Kosta Nađ 1981.: Kao da već odavno nije poznato i znanstveno utvrđeno da je u tom zloglasnom logoru likvidirano oko sedam tisuća, a ne ‘deseci tisuća’ nevinih ljudi, djece, staraca i žena

• Dana 10. srpnja 2024. dobio sam s adrese elektroničke pošte »Webcapture [Library of Congress] [webcapture@loc.gov]« poruku američke Kongresne knjižnice iz Washingtona s ovim napisom na engleskom jeziku: »Kongresna knjižnica Sjedinjenih Država odabrala je vašu web stranicu za uključivanje u Global News Web Archive, koja je dio veće zbirke povijesno i kulturno značajnih web stranica koje su određene za očuvanje. Odabran je sljedeći URL: https://www.hrvatski-fokus.hr/. Knjižnica se nada da dijelite njezinu viziju očuvanja digitalnog sadržaja i njegovog stavljanja na raspolaganje sadašnjim i budućim generacijama istraživača. Budući da internet postaje sve važniji i utjecajniji dio naših života, vjerujemo da bi povijesni zapis bio nepotpun ako se web stranice poput vaše ne sačuvaju i ne učine dijelom toga. Također vjerujemo da je proširenje pristupa zbirkama Knjižnice jedan od najboljih načina na koji možemo povećati prilike za obrazovanje i stipendije diljem svijeta. Potrebna je vaša radnja kako biste arhivirani sadržaj s vaše web stranice učinili dostupnijim istraživačima i široj javnosti. Molimo da dopustite Knjižnici da omogući javni pristup ovom sadržaju putem javne web stranice Knjižnice ispunjavanjem obrasca dostupnog ovdje: https://loc.gov/contact/web-archiving-permission-acceptance-form/?permissionid=45370&url=https%3A%2F%2Fwww.hrvatski-fokus.hr%2F&acceptance-to-archive-web-content=false&collections =Globalne+Novosti+Web+Arhiva
• Kongresna knjižnica ili njezin agent uključit će se u prikupljanje sadržaja s vaše web stranice u redovitim intervalima tijekom vremena. Kako bismo ispravno arhivirali gore navedeni URL, možemo arhivirati druge dijelove web stranice i javni sadržaj na koji vaša stranica vodi na stranicama trećih strana kao što su platforme društvenih medija. Osim gore spomenute zbirke, arhivirani sadržaj s vaše web stranice može se u budućnosti dodati drugim relevantnim zbirkama. Ovaj bi sadržaj bio dostupan istraživačima samo u prostorijama Knjižnice ili prema posebnom dogovoru, osim ako ne date dopuštenje da sadržaj postane dostupan putem hostinga na javnoj web stranici Knjižnice, što bi bilo učinjeno najkasnije godinu dana nakon što je prikupljen. Za više informacija o procesu web arhiviranja pročitajte naša često postavljana pitanja. Potičemo vas da saznate više o Knjižničnom programu web-arhiviranja i istražite naše zbirke kako biste vidjeli primjere kako arhiviramo web stranice. Ako imate bilo kakvih pitanja, komentara ili preporuka u vezi s arhiviranjem vaše web stranice, pošaljite e-poštu Knjižničnom timu za web arhiviranje na webcapture@loc.gov.

      Hvala vam.

      Tim za web arhiviranje Kongresne knjižnice webcapture@loc.gov«.

Nakon toga pitao sam nekoliko suradnika što misle je li ovo vjerodostojno, a i sâm sam se uvjerio da se radi o vjerodostojnom zahtjevu iz Washingtona, a ne o nekom pokušaju prijevare kakvih smo svakodnevno svjedoci. Pogledao sam i na službenu stranicu Kongresne knjižnice i našao ovaj tekst: »Primarna misija Kongresne knjižnice je pružiti Kongresu i američkom narodu bogat, raznolik i trajni izvor znanja koji se može koristiti za informiranje, inspiraciju i podršku njihovim intelektualnim i kreativnim nastojanjima. Ciljevi Kongresne knjižnice uključuju:

1. Prikupljanje, organiziranje, očuvanje i pružanje pristupa velikoj zbirci materijala iz cijelog svijeta.
2. Služenje kao glavna istraživačka ustanova za Kongres SAD-a, pružajući sveobuhvatna istraživanja i analize zakonodavcima.
3. Promicanje napretka znanja i kreativnosti kroz razne programe, usluge i resurse.
4. Podrška nacionalnim knjižnicama i obrazovnim ustanovama pružanjem resursa i stručne podrške.
5. Očuvanje i omogućavanje pristupa kulturnoj i intelektualnoj baštini Sjedinjenih Američkih Država.

Kongresna knjižnica nastoji biti riznica zabilježenog znanja i središte za znanost, inovacije i kreativnost.

Fraza “Uključivanje vaše web stranice u Web arhivu Kongresne knjižnice” znači da je vaša web stranica odabrana za očuvanje i uključivanje u digitalne zbirke Kongresne knjižnice. To obično uključuje sljedeće:

1. Očuvanje: Sadržaj vaše web stranice bit će arhiviran kako bi se osiguralo njegovo očuvanje za buduće generacije. To pomaže u održavanju povijesnog zapisa interneta i njegovog sadržaja tijekom vremena.
2. Pristup: Arhivirana verzija vaše web stranice bit će dostupna istraživačima, povjesničarima i široj javnosti putem web arhiva Kongresne knjižnice. To omogućuje ljudima da vide web stranicu onakvu kakva je bila u vrijeme arhiviranja.
3. Priznanje: Uključivanje u Web arhive Kongresne knjižnice može se smatrati oblikom priznanja, što ukazuje na to da se vaša web stranica smatra vrijednom iz povijesnih, kulturnih ili informativnih razloga.

Sveukupno, ovo uključivanje znači da Kongresna knjižnica vidi vašu web stranicu kao važan resurs vrijedan očuvanja i pružanja pristupa kao dio svoje misije prikupljanja i održavanja značajnog digitalnog sadržaja«, što je značilo da je sve u redu.

Drugoga dana ispunio sam obrazac prema njihovu upitu i dobio odgovor ovoga sadržaja: »ID dopuštenja: 45370 Url: https://www.hrvatski-fokus.hr/ Zbirke: Global News Web Archive Prihvaćanje arhiviranja web sadržaja: NA Prihvaćanje za pružanje pristupa izvan mjesta: Da, dajem dopuštenje. Kontakt ime: Marijan Majstorović Email: marijan.majstorovic@inet.hr Kontakt telefon: 0000…«

Ovim dopuštenjem washingtonskoj Kongresnoj knjižnici omogućen je javni pristup arhiviranim kopijama web stranice Hrvatskoga fokusa (www.hrvatski-fokus.hr) putem loc.gov/. Veliko je to priznanje ne samo za Hrvatski fokus i njegove brojne suradnike tijekom posljednja dva desetljeća, nego i za svekoliki hrvatski medijski prostor.

Govor generala Koste Nađa

• Na 8. sjednici Saveznog odbora Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR) Jugoslavije 5. svibnja 1981. jugoslavenski umirovljeni general JNA Kosta Nađ je, govoreći o jasenovačkom logoru, između ostaloga, i ovo rekao: »Kao da već odavno nije poznato i znanstveno utvrđeno da je u tom zloglasnom logoru likvidirano oko sedam tisuća, a ne ‘deseci tisuća’ nevinih ljudi, djece, staraca i žena«. Zagrebački dnevni list Vjesnik, kojem je vlasnik bio „Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije“ (SSRNJ), odnosno „Socijalistički savez radnoga naroda Hrvatske“ (SSRNH), uredno je to prenio u broju od 6. svibnja 1981. godine. Nakon toga očito je uslijedio napad na Nađa pa je Vjesnik već u idućem broju objavio da mu se, Vjesniku, a ne K. Nađu, »potkrala štamparska pogreška«, jer da je general Nađ zapravo rekao kako je u Jasenovcu likvidirano „oko sedam stotina tisuća“ nevinih ljudi. Oni koji su bili na toj sjednici nikada nisu rekli što je ustvari Nađ rekao, jer je i tada, kao i sada u vrhu hrvatske politike na sceni poznata „hrvatska šutnja“, nego su mudro šutjeli, ćutali, mučali, čkomeli… I sada, 43 godine kasnije, pojavio se hrvatski povjesničar Vladimir Geiger koji je „zdravo za gotovo“ prihvatio Vjesnikov demant za istinu, a ne Nađovu prvotnu izjavu od 5. svibnja 1981. objavljenu u Vjesniku. Činjenica je da nitko ne će reći što je ustvari Nađ rekao: da je likvidirano „oko sedam tisuća“ ili da je – prema naknadnoj pameti SKJ – likvidirano „oko sedam stotina tisuća“ nevinih ljudi.

Kostinoj braći ni vlas nije pala

• Najprije ćemo podsjetiti tko je bio general JNA Kosta Nađ. Konstantin – Kosta Nađ (mađ. Koszta Nagy) (Petrovaradin, 13. V. 1911. – Beograd, 19. XI. 1986.), rođeni Hrvat mađarskih korijena rođen je u hrvatskom Petrovaradinu u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, a ne kako piše u raznim inačicama vikipedijâ da je rođen u „Srbiji“, „Vojvodini“… Obitelj mu je bila siromašna i brojna, pa su otac Stjepan i majka Ana s djecom tridesetih godina preselili iz Petrovaradina u Zagreb, na Črnomerec. Radio je kao časnik u kraljevskoj jugoslavenskoj vojsci. Kao komunist bio je zatvaran. Godine 1937. otišao u Španjolsku boriti se na strani komunista. Nakon poraza komunista u Španjolskoj od 1939. do 1941. bio zatvaran po Francuskoj i Njemačkoj. U Zagreb se nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske vraća u ljeto 1941. godine. Ubrzo se priključuje partizanima. Poslije okupacije Zagreba u svibnju 1945. Kosta je u glavnom hrvatskom gradu pronašao žive svu svoju braću: Jožiku i Oskara u obiteljskoj kući u Črnomercu, Fridriha u Frankopanskoj, dok je brat Karlo još bio u partizanima. Je li i Karlo Nađ ubijao Hrvate poslije rata, ne znamo. Svi živi. Nitko mrtav, a on ubija od 1937. godine, od Španjolske, pa do Hrvatske i Slovenije. O tomu je prije sedam godina – 16. ožujka 2017. – u Hrvatskom fokusu pisao Mato Dretvić (»Krvava svadba generala Koste Nađa«; https://www.hrvatski-fokus.hr/2017/03/11078/). I kreće prema zapadu gdje će kao zapovjednik zloglasne Treće armije još više ubijati Hrvate u povlačenju. Nakon pokolja Hrvata u Bleiburgu i na Križnim putovima Kosta Nađ postao je general JNA i političar KPJ/SKJ. Za svoj „rad na terenu“ dobio je najveće jugokomunističke nagrade, odlikovanja i zahvale. Desetljećima je bio jedan od glavnih pobočnika zločinca Josipa Broza Tite. Da nije znao pravo stanje stvari u jasenovačkom logoru, teško je povjerovati. To vidimo i na primjeru Ivana Krajačića Steve, koji kod otkrivanja spomenika Bogdana Bogdanovića 1965. nije htio nazočiti toj farsi protiv Hrvata, a vidimo i na primjeru Josipa Broza koji nikada nije posjetio Jasenovac. Sve zbog toga što je i nakon Drugoga svjetskoga rata jasenovački logor još godinama poslužio partizanima i jugokomunistima da u njemu zatvaraju i ubijaju preostale Hrvate. Prema jednim izvorima do 1951., a prema drugim izvorima do 1953. godine.

Je li Geiger mjera svih stvari?

• Sada prelazimo na povjesničara Vladimira Geigera, koji je kao potomak hrvatskih Nijemaca, pogrdno nazivanih „Švabe“ i(li) „Folksdojčeri“ („volkdeutscher“) 1962. rođen u Đakovu. Iznenađujuće, Geiger je i s ovakvim nasljeđem podrijetla, odjednom postao mjera stvari u povijesti Hrvata sredinom XX. stoljeća. V. Geiger je u svibnju objavio članak na mrežnoj platformi projekta CroFacta, u kojem je upozorio na netočne tvrdnje objavljene na mrežnim stranicama Spomen-područja Jasenovac o sastanku održanom 4. lipnja 1941. u Zagrebu u njemačkom poslanstvu na kojem je navodno zaključeno da se “srpsko pitanje” u NDH riješi “masovnim iseljavanjem Srba u Srbiju, masovnim ubijanjima na terenu i deportiranjem u koncentracijske logore”. Geiger je naveo da izvorno arhivsko gradivo i historiografski radovi pokazuju da su te tvrdnje neutemeljene, odnosno da se ne spominje da je na tom sastanku hrvatskih vlasti s predstavnicima Trećeg Reicha razmatrano “da se srpsko pitanje riješi masovnim iseljavanjem Srba u Srbiju, masovnim ubijanjima na terenu i deportiranjem u koncentracijske logore”, a ne spominje se ni da su nacisti vlastima NDH odobrili “već ranije poduzete mjere za konačno rješenje srpskog pitanja u NDH”. Nakon tog Geigerovog napisa dotadašnji ravnatelj Ivo Pejaković podnio je ostavku. Ovaj Geigerov napis bio je povoljan za Hrvatsku i Hrvate. Međutim, uslijedio je najnoviji Geigerov napis u kojem se dotiče već spomenute izjave generala Koste Nađa koju je Vjesnik 1981. prenio i drugi dan demantirao. »Geiger se ovaj put pozabavio širenjem dezinformacije o broju žrtava koncentracijskog logora Jasenovca«, napisao je Žarko Ivković 19. VII. 2024. u Večernjem listu (https://www.vecernji.hr/vijesti/novo-upozorenje-povjesnicara-geigera-hrvatski-borci-za-istinu-o-jasenovcu-uporno-se-pozivaju-na-navodnu-izjavu-generala-jna-1786294), što je jako opasno, jer ovim Geigerovim činom „otkrivanja tople vode“ on, ustvari – bio toga svjestan ili ne – radi u interesu velikosrpskih laži protiv Hrvatske i Hrvata. Ne tvrdim da je K. Nađ rekao da je u Jasenovcu ubijeno „sedam“ ili „sedamsto“ tisuća Srba i da je Vjesnik pogriješio, ali ne može nitko – bez dokaza – 43 godine kasnije tvrditi da je došlo do „štamparske greške“, pa ni Vladimir Geiger. Što ga je ponukalo na ovaj potez i napis u CroFactu i dalje ostaje misterij. Ne znam, pomaže li nam razjašnjenju činjenica da je on, između ostaloga, i član srbijanskoga časopisa Tokovi istorije “Instituta za noviju istoriju Srbije” iz Beograda. Ni trenutka ne treba sumnjati u njegovu spoznaju o lažnim tvrdnjama i napisima velikosrpske politike i povijesne znanosti. A i svima nama ostalima potpuno je jasno da i onaj broj žrtava jasenovačkoga logora, koji je 1981. izrekao K. Nađ, a Vjesnik vjerodostojno kao i uvijek prenio, je uvećan. Koliko, to zasad nitko za sigurnošću ne može tvrditi, pa ni mi ne ćemo nagađati.

Brojne afere Kamale Harris

• U Sjedinjenim Državama Amerike događaju se čudne stvari. Iako se govori da je u SAD-u demokracija najrazvijenija u svijetu, izgleda da je u američkim uvjetima i najranjivija. Uz to, američko društvo je sve podjeljenije na dva tabora, republikance i demokrate. Očekivano i jedino razumno povlačenje Joea Bidena iz predsjedničke utrke dovelo je do drugoga problema u toj ljevičarsko-globalističkoj stranci. Odjednom problem je postala aktualna potpredsjednica Kamala Harris, koja ima bezbroj afera i krivih poteza u – blago rečeno – njezinoj čudnoj karijeri. Na ljestvicama Demokratske stranke penjala se i pomoću izvanbračnih veza s ljudima za koje je smatrala da joj mogu pomoći. S obzirom da je nakon desetljeća bavljenja politikom dogurala do predsjedničkoga kandidata Demokratske stranke i suparnika republikanskom kandidatu Donaldu Trumpu, ispada da su joj ti skandali donijeli uspjeha.

Willie Brown: U svim poslovima koje je imala… Uvijek je bila izvanredna

• Bivši ljubavnik potpredsjednice Kamale Harris (59) iz devedesetih godina XX. stoljeća Willie Brown (90) oglasio se i traži od Joea Bidena da joj odmah prepusti dužnost predsjednice SAD-a. Ovaj bivši gradonačelnik San Francisca i zloglasni playboy na sazvanoj konferenciji za medije rekao je novinarima da predsjednik ne bi trebao samo prepustiti demokratsku nominaciju Kamali, već bi ju trebao odmah postaviti za vrhovnog zapovjednika. Još je za The San Francisco Chronicle Brown izjavio: »U svim poslovima koje je imala… Uvijek je bila izvanredna«. Već nekoliko mjeseci pristalice Demokratske stranke pokušavaju popraviti ugled Kamale Harris. U travnju je američka glumica voditeljica talk-showa Drew Barrymore pohvalila Kamalu i u emisiji rekla: »Razmišljala sam da nam sada svima treba ogroman zagrljaj u svijetu, ali u našoj zemlji trebamo vas da budete Momala zemlje«. Momala u ovom slučaju znači – maćeha! Teško je povjerovati da će mediji na brzinu uspjeti popraviti loš Kamalin ugled, koji je opterećen optužbama za licemjerje i nepoštenje. Čak su i njezini najraniji dani u politici bili okaljani skandalima. Harris je 1994. bila 29-godišnja zvijezda u usponu u okružnom tužiteljstvu okruga Alameda kada je uspostavila vezu s Brownom – tada 60-godišnjim predsjednikom državne skupštine i jednim od najmoćnijih muškaraca u Kaliforniji. Prije pet godina Willie Brown ponosno je izjavio: »Naravno, izlazio sam s Kamalom Harris. Pa što?« Ameri ionako vole show business.

Mediji samo Srbe štite

• Društvenim mrežama kola opaska da su i policija i većinski lijevi mediji objavili vijest da je „hrvatski branitelj“ izvršio pokolj u daruvarskom domu za starije osobe. Sve se zna, kako se ubojica zove, gdje je bio prije vrtića, zna se i je li bio u jaslicama nakon rođenja, ali se zato ne zna tko je piroman iz Šibenika koji je u Segetu kod Trogira podmetao požare. Ne piše je li to neki četnik ili lokalni vlaški Srbin. O njemu nema nikakvih vijesti o tomu koji je vrtić polazio prije prvoga razreda osnovne škole. Isto kao i kod Miroljuba od Vojnića, za kojega smo nakon poduljeg vremena saznali – i od Božinovićeve policije i od lijevih medija – da mu prezime započinje sa slovom K. I to je nešto. Napredak manipulacija i podilaženja onima koji su 1991. izvršili agresiju na svoju domovinu. Koju ne vole. Valjda ih zato aktualna vlast i zaštićuje i podmićuje. Na razne načine!

Uvijek budimo spremni obraniti svoju domovinu!

• U Cisti Velikoj otvoren je Spomen park Mate Vučaka Čigre, u spomen na poginulog pripadnika legendarne 3. imotske bojne, 4. gardijske brigade. Na svečanosti bio je dubrovački gradonačelnik Mato Franković jer je hrvatski branitelj Mate Vučak Čigra (Cista Velika, 1969.) poginuo 22. listopada 1992. u akciji oslobađanja dubrovačkog zaleđa u akciji „Vlaštica“, na Mrkasin brdu, i tom prilikom su zabilježene njegove posljednje riječi „Ja umirem, živila Hrvatska!“. U obraćanju na svečanosti otkrivanja spomen parka Mati Vučaki Čigri gradonačelnik Mato Franković je rekao: »Ono što moramo raditi je njegovati kulturu sjećanja. Često neki pokušavaju relativizirati Domovinski rat i naše nasljeđe iz Domovinskog rata na koje možemo i moramo biti ponosni. Ponovit ću ovdje riječi pokojnog generala Nojka Marinovića: “Našu djecu moramo učiti da pamte, ali ne i da mrze, jer pamćenje je alat, a mržnja golem teret”. I zato upravo i ovim spomenikom Mati Vučku Čigri, njegujmo kulturu poštovanja i pamćenja da znamo koliko smo teško stekli našu slobodnu i neovisnu Domovinu« i na kraju dodao: »Posebno se zahvaljujem svim postrojbama što čuvaju sjećanja na Domovinski rat. Pozivam nazočne na rečenice koje nikada ne će biti staromodne i koje će nas uvijek pozivati na ono što je ključno – da budemo spremni obraniti svoju domovinu. Te dvije rečenice su: Bog i Hrvati i Za dom spremni!« Nakon ovih riječi Mate Frankovića uslijedili su napadi na njega i na A. Plenkovića sa ciljem da ga AP smijeni i baci u ropotarnicu povijesti. Zasad je Mato preživio.

“Pošteno” sudstvo

• Šestoga prosinca prošle godine u jednom zagrebačkom restoranu Vladimir Šeks prijetio je Karolini Vidović Krišto, koja je podnijela kaznenu prijavu i navela da joj je prišao i rekao da je već »mnoge osobno ušutkao i ubio«. Na sudu je to porekao, a svjedok Josip Šarić i vlasnik restorana rekli su da nisu čuli o čemu su tužiteljica i tuženik razgovarali, pa je Općinsko kazneno državno odvjetništvu u Zagrebu presudilo da „iz prikupljenih podataka i obavijesti ne proizlazi osnovana sumnja da bi osumnjičenik počinio prijavljeno kazneno djelo“. I tako je Šeks oslobođen krivnje, a Vidović Krišto je sada vjerojatno zasigurno uvjerenija da se ne može boriti protiv vjetrenjača.

IZH služi za napad na AfD

• Njemačka je zabranila veliku islamističku vjersku udrugu, Islamski centar Hamburg (IZH), jer promiče radikalne islamističke ciljeve. “Zabranili smo IZH, koji promiče islamističko-ekstremističku, totalitarnu ideologiju u Njemačkoj”, rekla je ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser u priopćenju 24. VII. 2024. i dodala: “Ova islamistička ideologija protivi se ljudskom dostojanstvu, pravima žena, neovisnom pravosuđu i našoj demokratskoj vladi. Ova skupina i njezine podorganizacije podržavaju Hezbollah i šire agresivni antisemitizam”. Za razliku od sunitskoga IZH, šijitski muslimani u Njemačkoj i dalje mogu slobodno prakticirati svoju vjeru. Sada se postavlja pitanje, otkuda odjednom takav odnos Berlina prema sunitskim muslimanima? Glavni razlog nije rat u Gazi ili problem Irana, glavni problem je u Njemačkoj, AfD, koji je sve jači i sve opasniji na njemačkoj političkoj sceni. Zabranom IZH lijeva njemačka koalicijska vlada smatra da će lakše nadzirati rad AfD-a i pokušati institucionalnim i izvaninstitucionalnim sredstvima i metodama zabraniti rad ove stranke koja već na saveznoj razni ima više od četvrtine biračkoga tijela. Netko će se upitati, a gdje je tu demokracija? Nema je. Sve se svodi na političko preživljavanje.

Četiri faze pada nataliteta

• Natalitet u Europi je vrlo nizak. Prije pola stoljeća prosječna žena rodila je 2,5 djece. To se smanjilo na 1,6, a za održavanje populacije potreban vam je natalitet od 2,56. To znači imati dovoljno djece kako bi zamijenili položaje roditelja. To je zato što je Europa na kraju demografske tranzicije, koja se sastoji od četiri faze:
• Faza 1 (poljoprivredna faza) znači da je kvaliteta života uništena: Smrtni slučajevi su visoki i ljudi dobivaju puno djece da se bore protiv toga. Budući da ne preživi puno djece, stanovništvo malo raste ili uopće ne raste.
• Faza 2 (industrijska revolucija) dogodila se u Europi 1750. – 1900. godine. Kvaliteta života postala je bolja, znanost je postala prava stvar, gospodarstvo raste, a stopa smrtnosti niža, posebno za djecu. Kao rezultat toga, stanovništvo se značajno povećava.
• Faza 3 (moderna faza) je faza stabilizacije, u kojoj se smanjuje ne samo stopa smrtnosti, već i stopa nataliteta. U modernoj ekonomiji nije potrebno dobiti puno djece plus odgoj djece je skup.
• Faza 4 (faza nakon tranzicije) Socijalna pomoć je izuzetno visoka i ljudi su zdravi. Rast gospodarstva i razvoja je zaustavljen, a stanovništvo se smanjilo: Ljudi odlučuju žele li djecu ili ne. Ljudi imaju siguran seks kako bi spriječili da djeca i žene dobiju karijeru i nemaju vremena brinuti se o velikoj obitelji, za što je potrebno vrijeme, poteškoće i skupo je.
• Većina djece koja su stvorena dolazi iz Afrike, budući da je Afrika još uvijek u fazi 1. Zato je imigracija tako velika stvar. Arapski svijet na sjeveru Afrike i u zapadnoj Aziji je slično. Jedino je ostatak Azije gotovo isti kao i zapad; Vrlo su razvijeni.

Večernjak postade srpski bulevarski bilten

• Da je Večernji list u srbijanskom vlasništvu potvrđuje i napis s uzvratne utakmice iz Elbasana u pretkolu Lige prvaka između albanske Ignatije i prvaka BiH banjolučkoga Borca. Evo teksta u Večernjaku: »Utakmice šampiona Bosne i Hercegovine i Albanije u prvom pretkolu Lige prvaka imale su i onu stranu o kojoj se inače ne piše na sportskim stranicama medija. Banjalučki Borac i Egnatia susreli su se prije tjedan dana u Banjoj Luci kada je bilo svakakvih povika prema gostujućim igračima, a slične scene mogle su se vidjeti i danas, na uzvratu u Elbasanu. Već nakon desetak minuta utakmice talijanski sudac Fabio Maresca morao ju je prekinuti. Igrači Borca tada su samoinicijativno napustili teren zbog naredbe s njihove klupe. Inače, tada su najvatreniji navijači Egnatije počeli vikati “Ubij Srbina” i “UČK”, skandirati takozvanoj Oslobodilačkoj vojsci Kosova« (https://www.vecernji.hr/sport/albanci-napravili-kaos-na-ligi-prvaka-zbog-vulgarnih-povika-prvak-bih-otisao-s-terena-1785717). Iz ovoga se vidi da to nije pisao Hrvat, nego da su taj tekst prenijeli iz Tanjuga i samo ga malo „doterali“: »Utakmice šampiona Bosne i Hercegovine i Albanije u prvom pretkolu Lige šampiona imale su i stranu o kojoj se inače ne piše na sportskim stranicama medija. Banjalučki Borac i Egnatia sastali su se pre nedelju dana u Banjaluci, kada je bilo svakakvih povika na gostujuće igrače, a slične scene mogle su se videti i danas, na revanšu u Elbasanu. Italijanski sudija Fabio Mareska morao je da prekine utakmicu posle deset minuta. Fudbaleri Borca su potom samoinicijativno napustili teren zbog naloga sa klupe. Inače, tada su najvatrenije pristalice Egnatije počele da uzvikuju „Ubij Srbina“ i „OVK“, skandirajući takozvanoj Oslobodilačkoj vojsci Kosova.« Ovdje ne mislim na neznanje ili nepoznavanje hrvatskoga jezika poput riječi „banjalučki“, nego je puno opasnije što hrvatski medij oslobodilačku vojsku kosovskih Albanaca naziva „takozvana Oslobodilačka vojska Kosova“. To je diplomatski incident.

Marijan Majstorović