sva ispitivanja koja bi oni mogli pronaći da ste krivi, kako bi vas mogli u zatvor staviti. Poslije tri dana vas puštaju na slobodu kao slobodne i pravedna čovjeka. Tako sam isto za našu hrvatsku nacionalnu stvar i u Americi bio u pritvoru i zatvor, jer se nisam htio, kao vi druže Ivo Josipoviću predstavljati JUGOSLAVENOM.

Ja vas ne mrzim kao što vi mrzite Hrvate koji su se borili protiv vaše Jugoslavije a za našu Hrvatsku.

Ja vas volim kao čovjeka koji je poslije puni 36 godina (1957-1993) postao Hrvat. zato vas volim i cijenim. A ako vi sada počmete opet po jugoslavenski lagati, da ste vu uvijek bili Hrvat, to će biti jedan očiti znak DA STE VI OKALJANI LAŽOV.

Vi imate riječ.

Iskreni, bratski i hrvatski pozdrav.

S velikim poštovanjem.

Mile Boban

Ivo Josipović piše Lili Benčik

On Wed, Aug 21, 2024 at 5:37 PM <ivo@josipovic.net> wrote:

Gospođo Benčik,

Koliko ste vi napisali i prodali knjiga, a koliko prof. Goldstein?

Koliko je dug popis vaših znanstvenih i recenziranih radova  a koliko Goldsteinov?

Na koliko ste Vi pozvani međunarodnih Konferencija u zemlji i inozemstvu, a koliko Goldstein?

Ovi koji se, kao, smiju Goldsteinu i rugaju mu se, sigurno se vama posebno javljaju. Koliko ih se javilo?

Možda 2.200.000?

Prošetajte Zagrebom i pogledajte izloge knjižara. Da, izdavači i knjižari su baš idioti kad tiskaju Goldsteinove glupe knjiga i stavljaju ih u izloge! Sigurno te knjiga financira komunistička masonerija i plaća knjižarama da ih stavlja u izloge. Vaši radovi u Otporašu puno su bolji i solidniji, zato ih viđam u izlozima u puno većem broju nego Goldsteinove knjige…….

Lili Benčik: Goldstein je ridikul od znanstvenika i povjesničara

From: Lili Bencik <lili@hrvatskepraviceblog.com>
Sent: Wednesday, August 21, 2024 11:27 PM

Ahaha to vi mislite.

A vi ste u oblacima, a ne među narodom. Goldstein je ridikul od znanstvenika i povjesničara, kojemu se narod smije i ruga mu se, bez obzira na njegove knjige! Pa studenti se sprdaju s njime! Svjesni su dvostruke povijesti!

Napisati tri puta da je bl. Miroslav Bulešić “bijedni Talijančić” jedan prof. dr. povijesti??? Dajte, najte! Ne ću mu dati razloga da me tuži, ali treba doista biti veoma nisko na Gaussovoj krivulji inteligencije! Mnogi ne će to ni komentirati, samo odmahuju rukom! Ma…

Danas  ljude ne možete prevariti. Imaju mogućnost provjere informacija.

Zahvaljujući internetu ne  možete više nikome ispirati mozak.

Lili Benčik

Ivo Josipović: Vaše ustašoidne pričice…

sri, 21. kol 2024. 10:21 <ivo@josipovic.net> je napisao:

Vaša odluka da se još više sramotite nije osobito razumna ……..

Vi ušutkali Goldsteina!? Ha, ha!

Vaše ustašoidne pričice ne čita nitko do ustašoida. Goldsteina čitaju stotine tisuća ljudi.

Lili Benčik: Pa, pa u Pačju školu!

Lili Bencik <lili@hrvatskepraviceblog.com>
Sent: Wednesday, August 21, 2024 1:40 AM
Subject: Re: Pismo gospn Ivi Josipovicu

Ne, ne g. Josipović. Tek sada progovaram javno putem portala i ostalih medija!

A kako vidite ušutkala sam Goldsteina, ne javlja se više!

Danas smo bili u Lanišću i opovrgnuli Goldsteinove nebuloze o bl. Miroslavu Bulešiću.

Cijeli tjedan slijevaju se rijeke hodočasnika u Lanišće i Svetvinčenat. Ni vi, ni Goldstein pojma nemate kako narod diše!

“Moja osveta je oprost!” rekao je Bulešić! Niste vi dostigli tu razinu svijesti, ni tu dubinu duše, ni vi , a još manje Goldstein, koju nama daje naša vjera, za koju je život dao Bulešić. Vi ste okljaštreni komunjare koji duše nemaju, koji vjere i plemenitosti nemaju, koji ljudskosti nemaju, prljavi ljudski spam ili prevedeno obično smeće sa kojim ja prljati ruke ne ću!

Pa, pa u Pačju školu!

Lili Benčik

Ivo Josipović: Brava

uto, 20. kol 2024. u 19:28 <ivo@josipovic.net> napisao je:

Gospođo Benčik,

Konačno ste povukli pravi potez, zašutit ćete.

Brava!

Lili Benčik: Kopirate me

From: Lili Bencik <lili@hrvatskepraviceblog.com>
Sent: Monday, August 19, 2024 6:54 AM
Subject: Re: Pismo gospn Ivi Josipovicu

Kopirate me g. Josipović, to i je smiješno, nimalo originalno!

OPRAVDAVATE komunističke zločine, a da sami to ne vidite.

Čemu pisati o ustaškim zločinima kada je sve javno i poznato?

I  ne samo poznato, nego i mnogostruko preuveličano?

Za razliku od komunističkih koji su pomno i godinama sakrivani, a svjedoci ubijani, da ne progovore?

Za razliku od komunističkih , koji se još uvijek otkrivaju?

Za razliku od komunističkih, koji se i dan , danas ne priznaju?

A poanta je što su ostali nekažnjeni!

Nacistički, fašistički , ustaški, četnički zločini su kažnjeni, ali komunistički NE.

Upravo zato smatrate da su komunisti “imali dozvolu za  ubijanje”  bez odgovornosti i bez kazne!

Upravo zato mi i vodimo ovu raspravu. Da su kažnjeni , pravda bi bila zadovoljena , a žrtve bi dobile primjereni pijetet.

E to je ono što vi ne prihvaćate ili se pravite da ne razumijete!

A što se tiče razumjevanja pročitanog ni tu se niste iskazali. Bušene kartice  su bile prvi način elektronske obrade podataka,

za koje vidim nemate pojma, a ja sam pratila razvoj elektronike sve do današnjeg dana.

Vi izgleda mislite da ste neki autoritet, pa da ću ja čim vi nešto predložite odmah napraviti?

Ono po narodnoj poslovici” vi okom , ja skokom”. Ma da nebi!

Uzmite sve parametre koje ste napisali pa radite tablice ili već kako god i što hoćete!

Moj odgovor Goldsteinu je točan, a on je godinama podučavao studente komunističkoj povijesti, samo ne računa s time

da mu se iza leđa smiju, jer u današnje vrijeme interneta ne može im isprati mozak.

Oni dobro znaju dvostruku povijest u ovoj lijepoj našoj nelustriranoj Hrvatskoj!

Kako vidim da je uzaludno sa vama raspravljati, isključujem se iz ove jalove rasprave!

Pa, pa

Lp Lili Benčik

Ivo Josipović: Baš ste smiješni

pon, 19. kol 2024. u 04:22 Ivo Josipović <ivo@josipovic.net> napisao je:

Gđo Benčik, baš ste smiješni!

Pravdate ustasoidne internetske silovatelje i, kao, ja sam odgovoran što me maltretiraju jer da nisam postavio filtere. Naravno da jesam, ali stalno ustaško smeće dolazi s novih adresa, pa filteri i nemaju nekog smisla. Osim toga, ustašoidi se obraćaju meni osobno, lažima i uvredama, pa više ne vidim razloge da ih ignoriram, već pretežu oni da im odgovorim. No to ne mijenja njihovu silovateljsku narav.

Uh, mora da ste jako napredni u informatici kad ste bušili kartice!  Vjerojatno ste radili i u Fortranu 5. I ja sam, ali, za razliku od Vas, ne mislim da sam zbog toga posebno pametan. Naravno, kao i svi ustašoidi, stavljate mi u usta riječi koje nikada nisam izrekao. Gdje sam to pravdao bilo čije zločine!? Samo sam konstatirao da  je partizanskih bilo manje nego ustaških a da su partizani, za razliku od ustaša bili na pravoj strani povijesti. Uostalom kao i branitelji u Domovinskom ratu. Gdje u tome vidite pravdanje zločina? Za razliku od vas, koji nikada niste govorili o ustaškim zločinima, još manje ih  osudili (tu i tamo spomenete da  bi relativizirali) ja ne samo da sam spomenuo partizanske, nego sam se išao pokloniti njihovim žrtvama. Niste mi odgovorili, jeste li bili u Jasenovcu ili u Jadovnom? Je li u Jasenovcu počinjen genocid ili je on bio radni logor, možda sanatorij?

Da, jako me veseli da ste u stanju naći linkove najvažnijih svjetskih enciklopedija i povijesnih tekstova. Vi, vidim znate puno o povijesti. Ali je ne razumijete. To se vidi i iz vašeg pisma prof Goldsteinu. Pa kad je tako, kad ste toliko vješti s linkovima da ne trebate moju pomoć, i kad ste tako velika eduditkinja, predlažem vam da napravite usporednu tablicu s tekstom koji te enciklopedije pišu o Titu i NOBu, i onim što pišu o Paveliću i NDH. Pa vas skrušeno molim da tu tablicu, bez selektivnosti i izvrtanja, kako to činite s hrvatskim Ustavom, pošaljete sudionicima ove zanimljive rasprave. Bilo bi lijepo i da tu tablicu objavite u Otporašu i drugoj sličnoj političko-pornografskoj literaturi. Bio bi to vaš važan doprinos javnom osvješćivanju povijesti. Evo, predlažem vam: neka tablica ima 5 kolona: 1. Izvor, 2. O Titu, 3. O Paveliću, 4. O NOB  i 5. O NDH.  Bi li bili spremni na takav pothvat? Uzdan se u vas i vašu erudiciju!

Lili Benčik. G. Josipoviću, Vama nikakvo obrazovanje ne može pomoći

ned, 18. kol 2024. 16:59 Lili Bencik <lili@hrvatskepraviceblog.com> je napisao:

Ahaha, g. Josipoviću baš ste me nasmijali!

Ma kome i koju lekciju ste vi održali, ili što “mi ide”?

Vi ste toliko indoktrinirani, da vam nikakvo obrazovanje ne može pomoći da prihvatite zločinački karakter komunističkog  režima,

već mu  nalazite opravdanje.  “Je da bilo je zločina, ali su puno veći ustaški zločini.”

Da bilo je zločina, ali su zločinci bili na “pravoj strani povijesti” i zato su ti zločini opravdani?

Niti jedan zločin nije prava strana, niti jedan zločin nije opravdan!

I zato vi meni niste i ne možete  održali nikakvu lekciju, niti što mi ide, već ste samo pokazali skučenost indoktriniranog uma.

Smiješno mi je i to što mi nudite linkove, jer ih ja kao nisam u stanju pronaći. Pa to je tako jadno!

No nemam potrebu dokazivati vam se, iako sam koristila informatičke usluge davno, davno još sa bušenim karticama.

Još je jadnije opravdavati ubojstvo 664 svećenika i 30 časnih sestara ( Hrvatski martirologij XX. stoljeća,  don Ante Bakovića iz 2007. godine.koje su postale žrtve komunističkih zločina.)  sa nekoliko svećenika, koje je,  nota bene, Katolička crkva izopćila!

O da i Domovinski rat ste usporedili sa partizanima ” na našoj strani ima ozbiljnih zločina” što je neusporedivo, ni po obimu, ni po karakteru!

Ali ste me  podsjetili  na izjavu Milorada Pupovca o Domovinskom ratu;

““ na žalost, koliko god neki romantizirali ili moralno estetizirali Domovinski rat uspoređujući ga s “čistoćom gorskog potoka” ili “dječjih očiju”, i Domovinski rat ima svoje ozbiljne tamne strane. Zato se ovo njegovo odavno nekrotično slijepo crijevo ne bi smjelo zadržavati kao fantomska pupčana vrpca današnje Hrvatske.“ Eto on bi eliminirao Domovinski rat, a time i velikosrpsku agresiju.

I na kraju, ako ne želite čitati ” ustaško smeće” postoje filteri kojima odvojite elektronsku poštu koja vas ne zanima!

Samo te filtere treba znati postaviti!

Svojim  uključivanjem  u raspravu samo ste pokazali da “vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada” odnosno da  komunjara ostaje komunjara!

Pa kako vam drago!

Lp Lili Benčik

Ivo Josipović: Možda sve znate, ali ništa ne razumijete

ned, 18. kol 2024. u 11:18 Ivo Josipović <ivo@josipovic.net> napisao je:

Gđo Benčik,

1. O kakvom to neprimjerenom etiketiranju govorite?! Pa ljudi s kojima polemiziram ponosni su što su ustaše, što slave Pavelića i njegovo (i drugih ustaša) djelo! Vi ste, kao, obrazovani, neutralni, s odmakom od povijesti, ali spadate u isto društvo s njima. Ono pro ustaško ili, ustašoidno, kako vam drago.
2. Vi, kao, sve znate o povijesti, pravu, Ustavu…. Možda sve znate, ali ništa ne razumijete, ili nećete da razumijete. O Ustavu posebno nemate pojma. Čitate ga i ne razumijete što piše. Žašto ne razumijete? Ne jer ne bi mogli, nego zbog istih ili sličnih razloga zbog kojih ga ne razumiju g. Boban i ostali ustašoidi.  Izvolite se informirati o tome što o ustašovanju i njegovoj ustavnosti misli naš Ustavni sud. I Ustav ne govori o ZAVNOHu i NDH neutralno. Kso o dvije epizode naše povijesti. ZAVNOH ustav vidi kao povijesni temelj naše državnisti NASUPROT NDH. Da, vi Ustav citirate selektivno. Kao što nepotpuno citirate i EU dokumente. Ali, što da vam dajem lekcije koje vi ne želite razumjeti ograničeni svojim vrjednosnim sustavom.
3. Vi o antifašizmu možete misliti što hoćete. Na antifašizmu (bez obzira na njegove kasnije zlouporabe) počiva današnji demokratski svijet. Pročitajte sve važnije enciklopedije i povijesti svijeta (ne Otporaša i drugi ustaški šund) i možda ćete nešto razumjeti.  I nisam primijetio da se toliko žestite na masovne zločine ustaša koliko na one kojih je bilo na strani antifašista. Možda ćete se sjetiti, bio sam na Bleiburgu, i odveo sam tamo i partizane veterane. Poklonili smo se nevinim žrtvama, ne i ustašama. Pogledajte i što spomenute enciklopedije povijesne studije  (ne one komunističke) pišu o Titu i NOB, a što o Paveliću i ustašama. Trebate li da vam pošaljem linkove ako ih sami niste u stanju pronaći? Slažem se, branitelji i Domovinski rat su neposredni temelj moderne Hrvatske. Domovinski rat je bio pravedan, oslobodilački rat. Ali ako mislite da na našoj strani nije bilo i ozbiljnih zločina, ljuto se varate. Isto je s partizanima. NOB je, kao i Domovinski rat, bio na pravoj strani povijesti, ali ne znači da je bio bezgrešan. Kao što vi meni navodite određene komunističke zločine, tako bih i ja vama mogao, u puno većem broju, nabrajati ustaška zlodjela, mogao bih i nabrajati svećenike koji su u njima sudjelovali, i opisivati zlodjela poput onoga prema zaklanom svećeniku Bulešiću kojeg spominjete, kojih se vi nikada, ali bas nikada ne sjetite, barem ne u pismima kojima mi se obraćate. Jeste li bili u Jasenovcu? Možda u Jadovnom? Ja sam bio tamo, ali i na Bleiburgu i na Teznom…
4. Konačno, svu ovu polemiku koja ne može biti kompromisna, nisam ja provocirao. Duhovni silovatelji tipa Boban bez moje volje, iako sam više puta tražio da me maknu s liste, uporno mi šalju svoje ustaško smeće. A kad već to čine, ne mogu da im povremeno ne kažem što ih ide. Pa tako i vama.

I.J.

Lili Benčik: Vaš antifašizam zločinačka je ideologija

sub, 17. kol 2024. 15:56 Lili Bencik <lili@hrvatskepraviceblog.com> je napisao:

Gospodine Josipoviću vaš je rječnik neprimjeren  u komunikaciji.

Etikete koje lijepite potpuno su izvan vremena i prostora! Kakvi ustašoidi, kakvi prijatelji? Dospjela sam na mail listu, a da me nitko nije pitao za suglasnost!

Etiketiranje je nekulturna i zlonamjerna osobina čovjeka! Dodjeljujete bez razumijevanja objektivne istine. Nema ispravnosti antifašističke borbe. Vaš antifašizam zločinačka je ideologija koja je donijela smrt, teror, progone i strahovladu, a ne demokraciju, slobodu i suživot.

Antifašizam nije donio slobodu,  nego je samo zamijenio fašizam i istim metodama terora, progona i zabrana ukinuo slobodu kretanja, slobodu izbora i slobodu mišljenja.

Antifašizam nije ubijanje i klanje svećenika, antifašizam nije bacanje ljudi u fojbe, slanje u logore i masovne likvidacije, koje su se provodile u tijeku i nakon završetka Drugoga svjetskog rata.

24. kolovoza 1947. u Lanišću, Titov omladinac ZAKLAO je mladog svećenika Miroslava Bulešića! To nije antifašizam!

Ovih dana obilježavamo njegovu mučeničku smrt.Bl. Miroslav Bulešić, vas i vašu Partiju „skinuo je s vrata“ rekavši „Moja osveta je oprost“ Tu veličinu čovjeka, koja proizlazi iz vjere u Boga, vi nikada nećete postići!

Antifašizam nije ubijanje ljudi  bez suda i presude, Antifašizam nije Daksa, gdje je likvidirana Dubrovačka inteligencija, gospari i svećenici!

Zločin je zločin ma tko ga počinio i u ime bilo koje ideologije ga počinio, ostaje zločin!

Zločini fašizma i nacizma , kažnjeni su , a za zločine komunizma, nitko nije  odgovarao , ni bio kažnjen!

Deklaracija EU Parlamenta jasno ističe u članku 3.

” podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;”

https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html

To vi nikada nećete shvatiti ni prihvatiti. Vi mislite da ste apsolutno u pravu, da imate dozvolu za ubijanje. E pa nemate!

Vaš antifašizam otišao je u ropotarnicu povijesti.

ZAVNOH i NDH samo su dvije stavke nabrojane u Preambuli Ustava kao povijesna težnja  Hrvata za hrvatskom državom.

Kao što sam već citirala Ustav RH, temelj države Hrvatske je Domovinski rat!

Ni ustaše, ni partizani, nego Hrvatski branitelji, koji su potomci  i jednih i drugih!

I tu stajem, jer demokraciju, pluralizam,  slobodu mišljenja i slobodno  iskazivanje  vjere vi nikada nećete shvatiti, ni razumjeti!

Vas je odgojila Jugoslavija, bili ste Titov gardist, prema tome ne možete se busati u prsa sa hrvatstvom!

Lp Lili Benčik

Ivo Josipović: Referiram se samo na ispravnost antifašističke borbe nasuprot ustaštva

sub, 17. kol 2024. u 17:27 Ivo Josipović <ivo@josipovic.net> napisao je:

Gospođo Benčik, jesam li igdje i ikada spominjao Jugoslaviju kao opciju za Hrvatsku i Hrvate? Ustašoidi mi stalno to imputiraju. Nađite jednu moju rečenicu na temu yjugoslavije. U polemici s ustašoidima referiram se na ispravnost antifašističke borbe nasuprot ustaštva. A što se selektivnosti tiče, molim  vas, pročitajte još jednom preambulu Ustava pa sebi i fanovima NDH citirajte dio koji se odnosi na ZAVNOH i NDH.

Lili Benčik: Doslovno sam citirala Ustav RH

sub, 17. kol 2024. 00:27 Lili Bencik <lili@hrvatskepraviceblog.com> je napisao: Doslovno sam citirala Ustav RH. I Ustavne odluke o osamostaljenju. Citiram Ustavnu odluku od 8.listopada 1991.

ODLUKU

1. Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,
2. Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ,
3. Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ,
4. Republika Hrvatska priznaje samostalnost i suverenost ostalih republika bivše SFRJ, na temelju načela uzajamnosti i spremna je s onim republikama s kojima nije u oružanom sukobu uspostaviti, održavati i razvijati prijateljske, političke, gospodarske, kulturne i druge

Jasno i nedvosmisleno za sve koji čitaju.

Nikakvo selektivno tumačenje dokumenata.

Nema Jugoslavije ni ničega  vezanog uz nju!

Lp Lili Benčik

Ivo Josipović: Ne čitajte selektivno dokumente

sub, 17. kol 2024. 08:04 Ivo Josipović <ivo@josipovic.net> je napisao:

Gospođo Benčik, ne čitajte selektivno dokumente, proučite sve i prijateljima pošaljite cijelu istinu.

Lili Benčik: Hrvat je svatko tko voli i poštuje ovu današnju državu

On Sat, Aug 17, 2024 at 8:00 AM Lili Bencik <lili@hrvatskepraviceblog.com> wrote:

Tipično prepucavanje podijeljenog hrvatskog naroda.

Hrvata “ustaša”, Hrvata “partizana”, Hrvata “jugoslavena”, Hrvata “titoista”, Hrvata “pokatoličenih Srba”, Hrvata “tuđmanista”, Hrvata “nacionalista” a našlo bi se još pokoji, koji je sve, samo Hrvat-NE!

Po mom mišljenju Hrvat je svatko tko voli i poštuje ovu današnju državu Hrvatsku za koju je život dalo 15 840 hrvatskih branitelja čija su imena uklesana na Kenotafu u crkvi Sveta mati slobode!

Ti hrvatski branitelji borili su se za samostalnu i nezavisnu, suverenu i demokratsku državu, koja još nije u cijelosti ostvarena upravo zbog povijesnih repova ispranih komunističkih umova zadojenih titoizmom i jugo-komunističkom ideologijom.

U preambuli Ustava RH, koji je još uvijek temeljni dokument u procesu stvaranja i osamostaljenja  države Hrvatske, nabrojani su svi oblici državotvorne hrvatske misli, a na kraju je temelj na kojemu je ostvarena današnja Hrvatska, citiram;

” na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.

– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.”

Znači tri su temeljne postavke;

1. pad Berlinskog zida i time simbolično pad komunizma.
2. slobodni , demokratski izbori  i time Ustav RH 1990
3. referendum o samostalnosti, Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatskeod 25.lipnja 1991  i potvrda te Ustavne odluke od 8.listopada 1991, koji su  zakonske podloge za legitimni oslobodilački Domovinski rat.

Na osnovu tih odluka o razdruživanju državno-pravnih sveza sa SFRJ i pobjedom u Domovinskom ratu ,hrvatski narod  je ostvario svoju državu.

Božo Šimunović: Prisjetimo se slavne Oluje

čet, 22. kol 2024. u 11:28 Bozo Simunovic <simunovic.bozo@gmail.com> napisao je:

MILKA PLANINC je ZLOČINKA!!!

A sotonist yugoslavensko-komunistički KOS-UDBA-s (iz partizantifskog posotoniziranog podBiokovlja) Mate Granic, korumpirani osobni jebac Milke Planinc, je govno posrano iz rektuma monstruozne sotonistice Milke Planinc!!! Jadna njegova formalna supruga Jadranka Bago-Granic koja mora cijeli zivot trpiti u kuci tog zlotvora!

Kada je 4. kolovoza 1995. g. u ranu zoru krenula specijalna vojno-redarstvena osloboditeljska operacija “Oluja ‘95” onda je to isto jutro yugo-komunisticka sotonjara (tajno iza ledja našem pravom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tudjmanu!) veleizdajnik Mate Granic zvao Vladu Sjedinjenih Americkih Drzava u Washington D.C. da neka oni podhitno zaustave vojno-redarstvenu operaciju “Oluja”. Srećom u Washington D.C.-u, u State Department-u, u Pentagon-u, i u CIA-i, nema takvih glupih ljudi koji bi povjerovali pokvarenjaku kao sto je to yugoslavenska-komunjara Mate Granić, a koji se gadio i americkom ambasadoru Peter-u Galbraith-u.

A prije 1995. g., jos na pocetku obranbenog Domovinskog rata, kada su velikosrbski manijaci – cetnici i Jugoslavenska Nacisticka Armija napadacki raketirali nas hrvatski grad Dubrovnik, onda je veleizdajnik sotonjara KOS-UDBA-s Mate Granic (tajno iza ledja nasem pravom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tudjmanu!) isao na tajne veleizdajnicke dogovore sa (neprijateljima Hrvatske!) cetnicko-velikosrbskim preko-drinskim KOS-UDBA-sima gdje su podmuklo urotnicki dogovarali da zamjene Dubrovnik i jug Hrvatske za Bosansku posavinu. Hvala Bogu, hrvatski pravi obavjestajci u Zagrebu su za to na vrijeme doznali i sprijecili to zlo, a poslan je na jug Hrvatske i nas hrvatski general Janko Bobetko (u suradnji sa zapovjednikom obrane Dubrovnika Nojkom Marinovicem) da predvodi vojnu akciju oslobodjenja Dubrovnika i juga Hrvatske od velikosrbske agresije!

Ta djubrad sotonska – krvolocne zvijeri; Milka Planinc i Mate Granic i njihova sva sotonska yugo-komunisticka KOS-UDBA-ska druzina ce goriti u najgorim predijelima pakla!!!

Edo Zenzerović: Ivo Josipović i dalje koristi SF-SN, prikriva zločine partizana

čet, 22. kol 2024. 15:21 Edo Zenzerovic <edozenzerovic@gmail.com> je napisao:

Poštovani primatelji,

Svi mi koji hrvatski dišemo smo za njih “bijedni talijančići”.

Ivo Josipović i dalje koristi SF-SN, prikriva zločine partizana, a osuđuje Ciceronov poklič Za dom spremni.

Članci gospođe Benčik su argumentirani, a takozvani antifašisti se služe primitivnim etiketiranjem.

LP Edo

Ivan Valek: Sramno kako se napada bivši Predsjednik RH gospodin dr. Ivo Josipović

čet, 22. kol 2024. u 16:42 ivan valek <valek.ivan@gmail.com> napisao je:

Poštovani Edo,

Ti si ozbiljan i nepristran analitičar i zato sam iznenađen sa tvojim napisom. I ti kao većina u grupi generaliziraš ljude i dijeliš nas na mi ili oni, šta nije dobro.

Zar misliš da hrvatski dišu samo pristalice Ante Pavelića,ustaša i NDH.

U krivu si.

Vi koji i dalje veličate Antu Pavelića i NDH niste za nas “bijedni talijančići” nego domoljubni Hrvati koji su u zabludi, bez dovoljno znanja ili snage da pogledate istini u oči.

Zaista je sramno kako se napada bivši Predsjednik RH gospodin dr. Ivo Josipović.

Umjesto da smo iskoristili  što je gospodin Josipović prihvatio raspravu o bitnim temama sa grupom koja sikče mržnjom na njega i njegovu obitelj  a na korist Hrvatske ,grubo je izvrijeđan .

Zašto te smeta pozdrav ” Smrt fažizmu – sloboda narodu”.

Možda je bolji” Sloboda fažizmu- smrt narodu.”

Ako tražiš razumijevanje za ” Dom spremni” budi tolerantan.

Kao kršćani priznajmo i sagledamo prvo  zločine koje smo mi počinili a zatim upozorimo na tuđe.

Priznajmo prvo drugima dobro šta su dobro učinili a zatim istaknimo svoje.

Ističeš gospođu računovođu koja sve zna i ima povjerljive izvore a mene je javno etiketirala da sam udbaš,  kosovac,jugosloven i titoista.Zaista argumentirano nastupa.

Žalosno.

Vidim da javno podržavaš Tomislava Jonjića za predsjednika .Prvo neka izloži svoj Program i Plan za Hrvatsku a koji nema i nezna.

Bio je u Skupštini grada Zagreba  i ništa nije učinio osim trgovine sa Bandićem.Upozorenja da su izbori nelegitimnim radi netočnog Registra birača sa 500000 spavača i obradi glasova u Apisu po sistemu” mazni- dodaj” +- 12 % ne prihvaća.Umjesto da potakne predizbore 3-5 kandidata desnice i da svi podrže najboljeg ide u samopromociju .

Ti si u analizi izbora najjači i najvjerodostojniji ,upozori ga i poduči,

Poštujem tvoje analize izbora i tebe kao poštenog Hrvata.

Ivan Valek

Lili Benčik: G. Valeku, s vašim stavovima i mišljenjima, nikako nisam suglasna

čet, 22. kol 2024. u 18:24 Lili Bencik <lili@hrvatskepraviceblog.com> napisao je:

1. Valek, nepristojno ie i nekorektno ogovarati jednu osobu preko druge osobe.

Ako imate o meni što reći, izvolite tu sam na mail listi, doduše ne svojom voljom i mojim izborom, ali tu sam.

1. Edo Zenzerović ima svoje mišljenje, vi imate svoje, a ja svoje!.

U većini tema suglasna sam sa razmišljanjima i analizama g. Zenzerovića, između ostalog i zato što smo iz istog kraja potekli, pa je i tu korijen

sličnosti svjetonazora.

Sa vašim stavovima i mišljenjima, nikako nisam suglasna, niti ih  podržavam, ali vam ne komentiram ni direktno, ni indirektno, niti vas ogovaram. Kako ja vas ignoriram, osim kada me prozovete, ignorirajte i vi mene! Tako ćemo izbjeći nepotrebno i uzaludno sukobljavanje i rasprave!

To je najmanje što možete pristojno učiniti!

Hvala vam unaprijed!

Lp Lili Benčik

Potomcima jugopartizana draži su crnogorski agresori od Hrvata

Ne zaboraviti….
https://www.hrvatski-fokus.hr/2024/10/61098/

hrvatski-fokus 01/10/2024

Potomcima jugopartizana draži su crnogorski agresori od Hrvata

Korčulanski branitelji iz Domovinskog rata oštro su negodovali zbog obilježavanje 80 -te obljetnice oslobođenja Korčule, na način kako su to zamislili antifašisti Korčule, i koji za branitelje nije prihvatljiv. Namjera antifašista da se pozove KIC pop hor iz Podgorice, što bi u Korčuli izvodio partizanske pjesme iz NOR-a i Jugoslavije, za branitelje je neprimjeren a poziv Horu s tim repertoarom i Jugoslavenskom ikonografijom na bini drže žestokom provokacijom i uvredom, kako njih tako i Domovinskog obrambenog rata i Republike Hrvatske.

Raspisali su se drsko lijevi portali među kojima prednjači Južno.hr. Neukusna i bezobrazna je ovakva „rafalna paljba“, koju proizvode dva pijuna portala Južno.hr. Da su ovakvom žestinom, kakvom su se okomili na korčulanske branitelje, dvoje novinarčića (Mirko  Slavka) napali one crnogorske zlotvore, ubojice, pljačkaše i agresore iz 1991. godine, ne bi ti zakoračili na granicu na Debelom brijegu, a kamo li je prešli. Niti bi popljačkali Konavle, Župu, Kupare, granatirali grad Dubrovnik, svetinju juga i Hrvatske, došli do Slanog, ili na domak Stonu.

Međutim ništa od toga. Takovi su se sakrivali u mišje rupe i čekali da netko drugi stane na put pomahnitaloj nemani što je dolazila iz Crne Gore. U tom barbarskom pohodu pokradena je čitava oprema aerodroma Čilipi i odnesena u Crnu Goru, poharane kuće na čitavom tom napadnutom prostoru, a nakanili se da na „Stradunu popiju kafu“, u čemu su ipak spriječeni.

Što li samo misle dubrovački branitelji, oni koji su branili tvrđavu Imperijal i ne dopustili agresorima da u krvavim pogibeljnim borbama osvoje grad. Bi li tim novinarčićima bilo draže da se na Imperijalu vijori Hrvatska ili Crnogorska zastava? Da je novinar(ka) bio(la) mlađi(a) možda bi cvijećem posipali bradate, neuredne i polupijane horde Crnogoraca s petokrakom na titovki, koje su sijale smrt i uništavale sve pred sobom. Danas ih oni gotovo i ne vide kao agresore, već samo što im ne tepaju „đe ste Đetići“. Bi li im zapjevali i „Prijatelji stari gdje ste“.

Domoljublje se uči od doma

Možda iz njihovih obitelji, oni i njihovi očevi i djedovi čeznu za nekim drugim znakovljem i obilježjima, jer za hrvatskim državnim grbom zasigurno ne pate. Domoljublje se uči od doma. Po načinu kako pišu o agresoru iz Crne gore, a kako napadaju na negodovanja korčulanskih branitelja i članove UHVDR iz Čare, (jer korčulanska se udruga Veterana bila ušutjela) i UHDDR iz Korčule, jasno je da njihovo novinarstvo nije ni profesionalno, ni objektivno a najmanje etično.

Novinar(ka) koja potpisuje tekst jasno je dala do znanja tko je i kome pripada. Stoga vrijedi citirati, iz čega se i vidi njena etika i moral: “Moć medija je velika, ali problem medija je onaj kojega svi poričemo, ali on je prisutan. Mediji rade za onoga tko da više. I to jedna istina velika istina nažalost. Možda je to na neki način i normalno. Prije dvadeset godina se govorilo da novinar nema svoje mišljenje i da ode na teren i prenese što je netko pričao. Ali mislim da u biti nije tako. I da svi mi imamo svoje mišljenje i da nam je uvijek netko malo draži od onoga drugoga. Tako je i kada je politika u pitanju, svi smo mi ili lijevo ili desno. Što je i normalno…“ (Nikolina Metković)

E baš to nije normalno, jer plaćene osobe bez morala i etike, zapravo postaju „kraljice noći“. Bilo bi vrlo zanimljivo saznati tko plaća takove novinare koji uređuju navedeni portal. Korčulanski branitelji iz Domovinskog rada jasno i nedvosmisleno odbacuju da ih se u bilo kom pogledu proziva ni iz udruge antifašista ni iz bilo kojeg portala ili novina, za nešto što kao nisu smjeli napraviti. Jer, orkestrirana crvena linija uključila je lažiznance od markovine, jakovine, klasniće, goldsteine i ostale slične bratije, kao da su upravo oni bitni moralni autoriteti.

Upravo baš suprotno. Korčulanski branitelji iz Domovinskog rata su se izborili za samostalnu i slobodnu demokratsku Hrvatsku, a ne za nekakvu tvorevinu koja ih je napala, označena petokrakama na kapama. Bilo da su bili JNA, Crnogorci, Srbi ili četnici, za branitelje je bilo i ostaje posve sve isto. Jer je njihova namjera bila ista. Ti zlotvori u sivomaslinastim odorama i s navedenim Jugoslavenskim znakovljem bili su okupatori, pljačkaši, silovatelji, ubojice, i pod tom je petokrakom granatiran Dubrovnik, Zagreb, Zadar, Šibenik, Vukovar, mnogi hrvatski gradovi i sela.

Morinj nije „odmorište“!

Opisujući logor u Morinju, kao „odmorište“ logoraša može samo bolesna osoba, koja bi trebala osjetiti malo tog odmora i torture, i začepiti svoja lažljiva usta. Čemu posebna proslava 80-te obljetnice oslobođenja otoka Korčule? Zar svake godine i tako od uspostave samostalne RH u Korčuli se polaže vijenac u spomen na poginule iz Drugog svjetskog rata. Nikada nitko im u tome nije predstavljao nikakav problem. Čemu ove godine toliko „prekomjerno granatiranje“ grada Korčule, kao da je Korčula još u Jugoslaviji a ne u Hrvatskoj, i napad na branitelje i braniteljske udruge koje negoduju zbog poziva crnogorskom Horu, koji bi “uveličao” proslavu partizanskim pjesmama. Naravno po uzoru na ikonografiju koncerta u Splitu ne bi izostala petokraka i grb SFRJ, poslali su svojima na Korčulu za poklon prepravljenu Narodnu“Marjane, Marjane“, drugu zločincu Titu u čast. Hrvatska i Jugoslavija nikako i nigdje ne idu zajedno. Isticanje Jugoslavije je negiranje Hrvatske.

Tko ovdje glumi da je lud? Veličanjem bilo čega, pa i NOR-a, s ogromnim počinjenim zločinima za Jugoslavije, negira se Hrvatska. Drugovi to znaju, njima Republika Hrvatska ionako ništa ne znači. Jer da je tako, ponosili bi se, a trebala bi i novinarka, slavnom borbom hrabrih hrvatskih branitelja, koji su im donijeli slobodu, ili možda oni za Hrvatsku nisu ni navijali?

Zašto su Grad Korčula i udruga antifašista Korčule preuzeli i prisvojili pravo da se baš iz grada Korčule svake godine (iako je jedna od pet općina na otoku) preko snažnog razglasa govori napisane hvalospjeve u ime svih partizana s otoka Korčule?

Iz drugih mjesta dolaze priče o ne tako slavnoj prošlosti partizana otoka Korčule. O toj tragediji partizansko – komunističkih zločina izvršenih u ratu i poraću na Korčuli najbolje svjedoči knjiga Franka Burmasa „Žrtve komunizma na Korčuli“. Knjiga je nastala kao rezultat priča svjedoka tog vremena o mržnji, ubijanju, gaženju slobode, i nevjerojatnim zločinima što su ih počinili korčulanski partizani. Burmas na jedinstven način iznosi stravična i zastrašujuća svjedočanstva, u kojima opisuje gotovo nevjerojatne činjenice da netko može s tolikom mržnjom ubijati svoje susjede, sumještane pa i rodbinu u ime ideologije.

Partizani – šumski razbojnici

Bez pomoći otočkog stanovništva, koje im je pružalo svu logističku potporu, pokazalo se da ti, u stvari šumski razbojnici, ne bi mogli ni opstati. Neshvatljivo je kako je otočko stanovništvo surađivalo i pomagalo partizane, izlagao se riziku po život, zauzvrat prisiljeno podnositi teror i represije okupatora, ali istovremeno i od „svojih“ podvrgnuto ucjenama, čistkama i likvidacijama.

Kako je partizanski način ratovanja, napad iz zasjede i brzi bijeg u šumu, neprijatelji bi se za nekoliko ubijenih neprijateljskih vojnika u pravilu, prethodno najavivši odmazdu, osvećivali nedužnom civilnom stanovništvu. Tako su recimo u Smokvici streljani višestruko više nedužnih civila, nakon što su partizani na mjestu Gradina iz zasjede ubili talijanskog karabinjera i vozača. Isto tako i u Čari, nakon što su partizani ubili nekoliko nenaoružanih talijanskih vojnika koji su se vraćali s kupanja iz Zavalatice na mjestu Zlampoju su sačekani i ubijeni , odmazda je uslijedila streljanjem više desetaka mještana Čare.

U Žrnovu su za nestalog njemačkog vojnika, kojeg su mlade “partizanke” vrbovale, spalili čitav zaseok Brdo. O čemu svjedoči i spomen ploča, podignuta od SUBNOR-a Žrnovo. Na njoj piše, da je 3. svibnja 1944. godine u hrabroj i odlučnoj borbi protiv fašizma i nacizma Brdo bilo spaljeno od njemačkog okupatora. Suvremenicima na ponos, pokoljenjima na sjećanje.

Iz ovog teksta nikom ništa nije jasno. Zašto je to toliko okrutni okupator učinio? Nisu napisali, da je nestao jedan njemački vojnik, kojeg su mlade koketne partizanske simpatizerke nagovorile da im se “ pridruži”. Je li to herojski čin, nešto čime se moramo ponositi na djedove i bake? Ne to sigurno nije. Nakon završetka rata za  „taj herojski čin“ da bi izbjegle prezir mještana, sklonjene su i nagrađene stanovima u Zagrebu.

U Pupnatu stoji ploča na kojoj piše da su troje partizana upali u zasjedu talijanskih fašista i poginuli. Međutim, istina je sve ono što ne piše na tom spomeniku. Trojica su došli po janjca, za bančenje i bakanalije s djevojkama u logoru. A kako je takvih fešta znalo biti često, mještani su se pobunili, jer oni bi janjce rado sačuvali za sebe i gladne u obitelji. Naravno među ozlojeđenima netko im je to dojavio pa su talijanski fašisti “janjičarima” postavili zasjedu. U tim se logorima događalo svašta. Maru Mehić rođ. Matulović, koja je bila liječnica – babica, ubili su u Račišću da ne oda nemoralne radnje što su ih partizani radili po korčulanskim šumama. Partizani su je naime prisiljavali da izvrši abortus nekim ženama, koje su s istaknutim partizanima ostale u drugom stanju. Da bi spasili “čast” tih žena i “poštenje“ partizana – komunista pobačaj je bio jedino rješenje, a babica da to ne bi odala je ubijena.

Blatske djevojke i žene

Blatske djevojke i žene imale su manje sreće, nisu imali babicu. U knjizi se navodi: „bili bi te dočekali u docu kad greš vanka pa bi ti više puti bi mokar sotokotul (opa. pothaljina). Ako im ne daš slagat će ti Marinu (opa. Cetiniću) da si govorila protiv njih a on ti muža onda pošalje priko Biokova u Bosnu, a od tamo ih se ni puno vratilo“. Mnogi su partizani vodili svoje sestre, djevojke, žene sa sobom da bi ih sačuvali od seksualnih napasti partizanskih sudrugova.

U uvali Dominče, ispred samog ulaza u korčulansko brodogradilište, lijevo od ulaza, bila je tada lijepa, sada oronula kamena kuća. Nju su sagradili bračni par nijemaca Arnthal, koji su pobjegli pred početak Drugog svjetskog rata pred Hitlerom kako bi suprug izbjegao mobilizaciju. Međutim da bi korčulanski partizani pokazali kako se treba obračunati s klasnim neprijateljima, ubili su oboje a da nisu bili ni za što ni krivi ni dužni.

U blizini mjesta Lumbarda je jama Bultina. Najbolje će ilustrirati fotografije u prilogu kako antifašisti Korčule „poštuju tuđe spomenike“ što obilježavaju baš njihove žrtve mučki streljane, a neke i žive bačene u tu jamu. Križ i natpis, kao i kamena klupa, oltar za misu poginulim žrtvama išarali su crvenom bojom, slovima SFSN i zvijezdom petokrakom, te tekstom „živio hrvatski antifašizam“. Pisani izvori iznose podatke od oko 700 zarobljenih nijemaca ali i vojnika NDH, koje su dopremili na Korčulu radi likvidacije.

Naime, otok Korčula ima više jama, koje su partizani – komunisti koristili da bi u njih bacali ubijene. Navesti ću samo neke bizarne zločine koje su počinili najbliži članovi rodbine ili tazbine. Frana Stankovića ustrijelio je njegov nećak. Marina Šale Ćuka partizani su povjerili na likvidaciju njegovom zetu. Anta Tonča Biliša – Figulicu ubili su u Korčuli partizani komunisti jer su sumnjali da je ispravio letak partizana „HOTE U RAT „, na ne hote u rat, nego „HOMO U RAT“. Jasno ukazujući da pravi partizani ne tjeraju narod u rat nego da idu s njim zajedno. Iako su znali da je nevin, ubili su ga, a imao je trudnu ženu.

Ubojstva partizana

Frano Skokandić – Babić bio je proglašen špijunom, jer su mu u kući pronašli malo riže. Ubio ih je partizan koji je za njih tražio jamu u Uniškoj glavi,  i nije je našao. Danima su žbunjem  pokriveni zaudarali te ih je u Kočju polio benzinom i zapalio. Nakon pijanke u pripitom stanju nekoliko partizana odluči su ubiti poduzetnika iz Žrnova. Ante Batistić – Miš radio je sa svojim bratom, bili su građevinari, vinari i maslinari. Gradili su kuće u Žrnovu, Pupnatu, po otoku Korčuli i Pelješcu, i bili uzorni prema radnicima. Grupa partizana iz Žrnova ga je odlučila ubiti a on se u bijegu popeo se na krov. Hrvajući se jedan je pripiti partizan pao s krova te poginuo, a drugi ga je partizan zaklao na krovu. U toj akciji likvidacije sudjelovalo je nekoliko partizana, jedan od njih bio je na nesreću i brat bake, predsjednice GV grada Korčule. Predug bi bio ovaj tekst kada bi se obuhvatile sve nevine žrtve koje su partizani – komunisti počinili na otoku Korčuli.

One sežu i dalje. Nabrojit ću samo sudjelovanje u „oslobođenju“ Dubrovnika.

Da dobro ste pročitali vi novinarčići portala Južno.hr (iz Dubrovnika). Upravo su korčulanski partizani poubijali brojne Dubrovčane. Pojedinačno najveće stratište i grobište otočić Daksa, postala je simbol komunističkog terora nad hrvatskim stanovništvom. Napominjem da su partizani, kao i četnici ubijali po etničkom ključu isključivo Hrvate. Kako su partizani zamišljali „oslobođenje“ Dubrovnika 18. listopada 1944. godine, postalo je jasno već sutradan, kada su na Orsuli ubili najmanje jedanaest mladića. Ni jedan nije bio stariji od dvadeset dvije ni mlađi od devetnaest godina. Od jedanaest poznatih žrtava, devetorica su Konavljani, listom braća i rođaci. Nikog se nije ni sumnjičilo za neki zločin, bilo je dovoljno da su Hrvati.

Na otočiću Daksi nekoliko dana kasnije, 25. i 26. listopada 1944. noću je smaknuto 35 uglednih intelektualaca i svećenika. Među ubijenim bio je poznati svećenik Petar Perica, (kojeg su Dubrovčani zvali padre Perica) autor je pjesama Zdravo Djevo Kraljice Hrvata i Do nebesa nek se ori.

Dubrovčani su znali tko je poubijao navedene nedužne ljude, i prema Korčulanima sve do Domovinskog rata nisu bili naklonjeni, s razlogom. Stoga je pošteni otočki narod koji nije okrvavio ruke u Dubrovniku često ispaštao, naročito u bolnici. Mnogi su otočani u lijesu zbog “nemara” vraćani kućama, kao porukom što misle o „oslobodiocima Korčulanima“. Tek u Domovinskom obrambenom ratu, kada je Korčula primila izbjeglice protjerane pred crnogorskom agresijom, pomoglo u naoružanju iz dvije korčulanske vojarne i kada smo opskrbljivali Odred naoružanih brodova gorivom, Dubrovčani su prihvatili nas, ali komunističko antifašističke zločine agresora nisu nikada ni oprostili ni zaboravili.

Osobito su hrabrim partizanima bili omiljeni za iživljavanje bespomoćni fratri, svećenici i časne sestre. Tako je na morskom žalu uz obalu poluotoka Pelješca more donijelo ubijenog fra Bernardina Sokola, koji je službovao na otočiću Badija gdje je bio samostan i partizanska bolnica. Bio je također žrtva korčulanskih partizana.

Korčulanski su partizani doslovce provodili u djela rezoluciju (prvog) krovnog tijela jugoslavenskih komunista nazvanog Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), krajem studenog 1942. navedeno je“ …“ da je van svake sumnje da će uspešan razvitak te slavne partizanske borbe biti jedan od najvažnijih uslova konačnog sloma opšteg neprijatelja i čas odmazde. Nadalje postoji dokument u prilogu kojeg je Okružni komitet Komunističke partije Hrvatske iz Dubrovnika, 13. 6. 1944. godine uputio kotarskom Komitetu KPH – Korčula.

Partizanski zločini u lipnju 1944. godine

Dragi drugovi!

Naš Rejonski Obavještajni Centar zamolio nas je da mu dostavite potpune karakteristike, sumnjivi lica sa Kotara Korčula, pa vas molimo da nam čim prije pošaljete tražene karakteristike. Potrebno je navesti sljedeće: Imena i prezimena, godina rođenja ili godina starosti, zanimanje, ime roditelja, politička pripadnost do sloma Jugoslavije i njihova kasnija politička opredjeljenost do danas, mjesto rođenja i stanovanja. Naročito je potrebit lični opis ili fotografija. Pošto ćete ovdje vidjeti da mnogi narodni neprijatelji i činci njesu uvedeni to vas molimo da vi nadopunite. Nas naročito čudi da nije već učinjeno, tj. da još nijesu poslati ovakvi tipovi iz Blata, kad ih sigurno tamo ima ne mali broj. Na priloženom dokumentu je 51 osoba klasni neprijatelja popisanih za eventualnu likvidaciju. Na kraju je:

Uz drugarski pozdrav Smrt fašizmu – sloboda narodu.

Kako su u NOR-u sudjelovale brojne jedinice, najviše iz prostora Hrvatske. Među njima najbrojniji Dalmatinci, koji su se borili na Neretvi i Sutjesci. Veliki je broj njih poginuo. Antifašisti se hvale da su upravo oni udarili temelje samostalne republike Hrvatske. Možeš mislit. Što su Dalmatinci radili na Sutjesci i Neretvi? Tamo se ne brani Hrvatska, već Jugoslavija. Unatoč najbrojnijim žrtvama u Drugom svjetskom ratu, pretrpjeli su Dalmatinci, i Hrvati. Ovi sada antifašisti što nisu tada stvorili Hrvatsku? Ne, oni su stvarali Jugoslaviju, Hrvatsku negirali, jer kada se spomene Jugoslavija, negacija je Hrvatske. A brojne Dalmatinske jedinice dobile su zadaću da „oslobode“ Zagreb. Naredba je bila da čekaju na prilazima Zagrebu. Krvoločnije će to „oslobođenje“ obaviti Četnici Draže Mihajlovića s kojima je Tito sklopio savez i abolirao ih, a priključili su se partizanima i NOR-u 14. 9. 1944. godine. Od koga su to Zagreb  „oslobodili „8. 5. 1945. godine?

Poubijali vlastiti narod, opljačkali, nacionalizirali  (ukrali) im tvornice,  oduzeli im stanove, vile i uselili se u njih, a narod i razoružanu vojsku NDH koji su se pred njima povlačili i bježali na tisuće ih je ubijeno i slovenskim šumama, i bačeno u jame oko Macelja, kao Hudu jamu i napuštene rudnike gdje su ih i žive zazidali. Na tom putu nazvanom Križni put i na Blajburškom polju pobijeno je više stotina tisuća osoba, vojnika NDH koji su se predali i položili oružje, civila, koji su se priključili koloni u vjeri da će ih na Blajburškom polju sačekati Britanci i dopustiti im deportaciju u Austriju, Titovi su ih  partizani poubijali bez suda. I sada bi gradonačelnica Korčule i njoj pridruženi antifašisti Korčule slavili što?

Okrvavljene ruke djedova i baka partizanki poput ratnih imena Škafo, Čoba ili S. Puška (kojeg li znanstvenog imena), krvlju ne samo okupatora nego i domaćih klasnih neprijatelja, kojih sinovi ili unuci vode udrugu antifašista. Pa, takozvani antifašisti su poubijali više vlastitog naroda nego li nacisti ili fašisti. Po čemu su onda antifašisti drugačiji? Prije bi antifašisti bili antikristi nego borci protiv zločina, kada su najveće zločine radili upravo oni.

Zločinci

Zločinci bi da budu zaboravljeni i njihova politika i država koja nas je napala bude ispred Hrvatske. Ne drugovi, Korčulanski branitelji su vaša suprotnost. Nisu okrvavili ruke krvlju svojih sumještana, kao vaši, nisu ubili klasne neprijatelje i uselili im se u kuće, vile po Zagrebu, ali i u Korčuli u Luci Uš kao vaši. Nisu za nikakav spomen Jugoslavije, niti bilo kakva obilježja koje podsjećaju na vas i državu iz koje su 300.000 ljudi iselilo jer su ih Tito i politika što ste je zagovarali i slavite je prognali. Isto tako Hrvatski branitelji nisu kao vi i vaši antifašisti ubijali Hrvate po svijetu. Slali neistomišljenike na Goli otok i provodili diktaturu, jednoumlje i sve što nisu bili kao oni proganjali, šikanirali, zatvarali i ubijali. Ni naše ni vaše djevojke i žene nisu bile ugrožene od nas branitelja kao što su za vrijeme partizana bile ugrožene žene i djevojke od partizana pomahnitalih sudrugova.

Mi nismo očajavali što je vaš drug  I.Račan vratio oružje TO i ostavio nas  goloruke nenaoružane. Jer je to oružje platila svaka republika bivše države, tako i Hrvatska. Udbaš B. Lončar je predložio vijeću  UN rezoluciju o zabrani uvoza oružja za obranu Hrvatske u Domovinskom ratu. Zahvaljujući onim koje su za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća vaši antifašisti – komunisti protjerali, a oni po svijetu višestruko povećali brojnost Hrvata na nekoliko milijuna  u nekoliko generacija, pomagali su da se  naoružamo i obranimo. Stoga ne prozivajte nas, čiji se djedovi i očevi ponose našim angažmanom i hrabrom borbom u u kojoj smo pobijedili okupatora. Velikosrpsku, četničko jugoslavensku ali i crnogorsku gamad s petokrakom.

Mi smo vama omogućili demokraciju i demokratsku Republiku Hrvatsku u kojoj možete slobodno bez sankcija izražavati svoja mišljenja i stavove, mi smo to omogućili vama, a ne vi nama, jer da je obratno Goli otok još bi bio u funkciji, a bojim se i brojni zatvori.

Podsjetimo se,  imali su korčulanski partizani ravno 100 dana od kapitulacije Talijana do okupacije Nijemaca, ali nisu načinili baš ništa, nikakav bunker, liniju obrane, rovove. Stoga ne hvalite se oslobođenjem, njemački su se vojnici povukli sami jer je Hitler izgubio na Ruskom  frontu i tada je rat bio gotov.

Za razliku od vas Hrvatski branitelji nisu čekali da tamo netko drugi porazi Srbe i Crnogorce, kao što su partizani čekali da im neprijatelje drugi poraze a onda im se priključe u pobjedi. Mi smo svoju pobjedu junački izvojevali. Stoga mi, i s druge strane vi i vaši istomišljenici, nemamo baš ništa zajedničko. Za nas je „Lijepa li si“….za vas je „Po šumama i gorama“…..

Zato želite provokacijama i obmanama, lažima i iskrivljavanjem povijesti postići ono što ste izgubili. Branitelji će znati čuvati krvlju natopljenu hrvatsku zemlju u to budite sigurni. Udruga antifašista Korčule, na čelu s Ivanom Boticom, često u svojim izjavama ističe kako je Korčula partizanska. Novinarka misli da Botica ne govori ništa krivo, ne iskrivljuje povijest, (očito plaćaju više. (opa. ) djedovi ovih koji danas prosvjeduju, svi su manje više bili partizani,(što uopće nije točno opa.) ali im  je petokraka pod kojom su im djedovi i bake ratovali protiv nacista, fašista i domaćih izdajnika danas mrska.

Jugopartizani

Upravo suprotno, zbog tih i takvih partizana – komunista, koji bi se htjeli zvati antifašisti, a veći su fašisti od stvarnih fašista, ne dičimo se ni petokrakom ni njihovim nedjelima i zločinima. Ivan Botica-Škafo, (unuk partizana istog nadimka) u potpunosti govori sve naopako, jer iz svih argumentiranih podataka vidljivo je da niti je Korčula partizanska niti su je Hrvatski branitelji branili od Crnogoraca da bi ostala partizanska. Niti su branitelji iz obitelji takvih Jugo partizana. Partizani se nisu ustali protiv velikosrpske, agresije, četnika, Crnogoraca i JNA, oni su stali po strani i bili promatrači u nadi da mi Hrvatski branitelji nećemo uspjeti.

Novinar(ka) bi se upustio(la) u podučavanje, da je petokraka iz 1941, osvijetlila obraz (ali okrvavila je ruke do ramena hrvatskom krvlju), i da ne doživljavamo kao okupatora, ubojice, pljačkaše, silovatelje jer to nije ta petokraka. E, ali petokraka je ista. Zato Korčulanski branitelji ne trebaju poduke iz lažne povijesti. U rat su krenuli s krunicom oko vrata i vjerom u Boga. Zato je naš pozdrav bio, Bog i Hrvati a ne partizanski Zdravo.

U želji da crnogorske okupatore prikaže kao mirotvorce a ne ubojice i agresore u Morinj na ploči piše i sljedeće: „Sjećamo se zločina počinjenih da bi se osramotilo ime i duh Crne Gore. Izražavamo žaljenje za sve patnje koje su preživjeli zatočeni. Da se više nikada ne ponovi.”

Inače, prema toj ploči u Morinju, otkrivenoj u prisutnosti u to vrijeme aktualnih crnogorskih ministara, hrvatskih lokalnih vlasti, i predstavnika dijela braniteljskih udruga, nas Crnogorci 1991. nisu ni napali jer na njoj piše: „Tokom velikosrpske agresije na Hrvatsku, ovdje je bio logor, takozvani Centar Morinj (3. 11. 1991. – 18. 8. 1992.) za zatočene hrvatske civile i branioce“.

Može na ploči pisati bilo što. Zasigurno neće pisati da je Bokokotorski zaljev, zaljev Hrvatskih svetaca, Tito dao od hrvatskog teritorija Crnoj Gori. Sigurno neće pisati da je Školski brod Jadran, kojeg nisu vratili hrvatski brod. A zloglasni zatvor MORINJ, nije takozvani već je pravi. Kao što su brodovi koji su probili pomorsku blokadu Dubrovnika odlazili na kontrolu u Zeleniku da provjere Crnogorci što nose okupiranom Dubrovniku.

Naravno uz hranu, lijekove, razne druge potrepštine i oružje se dopremalo sakriveno u brodu. Novinar(ka) nadalje navodi: “Kukao je nedavno, usred sjednice tamošnjeg parlamenta, četnički vojvoda Andrija Mandić, inače predsjednik crnogorske skupštine, kako neće moći više ljetovati na Korčuli, nakon što je njega i još neke mu kolege političare, Hrvatska proglasila nepoželjnima u svojoj zemlji.”

A podvala novinara da nam nije smetalo što četnički vojvoda Andrija Mandić ljetuje godinama na Korčuli. Kao da ljetuje kod nas? Ili je netko od branitelja znao ili ga ugostio. Pa puno je veća mogućnost da je ljetovao godinama kod ideoloških prijatelja, koji imaju privatne plaže na pomorskom dobru i još ih reklamiraju na Booking-com, kao Škafo..

Spominju novinari i crnogorskog narodnog heroja Nikolu Martinovića, koji je poginuo na Korčuli. I po njemu se zvala osnovna škola u Smokvici. I po njemu se zvao torpedni čamac JNA, koji je pucao po Splitu i Korčuli u Domovinskom ratu. Mudrog li ratnika koji je za svoj položaj odabrao  smokviško groblje i minobacačem pucao po neprijatelju. Kao da crkve, groblja nisu ucrtani i orijentiri u svim vojnim kartama.

Crnogorski agresori

Bilo bi puno mudrije isticati naše heroje iz Domovinskog rata koji su pali i položili živote od crnogorskih agresora, nego partizane iz Crne Gore. Iz svega navedenog, korčulanski se branitelji ne ponose partizanima, a niti politikom jednoumlja, u kojoj svi koji nisu bili kao oni bili klasni neprijatelji koje treba likvidirati a mnoge i jesu. Ili su pak prognani po svijetu. Osuđujemo njihove zločine nad Hrvatima.

Neka se nitko od njih ne hvali lažima da je antifašizam u preambuli Ustava RH, to nije istina. U preambuli ustava su odluke ZAVNOH-a. A to je nešto posve drugo. I temelji se na povijesnoj težnji Hrvatskog naroda za samostalnom Hrvatskom. Žrtve su likvidirane bez odluka suda, bez dokaza krivnje, bez prava na obranu, ubijane i najčešće bacane u jame. Laž je bila argument za „optužbu“, mržnja je bila dokaz za „osudu“, a zloća razlog za izvršenje kazne. U pariju se nije smjelo sumnjati, niti u njenu pravednost, partiji se bespogovorno trebalo vjerovati na riječ, ako se ne vjeruje partiji postao si narodni neprijatelj kojega bez suda može ubiti bilo tko od partizana.

Ovih rujanskih dana u Korčuli je bila promocija knjige Ante Lešaje “Zatiranje povijesne memorije”, u kojoj Lešaja piše o brojnim uništenjima spomenika iz NOR-a. Opet s ciljem da se veliča NOR i blati RH, ne spominjući koliko su ih sudionici NOR-a uništili u gradu Korčuli razbivši i unakazivši mletačke lavove, nad čime se svake godine turisti zgražavaju. A ne spominje taj antifašist križ i oltar pored jame Bultina u Lumbardi. Kako ga antifašisti „ukrašavaju“ svojim simbolima i bojom najbolje govori slika jame Bultina u prilogu.

Promocija knjige nije slučajno odabrani trenutak, naprotiv režiran je tako da bi uveličao spomenutu godišnjicu, a oblatio sve druge koji ne podupiru njegove pokušaje lažiranja i prikrivanja istine. Da bi imali opravdanja za promociju u Korčuli, baš sada se u Račišću prethodno dogodilo da je netko xy polio, ovaj put crnom bojom, spomenik NOR-a.

Antife po potrebi samo mijenjaju boje a rukopis i počinitelja je isti. (kao i svastika na Poljudu). Kada oni oskvrnjuju spomenike to nije vandalizam i ne zaslužuje osudu, ali su vrlo bučni ako se radi o spomenicima njihove ideologije. Upravo sada, kada se spremilo i organiziralo impresivno uz veliku pompu u čast NOR-a i korčulanskih partizana proslaviti okruglu 80. godišnjicu, nije li baš znakovita ta aktivnost na spomeniku u Račišću? Zato antifašisti Korčule iskrivljujući povijest navodeći: Parola je besmislena sama po sebi , a u svom dubljem sadržaju bi trebala značiti da Korčula može biti Ustaška ili Talijanska – treće nema. Ovom rečenicom pokazuju nevjerojatan prezir prema današnjoj Hrvatskoj, gotovo da ju ne priznaju, što je posebno skandalozno.

Korčula može biti samo Hrvatska, poručujemo antifama. Korčulanski branitelji poštuju da se 1991. godina otok Korčula izjasnio kome pripada. Brojni branitelji otoka su hrabro i odlučno stali u obranu Domovine Hrvatske. Znali smo tada, znamo i sada i ubuduće što nam je za činiti, i ne treba biti nikakve dvojbe da ćemo uvijek na ovakve i slične provokacije odlučno i primjereno uzvratiti. Ovu našu reakciju shvatite kao dobronamjernu u cilju da se više ne ponovi. I tko li da je izvjesio natpis, KORČULA JE HRVATSKA NE PARTIZANSKA imao je pravo. (mk)

Mile Boban