Etimologija i uporaba riječi Poglavnik je prvi put zabilježena u rječniku iz XVI. stoljeća koji je sastavio Faust Vrančić kao hrvatski naziv za latinsku riječ princeps

Poglavnik je bila titula koju je koristio dr. Ante Pavelić, vođa Hrvatskog Ustaškog Pokreta a u  Drugom svjetskom ratu bio je Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske između 1941. i 1945. godine.

Etimologija i uporaba riječi Poglavnik je prvi put zabilježena u rječniku iz XVI. stoljeća koji je sastavio Faust Vrančić kao hrvatski naziv za latinsku riječ princeps, što uistinu znači – prvi; poglavar, knez; prestolonasljednik; carević; kraljević itd.

Poglavnik prema rječniku hrvatskoga jezika Vladimira Anića i Hrvatskom enciklopedijskom rječniku riječ dolazi od oblika pridjeva “poglavit” ili “poglavice”, što se slobodno može prevesti kao “prvi i najvažniji” ili “ugledan, plemenit, častan”. Pridjev je pak složenica hrvatskog prefiksa “po-” i praslavenske riječi “glava” (glava).
Budući da je dr. Ante Pavelić koristio tu riječ Poglavnik za vrijeme fašističkog režima u Drugomu svjetskom ratu, ta  titula koja je izvorno značila “Glava” ili “Poglavar”, ali se rijetko koristila prije 1930-ih godina nikada se danas ne koristi u izvornom značenju, jer su neprijatelji NDH taj sinonim prepisali direktno za ime Ante Pavelića i upravo zbog imena NDH je poprimila negativne konotacije nakon Drugog svjetskog rata.
Druge etimološki blisko povezane riječi koje se koriste u suvremenom hrvatskom su “Poglavica” (prevedeno kao “Poglavar”, korišteno je za identifikaciju plemenskih vođa) i “Poglavar” (prevedeno kao “Poglavar države”, ponekad korišteno za monarhe ili izabrane Poglavare.)

Politička uloga i kontekst riječi “Poglavnik”

Ante Pavelić je po prvi put počeo službeno koristiti titulu “Poglavnik”  kao za Ustaškog Pokreta u osnivačkoj povelji organizacije 1930. godine, dok je bio u emigraciji u Italiji. Organizacija (čije je ime u to vrijeme na hrvatskom značilo jednostavno “pobunjenici”, ali je također izgubilo svoje izvorno značenje u suvremenoj upotrebi), bila je organizirana kao pokret koji je oružanom borbom nastojao stvoriti Neovisnu Hrvatsku Nacionalnu Državu. To je bilo onda kada je Hrvatska bila u sastavu Kraljevine Jugoslavije.

Nakon invazije na Jugoslaviju 1941. i uspostave Nezavisne Države Hrvatske (koja se obično naziva inicijalom na hrvatskom jeziku NDH), naslov “Poglavnik” se nastavio koristiti za dr. Antu Pavelića, a smatralo se da je njegovo značenje evoluiralo u “Vrhovnog Vođu«. Titula se stoga obično uspoređuje i smatra ekvivalentno s drugim titulama etno-političkog vodstva koje su se koristile u to vrijeme, kao što je Führer (koristio ju je Adolf Hitler, a koja je sama modelirana prema tituli Duce Benita Mussolinija, a svoju titulu Tito, on je uzeo od Staljina, Mussolinija, Hitlera, pa čak i od Pavelića.) Kao rezultat toga, “Poglavnik” se ponekad prevodi kao “Fuhrer” u izvorima na engleskom jeziku.

Pravno, točna uloga nositelja titule i njezina funkcija nikada nisu bili službeno propisani u ustavu ili bilo kojem drugom zakonu donesenom za vrijeme postojanja NDH. Od svibnja 1941. do listopada 1943. NDH je formalno bila kraljevina, a njezin formalni poglavar bio je kralj Tomislav II., talijanski princ koji je postao kralj a nikada nije stupio na hrvatsko tlo, pa je dr. Ante Pavelić (a time i naslov “Poglavnik”) bio de facto predsjednik zemaljske vlade NDH. Po izlasku Italije iz Drugoga svjetskog rata u rujnu 1943. dr. Ante Pavelić je preuzeo dužnost Poglavnika, dok je Nikola Mandić službeno imenovan predsjednikom Vlade NDH. Tako se od rujna 1943. do raspada države 8. svibnja 1945. naslov može smatrati šefom države.
Bez obzira na službenu ulogu titule, dr. Ante Pavelić je za cijelo vrijeme postojanja NDH imao neograničenu ovlast donošenja uredbi i imenovanja ministara. Budući da je država prestala postojati 1945. godine, titulu nikad nije polagao niti jedan nasljednik. Nastavio se neformalno koristiti kao nadimak za Pavelića tijekom njegova poslijeratnog progonstva sve do njegove smrti u Madridu 28 prosinca 1959. i od tada je postao njegov sinonim.

Mile Boban