Od Ivana Protulipca do Ante Đapića

Znam da ima više Hrvata koji ne znaju točan broj Udbinih žrtava u hrvatskoj političkoj emigraciji, nego onih koji to znaju. Zato dolje priloženu listu donosim za podsjetiti sve Hrvatice i Hrvate, kako bi ih se mogli sjetiti u našim mislima.

Josip Perković je dužan točno odgovoriti koliko je Hrvata i Hrvatica dao poubijati po nalogu UDB-e.

UBIJENI HRVATSKI EMIGRANTI 1946.-1989.

UBIJENI:

• ) Dr. Ivan Protulipac 1946. u Italiji,
• ) Ilija Abramović 1948. u Austriji,
• ) Dinka Domančinović 1960. u Argentini – stara 3 godine
• ) Mate Milićević 1966. u Kanadi,
• ) Marijan Šimundić 1967. u SR Njemačkoj,
• ) Jozo Jelić 1967. u SR Njemačkoj,
• ) Mile Jelić 1967. u SR Njemačkoj,
• ) Petar Tominac 1967. u SR Njemačkoj,
• ) Vlado Murat 1967. u SR Njemačkoj,
• ) Anđelko Pernar 1967. u SR Njemačkoj,
• ) Hrvoje Ursa 1968. u SR Njemačkoj,
• ) Đuro Kokić 1968. u SR Njemačkoj,
• ) Mile Rukavina 1968. u SR Njemačkoj,
• ) Krešimir Tolj 1968. u SR Njemačkoj,
• ) Vid Maričić 1968. u SR Njemačkoj,
• ) Ante Znaor 1968. godine u Italiji,
• ) Josip Krtalić 1968. u Italiji,
• ) Nedjeljko Mrkonjić 1968. godine u Francuskoj,
• ) Pere Čović 1968. godine u Australiji,
• ) Mirko Čurić 1969. u SR Njemačkoj,
• ) Nahid Kulenović 1969. u SR Njemačkoj,
• ) Vjekoslav Luburić 1969. u Španjolskoj,
• ) Mijo Lijić 1970. u Švedskoj,
• ) Mirko Šimić 1971. u SR Njemačkoj,
• ) Ivo Bogdan 1971. u Argentini,
• ) Maksim Krstulović 1971. u Engleskoj,
• ) Drago Mihalić 1972. u SR Njemačkoj,
• ) Josip Senić 1972. u SR Njemačkoj,
• ) Dr. Branko Jelić 1972. u SR Njemačkoj,
• ) Stjepan Ševo 1972. u Italiji,
• ) Tatjana Ševo 1972. godine u Italiji,
• ) Rosemarie Bahorić 1972. u Italiji – imala 9 godina

33.) Josip Buljan-Mikulić 1973. u SR Njemačkoj,

34.) Mate Jozak 1974. u SR Njemačkoj,

35.) Ilija Vučić 1975. u SR Njemačkoj,

36.) Ivica Milošević 1975. u SR Njemačkoj,

37.) Nikola Martinović 1975. u Austriji,

38.) Matko Bradarić 1975. u Belgiji,

39.) Vinko Eljuga 1975. u Danskoj,

40.) Stipe Mikulić 1975. u Švedskoj

41.) Nikola Penava 1975. u SR Njemačkoj,

42.) Ivan Tuksor 1976. u Francuskoj,

43.) Ivan Vučić 1977. u SR Njemačkoj,

44.) Jozo Oreč 1977. u Južnoafričkoj Republici (JAR),

45.) Bruno Bušić 1978. u Francuskoj,

46.) Križan Brkić 1978. u SAD,

47.) Marijan Rudela 1979. u SAD,

48.) Zvonko Štimac 1979. u SAD

49.) Goran Šećer 1979. u Kanadi,

• ) Cvitko Cicvarić 1979. u Kanadi,

51.) Nikola Miličević 1980. u SR Njemačkoj,

52.) Mirko Desker 1980. u SR Njemačkoj,

53.) Ante Kostić 1981. u SR Njemačkoj,

54.) Mate Kolić 1981. u Francuskoj,

55.) Petar Bilandžić 1981. u SR Njemačkoj,

56.) Ivan Jurišić 1981. u SR Njemačkoj

57.) Mladen Jurišić 1981. u SR Njemačkoj,

58.) Stanko Nižić 1981. u Švicarskoj,

59.) Ivo Furlić 1981. u SR Njemačkoj,

60.) Đuro Zagajski 1983. u SR Njemačkoj,

61.) Franjo Mikulić 1983. u SR Njemačkoj,

62.) Milan Župan 1983. u SR Njemačkoj,

63.) Stjepan Đureković 1983. u SR Njemačkoj,

64.) Slavko Logarić 1984. u SR Njemačkoj,

65.) Franjo Mašić 1986. u SAD-u,

66.) Damir Đureković 1987. u Kanadi,

• ) Ante Đapić, 1989. u SR Njemačkoj.

NEUSPJELA UBOJSTVA

1.) Mate Frković 1948. u Austriji,

2.) Dr. Ante Pavelić 1957. u Argentini,

3.) Dr. Branko Jelić 1957. u SR Njemačkoj,

4.) Obitelj Deželić 1965. u SR Njemačkoj,

5.) Ante Vukić 1968. u SR Njemačkoj,

6.) Mirko Grabovac 1969. u SR Njemačkoj,

7.) Dr. Branko Jelić 1970. u SR Njemačkoj,

8.) Vlado Damjanović 1970. u SR Njemačkoj,

9.) Dr. Branko Jelić 1971. u SR Njemačkoj,

10.) Gojko Bošnjak 1972. u SR Njemačkoj,

11.) Nikola Vidović 1972. u Francuskoj,

12.) Dane Šarac 1973. u SR Njemačkoj,

13.) Gojko Bošnjak 1973. u SR Njemačkoj,

14.) Dane Šarac 1974. u Francuskoj,

15.) Stipe Bilandžić 1975. u SR Njemačkoj,

16.) Stipe Bilandžić 1977. u SR Njemačkoj,

• ) Franjo Goreta 1980. u SR Njemačkoj,

18.) Luka Kraljević 1982. u SR Njemačkoj,

19.) Luka Kraljević 1983. u SR Njemačkoj,

20.) Danica Glavaš 1986. u SAD-u,

21.) Ante Tokić 1988. u Australiji,

22.) Tomislav Naletilić 1988. u SR Njemačkoj,

23.) Nikola Štedul 1988. u Škotskoj

OTMICE

1.) Drago Jelik 1949. iz Italije,

2.) Krunoslav Draganović 1967. iz Italije,

3.) Vjenceslav Čižek 1977. iz Italije,

4.) Ivica Novaković 1987. iz SR Njemačke

NEUSPJELE OTMICE

1.) Dr. Branko Jelić 1950. iz SR Njemačke,

2.) Franjo Mikulić 1979. iz Francuske

NESTALI

1.) Zlatko Milković 1949. u Francuskoj,

2.) Zvonimir Kučar 1963. u Francuskoj,

3.) Geza Pašti 1965. u Francuskoj,

4.) Stjepan Crnogorac 1972. u Austriji.

(Danas, petak 8 studenoga 2013. godine se zna tko je i kada ubio, likvidirao mojeg rođaka Stjepana Crnogorca 3. srpnja 1972. To je bila jugoslavenska Udba. koja nije imala hrabrosti javiti ucviljenim roditeljima o sudbini njihova sina.
Počivao u miru Božjem, dragi moj rodijače Stipe Crnogorac. Tvoj rodjak Milan Boban, Gabrića.

Ovdje je riječ samo o nekim ubijenim hrvatskim emigrantima za koje se zna.

Na samom području bivše YU ima na tisuće masovnih grobnica, zločina jugoslavenskih partizana. UDBA je likvidirala tisuće i tisuće Hrvata za koje nitko nikada nije odgovarao.

“Današnje hrvatske ljevičarske vlasti” RH još nikada nisu procesuirale niti jednog jedinog udbaškog ubojicu ili njihove nalogodavce.

Stoga, danas, treba iskoristiti ovu prilika koja se nipošto ne smije propustiti. Sada kada Njemačka traži izručenje Perković, a iza njega ima još onih koji čekaju na red, a mi državotvorni Hrvati moramo dvostruko upregnuti naše snage uma i pomoći Njemačkoj da privede sudu ove zlikovce i ubojice Hrvata.

Mile Boban, Otporaš.

Moje uhićenje u Parizu

Otporaš, teško je o sebi govoriti, ali također čovjek najbolje sam sebe poznaje, pa kad je to tako, normalno bi bilo da on i o samom sebi katkada kaže po koju riječ.

Ove jedne priče. Ja sam bio devet (9) dana u pritvoru, zatvoru u Parizu, kako god tko hoće. Nisam bio upleten u slučaj, ali sam u detalje poznavao stvar. Bio sam među prvima uhićen. Za devet dana prošao sam kroz sito i rešeto. Isstražitelji se svakog sata mijenjaju te se idu odmarati. Ja sam uvijek isti, nenaspavan, umoran, gladan, žedan i sto drugih čuda. Kada se potužim na nešto, odgovor je da ovo nije neki hotel za odmaranje ili neki restaurant za uživanje. Momenti su dolazili i odlazili za najgore. To se kaže “Propjevao ”, te klupko se počima odvijati.

Mene su držali i hrabrili oni najhrabriji za koje sam znao kroz sve što su prošli. To su bili Ustaše. Držao bih se rukama za stol kao da mislim iz njega vodu cijediti, te samo mislio na one koji su prošli kroz najgore, kako bi se oni ponašali da su ovdje, na mome mjestu. Sam sebi dajem odgovor: JUNAČKI! To me je čeličilo i ništa drugo pred sobom nisam vidio doli Hrvatsku.

Tako i ovi 19 hrvatskih Junaka/Vitezova, među kojima je i moj rođak Stjepan Crnogorac, nisu osjećali niti patnje niti bolove niti muke. Sve što su osjećali bila je neograničena ljubav za Hrvatsku. Zbog takovih svačija povijest je bogata. Šteta da nemamo jedan feljton o Eugenu Kvaterniku i njegovu ustanku u Rakovici 1871. godine.

Ova dva slučaja su identična i rekao bih da je Bugojanski Ustanak –

nacionalno/povijesno gledajući – bolji za nas Hrvate zato što se je sve to zbilo ondje gdje, na veliku našu hrvatsku žalost, danas nije u sastavu Hrvatske Države. Na duži rok to se može uzeti u obzir da je to Hrvatska Zemlja.

Mile Boban