Podsjećanje na hrvatskoga emigranta Nikolu Milićevića Bebana
RAZGOVOR S NIKOLOM MILIĆEVIĆEM VODIO IVAN CEROVAC, Hrvatski List., br. 1., kolovoz 1978., https://otporas.com/razgovor-s-nikolom-milicevic-beban-razgovor-vodio-ivan-cerovac/ –
Prilažem poveznicu čiji sadržaj donosi biografiju hrvatskoga političkog emigranta Nikole Milićevića Bebana. Iz sadržaja će se mnogo saznati, a ja ću ovdje prepisati iz “Hrvatskog Lista” (god. 1., br. 1., 1978., str. 11.) razgovor kojeg je vodio Ivan Cerovac s Nikolom Miličevićem Bebanom. Prepisat ću doslovno iz prvog broja HL-a kojeg je pokrenuo Bruno Bušić, a Nikola Milićević mu je bio vrlo dobar i blizak prijatelj. To prijateljstvo Nikole Milićevića Bebana s Brunom Bušićem dokazuje i to da je Bruno odlučio imati razgovor, intervju s Nikolom baš u prvom broju novog časopisa hrvatske političke emigracije “HRVATSKI LIST”.
Mile Boban, Otporaš.
http://www.brotnjo.info/2018/01/13/38-godina-udba-ubila-brotnjaka-nikolu-milicevica-bebana/
Nikola Milićević Beban (Vionica kod Čitluka, 10. X. 1937. – Frankfurt, 13. I. 1980.) ubijen je od strane Udbinih suradnika u Njemačkoj ujutro 13. siječnja 1980. godine. Ubijen je na parkiralištu ispred svoga stana. Iza sebe je ostavio udovicu i petero djece između 4 i 12 godina starosti. Iako se znalo tko je ubio Milićevića, pravda nije zadovoljena.
RAZGOVOR S NIKOLOM MILIČEVIĆEM
- Mi smo sretni što Vas možemo pozdraviti u prostorijama našeg uredništva. Isto tako smo sretni što je ta neugodna priča o izručenju Jugoslaviji barem za vas završena. Kažite nam, jest li i jednog trenutka ozbiljno pomislili da bi moglo doći do izručenja? Kako je uopće došlo da Vašeg uhićenja?
– Kad su me 28. svibnja 1978. navečer uhitili njemački redarstvenici, nisam u početku uopće znao o čemu se radi, niti su mi oni to htjeli reći. No, sam način uhićenja, taj prepad na mene i na moju djecu, upereni automati, lisice na rukama, bjesomučna vožnja kroz grad, – sve je to ukazivalo na pogubljenost situacije. No, pravu pogibelj uočio sam tek nekoliko dana nakon uhićenja. Svaki danom je izgledalo da se moj položaj pogoršava i pribojavao sam se da ne bi došlo do izručenja “ispod žita”. Ja Vam danas ne mogu sa sigurnošću reći i opisati što sam sve osjećao i mislio tih prvih kritičnih dana. Još sam pod šokom izlaska na slobodu i sigurno će potrajati dok sredim dojmove.
(Dok ovo prepisujem padoše mi na pamet one klevete i ocrnjivanja naših hrvatskih neprijatelja koji spočitavaju da je NDH bila satelitska država Njemačke i Hitlera, jer da je Poglavnik, tj. NDH morala sve raditi po diktatu Njemačke i na osnovi tog “diktata” prozvali NDH kao nacističku tvorevinu. Ako je to tako, po ovom postupku i mnogim drugim postupcima koje su njemačke vlasti radili državotvornim Hrvatima na području Njemačke, moglo bi se Njemačku okriviti da je bila satelit komunističke Jugoslavije i Tita. Ali to nikom od Hrvata ne pada na pamet, jer bi se tada poistovjetili s našim hrvatskim neprijateljima, i tada bi bili: “…Klevetnici pusti, ptice zlokobnice…”, izabrane pjesme Augusta Harambašića. Mo. Otporaš.) Ne mogu Vam reći da je malo nedostajalo da dođe do izručenja, situacija je dakle bila ozbiljnija nego što se to možda moglo pretpostaviti.
- Kakav je bio Vaš položaj u zatvoru? Jeste li bili u kakvoj vezi sa svijetom?
– Gotovo čitavo vrijeme bio sam u strogoj izolaciji. Nisam dobivao nikakve novine, jedino sam mogao slušati radio. Na sreću mogla me je posjećivati moja obitelj, što me je smirivalo i dalo mi snagu da se dalje borim.
- Vi ste u zatvoru čitavo vrijeme očekivali odluku suda: izručenje ili sloboda? Jeste li razmišljali o onome “izručenje – da”, o mogućnosti da se iznenada nađete u rukama Udbinih istražitelja? Jeste li razmišljali kako ćete u toj situaciji postupati?
– Već dugi niz godina aktivan sam u raznim političkim hrvatskim organizacijama. Dovoljno sam dakle iskusan i znam što bi me čekalo u Jugoslaviji. Naravno da sam o tome razmišljao, pa čak se i pripremao za tu mogućnost. No, svakako na taj način da sam bio riješio radije počiniti samoubojstvo, nego živ njima pasti u ruke. Imam djecu, imam obitelj, vjerujte da nije bilo lako stvoriti takvu odluku. No, ta odluka je bila tu i ja sam sa njom živio. Imao sam čitavo vrijeme u ćeliji sakrivenu oštricu za brijanje. Nekoliko puta su mi ju otkrili, ali sam uvijek uspio nabaviti novu. Osim toga nosim naočale pa bih u krajnjoj nuždi mogao razbiti staklo te si njime prerezati žile.
- Jeste li u zatvoru uspjeli pratiti napore koji su poduzimani da bi Vas se oslobodilo iz zatvora i otelo Udbinom dohvatu?
– Putem radija bio sam dosta dobro izviješten o naporima, posebno HNV-a. To je za mene bila ogromna moralna potpora. Imao sam osjećaj da nisam sam. Da, imao sam osjećaj da su uz mene tisuće Hrvata, koji jednako misle i dišu kao i ja, koji ne žale truda da nas četvoricu izvuku iz zatvora. (Mislim da su ta četvorica Bila: Nikola Milićević, Stipe Bilandžić, Ilija Papac i Slavko Logarić. Prilažem poveznicu, peti (5) dio i zadnji dio opisa Slavka Logarića u njemačkom zatvoru: Pola života u zatvoru. Molim – ako vas zanima, potražite i ostala četiri (4) opisa, https://otporas.com/iz-zatvora-pola-zivota-u-tamnici-pise-slavko-logaric-prijatelju-stipi-hrvatski-tjednik-br-171-10-ujna-1981-st-7- Mo. Otporaš.) Bio je to ugodan osjećaj. Kada sam čuo za demonstracije u Bonnu, bio sam iznenađen, ugodno naravno. Nisam znao da je emigracija pripravna tako brzo reagirati.
- Čitali smo optužnicu protiv Vas. Čini nam se da je ta optužnica jako površna?
– To su vrlo loše motivirane izmišljotine. Pokazalo se da je UDBA krivo obaviještena o mnogim pojedinostima, ili da o nekim stvarima nema pojma. Mislim da je jugoslavenska UDBA bila uvjerena da ćemo mi biti izručeni preko noći. Da nije na vrijeme alarmirana svjetska javnost, vjerojatno bi se bilo tako i dogodilo. No sada je to blamaža za jugodiktaturu.
- U ova dva mjeseca bilo je mnogo raznih mišljenja o načinu i taktici obrane. Što nam Vi možete reći o odvjetnicima koji su sudjelovali u obrani?
– Od samog početka moji su prijatelji angažirali izvrsnog frankfurtskog odvjetnika gospodina Rosenbrocka. Kad sam doznao da je HNV angažirao za sve nas i najpoznatijeg njemačkog odvjetnika gospodina Bossija iz Münchena, mirnije sam spavao. Suradnja između ta dva odvjetnika bila je izvrsna i uspjeh je vidljiv: ja sam na slobodi. No, sada treba nastaviti bitku za Stipu Bilandžića i Iliju Papca. (Dan kasnije bio je i Papac pušten na slobodu. Otporaš.) Velika je to stvar da imamo organizaciju koja je mogla na taj način organizirati obranu, kako je to učinjeno,
- Kakvi su vaši politički planovi nakon ovih brutalnih događaja?
– Ujedinjeni Hrvati Europe, kojih sam član žele dovesti do izmirenja i stišavanja međusobnih napadaja u emigraciji. Osim toga mislim da naše djelovanje treba usmjeriti prema domovini.
- Kakvo je Vaše mišljenje o pokretanju našega novog lista?
– Mislim da je HL potreban, posebno zbog toga što u njemu aktivno sudjeluju ljudi s izvrsnim vezama s Domovinom. Vi imate moju potpunu potporu.
- Želite li na koncu poručite nešto našim čitateljima?
– Zahvaljujem braći Hrvatima na svemu što su za nas učinili.