Život piše povijest, pa zato tu povijest treba zapisati

Maks Luburić je za mene, ponavljam, za mene, Alfa i Omega mojih pisanja. Evo zašto? Ja sam bio član HOP-a, društva “Ivan Ev. Šarić” u Parizu. Slavko Dubravica je bio predsjednik, Tomislav Jurašinović je bio tajnik a ja rizničar. Poglavnik je umro 28. prosinca 1959. Dr. Andrija Ilić je živio u Londonu i otišao na sprovod Poglavniku u Madrid. U povratku iz Madrida on se je navratio kod nas u Pariz. Predsjednik našeg društva Slavko Dubravica je sazvao jednu hitnu sjednicu za nedjelju 4. siječnja 1959. Na toj sjednici bilo nas je preko stotinjak članova a samo su četiri bila oženjena a svi ostali spremni za borbu, a glavni govornik je bio dr. Andrija Ilić.

Kada je Poglavnik 1951. godine u Buenos Airesu raspustio Ustaški Pokret i osnovao Hrvatski Oslobodilački Pokret, HOP, tada je Poglavnik stavio dr. Andriju Ilića za Ministra Unutarnjih Poslova HOP-a. Kao Ministar HOP-a dr. Andrija Ilić mu je išao na pogreb u Madrid. Te nedjelje 4. siječnja 1960. mene je naše društvo HOP-a “Dr. Ivan Šarić” izabralo da ja sutra, ponedjeljak 5. siječnja, pratim Ministra Ilića u vlaku sve do sjevera Francuske Pas de Calais odakle će dr. Andrija Ilić uzeti parobrod za London.

U ponedjeljak 5. siječnja 1960. u vlaku – Prva Klasa – od Pariza do Pas de Calaisa dr. Andrija Ilić nije prestao govoriti a sve što je govorio je bilo protiv Maksa Luburića.

Istini za volju ja sam kopajući s našim ljudima iz Bobanove Drage čuo mnogo o Maksu Luburiću, poimenice kada su se borbe vodile u Širokom Brijegu i okolici u veljači 1945. Ali ovo što sam čuo od dra. Andrije Ilića me je vrlo negativno o Maksu Luburiću iznenadilo. Kada sam se vratio kući napisao sam jedno pismo Maksu Luburiću od 53.-54. žučljiva pitanja. Otišao sak kod pukovnika Crne Legije Joze Mamića, rodom od Imotskog koji je živio nedaleko od mene na ulici Rue de Paris, Charenton, Seine, a on se je dopisivao s Maksom Luburićem. Ja sam zapitao od Joze Maksovu adresu, koju mi je Jozo Mamić dao i poslao to pismo Maksu Luburiću.

Maks je meni odgovorio poslije godinu dana ili nešto više. Prilažem kopiju tog pisma.

Pismo Maksa Luburića meni, Mile Boban 13.lll.1963.

Meni je tada bilo 22 godine i 7 mjeseci. A šta drugo reći nego da je to naša hrvatska povijest.

Ja sam mislio da će se Maks naljutiti i raspištoljiti na mene a on završava svoje pismo: “…Eto, pa ti razmisli i slušaj što ti veli oni sami ovih zadnji dana. A kad ti srce rekne, da vjeruješ starome Maksu, onda mi se javi…” Ako se dobro zagledate pri dnu pisma je ta izreka za mene koju sam ja pomastio u crno.

Dragi moji, to pismo Maksa Luburića je mene otrijeznilo. Kasnije sam saznao da je dr. Andrija Ilić bio vjenčani kum Maksu Luburiću kada se je Maks ženio 19. studenoga 1953. I, navodno, kako sam od uha do uha kasnije saznao da je taj rascjep između Maksa Luburića i njegova vjenčanog kuma dr. Andrije Ilića bio razlog taj da je Poglavnik uvijek mislio da će Maks Luburić oženiti Poglavnikovu kćer Višnju, a on oženio Španjolku Isabel Hernaiz 19. studenoga 1953. godine.

Draga moja voljena hrvatska braćo, ovo sam sve napisao i priopćio kao jednu vrlo važnu našu hrvatsku povijest za koju mnogi danas ne znaju, a mnogi su je poznavali, ali nisu danas više na životu. Možda sam ja jedni od živih koji za ovo zna.

Bog i sve najbolje želi vam hrvatski brat i prijatelj

Mile Boban