Poslovanje gotovinom u NDH regulirano je objavom od 3. svibnja 1941. godine ministarstva narodnog gospodarstva, odjela za obrt, industriju i trgovinu
„Glasnik Hrvatskog uljudbenog pokreta“ od broja 178 (za travanj 2024.) donosi niz članaka dr. sc. Tomislava Draguna u kojima se on kritički osvrće na članak „NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA“ (hr.wikipedia.org).
Prvi nastavak bavi se pitanjem: OTKUD PARTIZANIMA 1944. GODINE 37,5 MILIJARDI KUNA?
* * *
NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA GLEDANA OČIMA JEDNOG KIKAŠA
Dr. sc. Tomislav Dragun
MONETARNA POLITIKA
Monetarnu politiku vodila je Hrvatska državna banka. U NDH je 8. srpnja 1941. kao sredstvo plaćanja uvedena kuna, koja se dijelila na 100 banica. Zamjena dinara Kraljevine Jugoslavije za kunu obavljena je u omjeru 1:1 do 29. studenoga.[297] Zakonskom odredbom o novcu NDH, određeno je da vrijednost jedne kune odgovara vrijednosti od 17,921 mg zlata.[297] Na području NDH za naplaćivanje roba i usluga koristili su se dinari koji su preostali iz Kraljevine Jugoslavije (do 1942.), talijanske lire (do pada i kapitulacije Italije 1943.) te njemačke reichsmarke.
Monetarne vlasti NDH su 1941. godine preuzele aktivu Jugoslavenske narodne banke na svojem teritoriju te je Hrvatska državna banka razmijenila 19,5 milijarda jugoslavenskih dinara za 7,5 milijarda nove valute – kune. U konverziji su sudjelovale Njemačka i Italija, čije su vojne snage zaplijenile vrlo značajna novčana sredstva, koja je poražena Kraljevina Jugoslavija bila namijenila za uzdržavanje svoje vojske u dugotrajnijem ratu kakvoga se očekivalo. Radi udovoljavanja potrebama javne potrošnje (u 1. redu, potreba uzdržavanja njemačkih i talijanskih okupacijskih snaga te plaćanja za robu koju je Njemačka kupovala u Hrvatskoj na dug kojega će uglavnom platiti tek SFR Jugoslaviji nakon kraja rata) novčana masa je već do kraja 1941. godine povećana na 8,4 milijarda kuna, a do travnja 1943. godine novčana masa je postupno utrostručena na 23,2 milijarda kuna. Krajem 1944. godine novčana masa je iznosila 150 milijarda kuna, a u trenutku propasti NDH iznosila je 241 milijardu kuna; oko četvrtina tog novca – prema jednom njemačkom izvještaju iz 1944. godine – nalazio se u rukama partizana. Posljedice takvog rasta novčane mase, kao posljedica državnih rashoda koji su, u kontekstu ratovanja na vlastitom teritoriju i doprinošenja njemačkim ratnim rashodima, bili daleko veći od poreznih prihoda – bila je visoka inflacija, po više stotina posto godišnje.[298]
Tečaj kune u odnosu na njemačku Reichsmarku bio je na početku određen na 20 kn za 1 ℛℳ. Od jeseni 1942. za doznake iz svijeta građanima i vojnicima na službi u Wehrmachtu primjenjivan je tečaj od 40, od proljeća 1943. 60, a od jeseni 1944. 120 kn za 1 ℛℳ.[297] Kako se rat bližio kraju, NDH je zapadala u hiperinflaciju – početkom 1945. u NDH je u optjecaju bilo 150.000,000.000 kuna,[299] a svakog se mjeseca tiskalo novih 20 milijarda, od čega su se tri četvrtine trošile na uzdržavanje njemačke vojske na području NDH.[299]
Poslovanje gotovinom u NDH regulirano je objavom od 3. svibnja 1941. godine ministarstva narodnog gospodarstva, odjela za obrt, industriju i trgovinu.[300]
Donesena je temeljem § 4. zakonske odredbe o redovitom poslovanju i sprječavanju sabotaže u privrednim poduzećima. Određeno je da privredna poduzeća imaju ulagati svu poslovnu gotovinu na račun kod Poštanske štedionice u Zagrebu ili kod središnjica i podružnica novčanih zavoda: Prve hrvatske štedionice, Gradske štedionice, Bankarskog društva (Bankverein), Zanatske banke d. d., Štedionice Nezavisne Države Hrvatske, Hrvatske sveopće kreditne banke, Udružene banke, Jugobanke, Hrvatske banke, Prve hrvatske obrtne banke i Čeho-banke, Napretkove zadruge i Zadruge Hrvatskog Radiše. Za ostale novčane zavode u drugim područjima NDH najavljeno je donošenje naknadne objave. Ovako uložene gotovine bile su slobodne od svakih stega.[300]
Izvori:
297 – Promjene domaće valute u dvadesetom stoljeću, Kunalipa, hrvatski numizmatički portal
298 – Tomasevich, Jozo, “Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941-1945; okupacija i kolaboracija” (prijevod s izvornika na engleskom), Zagreb, EPH-Liber 2010., str. 783-790 (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 18. listopada 2022. Pristupljeno 6. ožujka 2023.
299 – Matković, 2002., 45.
300 – Zgodovina Slovenije – SIstory Zakoni, zakonske odredbe, naredbe i t. d. proglašene od 11. travnja do 26. svibnja 1941. Knjiga I (svezak 1. – 10.), ur. A. Mataić; Tisak i naklada St. Kugli, Zagreb; str. 159., pristupljeno 30. travnja 2019.
Moramo se zapitati:
OTKUD PARTIZANIMA 1944. GODINE 37,5 MILIJARDI KUNA?