Od Bleiburga, pa sve do Makedonije razasute su kosti i hrvatsko znakovljeSlika Slovenj Gradec lipanj/srpanj 1959.

                             Slika Slovenj Gradec lipanj/srpanj 1959.

                                         

Stoje s lijeva:

                             

Ante Pejić, “Lelo” Ante Kozina, Mile Boban drži desnu ruku sa dva prsta kao “rogovi” nad glavom Jerke Boban, “Kukić”.

Čuče s lijeva:

Frano Brnadić, iz sela Vrućice kod Gruda, nadimkom “Vreja”, Ivan Boban “Glavašušić i zadnji Jerko Boban, “Kukić”.

Slika koju sam stavio na naslov ovoga opisa je iz tih dana kopajući podumintu za tu školu u Slovenj Gradcu 1959. godine.

Mile Boban lijevo i Frano Brnadić, nadimkom “Vreja” desno.

Za ovu gore pjesmu uz gangu mene su pozvali u Općinu Grude ljeta Gospodnjega 1956. na saslušanje. Mislim da je bilo prezime onog koji me je saslušavao Kaputović. Najviše ga je zanimalo od koga sam ja to čuo. Ja sam mu samo govorio da se to čuvajući stado po brdima stalno pjeva. Naravno da mu nisam htio reći niti priznati da sam to čuo od Frane Boban, nadimkom Mišin.

Nedavno mi je ovo poslao jedan čelični Hrvat iz naše Drage Hrvatske kojeg grčevito muči kao i svakog poštenog Hrvata, tužna sudbina hrvatske vojske i Hrvata, počevši od Bleiburga kroz Sloveniju preko Hrvatske pa sve do Makedonije. Dobro pogledajte ovih 13 hrvatskih vojničkih znakovlja. Tada ćete se složiti sa mnogim hrvaticama i Hrvatima da ova današnja politika hrvatske države ne čini uopće ništa, kako na međunarodnom planu tako isto i na domaćem hrvatskom planu ne radi uopće ništa da se beogradske, jugoslavenske i partizanske laže protiv Hrvata i hrvatskih Oružanih Snaga NDH.

Neka se srami današnja politička elita druge Hrvatske Države sa dva (2) umjesto tri (3) inicijala, koja uopće ništa ne poduzima kako bi se danas, poslije 78 godina Bleiburg proglasio grad genocida nad Hrvatima svibnja mjeseca 1945. godine poduzela mjere kod Ujedinjenih naroda da se Bleiburg proglasi genocidom nad hrvatskim narodom.

Mile Boban