Sjećanje na dr. Andriju Ilića, koji je živio u Londonu
Višestoljetna granica na Drini
Uspomena i sjećanje na jedno putovanje s dr. Andrijom Ilić u ponedjeljak 4. siječnja 1960. Dr. Andrija Ilić (na slici) je živio u Londonu i bio je ministar pravosuđa u vladi NDH koju je u Buenos Airesu Poglavnik priredio početkom pedesetih godina. Za to vrijeme i u to vrijeme dr. Andrija Ilić je živio u Španjolskoj i bio je tajnik organizacije Hrvatski Narodni Odpor, HNO. S generalom Luburićem je vrlo usko i dobro surađivao, bili su dobri prijatelji i kada se je Maks Luburić ženio 19 studenoga 1953. godine, dr. Andrija Ilić mu je bio vjenčani kum. Prilažem sliku vjenčanja Maksa Luburić i Isabel Hernaiz.
Kada je Poglavnik umro 28. prosinca 1959. godine, dr. Andrija Ilić je bio na sprovodu. U povratku za London navratio se u Pariz. Društvo HOP-a, “Evanđelist dr. Ivan Šarić ” je u nedjelju 3. siječnja 1960. sazvalo hitnu sjednicu koja se je održala dvorani CFTC–a na Metro Cadet.
= Confédération Française des Travailleurs Chrétiens. Predsjednik društva je bio Slavko Dubravica, tajnik Tomislav Jurašinović, rizničar Mile Boban. Za vrijeme sastanka dr. Andrija Ilić je iznio izvještaj smrti Poglavnika kao i njegov sprovod. Na sjednici se je odlučilo da ja sutra u ponedjeljak 4. siječnja ja otpratim dr. Andriju Ilić do luke Pas de Calais na sjeveru Francuske odakle će dr. Ilić uzeti brod za London.
Sada nastavljam opis putovanja te uspomene i sjećanja s dr. Andrijom Ilić. Neka i ovaj opis bude dio povijesti hrvatske političke emigracije. Put od Pariza do Pas de Calais je bio skoro 5 sati. Uzeli smo prvu klasu, a put je platila naša organizacija “Eva. Dr. Ivan Šarić”. Dr. Ilić je tako zahtijeva da nama dvojici nitko ne bude smetao. Kroz to vrijeme našeg zajedničkog putovanja, tema je bio general Maks Luburić. Ja sam tada bio 20 godina i 5 mjeseci, bez ikakva iskustva i spoznaja o Maksu Luburić. Sve što sam sada čuo od dr. Andrije Ilića, čuo sam sve nepovoljno, sve negativno, sve loše a ništa dobra. Dok je dr. Ilić pričao ja sam samo slušao, izbjegavao ga direktno gledati jer je dr. Andrija Ilić imao jednu prirodno urođenu manu, mladež na licu, tako da je bio vrlo uočljiv pa sam ga izbjegavao gledati. U sebi sam mislio kako ću se javiti s jednim žučljivim pismom čim pronađem adresu Maksa Luburića. Tada je u Parizu živio i bio je član našeg društva “Eva. Dr. Ivan Šarić” pukovnik Crne legije Jozo Mamić (1909.-1975.) od Imotskog. On je imao adresu Maksa Luburića a ta adresa je bila organizacije HNO. Ja sam napisao Maksu jedno žučljive naravi pismo od 53 ili 54 pitanja. Sve što sada žalim je to da nisam kopiju pisma imao pa nisam moga ni sačuvati sadržaj tog pisma. Takva su tada vremena bila. Iako je uzelo više od godinu dana da mi je Maks odgovorio, ipak je odgovorio. Prilažem kopiju pisma.
Budući je pismo čitljivo, mišljenja sam da ga nije potrebno prepisivati, te molim cijenjene čitatelje da se potrude pročitati ovo pismo koje je staro 60 godina, 6 mjeseci i tjedan dana; jer danas je utorak 20. rujna 2022.
Dragi, poštovani i vrlo cijenjeni čitatelji ja ću ovdje prepisati sam jedan paragraf ovog pisma, a paragraf tog pisma me je otrijeznio svake mržnje prema Hrvatu i odmah sam postao pristaša i član HNO sve do dana današnjeg. Evo šta – ne moj nego naš – Maks kaže: “U svijetu vlada demokracija. Ne će Washington razgovarati sa drom Heferom, jer da ga je Poglavnik ostavio. Treba imati od naroda i demokratskih izbora mandat. Hefer nije Ustaša bio, nije ni sada, a osim toga NIJE ISTINA DA IH JE POGLAVNIK OSTAVIO. To su izmislili sami. Sada jedni druge optužuju. Nema među njima nijednog starog borca, kao što su bili Francetić, Boban, Maks, Artuković, Dumandžić i drugi. Eto, pa ti razmisli i slušaj što ti vele oni sami zadnjih dana. A kad ti srce rekne, da vjeruješ starom Maksu, onda mi se javi.”
Ovu zadnju rečenicu ja sam pomastio kako bih čitateljima dao do znanja da me je ova Maksova izreka uvjerila da je moje mjesto u redovima organizacije Hrvatski Narodni Otpor, HNO.
PoZDrav svima!