Osobno sam bio osvjedočen, da će doći do izdajstva, i prema tome bio sam među onima, koji smo od naših starijih tražili, da se napravi reda

“JA GOVORIM O HRVATSKOJ DRŽAVI”

Prva stranica novine Hrvatski Tjednik, slika prikazuje iz tih doba kako su Grude Izgledale.

Majka me je rodila kao Hrvata. To je njezina zasluga! Moja je da to Hrvatstvo dokažem. Ako u tome padnem, pao sam kao Hrvat. To je velika čast!, kaže Mile Boban u Hrvatskom Tjedniku iz Australije 7 lipnja 1988., u svom članku:

“JA GOVORIM O HRVATSKOJ DRŽAVI”. Piše Mile Boban u Hrvatskom Tjedniku iz Australije 1988…

https://otporas.com/govorim-…

Piše: general DRINJANIN, ”OBRANA”, br. 24 ., 1965. godine

To je bio jedan novi događaj, ali se je kasnije ponovio više puta. Dok smo jedni krampali po danu, da možemo živjeti, čuvali straže, da možemo preživjeti, učili se teoretski i praktički u baratanju oružja, vršili konspirativne akcije, da možemo Hrvatsku osloboditi – dotle je naša “Republika” činila sve suprotno. Njima je ljeti bilo prevruće, a zimi prehladno, po danu su bili bolesni, a po noći se bojali ići na stražu, jer da su četnici u blizini.

Valjda najdrastičnija je razlika bila, kada smo nakon naporna rada i još napornije noćne vježbe – veselo umarširali na Janka Pusztu s pjesmom “Za čast i slobodu” – a našli našu “Republiku”, skoro u cijelosti, kako piju vino “noha” (“direktor”), i pjevaju “Za dom i slobodu, a ne za gospodu…” (ovdje se mora nadodati kako su ovi nadodali na originalnu pjesmu:” a ne za gospodu”, moja opaska.)

Pitali smo se: koja je to gospoda? Nas Ustaša bilo je svega i svačega, pa se je jedva moglo nas dijeliti po nekakvim socijalnim skalama. Vođe su s jedne i s druge strane , manje ili više, bili svi advokati. Pitali smo se: po čemu je seljački i radnički sin dr. Ante Pavelić “gospodin”, a po čemu je “seljak”, recimo, advokat dr. V. Maček ili dr. Z. Šol, te mnogi drugi, koji možda sela ni vidjeli nisu, osim u izbornoj kampanji. To je bilo normalno rezoniranje ne sam nas najmlađih, nego i svih drugih.

Stvar nije ostala pri tome. Ovi redci nisu ni neka moja biografija, ni povijest Janka Puszte, nego samo par riječi prigodom smrti dra. V. Mačeka, kojima opisujem moje uspomene i mišljenje onoga doba, (ovdje general Drinjanin govori o svojim uspomenama i mišljenju onoga doba, dakle doba iz 1933-34 godine, a danas mnogi Hrvati to gledaju i osudjuju iz današnjega doba, doba kada se je sve naopačke izvrnulo od onoga doba, moja opaska. Otporaš.) pa zato i iznosim samo neke stvari.

Osobno sam bio osvjedočen, da će doći do izdajstva, i prema tome bio sam među onima, koji smo od naših starijih tražili, da se napravi reda, da se uvede potpuna ustaška pravda, te da eventualno eliminira sve ono, što je dijelilo Jankapustaše. Ali u isto vrijeme, prema dolje, tražili smo stegu, vjernost idealima i kontinuitet borbe. A kada nismo našli dostatno razumijevanja ni kod naših starješina ni kod sudrugova, onda smo se, kao pravi revolucionarci, odlučili poduzeti mjere, i onda smo proveli ono, što se u modernoj terminologiji zove “čistka”, i prema dolje i prema gore.

Tako je nestalo i “gospode” i “Republike”.

Vladimir “Vladko” Maček was a Croatian politician in the Kingdom of Yugoslavia and as a leader of the Croatian Peasant Party following the 1928 assassination of Stjepan Radić, was a leading Croatian political figure… take Oath to Yugoslav royal government.

• Born: July 20, 1879, Kupinec
• Died: May 15, 1964, Washington, D.C.

Ali Štef Petrović je znao za mnoge veze, kao što je znala i Jelka Pogorelec. (Jelka Pogorelec je bila Gustava Perečec djevojka, ljubavnica ili zaručnica, nije više važno, koja je bila u službi Beograda i sve izdavala. Gustav Perečec je bio jedan od prvih koji su osnovali Janka Pustu 1930. godine. Spreman sam vjerovati da Gustav Perečec nije znao da je Jelka bila doušnik i špijun. Ali Gustav Perečec je bio zakleti Ustaša, to je on znao, i kao takav spadao je pod pravila stegovnih Ustaških Načela, moja opaska. Otporaš.) Oni su izdali ne samo Jankapustaše, već su izdali sve, što su znali. Tako je pala jaka ustaška organizacija u Podravini, a preko nje dijelom i u Slavoniji, i u Zagrebu. Stradala je jedna čitava obavještajna i dojavna veza, bili smo kompromitirani pred svijetom i stvar je imala pred samim mađarskim vlastima velike neugodnosti.

Tako je naša “Republika” u borbi za “ne – gospodu” poslužila Beogradu i velikosrbskoj misli. Posebno je tragičan slučaj mladog borca Andrije Gredičeka. On je izvršio nekoliko ustaških zadataka, bio apsolutno povjerljiv, jako bistar i neograničeno hrabar. Dapače, skupa sa kasnijim stožernikom, mladim seljakom Pizetom, pripadao je grupi “bombari”. Karakteristika te grupe “bombari” bila je, da smo nas trojica t.j. Grediček, Pizeta i ja bili svi mladi, velike glave, maleni i dobro razvijeni. Iz osobnog prijateljstva nastala je jedna akciona grupa, i Grediček je, kao jedan od glavnih iz grupe, vjerno sprovodio ne samo zadatke protiv Beograda i hrvatskih izdajnika, (uvijek smo ih imali, pa čak i danas, nažalost!, moja opaska.) nego i protiv same “Republike”, u kojoj je sjedio i bivši njegov politički šef iz Hrvatske, Cvok. On je bio otpušten, i nije bio ono (izdajnik, moja opaska.) što su bili Petrović i Jelka. Ali otrov je već bio u njegovoj krvi, on nije imao snage ni da iznevjeri svoju ustašku prisegu, a ni da djeluje protiv onih, koji su mu bili sudrugovi u borbenoj skupini u Hrvatskoj, i koji su izdali otvorenu parolu – da treba uteći sa Janka Puszte, pobjeći u šumu u Hrvatskoj, a onda iz šume i preko stranačkog vodstva H.S.S-e moliti od Beograda AMNESTIJU! Eto, na što je spala nekada djelatna i revolucionarna grupa haesesovaca, koji su bili prišli u ustaški pokret.

U međuvremenu, naravno, saznali smo istinu. Ta je grupa dobivala upute i ponešto novaca od organizacije H.S.S.-e iz Kanade, i to, ako se ne varam, iz Winnipega.

Nisam u stanju pisati o onom, što se dogodilo unutar H.S.S.-e, ali mi smo tada na Jankapusti znali ono, što su nam govorili pukovnik Perčević i drugi, koji su dolazili iz Beča. Posebno je puk. Perčević uvijek ponavljao, da bi dr. Juraj Krnjević bio sklon suradnji sa Ustašama, te da je do te suradnje i došlo. Posljedica toga je bila, da su i ugroženi haesesovci, koji su počinili borbena djela, došli na Janka Pusztu.

Ali, uvijek taj prokleti “ali”: ni na našoj strani nije sve bilo kako je trebalo biti, i bilo je zadrtih “frankovaca”, koji nisu htjeli čuti o ljudima iz H.S.S.-e. S druge strane kako smo to vidjeli za vrijeme rata i kako to vidimo danas (1965. godine, moja opaska.) – Hrvatska Seljačka Stranka je imala i svoje lijepo (izvorno general je napisao “i svoje lijepo”, a po shvaćanju opisa trebalo bi biti i “svoje lijevo krilo”, moja opaska. Otporaš.) krilo i u njemu čiste članove komunističke partije, kao što su bili Gaži, Miškina i mnogi drugi, za koje se je već ustanovilo iz samih komunističkih izvora, da su bili redoviti članovi crvene partije. Mi smo za njih, već tada, bili fašisti, (Ovdje posebno treba naglasiti da se i dandanas ta riječ “fašista” nabaciva na čestite Hrvate(ice) bez ikakove podloge, te treba vrlo dobro podvući da ta riječ “fašista” je lansirana od strane našeg neprijatelja prije rata, a za vrijeme rata ju preuzeli politički komesari NOB, a poslije rata KPJ ju preko JNA, škola, poduzeća, mitinga, seoskih organizacija, filmova, novinstva i svih javnih priopćavanja, a dans preko vlade predsjednika Mesića i kompanije, ju sustavno šire, moja opaska.) imperijalisti, nacisti, crno-žuti, klerikalci itd. Ne će biti teško pogoditi, da se je i komunistička partija uvukla kroz te lijeve, srednje i desne kanale H.S.S.-a – do Janka Puste, pa je na kraju bio uhićen u blizini Janka Puszte, u Murakeresztur, jedan Mađar obućar, šef onoga okruga komunističke partije, a na Janka Pusti bio je uhićen stvarni intrigant i gospodar “Republike”, jedan metalurgijski radnik iz Broda, katolik i Hrvat, koji je imao svoje ustaško ime “Avan”, dok se je njegovo pravo ime kasnije ustanovilo i kojega se ovoga časa ne sjećam.

Čast te “Republike” oprao je “bumbar” Grediček. U krizi uvjerenja i savjest, on je tražio da bude otpušten sa Janka Puszte. Ja sam osobno svojim životom jamčio, da on nikada neće izdati Jankapustu, ni drugove, ni našu Hrvatsku. Položio je svoje oružje i otišao sa Janka Puste pognute glave i sa suzama u očima. Međutim, nitko od nas nije mogao predvidjeti tragediju, koja će se odigrati s tim mladim, borbenim i zdravim seljačkim sinom iz puntarskog Zagorja. Nije mogao nas sliediti u borbi protiv onih, koji su mu bili drugovi nekada, a nije mogao ni s njima (onima koji su bojkotirali Janka Pusztu, moja opaska) prignuti šiju i tražiti od Beograda amnestiju. Izabrao je treći put. Pošao je preko Rumunjske, u pravcu Rusije. Bio je uhićen i predan Beogradu. Sud za zaštitu države u Beogradu osudio ga je na smrt radi izvršenih borbenih ustaških djela. Nu zna se sigurno od onih, koji su s njim bili u zatvoru, da je neposredno prije vješanja, i kao zadnji svoj pozdrav svijetu, koji on nije razumio, ili koji njega nije razumio, oprostio se uz neustrašivi poklik: Živila Hrvatska Država!

(Eto, kako se voli, ljubi i gine za Hrvatsku. Da je ove opise dati Djordju Ličini ili Mati Rajkoviću i drugim Udbaškim i VUS-ovim novinarima, vidjeli bi kako bi oni to nakitili kao božićno drvce, borić protiv Hrvata i Hrvatske. Mnogi se još uvijek ne mogu otresti njihovih piskaranja i u svojim brbljanjima prenose njihove laži. Mo. Otporaš.)

Broj otvaranja uratka – Prvih 24h: 1457

colonia.tino 22. 5. 2009. 00:20 h
citat:
“… Majka me je rodila kao Hrvata. To je njezina zasluga! Moja je da to Hrvatstvo dokažem. Ako u tome padnem, pao sam kao Hrvat. To je velika čast!…”

Jedna je od najljepših ikada izrečenih rečenica, u stvarnosti bi morala biti istinita, nažalost mnogi su danas izigrali i poantu iz ove rečenice ali i ideale borbe za hrvatsku slobodu.

Domobran 22. 5. 2009. 01:55 h

colonia.tino. Hvala na lijepim riječima. Tu izreku je rekao gospodin Mile Boban u “Hrvatskom Tjedniku” iz Australije 7. lipnja 1988. god., u članku:  ”Ja govorim o Hrvatskoj Državi”. Taj članak je tako dobro i vizionarski napisan da bi mogao uvijek biti aktualan. Često se koristim tim izvorima kada se radi o Hrvatstvu. Pozdrav. Otporaš.

Gracena13 22.05.2009 02:17

Kolega Otporaš mnogo sam od Vas spoznala i saznala. Ja Vam se divim! Čim kući dospijem trčim na računala da vidim ima li što od Otporaša; i uvijek nešto nađem što nisam prije znala. Vi ste izvor za nas mlade u Hrvatskoj. Živijeli!

LP iz naše Lijepe…

(Nastavak slijedi)

Mile Boban