Ivo Josipović je poluintelektualni nasilnik koji se tijekom srpske agresije na Hrvatsku skrio u mišju rupu

(Gospodine Jure Vukić, Tribanj, velika vam hvala na vašem lijepom i istinitom komentau o Jugoslavenu Ivi Josipoviću. Ja sam sa velikom željom se upustio u našu zajedničku hrvatsku raspravu, ali mi se čini da se je Ivo Josipović kao rođeni od svog oca Ante Jugoslavena a ne Hrvat ušutio. Zašto? Za to “Zašto” prilažem ovdje jedan citati iz časopisa “KANA” br. 5., 24 svibnja 1972. Prepisivam doslovno:

Na portalu Hrvatski Fokus čitam Razmjenu mišljenja između emigranta Mile Bobana i bivšeg predsjednika Hrvatske Ive Josipovića, što je i mene natjeralo da se uključim u tu razmjenu mišljenja. U toj razmjeni mišljenja, jedan drugomu šalju nekoliko pisama. Budući da je ta razmjena mišljenja dosta dugačka i opširna, iz jednog pisma Mile Bobana Ivi Josipoviću, navest ću samo početak ili uvod  u tu razmjenu mišljenja “Znanje koje on danas u sebi imade je čisti proizvod beogradske kuhinje i jugoslavenskih Titovih škola i školskih klupa iz šest Titovih ofanziva”, kaže Mile Boban. A ja dodajem, kako je iz beogradske kuhinje, i sviranje klavira predsjedniku genocidne zločinačke Republike srpske Miloradu Dodiku u Banjoj Luci; opstrukcija hrvatske tužbe protiv Srbije u Den Haagu, gdje srpsko rukovodstvo 90-ih godina prošlog stoljeća osuđeno za stvaranje velike – homogene Srbije te oholost, kompleks i podmuklost. O čemu će još biti riječi.

Josipovićeve uvrjede bez pokrića

Dok ću toga, malo više navesti iz pisama Ive Josipovića Mili Bobanu.

“Pa Vi ste običan cirkusant. Vi koji slavite NDH i Pavelića kažete da ja povezujem našu Hrvatsku s fašizmom. Ha, ha, ha. Pa to svakodnevno činite Vi i ostatak Vaše družine. Ja radim upravo suprotno vama, povezujem Hrvatsku s antifašizmom koji vi toliko mrzite. Lupetate o tome kako Vi, kao, silno volite Hrvatsku, a ja ne. Pa kad je toliko volite, prodajte to imanje u SAD i kupite jedno u Hrvatskoj i tu provedite ostatak života. I ja bih možda mogao kupiti imanje u nekoj stranoj državi i klepetati da sam veliki rodoljub. Naravno, ne plaćate porez u Hrvatskoj Ali ja sam tu… stvarno, plaćate li porez u Hrvatskoj? Samo nemojte reći da to ne ćete učiniti, prodati američko imanje i preseliti se u Hrvatsku, jer Vas proganjaju komunisti. Blefer ste i demagog koji misli da će ispraznom patetikom postati dobar Hrvat. Vrlo ste daleko od toga. Vama su ustaške pjesme rodoljubne, a Jasenovac ljetna rezidencija. I što glumatate ljubaznost i finoću, ljubav, poštovanje i bratstvo kad iza svakog Vašeg komentara zjape prazne oči ustaških zločina i izdaje Hrvatske! I još imate drskost da mene optužujete da ne volim Hrvatsku, a Vi je, kao, jaaaaako volite… s drugog kontinenta. Kao Vama brat i prijatelj… ha, ha, ha, stvarno ste cirkusant. Jeste li se za vrijeme Domovinskog rata vratili u Hrvatsku? Ja sam bio tu, Vi niste. Ja sam bio zadužen za spašavanje zarobljenih Hrvata iz srpskih logora i bio sam na čelu Odbora Vlade RH koji je pronašao 180 branitelja koje su krili u logorima (Stajićevo, Mitrovica i Niš), spasio ih i “ugurao” ih u razmjenu zarobljenika, pa, eto tako am se borio za Jugoslaviju a protiv Hrvatske da bi se, kao, trebao pokajati i ispovjediti, pa me Hrvati izabrali za predsjednika Hrvatske, ma nemoj! Zapravo, moram ponoviti, Vi ste jedan loš Hrvat koji šteti Hrvatskoj i sramoti je.

Nemam razloga tvrditi da nisam dobio ono što jesam, sreća je od nešto ne primiti. Takvu količinu nepismenih rečenica, povijesnih neistina i nemoralnog zagovaranja zločinačkih ustaša i njihova režima zaista nije lijepo čitati. Ti Vaši pamfletići izazivaju kod normalnog čovjeka samo osjećaj gađenja i prezira. Samo budala misli da bi tko izvan malog kruga ustašoida takvo što želio čitati ili da bi ga zanijekao. Čemu? Pa da tome štivu posvećujem povremenu pažnju, ne jer je pametno i istinito, nego je riječ o polupismenoj apologiji zločina i zločinaca i to treba jasno reći. To štivo se ne niječe nego osuđuje i pljuje, nikako prešućuje. Povremeno te Vaše gluparije pročitam i nešto i napišem, tek da ne mislite da je ona većina koja vas ignorirana vašim pozicijama ili da se možda boji dići glas protiv ustaša. Niste Vi meni brat, ni istomišljenik, ni netko koga bih cijenio kao druga. I to zato što trpate Hrvatsku i Hrvate u prljavi i krvlju nevinih ljudi natopljeni koš s Hitlerom i Mussolinijem i što vam je uzor onaj namršteni lik, zločinac (daleko mu kuća, srećom, moj otac slučajno s njim dijeli isto ime). A Hrvat godine po kriteriju šake ustašoida, nikako ne bih želio biti. Osim toga, zajedno sa svojom “ustaškom škvadrom”, obični ste poluintelektualni nasilnici koji mnogima koji ne žele slušati vaše ustaške gluposti na silu uvaljujete svoju elektroničku poštu. Mnogi od vaših adresanata su tražili da ih skinete s liste primatelja, ali vi to ne želite i uporno nas “silujete” vašim gluparijama. Zapravo, Vi i Vaša družina ste loši Hrvati, štetočine koji na sramote u demokratskom svijetu i koje, umalo nisu svojom apologijom zločina Hrvatsku ostavile izvan EU. Da, baš sam i takve kakvi ste Vi mislio kada sam govorio o ustaškoj zmiji! Istina, Vi ste tek mala, ne osobito opasna otrovnica, ali Vas je ružno vidjeti i čuti. Ima, istina i opasnijih likova od Vas, ali svima skupa ne možete i ne ćete promijeniti povijest ni hrvatski Ustav!”, između ostalog kaže Ivo Josipović.

Sin partizana i jugokomuniste izbjegava civiliziranu raspravu

Upravo ono što kaže Mile Boban – rukopis i svijest učenika beogradske kuhinje te jugoslavenskih Titovih škola. Što se mora čitati. Ne kako kaže Ivo Josipović za pisma Mile Bobana, kako ih treba prezirati, pljuvati i ignorirati. Tako Ivo Josipović, uz vrijeđanje i etiketiranje Mile Bobana izbjegava civiliziranu raspravu o NDH. I tu koristi taktiku “napad je najbolja obrana”. A napad su etikete i uvrede. od jednog sveučilišnog profesora!!!

Očito, kada Ivo Josipović ovako vrijeđa Milu Bobana…”prezir”, “pljuvanje”, “polupismeno štivo” i “poluintelektualni nasilnik”, Ivo Josipović nastoji diskvalificirati i diskreditirat Milu Bobana kao dostojnog i relevantnog sugovornika u toj raspravi. Nasuprot civilizirane rasprave, imamo paniku i histeriju iz beogradske kuhinje, uz salvu uvrjeda, laži i etiketa. Što bi trebalo, i kazneno goniti. Kada Ivo Josipović kaže “kako iza svakog komentara Mile Bobana zjape prazne oči ustaških zločina”, Ivo Josipović misli na “malaparteovu zdjelu očiju na Pavelićevu stolu”. A znamo da je to bila velika laž koju je, sam Malaparte povukao. Rekao da je on to izmislio.

Kada Ivo Josipović kaže, kako bi i on mogao kupiti neko imanje u stranoj državi, to je svima poznato, da on ima puno novaca. Zaradio mu otac u emigraciji, sa obitelji Ševo. Kada Ivo Josipović kaže kako je on, za razliku od Mile Bobana bio u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata i branio Hrvatsku. Pa kaže kako je bio na čelu Odbora Vlade RH za razmjenu zarobljenika, pa nije se izlagao životnoj opasnosti. A da nije bilo njegovih “antifašista”, ne bi ni bilo potrebno spašavati Hrvate iz srpskih logora. Isto kao kad kažu da je Josip Perković pomagao Hrvatsku u naoružavanju. A da Josip Perković (UDBA- SKH) nije predao oružje teritorijalne obrane Račanu (Srbiji), Josip Perković ne bi ni trebao pomagati Hrvatskoj u naoružavanju. I kako Ivo Josipović zna da mnogi Hrvati ne žele primati elektroničku poštu od Mile Bobana? Koliko se njih njemu javi da ne želi primati elektroničku poštu od Mile Bobana?

A sad slijedi “razvijanje filma – negativa”. Gdje ćemo vidjeti koga treba prezirati, tko su “poluintelektualni nasilnici” i tko je Hrvatsku umalo ostavio iz EU-a?

I u demokratskoj Hrvatskoj Josipovićevi jugokomunistički jataci pale i žare

“Iz dokumenata WikiLeaksa je razvidno da je Ranko Ostojić kao ministar policije u Vladi Ivice Račana osnovao tajnu parapolicijsku skupinu. U izvještaju Silberstein navodi kako su mu Mladen Bajić i Ranko Ostojić dali tajno izvješće predsjedniku Tuđmanu, koje je sastavio general Markica Rebić, za koje Silberstein vjeruje da je originalno. Oni su Rebićevo izvješće predsjedniku Hrvatske o potpuno zakonitome djelovanju u zaštiti nacionalnih interesa predstavili Amerikancu kao krunski dokaz da je HDZ-ova Vlada za vrijeme Tuđmana napravila sustav zaštite “zločinaca” iz Domovinskog rata, te im osigurala “sigurnu kuću” i financijska sredstva, iako za to nema potvrde u dokumentima koje su ami dostavili Amerikancima. U svoju denuncijatsku igru Bajić i Ostojić uvode i Hercegovačku banku koja će kasnije biti razrušena bagerima po nalogu međunarodnog predstavnika. Upad u banku koja je činila okosnicu financijskog sustava Hrvatske zajednice u BiH,

pravdana je njihovim “povjerljivim informacijama” koje su prenijeli djelatnicima američkog veleposlanstva. U jednom od izvješća navodi se kako je Mladen Bajić dogovorio s tužiteljstvom u Haagu kako će osigurati sudske naloge da se naloži Privrednoj banci Zagreb da dostavi podatke o financiranju transakcijama koji bi poslužili tužiteljstvu da dokaže kako je Vlada Republike Hrvatske financirala rat u BiH itd.

Podređivanje državnih interesa stranim interesima Bajić, Ostojić i njima sličnih u ključnim su trenucima završetak procesa uspostavljanja državne samostalnosti i očekivanja političke neovisnosti svojim djelovanjem podredili čitavu državu stranim interesima a za vlastitu političku korist. Svojim hodočašćima po veleposlanstvima diktirali su dinamiku s Haaškim sudom i otežavali položaj Hrvatske pri pregovorima s Europskom unijom. Plasirajući lažne informacije u korumpiranim medijima. Uvijek su u ključnim političkim trenucima dovodili državu na rub međunarodne izolacije, a za to optuživali “ostatke Tuđmanova režima”, između ostalog, piše Joško Buljan u Hrvatskom Tjedniku, u članku pod naslovom Tajni dokument WikiLeaksa: Bilo bi važno da se sudi Mladenu Bajiću i Ranku Ostojiću, izgleda su počinili izdaju”.

Izdaja, samo dvojice? Jasno da nisu sami. Jer je to nemoguće. Nije moguće da su samo dvije osobe stvarale atmosferu i pretpostavke za međunarodnu izolaciju države (Hrvatske). Kao i za razaranje Hercegovačke banke, odnosno hajke na Herceg-Bosnu, Matu Bobana i sve ostalo. Tu je sudjelovao kompletan državni aparat. Onaj ljevičarski iz beogradske kuhinje i jugoslavenskih škola. Neviđena drskost, oholost i kompleks učenika iz beogradske kuhinje Titove škole (Ivo Josipović) kaže: Ma nisam se ja uopće mislio (trebao) baviti politikom. Nego čime? Operom? Zašto? Pa nitko Winstona Churcilla ne zove plemeniti Churchil.

To je rezervirano za ljude iz opere. I onaj koji svira klavir predsjedniku genocidne RS Miloradu Dodiku, očekuje da će ga se zvati plemeniti Josipović. Umislio da je on novi Beethoven.

I za kraj, onaj koji ne ide na komemoraciju Franji Tuđmanu u Veliko Trgovišće, taj nije i ne može biti predsjednik Hrvatske. Da, dolazak na komemoraciju Franji Tuđmanu u Veliko Trgovišće, treba biti mjerilo legalnosti i legitimnosti hrvatske vlasti.

Kada Ivo Josipović kaže da su njega izabrali Hrvati za predsjednika Hrvatske kao velikog Jugoslavena, to je zato što mu je glavni protukandidat bio Mila Bandić i što je HDZ imao 6 kandidata za predsjednika Hrvatske.

Jure Vukić, Tribanj