Članovi Franjevačke provincije Svetog Križa – Bosne Srebrene i dalje se zalažu za unitarno uređenje Bosne i Hercegovine

 

• Članovi Franjevačke provincije Svetoga Križa – Bosne Srebrene okupljeni na Kapitulu u Sarajevu, održanom od 28. travnja do 2. svibnja, uputili su izjavu za javnost, koja je dostupna na mrežnoj stranici bosnasrebrena.ba. Proanalizirajmo ju, budući su franjevci Bosne Srebrene živjeli i preživjeli duga stoljeća turske, austrijske i velikosrpske vladavine nad katolicima i Hrvatima u Bosni i u Hercegovini. Najprije ću reći da se franjevci Franjevačke provincije Svetoga Križa – Bosne Srebrene nisu oglašavali četiri puta kada su muslimani-Bošnjaci četiri puta preglasavali Hrvate i birali svoga Sejdu Bajramovića za člana Predsjedništva BiH, nego su šutjeli. A sada su se oglasili u javnosti pozivom svima u BiH i svijetu jer su ih na to primorali već spomenuti od 1993. „muslimani-Bošnjaci“, koji se boje za uništenje i kraj unitarnoga uređenja Federacije BiH u kojoj su i prema nepravednom Daytonskom sporazumu iz 1995. Hrvati bili ravnopravni s tadašnjim i sadašnjim muslimanima. Ovako započinju ovi izdajnici hrvatskoga naroda i katoličke vjeroispovijesti u BiH: „Bosna i Hercegovina, naša domovina“, što znači da su za unitarnu BiH u kojoj i nad katolicima i nad Hrvatima u BiH vladaju samo i jedino „muslimani-Bošnjaci“. Druga njihova unitaristička sintagma „povratak temeljnim ljudskim vrijednostima koje su nam svima zajedničke“ je na istim temeljima i s istim unitarističkim ciljem. Isto misle ovi ujaci-daidže i kada kažu: „U vremenu kada se širi kultura sebičnosti, nasilja i relativizacije istine, želimo biti svjedoci evanđeoske nade“. Baš njih briga za „evanđeosku nadu“, „kulturu sebičnosti“ ili „relativizaciju istine“, oni žele dobivati novac od muslimana-Bošnjaka i plandovati u Bistriku.

“Bratstvo i jedinstvo”

• Posebno odzvanja njihova podvala kada kažu: „Mi franjevci, prisutni u Bosni i Hercegovini više od 730 godina, bit ćemo i dalje u službi svakog čovjeka u duhu bratstva i evanđeoske blizine“! Jer kada franjevci Bosne Srebrene kažu „u duhu bratstva i evanđeoske blizine“, to znači „u duhu“ velikosrpskoga (jugoslavenskoga) „bratstva i jedinstva“! A to se potvrđuje i na jezičnom planu kada kažu „na državne, entitetske, kantonalne i općinske institucije“, jer ne koriste hrvatski jezik i riječ „županijske“ umjesto „kantonalne“, nego podilaze poturčenim muslimanima-Bošnjacima. Posebno mi je zasmetala njihova konstrukcija da oni, franjevci, žele „i dalje biti znak nade i vjere te djelovati u duhu Evanđelja, gradeći mostove dijaloga, pomirenja, dobrote i ljubavi među ljudima različitih vjera i naroda“, što nije samo globalizacija koju je nasilno provodio Argentinac Jorge Mario Bertoglio, nego je to najobičnije podržavanje muslimansko-bošnjačkoga unitarizma na štetu i katolika i Hrvata. A, da, na kraju ono najvažnije, što ih je ponukalo na ovaj poziv, koji oni nazivaju „apel“, a to je nedavna iznenađujuća izjava bivšega kosovca Dragana Čovića da BiH ne će i ne može funkcionirati bez uvedbe federalnoga uređenja triju konstitutivnih naroda, Hrvata, Srba i muslimana-Bošnjaka!

Muslimansko prekrajanje povijesti

• U isto vrijeme dok članovi Franjevačke provincije Svetoga Križa – Bosne Srebrene zazivaju bratstvo i jedinstvo između militantnih i unitarnih muslimana-Bošnjaka i Hrvata katolika, bošnjački književnik i novinar Muhamed Mahmutović kroji ne tako davnu povijest i negira da su Hrvati iz BiH i Hrvatske spasili i oslobodili pripadnike njegova naroda ma kako se i kada nazivali (senzorbih.com/znate-li-da-je-zastava-na-kninskoj-tvrdjavi-podignuta-je-rukom-bosnjaka/?fbclid=). Ne samo da kroji povijest, Mahmutović bezobzirno laže da su njegovi sunarodnjaci oslobodili Knin u Oluji 1995., te da su u isto vrijeme oslobodili i Kordun. Mahmutović kaže da je »pogrešno uvjerenje da je “Oluja” bila isključivo hrvatska operacija. No istina je složenija – i opasnija za službene priče«. Nakon ovih muslimanskih „historijskih“ laži Mahmutović prelazi na ono što mu je važnije, a to je destabilizacija Republike Hrvatske. Optužuje hrvatsku državu da stigmatizira ovdašnje „Bošnjake“, jer su „već gotovo tri desetljeća politički nevidljivi“, „marginalizirani u državnim institucijama“, jer imaju samo „jednog zastupnika u Saboru“, za razliku od Hrvata u BiH, kojima ne samo Mahmutović, nego i svi ostali muslimani-Bošnjaci negiraju konstitutivnost zagarantiranu Daytonskim sporazumom, koji „iako čine manje od 10 posto ukupnog stanovništva, imaju kontrolu nad više od 60 posto ključnih političkih i institucionalnih funkcija“ u BiH, pa zaključuje na svoj vrlo zanimljiv način: »I dok Bošnjaci u Hrvatskoj ne traže “treći entitet”, Hrvati u BiH – unatoč moći koju već imaju – nastavljaju retoriku o “ugroženosti”, čime dodatno destabiliziraju državu i pomažu secesionisti Miloradu Dodiku svim sredstvima.« Ako je i Mahmuta, previše je!

I “muslimani-Bošnjaci” diskriminirani!

• I na drugom bošnjačkom portalu, Saff.ba, pišu da „službeni Zagreb diskriminira državljane BiH, a bh. institucije BiH ništa ne poduzimaju“ i onda prijete da je „krajnje vrijeme da institucije Bosne i Hercegovine pokrenu pravne korake protiv Republike Hrvatske, zbog njene diskriminatorne primjene Ugovora o dvojnom državljanstvu s BiH“, prenoseći ove prijetnje iz izvjesnoga sarajevskoga Pokreta Naprijed BiH. Smeta im što se muslimanima-Bošnjacima, koji nemaju hrvatsko državljanstvo, ne dozvoljava zadržavanje oba državljanstva pa prijete tužbom Hrvatske kod EU-a, „jer krši međudržavni ugovor“.

Fra Ivan Šarčević na srpskoj TV VIDA

• I nakon svega što izjavljuju, poručuju i prijete ne samo muslimani-Bošnjaci iz Sarajeva, nego i čelnici Franjevačke provincije Svetoga Križa – Bosne Srebrene, nekako u isto vrijeme bivši novinar neojugoslavenskoga riječkoga Novoga lista Ladislav Tomičić. nakon bijega iz Srednje Bosne u Hrvatsku upravo zbog agresije muslimana na Hrvate u tom dijelu BiH, razgovarao je u emisiji Zavidavanje s fra Ivanom Šarčevićem, poznatijim kao jednim od glavnih „daidža“ koji ustrajno sotonizira Republiku Hrvatsku i hercegovačke Hrvate. Šarčević izjavljuje: “Ne znam koliko smo mi u Bosni svjesni toga, ali ja mislim da se mi bojimo suočiti s katastrofom koja nas je pogodila, dijelom i našom odgovornošću, da ne kažem krivnjom” i čovjek se pita o komu on to lamentira, ali onda on iz mekane fotelje na Bistriku počinje otvorenije govoriti: “Mi smo zahvaljujući politici koja je vođena iz Zagreba i Hercegovine u situaciji da se sve ‘hercegovinaziralo’. Izmicanje svih intelektualnih ljudi, ili liječnika iz Bosne, Sarajeva, Tuzle… nije obrana identiteta u Mostaru, ili Zagrebu, nego je to jedna suicidalna, čistunska politika koja se odriče svoga i koja nije razmišljala da je to i protiv Evanđelja”. Prevoditelj je čak Evanđelje preveo u „Jevanđelje“, jer ipak mislim da to nije rekao sâm Šarčević! I kada pomislite da je fra Šarčević dosta rekao, on ispaljuje još otrovnije strjelice prema Zagrebu, Hercegovini i Hrvatima općenito. Rekao je da hrvatska politika i kultura uopće, te i crkveni ljudi „zastrašujuće mrze ovu zemlju“ i kao razlog navodi da mrze „bosanskohercegovačku zastavu“, poticani iz Hercegovine. Ako Ivan Šarčević ne vidi da je sadašnja službena zastava BiH muslimansko-bošnjačka, dakle oteta i unitaristička, onda njemu i sličnima nema pomoći. On traži „ustavni patriotizam“ čime izravno podržava muslimansko-bošnjački unitarizam na svim razinama. Ako je možda ostalo neshvaćeno o čemu i gdje je fra Šarčević gostovao, emisija Zavidavanje nalazi se na TV VIDA, srpskoj televiziji koju plaćaju hrvatski porezni obveznici.

Bursać, ali ne Nikoletina

• Nemaju muslimani-Bošnjaci samo poturica/izdajica među Hrvatima, imaju i među Srbima. Jednoga su našli i zove se Dragan Bursać. I on, kao Ivan Šarčević i njemu slični, govori ono što mu muslimani-Bošnjaci narede, a vjerojatno i plate (https://radiosarajevo.ba/metromahala/ja-mislim/dragan-bursac-kako-su-vlasi-prvo-postali-bosanski-pravoslavci-pa-onda-srbi/587854). U zadnjem slučaju Dragan Bursać govorio je kako bi sotonizirao Milorada Dodika jer mu ni obezglavljeni visoki predstavnik međunarodne zajednice Christian Schmidt, a ni muslimansko-bošnjačko pravosuđe u Sarajevu ne mogu ništa. Povod je nedavna Dodikova izjava da bi bilo bolje da se Bošnjaci “vrate vjeri pradjedovskoj”, jer će “tada Bosna biti srpska”, a Bursać mu je odgovorio – čak i jako dobro – da su Vlasi bili nomadski stočari koji su u XV. i XVI. stoljeću stigli u BiH iz Srbije, Crne Gore, Albanije i Rumunjske, kasnije prešli na pravoslavlje, a protokom vremena, na prijelazu s XIX. u XX. stoljeće postali – Srbi! Iz ovoga vidimo da i kod izdajica svoga naroda ponekad zna biti i nešto korisno.

Mirovina za dojenje psa

• U nedjelju se u Sloveniji održava savjetodavni referendum koji glasi: »Jeste li za provedbu zakona o dodatku na mirovinu za iznimna postignuća u području umjetnosti, koji je Narodna skupština usvojila na sjednici 30. siječnja 2025.?« I pitanje i sadržaj koji slijedi i iz pitanja i iz referenduma izazvao je veliko zanimanje slovenske javnosti. Referendum je pokrenula oporbena Slovenska demokratska stranka (SDS) domoljuba Janeza Janše sa ciljem da se zaustavi i ne donese štetan zakon – koji je pak pokrenula i želi ga nametnuti lijeva vladajuća koalicija – koja ovim zakonom želi državnim mirovinama nagraditi uglavnom ljevičarske kulturne djelatnike bliske vladajućoj koaliciji lijevog centra. Slično kao i što kod nas u Zagrebu radi Tomislav Tomašević i dijeli gradske novce raznim ljevičarskim probisvijetima, i u Sloveniji vladajući crveno-zeleni žele dodijeliti mirovinu tzv. kulturnoj umjetnici Maji Smrekar kako doji psa i drugima koji se sličnim temama bave. Sama pomisao na našega Milu, Milana ili Milutina K. govori o tomu da su ljevičari, globalisti i lažni antifašisti jednaki posvuda. I u Hrvatskoj, i u Sloveniji. Ipak postoji jedna razlika. U našu sagu oko bračnoga para Kekin nije se nitko uključio izvana, za razliku od Slovenije gdje je američko veleposlanstvo u Ljubljani poručilo vladajućim wokeistima: »Vjerovati u demokraciju znači razumjeti da svaki građanin ima mudrost i glas. Ne smijemo se bojati vlastitog naroda, čak ni kada izražava stavove koji nisu u skladu s njihovim vodstvom«, prenijevši od riječi do riječi ono što je američki potpredsjednik James David Vance izgovorio na skupu u Münchenu, a i drugdje.

Šamarčina

• Protiv ove šamarčine pristigle iz američkoga veleposlanstva nije se oglasila aktualna slovenska vlada na čelu s Robertom Golobom, ali se oglasila STA, slovenska tiskovna agencija, pa su od glasnogovornika veleposlanstva Johna Stubbsa dobili još kritičniji odgovor: »Sloboda govora i demokracija zajedničke su vrijednosti koje usko povezuju Europu i Sjedinjene Države, a odstupanje od tih vrijednosti predstavlja egzistencijalni izazov za europsku demokraciju«! Osim STA Amerikancima su priprijetile dvije djevojke iz vladajuće koalicije Lena Grgurevič i Asta Vrečko i u stilu naših ljevičarki, poput Sandre Benčić, Dalije Orešković, Anke Mrak Taritaš ili Ivane Kekin, izvrijeđale američke diplomate i poručile im da neka se brinu za demokraciju u SAD-u a ne za demokraciju u Sloveniji, jer da demokracije u Sloveniji ima više od potrebnoga.

Partizanka iz Poznanovca

• Već desetljećima pišem i ponavljam da su u susjednoj nam Sloveniji na vlasti komunisti još od Osvobodilne fronte iz 1941. preodjeveni poslije 1990. godine u razne plave, žute, crvene, narančaste ili zelene odore. Tako je i kod nas u Hrvatskoj uz neki malo veći privid demokracije. Jer kada slušam izjave slovenskih potomkinja Osvobodilne fronte Lene Grgurevič i Aste Vrečko i kako vrijeđaju najjaču svjetsku velesilu odmah se sjetim naših crveno-žuto-narančasto-zelenih djevojaka, poput već spomenute Sandre Benčić iz partizanskoga Poznanovca. I ona ne voli Sjedinjene Države jer su „kapitalističke“, a od povratka na vlast Donalda Trumpa ona ih i mrzi. Mrzi im svim srcem. I, dakako, vrijeđa Amere. A vrijeđa i zdravu pamet i nas sve koji želimo dobro Hrvatskoj i Hrvatima. U svom ideološkom sljepilu – osokoljena vlašću i mašću – širi jugokomunističke i velikosrpske laži i ovih prvih dana mjeseca svibnja. Njoj ništa ne znači da mi – koji volimo Hrvate i Hrvatsku – ovih dana tugujemo i molimo se za sve pobijene i zatvarane Hrvate otprije 80 godina kada su ih progonili, mučili, ubijali i pozatvarali upravo oni koje ona – ne tako davno rođena – slavi a time slavi i njihov krvavi pir.

Domoljubni Hrvati tuguju

• Sandra Benčić se oglasila u povodu, ona kaže „80. obljetnice Dana pobjede nad fašizmom“, a oni čiji su pobijeni, zatvarani, protjerani, progonjeni i mučeni ne misle tako. Za njih je ovo 80. obljetnica ustvari prisjećanje na novu okupaciju, i komunističku, i velikosrpsku u kojoj su Hrvati bili punih 45 godina proganjani, šikanirani, zatvarani i ubijani. Sve to svoje ushićenje „povodom 80. obljetnice Dana pobjede nad fašizmom“ ona, Sandra Benčić, ogrnula je u lažni plašt „antifašizma“, čiju je definiciju najbolje dao Žarko Puhovski, a to je da je antifašizam okrvavio ruke u mirnodopskom razdoblju. Puhovski je doslovno rekao: »Oni koji danas propagiraju antifašizam odbijaju priznati njegovu odgovornost za poratne pokolje i to onemogućava ozbiljan razgovor« (www.monitor.hr/puhovski-antifasizam-je-arhivirani-pojam-jer-fasizma-kao-jedinstva-ideologije-pokreta-i-poretka-vise-nema/). Stoga nema niti „a“ od antifašizma koji spominje partizanka Sandra.

“Autonomija sveučilišta” s državnim novcem

• Svatko normalan više puta je pomislio kako treba zatvoriti slavine novca Filozofskom fakultetu i sličnim obrazovnim institucijama koje su preuzele masonske, liberalne i razne druge globalizacijske naputke i studije koji su usmjereni protiv pojedinca, naroda, vjere, obitelji, braka i zdravog razuma. U SAD-u je to učinjeno dolaskom Donalda Trumpa na vlast. Nova američka vlada smanjila je dotok novca prema poznatim američkim sveučilištima koja već duže vrijeme šire nemoral i vrijednosti koje nemaju veze sa stvarnošću. Iza tih “vrijednosti” kriju se “građanska prava”, “autonomija sveučilišta” i slične smicalice koje uništavaju i ideologiziraju mlade Amerikance. Nova Trumpova administracija želi zatvoriti takozvane programe raznolikosti, pravednosti i uključivosti na onim privatnim sveučilištima koja financiraju državni menadžeri te pokrenuti revizije nekih svojih akademskih odjela.

Na Harvardu se provodi opasna rasna diskriminacija

• Administracija predsjednika Donalda Trumpa zamrznula je stotine milijuna dolara federalnih sredstava za brojna sveučilišta, vršeći pritisak na institucije da provedu promjene politike i druge promjene na temelju toga da trenutno stanje stvari ne uspijeva u borbi protiv antisemitizma u kampusima na Harvardu i drugdje. Kampusi na korumpiranim i globaliziranim sveučilištima u SAD-u organizirali su prošle godine propalestinske studentske prosvjede na nekoliko sveučilišta nakon što je teroristički Hamas napao Izrael. Glasnogovornik Bijele kuće Harrison Fields rekao je da Trump “radi na ponovnom poboljšanju visokog obrazovanja i da će samo zaustaviti neobuzdani antisemitizam i osigurati da se novcem saveznih poreznih obveznika ne financira potpora Harvarda za opasnu rasnu diskriminaciju ili rasno motivirano nasilje”. Činjenica je da je Harvardu blokirano 9 milijardi dolara federalnih ugovora i potpora dodijeljenih toj školi. “Sveučilište se ne će odreći svoje neovisnosti niti svojih ustavnih prava”, napisao je predsjednik Harvarda Alan Garber i najavio da će od Wall Streeta posuditi 750 milijuna dolara!? Osim Harvarda, na udaru je i Sveučilište Columbia, prije svega Ivy League school (Liga bršljana) koja je glavno žarište antisemitizma.

Traže milijune dolara za istraživanje – magle!

• Kako je i Sean Duffy, američki ministar prometa, počeo uvoditi reda u prometnom školstvu, pogledajmo na što sve i kako ta „stara“ i „napredna“ sveučilišta troše novac američkih poreznih obveznika. Od izvornih 435 milijuna dolara sveučilišnih stipendija 54 milijuna dolara potrošena su kao bespovratna sredstva. Nacionalni centar za održivi prijevoz (na Kalifornijskom sveučilištu, Davis): 12 milijuna dolara za istraživanje “ubrzavanja pravedne dekarbonizacije”. Izvorna potpora iznosila je 4 milijuna dolara godišnje tijekom pet godina, tako da Duffyjeva naredba ubija posljednje tri godine. U izvornoj najavi, profesorica UC Davis Susan Handy istaknula je kratkovidnost Duffyjevih rezova: “Pronalaženje načina za dekarbonizaciju prijevoza koji ne pogoršava postojeće nejednakosti jedan je od najznačajnijih društvenih izazova s kojima se suočavamo”, rekla je, dodajući da će potpora pomoći centru da se “usredotoči na jednakost i pravdu i pokrene nove inicijative o ruralnoj mobilnosti, elektrifikaciji vozila i održivom prijevozu tereta”.
• Centar za društvenu i ekonomsku mobilnost ljudi i zajednica putem prijevoza (na City Collegeu u New Yorku): Gubi oko 9 milijuna dolara za istraživanje “pravedan prijevoz za radnu snagu u nepovoljnom položaju”. Takve potpore za promicanje pravednog putovanja na posao teško da su novi koncept. Američki DOT prethodno se usredotočio na zajednice u nepovoljnom položaju, uključujući potporu od 5 milijuna dolara crvenoj državi Kentucky 2023. godine.
• Sveučilišni prometni centar Pacifičke jugozapadne regije (na Sveučilištu Južne Kalifornije): Gubi oko 9 milijuna dolara za istraživanje o tomu kako “prometni sustav stvara i održava nejednakosti”. Centar je ranije rekao da je posao neophodan jer “napredak u tehnologiji … donijet će obećanje transformativne promjene koja može smanjiti nejednakosti i povezati prethodno izolirane zajednice s prilikama. Cilj ove istraživačke teme je generirati znanje koje će zatvoriti praznine u pristupu i smanjiti nejednakosti.”
• Povezane zajednice za pametnu mobilnost prema pristupačnom i otpornom prijevozu za pravedno smanjenje zagušenja (na Sveučilištu New York): Gubi 6 milijuna dolara za istraživanje “e-bicikala za putnike s niskim primanjima u tranzitnim pustinjama”. Takozvani C2SMARTdobro je poznat u New Yorku po svojoj ulozi u “Equitable Commute Projectu” koji subvencionira električne bicikle za radnike s niskim primanjima. Učinkovitost takvih pristupa za povezivanje radnika s radnim mjestima bez povećanja ovisnosti o automobilima dobro je dokumentirana.
• Konzorcij Mineta za učinkovit i siguran prijevoz u nastajanju (na Državnom sveučilištu San Jose): Gubi 6 milijuna dolara za istraživanje o tomu “kako poboljšanja putovanja automobilom mogu koristiti većim prihodima, često bijelim vozačima, dok istovremeno smanjuju potencijal tranzitnih putnika i lišavaju ga prihoda potrebnih za pružanje sveobuhvatnih usluga ljudima s nižim primanjima, često BIPOC osobama i istraživanju korištenja crowdsourcinga i zajedničkog planiranja za rješavanje sigurnosnih problema žena i rodno nekonformnih osoba kod korištenja javnog prijevoza.” (Konzorcij Mineta nazvan je po Normanu Mineti, koji je vodio Ministarstvo prometa u posljednjoj godini Clintonove administracije i većeg dijela Bushove administracije.)
• Centar za tranzitno orijentirane zajednice (na Sveučilištu u New Orleansu): Gubi 6 milijuna dolara za istraživanje “pravednih zajednica orijentiranih na tranzit [i] kako napori za stabilizaciju susjedstva podržavaju ekološku pravdu”. (Izvješća o napretku istraživanja objavljena su ovdje.)

Istraživanje “promicanja korištenja električnih vozila za radnike s niskim primanjima”!

• Centar za pametni prijevoz (na Sveučilištu Johns Hopkins): Gubi 6 milijuna dolara za istraživanje o “hiperlokalnim nejednakostima izloženosti zagađenju u New Yorku, promicanju korištenja električnih vozila za radnike s niskim primanjima, dijeljenju vožnji na velike udaljenosti [i] gentrifikaciji”. Izvješće centra o potporama moglo je privući Duffyjevu pozornost iz nekoliko razloga: “Zagađenje zraka nesrazmjerno utječe na rasne manjine i ekonomski ugroženo stanovništvo.” Ili je možda bilo ovo: “Ovaj se projekt dobro uklapa u strateške ciljeve američkog DOT-a o klimi, održivosti i jednakosti, sa ciljem kvantificiranja prostorne heterogenosti nejednakosti izloženosti onečišćenju zraka i kako je to povezano s dizajnom ulica za gradove u Sjedinjenim Državama”. (https://usa.streetsblog.org/2025/05/04/u-s-dot-sec-duffy-cuts-vital-research-grants-on-transportation-inequity-deriding-woke). Kad bismo barem imali nekoga poput Trumpa na vlasti!

Od 133 kardinala s pravom glasa na konklavi, 108 ih je imenovao papa Franjo

• Iako je izabran 267. papa, Amerikanac Robert Francis Prevost, koji je na mene ostavio jako dobar prvi dojam, još jednom ćemo se prisjetiti konklave i toga tko je sve novoga papu Lava XIV. i kako birao. Sedmoga svibnja 133 kardinala izbornika ušlo je u Sikstinsku kapelu kako bi izabrali novoga rimskog papu, nasljednika pape Franje, koji je izbjegavao dati crvene šešire tradicionalnim nadbiskupijama, ali je odlučio odati tu čast udaljenim mjestima, od kojih mnoga nikada prije nisu imala kardinala. Od 133 kardinala s pravom glasa na ovoj konklavi, 108 ih je imenovao papa Franjo i stoga će po prvi put sudjelovati u izboru pape. U usporedbi s konklavom iz 2013. koja je izabrala papu Franju, ovaj put ne će biti zastupljena nijedna od glavnih stolica na čelu s kardinalom, uključujući nadbiskupije Sydney, Beč, Genova, Pariz, Milano, Palermo, Armagh (Sjeverna Irska) i Krakov. Izbor kardinala pape Franje iz netradicionalnih zemalja i stolica dramatično je promijenio ono što su nekada bili veliki i moćni predstavnici unutar kolegija, poput kardinala iz Italije. Sada će samo 52 Europljana ući u Sikstinsku kapelu, manje od polovice cjelokupnog izbornog tijela. Od tih 52, samo 17 su Talijani, uključujući kurijalne kardinale – one koji rade u Vatikanu – i one koji žive u Rimu. Talijanska nazočnost značajno je smanjena u usporedbi s konklavom 2013., koja je imala 28 kardinala talijanskog podrijetla.

Premašio granicu od 120 kardinala

• Nasuprot tomu, afrički kontinent narastao je za sedam kardinalnih elektora od posljednje konklave s ukupno 18 crvenih šešira, a zastupljenost Azije povećala se na 20 s 10 u 2013. godini. Zemlje koje prvi put predstavlja kardinal elektor uključuju Haiti, Mongoliju, Mjanmar (Burmu), Maleziju, Tongu, Zelenortske Otoke, Istočni Timor, Švedsku, Iran, Luksemburg, Singapur, Južni Sudan, Ganu, Ruandu, El Salvador, Bangladeš, Srednjoafričku Republiku, Papuu Novu Gvineju i Srbiju. Još jedna promjena u Kardinalskom zboru koju je donio papa Franjo bila je odluka da se premaši granica od 120 kardinala s pravom glasa koju je postavio Pavao VI., a potvrdio Ivan Pavao II. Ta je granica premašena u lipnju 2017., kada je Franjo imenovao pet novih kardinala, čime je ukupan broj porastao na 121. Ukupan broj kardinala izbornika trenutno iznosi 135. U apostolskoj konstituciji koja upravlja “sede vacante”, Universi Dominici Gregis, kaže se da kardinal koji je “stvoren i objavljen pred Kardinalskim zborom time ima pravo izabrati papu” ako nije navršio 80 godina. Pod papom Franjom također je došlo do porasta kardinala elektora koji predstavljaju istočne katoličke crkve “sui iuris”: kardinal Mykola Bycok (Ukrajinska grkokatolička crkva); kardinal George Jacob Koovakad (Siro-malabarska crkva); kardinal Baselios Cleemis Thottunkal (Siro-Malankarska crkva); kardinal Berhaneyesus Demerew Souraphiel (Etiopska metropolitanska crkva “sui iuris”); i kardinal Louis Raphaël Sako (Kaldejska crkva).

Sviju više, samo Europljana manje

• Druga geografska područja umjesto toga nisu doživjela velike promjene u broju kardinala s pravom glasa. Sjedinjene Države imat će 10 kardinala s pravom glasa (jedan manje nego na konklavama 2005. i 2013.). Kanada će imati četiri, a Meksiko dva predstavnika u Sikstinskoj kapeli. Iz Europe će biti pet kardinala elektora iz Francuske, četiri iz Španjolske, četiri iz Portugala i Poljske, tri iz Njemačke i Velike Britanije, dva iz Švicarske i po jedan iz Belgije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Mađarske, Litve, Luksemburga, Malte, Nizozemske, Srbije i Švedske. Srednja Amerika će u Sikstinsku kapelu dovesti po jednog kardinala s Kube, Nikaragve, Gvatemale i Haitija. U Južnoj Americi bit će nazočno sedam kardinala iz Brazila, četiri iz Argentine (bila su dva 2013. i jedan 2005.) i po jedan iz Čilea, Kolumbije, Ekvadora, Paragvaja, Perua i Urugvaja. Među 18 afričkih kardinala su dva iz Obale Bjelokosti i po jedan iz Alžira (iako je kardinal Jean-Paul Vesco rođeni Francuz), Burkine Faso, Zelenortskih Otoka, Srednjoafričke Republike, Demokratske Republike Kongo, Etiopije, Gane, Gvineje, Kenije, Madagaskara, Maroka (kardinal Cristóbal Lopez Romero rođeni je Španjolac), Nigerije, Ruande, Južnoafričke Republike, Južnog Sudana i Tanzanije.

Kardinali iz Azije i Oceanije

• Na konklavi će sudjelovati 20 kardinala iz Azije: četiri iz Indije, tri s Filipina, dva iz Japana i po jedan iz Kine, Istočnog Timora, Indonezije, Južne Koreje, Malezije, Mongolije (kardinal Giorgio Marengo je Talijan po rođenju), Mjanmara, Pakistana, Singapura, Šri Lanke i Tajlanda. Bliski istok predstavljat će tri kardinala, po jedan iz Svete zemlje (kardinal Pierbattista Pizzaballa je Talijan po rođenju), Irana (kardinal Dominique Joseph Mathieu je Belgijac po rođenju) i Iraka. Iz Oceanije će imati pravo glasa četiri kardinala: po jedan iz Australije (Bycok je Ukrajinac po rođenju), Novog Zelanda, Papue Nove Gvineje i Tonge. (https://www.catholicnewsagency.com/news/263789/how-pope-francis-shaped-the-college-of-cardinals)

Treba nam nova banka krvi i krvnih pripravaka od neciepljenih osoba

• Čitajući članak stalne suradnice Hrvatskoga fokusa Rodjene Marije Kuhar pod naslovom „Prioni inducirani cjepivom – globalna zdravstvena katastrofa“ (https://www.hrvatski-fokus.hr/2025/05/65586/#comments) povremeni suradnik HF-a Zlatko Janković u komentaru je napisao: »Vrlo poučno. Polako ubrzava izlazak iz tame neznanja i neinformiranosti o posljedicama tragičnog eksperimenta u kojem su sudjelovali, na izvršnoj razini, upravo oni kojima je glavno poslanje dobrobit ljudi, a to je zdravstveno osoblje, među kojima su najodgovorniji liečnici. Političari koji su gurali “cjepivo” ucjenjujući ljude skupim učestalim i nevaljalim testovima. Crkva i ogromna većina klera svih razina, posebice viših, koja je otvoreno stala na stranu politike i pojedince ostavila same i podpuno bez utjehe. Potrebno je momentalno ili što prije načiniti nove banke krvi i krvnih pripravaka od neciepljenih osoba, kako se to zlo ne bi širilo dalje.«

Europska unije zalaže se pobačaje u SAD-u

• Europska unija želi pobačaj američke djece i miješa se u američku politiku pobačaja. Naime, Europski parlament usvojio je rezoluciju kojom napada Vrhovni sud SAD-a i za život (pro-life) opredijeljene Amerikance o mogućem poništenju presude Roe protiv Wadea. Rezolucija koju je 9. lipnja 2022. usvojio masonsko-globalistički Europski parlament osuđuje Vrhovni sud SAD-a i poziva Europsku uniju da se miješa u američku politiku financiranjem američkih lobističkih skupina za pobačaj poput Planned Parenthooda. Rezolucija naziva moguće poništenje presude Roe protiv Wadea “najštetnijim ishodom za pravo na pobačaj”. Upozorava da bi to imalo negativne posljedice za pravo na pobačaj diljem svijeta jer zemlje “jako ovisne o američkoj pomoći” više ne bi podržavale pobačaj. Prije tri godine pozivali su tadašnjega njima sklonoga predsjednika Joea Bidena i državne vlade da zanemare odluku Vrhovnog suda SAD-a i iskoriste svoje ovlasti kako bi “uklonili sve prepreke uslugama pobačaja”, uključujući pristanak ili obavještavanje roditelja, razdoblja čekanja i liječnička ili sudska odobrenja. Prema toj rezoluciji iz 2022. pobačaj je “temeljno pravo” i “bitan element” zdravstvene skrbi. I tada su osuđivali savezne i državne zakone koji dopuštaju liječnicima i medicinskim sestrama da odbiju izvršiti pobačaj “na temelju vjere ili savjesti”, a, zamislite, kako se tek danas osjećaju u masonskom Bruxellesu od kada je na vlast u SAD-u stigao Donald Trump. Suverene odluke bilo kojeg parlamenta, pa tako i američkog, nisu stvar Europskoga parlamenta. (https://c-fam.org/tell-the-eu-to-stop-meddling-in-u-s-abortion-politics/)

Marijan Majstorović