HZ Herceg-Bosna bio je odgovor na beogradske tajne srpsko-muslimanske pregovore o komadanja Bosne i Hercegovine na štetu Hrvata

I pod muslimansko-bošnjačkom okupatorskom krvavom čizmom i pod sudskim zločinima pojedinih haaških sudaca, i pod tenkovima visokih predstavnika koje su slali, a i danas ih politički šalju, hrvatski porobljeni narod, kao pokusni kunići u stvaranju čistog muslimanskog entiteta u kraljevini kraljice Katarine, trodnevnim manifestacijama obilježio je od ponedjeljka 18. studenog do srijede 20. studenog 2024. tridesettrogodišnjicu Hrvatske Zajednice Herceg Bosna. Bilo je to, a bit će zasigurno i dalje u budućnosti, zaslužno slavlje sigurnosnog političkog okvira Hrvata katolika koji ih je spasio, a i danas spašava od potpunog biološkog nestanka u fratarskoj Bosni i Hercegovini od zločinački srpsko muslimanskih pregovarača diobe beha zajednice u Beogradu.

Beogradski tajni srpsko-muslimanski pregovori komadanja Bosne i Hercegovine bez Hrvata bili su i dogovarani planovi srpsko-muslimanskih pregovarača o agresiji na Hrvate i etničko-vjersko čišćenje njihova trinaest stoljeća starog autohtonog nacionalno vjerskog identiteta na beha prostorima koje su podijelili između se. Ti zločinačko Hitlerovo Staljinovi pregovori u Beogradu diobe zemlje, bez prava sudjelovanja i žrtve tog zločina, prvi su takvi zločini okupatora poslije Drugog svjetskog rata u Europi, a možda i šire.

Velikosrpska agresija na BiH

Velikosrbi kao tadašnja 4. vojna sila u svijetu, Velikomuslimani kao dio globalnog islamskog terorističkog pokreta, u Beogradu su pokušali terorističko zločinačkim tajnim pregovorima pomaknuti granice pravoslavlja i islama duboko u Europu. Bio je to pakt islama i pravoslavlja protiv katoličanstva, preteča današnjeg rusko iranskog savezništva protiv katolika u Ukrajini. No bio je to i znak upozorenja katolicima u fratarskoj Bosni i Hercegovini da se moraju vojno republički organizirati na svom teritoriju i u tom teritorijalnom okviru suprostaviti se agresiji koja dolazi sa Istoka i Orijenta.

Dva za bosanskohercegovačke Hrvate globalna ekstrema natjerali su ih na suprotstavljanje tim, u Europi do tad nezabilježenim, ideologijama krvi i tla. Našavši se u sendviču tih divljajućih ideologija jedini način obrane bio je organiziranost unutar granica zajednice ostatka ostataka hrvatskih prostora, i što su i napravili pod dojmom strašnih slika padnutog Vukovara i Škabrnje na taj dan.

Crni i stradalnički dan 18. studeni 1991. ocrnjen velikočetničkim i velikosrpskim genocidnim zločinima u Vukovaru i Škabrnji, a kojeg su Muslimani planirali, što su dijelom i učinili, po beogradskim tajnim dogovorima sa Srbima, kopirati i u Lašvanskoj dolini i drugim hrvatskim prostorima u BiH-u,  bio je opomena hrvatskom narodu na organizaciju i utemeljenje Hrvatske Zajednice Herceg Bosna, što su i napravili.

Bio je to ustroj treće, hrvatske, nacionalne zajednice pored već postojećih, Republike Srpske i Republike Muslimanske koja se pred svjetskom zajednicom, a poglavito Europskom zbog globalnog islamskog terorizma skrivala pod bosanskohercegovačkim republičkim ogrtačem. I taj političko organizacioni potez u danu hirošimskog rušenja Vukovara i jednako tako strašnog genocida u tom heroj gradu i Škabrnji, pokazao se i potvrdio povijesno opravdanim, i sigurnosno obrambenim na vremenskoj razdjelnici hrvatskog biti ili ne biti u pradjedovskoj trinaest stoljeća staroj domovini Bosni i Hercegovini.

HZ Herceg-Bosna – temelj opstanka Hrvata

I kao što je toga dana 1991. bio razlog njenog osnutka, ovih dana mjeseca studenog 2024. je također još veći razlog memoiranja njene 33. godišnjice života u srcima i pamćenjima hrvatskog naroda. Opravdanost i osnutka Hrvatske Zajednice Herceg Bosna, kao temelja na kojem se kasnije izgradila Hrvatska Republika Herceg Bosna u sendviču Srpskog teritorija i Bošnjačkog teritorija, potvrđuje i današnje muslimansko-bošnjačko agresiranje kako na njene osnivače, branitelje, i one koji je memoriraju, tako i na samu tu hrvatsku zajednicu, kao otpor velikosrpskom ekspanzionizmu i velikomuslimanskom vjerskom centralizmu, što je zapravo najradikalniji islamizam.

Ako se zna, a zna se, da nikada u povijesti agresori i okupatori nisu priznavali bilo kakvu, i kroz bilo kakve zajednice, obranu žrtve, pa zar onda to očekivati i od muslimansko bošnjačkih invazionista iz vremena muslimanske agresije na hrvatstvo i katoličanstvo u Bosni i Hercegovini. Pa i današnja bošnjačka agresija na hrvatsko spomeniranje 33. godišnjice Hrvatske Zajednice Herceg Bosna je i agresiranje na Hrvate, i njihove žrtve muslimanske agresije čije masovne grobnice još uvijek skrivaju.

Pobjedničko slavljenički pitaju se muslimansko-bošnjački ekstremisti koji u tom vjerskom radikalizmu vide snagu, i razlog izgradnje čistog muslimanskog entiteta “Što slave čelnici HNS-a: Paratvorevina tzv. HZ-HB”, i odgovaramo im, slavimo i slavit ćemo i HZ Herceg Bosna i Hrvatsku Republiku Herceg Bosna.

S ponosom slavimo svoje junake

S ponosom i zahvalnošću slavit ćemo i naše hrvatske heroje i branitelje koji su nas branili i obranili i još uvijek brane, uz neviđene žrtve, od zapjenjenog i terorističkog muslimanskog pohoda na katoličanstvo i katolike. Nisu hrvatski branitelji iz Hrvatske Zajednice Herceg Bosna, odnosno iz Hrvatske Republike Herceg Bosna branili samo hrvatstvo i katoličanstvo od terorističko zločinačke muslimanske armije, nego su branili kao povijesni branitelji i graničari na granici svjetova, kultura, i vjera i europejstvo i kršćanstvo u cjelini.

I nije to prvi put u trinaest stoljetnoj njihovoj postojanosti na toj granici da brane i čuvaju licemjernu Staru Damu, koja se kroz neke svoje lidere u vrijeme Hrvatske Zajednice Herceg Bosna prodala za šačicu naftnih dolara iz islamskih zemalja. I danas nepravdom i pristranošću brane, politikom Haaškog tribunala i pojedinih Visokih predstavnika, dobivenu zaradu, sa kojom ih muslimani Bošnjaci ucjenjuju.

Koliko je pravedan i koliko su presude tog sramotnog Haaškog suda mjerilo nečije krivnje i žrtve, a sa njegovim presudama muslimani Bošnjaci drže taocima kršćane, napose katolike Hrvate ne priznajući njihovu organizacijsku obranu od velikosrpske i velikomuslimanske agresije u vjerskom ratu kroz HZ HB i Hrvatsku Republiku Herceg Bosna, govori i izjednačavanje izraelske obrane sa islamskim terorizmom u Izraelu.

Naime, izjednačavanje pravedne i legalne obrane Izraela od islamskog terorizma, kojeg podupire Iran u Libanonu kojeg je okupirao, poništava sve dosadašnje presude tog suda donesene vezano za beha vjerski sukob. I ne samo da te presude više ne važe i nikoga ne obvezuju na njihovo poštivanje nego je to i razlog demontiranja i gašenja te svjetske sramote koja je postala oružje u muslimanskim rukama širenja i rušenja Zapadne kršćanske civilizacije.

U cijelom svom vremenskom postojanju koje porezne obveznike Zapadne kršćanske civilizacije košta blizu 200 milijuna dolara godišnje, taj nečasni Haaški sud nije osudio ili kaznio bilo kako, gotovo, niti jednog muslimanskog zločinca i teroristu, kako u Bosni i Hercegovini tako i izvan njenih granica. Pokazao se i dokazao, pa i u ovom sramotnom izjednačavanju izraelskih žrtava i m

Time je beha muslimanima dao pravo da ne priznaju ni hrvatsku obranu, ni hrvatske žrtve, ni hrvatske institucije, ni hrvatsko pravo, ni hrvatsku slobodu i jednakost, ni hrvatsku suverenost i konstitutivnost,  Haag im je dao pravo i na cjelovitu islamsku BiH šerijatskog uređenja, pravo da ne priznaju svoje počinjene zločine i štite zločince.

A sva ta nepravda Haaškog tribunala koji je mrtvouzice zavezao 561 godišnji ratni beha problem, opravdava postojanje i HZ HB i Hrvatske Republike Herceg Bosna, i nepostojanje bilo kakve

centralizirane i islamizirane Bosne i Hercegovine, bez triju nacionalnih republika, među kojima mora imati svoje mjesto i HZ HB kao temelj na kojem je izgrađena Hrvatska Repubilka Herceg Bosna.

Stoga, kada muslimani Bošnjaci ne priznaju Hrvatima pravo na njihovu Republiku, i kada je nazivaju “paratvorinom, i “tzv” onda je to pokušaj skrivanja vlastitih zločina, i pravo Hrvatima da i muslimansku BiH kakvu je zločinima započeo graditi ratni zličinac Alija Izetbegović, kažu da je ta njihova republika uistinu u svim segmentima paratvorina i takozvana, budući da je ne priznaje niti jedan nemuslimanski narod u njoj. Pa čak ni svi muslimani Bošnjaci koji su se oduprli agresivnoj deeuropeizaciji i radikalizaciji.

Povijesni neprijatelji

Povijesni protivnici, sve od okupatorskog dolaska u hrvatsku kraljevinu kraljice Katarine, svega hrvatskog a time i protivnici Hrvatske Zajednice Herceg Bosna i onih koji joj Dan memoiraju, muslimani Bošnjaci svoj osvajački ekstremizam brane i na način da kažu kako se za osnivanje te obrambene Hrvatske Zajednice obavilo “bez pitanja drugih naroda”. Globalna muslimanska agresija u kojoj traže da i Zapadni svijet u obrani od muslimanskog terorizma mora pitati teroriste, muslimane.

A kada muslimani Bošnjaci govore da ih Hrvati katolici moraju pitati smiju li se braniti i kako, to je pokazatelj bošnjačkog osjećaja okupatora i vlasnika ne samo BiH nego i njenih kršćana. Stoga oni danas ne pitaju druge beha narode, kršćane, o islamizaciji i građanizaciji, političko režimskim prisilama koje podsjećaju na tursko vrijeme prisilne islamizacije. Stoga, ako je bilo šta danas u nekadašnjoj Bosni i Hercegovini “paratvorevina” i “takozvano” onda je to argumentima sile i ekstremizma nametana “građanska” i islamska Bosna i Hercegovina šerijata kakav muslimani u Njemačkoj traže da se uvede u tu zemlju, ili kakav terorizmom nameću Bošnjaci diljem beha prostora. Ni u tursko vrijeme kršćani nisu bili toliko poniženi i porobljeni da su morali pitati Turčina smije li se braniti. A branili su se i obranili, kao i sada u muslimanskoj, haaškoj i visokopredstavničkoj agresiji koje ne prestaju, pa i na način da nam brane spomeniranje veliki povijesnih Dana kakav je bio 18. studeni 1991. godine, Dana hrvatske obrane od biološkog nestanka pred muslimanskoj vjerskoj agresiji.

Naše spomeniranje tih povijesno velikih Dana oružje je u našim rukama sa kojim, jer smo prisiljeni kao što smo bili prisiljeni organizirati i ustrojiti svaki okvir, Zajednicu i Republiku, i dalje branimo naše pravo, slobodu, jednakost, ravnopravnost, suverenost, konstitutivnost, teritorij, identitet, jer muslimansku agresiju nastavili su voditi Bošnjaci, “Građani”, “Ostali” i sve druge nove i stare kategorije islamista. I zato, sretan ti 33. rođendan Hrvatska Zajednico Herceg Bosno!

Vinko Đotlo

Mile Boban uz ovaj opis Vinka Đotlo nadodaje ili nadopunja pismo Mile Boban Mati Boban Deseti Travnja 1990.

•        
• Austin, Texas, Deseti Travnja 1990.
  Dragi prijatelju Mate,
  Želio bih započeti ovo pismo jednom francuskom izrekom koja kaže: “Pusti ljude na miru pa će ti biti dobri prijatelji”. To bi se moglo reći za događaje koji su u poljednjih nekoliko mjeseci izbili na površinu u zemljama gdje je vladala diktatura a manjkala sloboda, neovisnost i demokracija.
  Ubrzo će moje kćeri Katrina i Iva/Drina opet doći posjetiti moje rodno selo i uručiti mojim susjedima pozdrave a Tebi ovo pismo i još nekih stvari. Možda sve neće biti u svjetlu aktualnih dogodovština, obzirom na nadnevak kada je ovo pismo pisano i dolazak mojih kćeriju koncem svibnja kod vas. Ali svakako će ostati one frapirajuće činjenice koje će za sigurno biti kvasac svim nadolazećim promjenama, a te su: politička i gospodarska sloboda; a za nacionalnu slobodu morat ćemo čekati kako će izbori proći 22 travnja, jer svi građani Hrvatske još se nisu naučili govoriti o svojoj prirodnoj domovini Hrvatskoj. A onaj tko nema slobodu govora, nema ni slobodu nacionalnog hrvatskog osjećaja. Ne bojim se reći da ćemo se morati potući sa svim onima, neću imena spominjati, koji poslije ovih nadolazećih izbora ne prihvate demokratsku volju hrvatskog naroda za Hrvatskom Državom. Ja ću njih jednostavno prozvati: Hrvatski Neprijatelji.
• Dragi prijatelju Mate da mi je netko rekao prije par godina da će se istočno-europsko-komunističke zemlje tako naglo i tako brzo i skoro bez kapi krvi osloboditi marksističko-lenjinističke doktrine – komunizma – i da će jedan Hrvat, bivši general JNA, koji je bio partizan-komunista, koji se je borio protiv hrvatske države kada je ova postojala, pokrenuti pitanje za suverenitet hrvatskog naroda u svim svojim prirodnim, povijesnim i etničkim granicama, i da će taj isti general JNA uputiti Proglas građanima Hrvatske i cijelom hrvatskom narodu – na isti dan kojeg Jugoslavija slavi kao svoj državni praznik tj. 29 novembar, (hrvatski studeni) dan kada je Jugoslavija stvorena avnojskim načelima 1943. – da građani Hrvatske i dalje slave taj dan u pozitivnom smislu kao povijesni dan kada je u srcima, mislima i ideji prestala postojati tamnica hrvatskog naroda – Jugoslavija – a obnovila se suverena, slobodna i demokratska Država Hrvatska, ja mu uopće ne bih vjerovao. Ali, eto, sve je danas moguće, pa bi moglo biti moguće, zašto ne, da bi i Tito pokrenuo građane Hrvatske za Hrvatsku Državu, da je on danas živ, iako se je on uvijek izjašnjavao kao Jugoslaven a ne ka Hrvat, iako je on jedne prigode u svom govoru javno i svima pa i svim Hrvatima rekao: da će prije rijeka Sava poteći uzbrdo nego Hrvati imati svoju Državu. Sve to dragi prijatelju Mate treba uzeti u obzir odraza vremena, jer svako vrijeme ima svoje i povijesno određenje.
• Stoljećima se je voljelo ono što se i danas voli. San o realizaciji Hrvatske Države nije nikada iščezao. Netko je više a netko manje vjerovao u taj hrvatsko-državni san. Danas kada su na pomolu nove ideje, nove snage i nove šanse, mi Hrvati to moramo iskoristiti kao što je to i Ante Pavelić iskoristio, jer u protivnom će nas naši budući naraštaji osudili kao izdajnike vlastite domovine, za koju da se nismo znali ni htjeli boriti kako se drugi bore za svoje domovine. Ugledajmo se u Litvance i druge.
• Ja sam za Hrvatsku Državu i to sam predsjedniku Hrvatske Demokratske Zajednice Dru. Franji Tuđmanu rekao 21 siječnja 1990. u Clevelandu. Rekao sam mu da mu predajem odgovornost Hrvatskog Narodnog Otpora kojemu sam ja bio više godina Pročelnik. Naglasio sam mu da samo u slobodnoj Državi Hrvatskoj se može staviti završna točka svim ratnim zbivanjima na području Nezavisne Države Hrvatske za vrijeme prošlog rata, i da samo on može opravdati zablude i grijehe hrvatskih komunista-partizana koji su u svoj idealizam više ugradili borbu za komunistički i staljinistički socijalizam, nego borbu za pravdu Hrvatske Socijalističke Države. On se je s tim složio i rekao da svi mi moramo u tom pravcu raditi. Tada smo se uz stisak dviju hrvatskih desnica rukovali i uslikali. Prilažem ti sliku.

• To je bilo na Banquettu Prve Konvencije HBZ, nedjelja 21 siječnja 1990.

  
  Dragi moj Mate, pošto se je naš Ranko u povlačenju 1945. god. borio za Hrvatsku Državu u redovima Hrvatskog Narodnog Otpora kojeg je osnovala Hrvatska Državna Vlada na Ivan Sedlu 1944. kao zalaznica HOS-a, neka nam bude zajednička zadaća u slobodnoj Hrvatskoj Državi pokrenuti HRVATSKI NARODNI OTPOR kao jednu političku hrvatsku organizaciju, kojoj će jedini cilj biti: Nacionalno Izmirenje svih građana Hrvatske, tako da sinovi bivših Ustaša i sinovi bivših partizana, pa čak i sinovi bivših četnika iz Hrvatske koji su se zabludom borili protiv svoje po rođenju domovine Hrvatske, kao i hrvatski partizani, da svi zajedno, rame uz rame, stanu u obrani svoje rodne grude Hrvatske. Kao što Anđeli čuvari čuvaju Nebo, neka tako i HNO čuva Hrvatsku Državu!
• Veseli me da je bivši zatvorenik Zvonimir Čičak obnovio Hrvatsku Seljačku Stranku. Iako sam seljak ne bih želio biti član te stranke kojoj su ugled oskvrnuli dr. dr. dr. Vladko maček, Ivan Šubašić, Juraj Krnjević i drugi, i to sve što su govorili govorili su u ime Hrvatske ali sve za veliku korist Titine Jugoslavije. Zato se je nadati da će taj hrvatski mladi političar znati staviti prave stvari na pravo mjesto, tj. opravdati koliko god se to moglo sve one koji su u najboljoj namjeri radili da nešto koriste Hrvatskoj, oni su svojim političkim radom toliko štetili Hrvatskoj a da oni toga nisu bili ni svjesni, kao što ni majka koja toliko mnogo voli svoje dijete te iz te ljubavi ujeda i grize svoje dijete po licu, gnječi ga po svojim rukama, dok jadno novorođenče dijete od bolova plače a reći ne može svojoj majki: “Draga mama ti mene voli koliko god hoćeš ali me pusti na miru, jer me tvoja ljubav boli.”
• Eto, dragi moj Mate, tako ti je isto bilo i sa Mačekom, Pavelićem i Titom. Svi su oni imali svoje ideje i uz njih svoje vlastite poglede na Hrvatsku. Svi su oni  radili u odrazu njihova vremena u kojem su živjeli i djelovali, a u isto vrijeme svi su na posebne načine i koristili i štetili Hrvatskoj. Povijest će o njima donijeti konačni sud, tko je više, tko manje a tko nimalo griješio u svome političkome radu. Dakle, u Hrvatskoj danas, na pomolu izbora, postoji jedna velika ali u svakom slučaju premostiva dvoumica: tko će na izborima pobijediti, ili Tuđman koji više ne vjeruje u Avnoj a njime se služi da sruši Jugoslaviju, kao što se je i Tito služio s HSS da sruši NDH, ili koalicija koalicija koje se natječu tko će više hrvatovati ali se boje spomenuti ime Poglavnika dra. Ante Pavelića i Josipa Broza Tito. Osobno govorim da su za mene i Pavelić i Tito mnogo učinili za Hrvatsku. Prvi je za vijeke vjekova povratio BiH u okvir Hrvatske Države a drugi Istru i neke druge primorske krajeve Hrvatskoj koji su Tajnim Londonskim ugovorom 1915. godine dati Italiji. Što su oni propustili učiniti ili u najboljoj namjeri pogriješili, na nama je da ih dopunimo i da ne ponovimo njihove pogriješke. Jer, dragi moj Mate, nema dobrih i loših pogrešaka. Pogreška je uvijek pogreška i ostaje takova zapisana. Zato se ti pazi da u svojim kalkulacijama ne napraviš neoprostve pogriješke.

• Pitao sam dr. Tuđmana: “Šta on misli o generalu Luburiću” o kojem se najcrnje priče pričaju. Gosp. Tuđman je odgovorio “da su oni obadvojica hrvatski generali” i sa tim zanijekao da je general JNA i potvrdio da se ne odriče niti ijednog Hrvata, pa niti generala Luburića. Na ovaj odgovor sva dvorana “Kardinal Alojzije Stepinac” u Cleveland-u gdje je Banquet bio se urnebesno tresla od zadovoljstva. Tada smo se uslikali i šaljem to ovu sliku po mojim kćerima Katarini i Ivi Drini.

  To je bilo na Banquettu Prve Konvencije HBZ, nedjelja 21 siječnja 1990.

  
• Rekao sam mu da mi je drago da se bez straha i bojazni osnivaju nacionalno-hrvatske političke organizacije i stranke u Hrvatskoj. Nije mi bilo drago kada mi je rekao da se mnogi istaknuti Hrvati mogu vratiti, ali da za mene ne može jamčiti, jer sam se mnogo isticao protiv Jugoslavije, a mi još nismo preuzeli vlast. Rekao sam mu da se samo u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj narod može izgrađivati. Rekao sam mu da mi je veoma drago da jedan mladi hrvatski intelektualc, Dobroslav Paraga nesmetano osniva, tj. pokreće najstariju hrvatsku političku stranku prava, koju je (1861) osnovao Dr. Ante Starčević. Iz te stranke prava je izrastao i Ustaški Pokret 1929., i nadati se je da će se pristaše te stranke zaletiti u povijesni Institut u Zagrebu i pronaći svu onu arhivu (pismohranu) koja se odnosi na Ustaški Pokret i iznijeti ono pozitivno o kojem se nije smjelo prije govoriti niti pisati. Naravno da je toga mnogo i previše negativnoga iznešeno i još više rečeno na štetu hrvatskog naroda.