Meksički sud osudio je Ramona Mercadera, a nijedan sud nije osudio Iliju Stanića za svirepo Luburićevo ubojstvo

Ruski prognanik i revolucionarac Leon Trocki je smrtno ranjen u meksičkom gradu Ciudad Mexicu 20. kolovoza 1940. Nije mi namjera u ovom opisu ići u detalje političkog i revolucionarnog života ovog ruskog židova i prognanika kojeg je pravo i rođeno ime bilo Lav Davidovič Bronštajn. Rođen u Ukrajini od židovskih roditelja 1879., i kao maloljetnik napustio je školu kako bi se mogao posvetiti podzemnom organiziranju “Ruskog Radničkog Saveza”, koji je kasnije postao ključna uloga u borbi za “oktobarsku revoluciju”, koja je došla na vlast 1917. Zbog svojih revolucionarnih aktivnosti, carske vlasti ga uhićuju 1898. i zatvaraju ga u Sibiru.

Preko nekih veza u zatvoru on uspijeva 1902. krivotvoriti putovnicu na ime Leon Trocki te bježi u Englesku s krivotvorenom putnicom pod imenom Leo Trotsky. Od tada pa do svoje tragične smrti i do današnjih dana u svijetu je poznat kao Leon Trocki i tako će ostati poznat u povijesti. U Londonu se je priključio boljševičkom revolucionarcu Vladimiru Iljiču Uljanovu – Lenjinu. Po revolucionarnoj dužnosti 1905. Trocki se vraća u Rusiju, ali ubrzo opet biva uhićen i zatvoren u Sibiru. Ponovno mu 1907. godine bijeg uspijeva i dolazi u Švicarsku, zatim u Pariz, Španjolsku i konačno dolazi u New York. Tu ostaje do konačne pobjede “oktobarske revolucije” 1917. godine, te se vraća u Rusiju gdje ga je Lenjin imenovao tajnikom vanjskih poslova. Na toj dužnosti Trocki se je osjećao siguran do te mjere da je već 1920 godine pomišljao naslijediti Lenjina poslije njegove smrti, jer je Lenjin nakon atentata bio teško bolestan.

Poslije Lenjinove smrti 1924, godine Josif Visarionovič Džugašvili – Staljin je postao vođa SSSR-a. Tada je postala ona poznata Staljinova “čistka”. Trocki je sve malo po malo počeo padati u nemilost, jer je počeo kritizirati Staljinove represivne metode. Staljin ga je 1925. godine skinuo s visoke dužnosti Ratnog Komesara, zatim je izbačen iz politbiroa da bi 1927. godine bio lišen svih dužnosti i izbačen iz komunističke partije. U siječnju 1928. Staljin ga je internirao u jedan koncentracijski logor u Alma Ati u Kazahstanu. Iz tog logora Trocki je uspio pobjeći preko Turske u Francusku odakle je 1936. došao u Norvešku, a potom u Meksiko gdje je dobio politički azil. U predgrađu grada Ciudad Mexica Trocki se smjestio sa svojom obitelji. Ali Staljinovi agenti nisu mirovali. Tragali su za njim i pronašli ga tu, u predgrađu Ciudada. Odmah su se požurili da pronađu starog i odanog Staljinova agenta još iz španjolskog građanskog rata Ramona Mercadera.
Ramon Mercader (1913.-1978.) je Španjolac, uz to i španjolski komunist koji se je borio u redovima međunarodnih brigada u skupini Titinih španjolskih dragovoljaca protiv Francove Falange, koja se je borila za oslobađanje Španjolske od komunističke navale. Ramon Mercader je bio KGB-ov agent i Staljinov proteže, kao što je i Ilija Stanić bio Udbin agent i Titin proteže. Tako je agent KGB-a Ramon Mercader u utorak 20. kolovoza 1940. godine po naredbi tovariša Staljina usmrtio ruskog revolucionara i teoretičara Lava Trockoga s pijukom kojeg alpinisti upotrebljavaju i njim se koriste u probijanju leda u prohodu kroz Alpe.

Ubojica Ramon Mercader je dobio 20 godina zatvora, a Staljin ga je proglasio narodnim junakom i odlikovao ga prvom grančicom Lenjinovih Zasluga Prvog reda.
Eto, neka ovo bude jedan uvod iz kojeg se sažeto mogu izvući vrline – dobre i loše – ovog ruskog revolucionarca o kojem su sve svjetske knjižnice pune pozitivne literature. Je li Trocki postao toliko svjetski popularan zato što je Rus, ili što je ruski židov, ili zato što se je suprotstavio Staljinu, ili pak zato što je uvidio da je bio na krivoj strani, tj. komunističkoj strani? To neka svaki čitatelj za sebe odgonetne. A ova dva svjetska genija, jedan Hrvat i jedan Rus, u službi svojih ideala imali su i svojih neprijatelja. Obadvojica su se različito borili ali su doživjeli sličnu smrt: Rus pijukom u glavu, Hrvat željeznom motkom i čekićem po glavi.

Moja je namjera bila je ovim opisom povezati revolucionarni rad Hrvata Maksa Luburića s revolucionarnim radom Rusa Lava Trockog. Rus Trocki se borio za krivi i lažni ideal, dok Hrvat Maks Luburić nije bio na krivoj strani kao Trocki. Hrvat Maks Luburić je bio na pravoj strani, borio se za Državu Hrvatsku protiv koje su se borili svi oni koji su nepovoljno i negativno pisali o Maksu Luburiću. I doći će vrijeme da će svjetske knjižnice biti pune i prepune pozitivne literature o Hrvatu Vjekoslavu Maksu Luburiću, generalu Drinjaninu. To vrijeme dolazi a na nama Hrvatima je dužnost da ostavimo što više materijala o vojničkom geniju Maksu Luburiću, koji je doživio sudbinu ruskog genija Lava Trockog. I jedan i drugi su, svaki na svoj način, zaslužili da ih se usporedi i smatra svjetskim genijima.

A Udbin agent i ubojica generala Maksa Luburića, Ilija Stanić, koji je 20. travnja 1969. godine ubio Maksa Luburića nije doživio sudbinu Ramona Mercadera, ubojice Lava Trockoga, da se privede pred sud pravde, pa makar taj sud i ne bio pravedan, kao što je meksički sud sudio ubojici Lava Trockog i osudio ga na 20 godina zatvora. Kada se bude o tomu pisalo, tko je više a tko manje kriv da ubojica i Udbin agent Ilija Stanić nije priveden bilo kojem sudu, u ovom slučaju španjolskom, jer se je zločin dogodio na tlu Španjolske i građanin Španjolske je ubijen, ni hrvatskom sudu pravde, ni bosanskohercegovačkom sudu pravde gdje ubojica Ilija Stanić i danas živi nesmetano i slobodno, za sigurno će bosanska država najviše tomu biti kriva, zatim Španjolska a Republika Hrvatska će biti u tomu kriva što sporazumno šuti i ništa ne poduzima u tom pravcu da se zločin osudi a izvršitelja zločina uhiti i pred sud dovede.
Slava generalu Vjekoslavu Maksu Luburiću!

Mile Boban