Andrija Hebrang je mogao izaći iz HDZ-a 2009. godine

• Svečanost otvorenja Olimpijskih igra u Parizu nisam gledao kao što ne gledam dnevnike na HRT-u, RTL-u ili Novoj TV. Očekivao sam da će to biti globalizacijski spektakl koji promiče rodne ideologije i masoneriju. I ne samo na otvorenju. Gledam borbu naše Donne Vekić protiv Ukrajinke Marte Kostjuk i u odmorima između dva gema francuski producenti prijenosa fiksiraju nam masonski spomenik u Parizu koji je veći i od Eiffelova tornja. I ne slučajno. Oni time provociraju normalne ljude kako bi se navikli. Ustvari, poručuju nam svima: morate to gledati i ništa nam ne možete.

Olimpijski odbor nije se ispričao kršćanima

• O takvim stvarima na tzv. olimpijadi u našim medijima nema otpora. Otpor je bio samo na svečanost otvaranja. Kako su se pobunili i u drugim državama na svijetu, organizatori Olimpijskih igara su se tobože ispričali. Tu su ulogu prepustili glasnogovornici OI-ja 2024. Anne Descamps koja je na konferenciji pročitala što su joj drugi napisali: “Jasno je da nikada nije postojala namjera da se pokaže nepoštovanje prema bilo kojoj vjerskoj skupini na ceremoniji otvaranja, nego se pokušalo proslaviti toleranciju zajednice. Vjerujemo da je ta ambicija ostvarena. Ako su se ljudi uvrijedili, stvarno nam je žao.” Dakako, lagala je kao i svi drugi koji se kriju iza njezine „isprike“. Upravo je postojala „namjera“, što potvrđuje i ono stalno zumiranje masonskog spomenika tijekom teniskih i ostalih igara. I zato je scena Posljednje večere Leonarda Da Vincija u sklopu ceremonije otvaranja igara uključivala tzv. drag queens i transrodni model koji su sjedili za dugim stolom u istoj formaciji kao i poznata slika, što je očekivano i opravdano izazvalo bijes ne samo među kršćanima i crkvenim vođama diljem svijeta. I zato to nije bila isprika, a ni „poluisprika“, kako su neki crkveni vođe to prokomentirali.

Remek-djelo probuđene dvoličnosti

• To je rekao i američki katolički biskup Robert Barron: “Ovo je sve samo ne isprika. To je remek-djelo probuđene dvoličnosti. Da su smatrali da je ovo trenutak za umirivanje kršćana, onda bih ponovno razmislio. Govore o ‘toleranciji’, svi su ‘dobrodošli’, svi su tolerirani’, sve dok ne dođete do svakoga tko se ne slaže s vašom ideologijom – poput 2,6 milijardi kršćana na planetu. Kršćani su bili uvrijeđeni jer je to bilo uvrjedljivo i namjera da bude uvrjedljivo, pa vas molim da nas ne štitite. Prava isprika bila bi da je ovo bila ‘pogrješka’ i nikada nije trebala biti učinjena. Kršćani ne bi trebali biti ublaženi time i trebali bismo nastaviti dizati svoj glas.”

Srozana Francuska

• U nastavku je biskup Robert Barron rekao: »Francuska, nekoć poznata kao najstarija kći Crkve, i Pariz, koji nam je dao Tomu Akvinskog, odlučili su ismijavati kršćansku vjeru. Francuska, čija je kultura – i mislim na poštivanje individualnih i ljudskih prava i sloboda – duboko ukorijenjena u kršćanstvu, smatrala je da je ismijavanje kršćanstva prikladno. Znate, pitanje koje bih postavio, svi znamo odgovor na njega. ‘Bi li se ikada usudili ismijavati islam na sličan način?’ “Bi li ikada pomislili da se u ovomu rugaju na ovaj odvratni, znate, javni način, prizor iz Kur’ana?” Kao što sam rekao, svi znamo odgovor. Ovo duboko sekularističko postmoderno društvo zna tko mu je neprijatelj. Oni to imenuju, a mi bismo im trebali vjerovati. Mi kršćani, mi katolici, ne bismo trebali biti sramežljivi. Trebali bismo se oduprijeti i učiniti da se naš glas čuje.« Biskup R. Barron je, između ostaloga, studirao i na Katoličkom institutu u Parizu, koji je osnovan 1875. godine, gdje je 1992. doktorirao iz svete teologije. Barron je, također između ostaloga, bio gostujući profesor na Sveučilištu Notre Dame i Papinskom sveučilištu svetog Tome Akvinskoga u Parizu, što znači da jako dobro poznaje stanje stvari u Parizu i cijeloj Francuskoj.

U francuskom nogometu je previše – crnaca!

• Mediji diljem svijeta javljaju da je u problemima francuska nogometna liga, LFP. Mislili su prodati TV prava za prijenose prvenstva 2024./2025. za milijardu eura, a prodali su petogodišnja prava godišnje za samo 500 milijuna eura. Kupci, britanski DAZN platit će 400, a katarski BeIN 100 milijuna eura. Nije prije bilo tako. LFP je 2018. prodao TV prava španjolsko-kineskoj tvrtki Mediapro za 814 milijuna eura godišnje za razdoblje od 2020. do 2024. Ova prodaja TV prava dosad je najniža u posljednja dva desetljeća. O kakvom se fijasku radi za ligu u kojoj više ne igraju ili više ne će igrati Lionel Messi, Neymar da Silva Santos Júnior i Kylian Mpappé govori podatak da za sljedeće prvenstvo ostalih članica Lige petice ovako izgledaju iznosi TV prava: engleska Premier liga dobit će od TV prava od Skyja i TNT dvije milijarde eura godišnje, Bundesliga 1,1 milijardu, španjolska La Liga 990, a talijanska Seria 900 milijuna eura. Nitko ne piše o još jednom razlogu koji je doveo do ovakvoga pada interesa za prijenose francuske lige, a to je preveliki broj crnaca i tamnoputih nogometaša. U službeno bijeloj Francuskoj sve je manje bijelaca uopće u športu, a posebice u elitnom francuskom nogometu. Ali to je i dalje globalizacijska tabu tema!

Dirigirana salva napada na Dragana Primorca

• Otprije tri dana kako je u javnosti objelodanjeno da se Dragan Primorac kandidira za hrvatskoga predsjednika nastupila je neviđena sinkronizirana i očito odnekuda dirigirana salva napada. Dosad još nitko od političara nije doživio takve nesmiljene medijske primitivne napade u kojima se izravno ide na osobu ovoga političara i svjetski poznatoga znanstvenika. Najviše mu tobože prigovaraju što je nekada kao mladac bio član SKJ, ondašnje Komunističke partije, a većina od njegovih napadača su isto to bili ili su kao mlađi ispali iz toga jugokomunističkoga propalog inkubatora. Andrija Hebrang je otišao tako daleko da se je ispisao iz Hrvatske demokratske zajednice, što je nonsens. Trebao se je ispisati još puno prije, a nije. Zašto? To samo on zna. Podsjećam da je na predsjedničkim izborima 2009. A. Hebrang bio kandidat HDZ-a i nije uspio. Ne će uspjeti ni sada nitko tko bude „kandidat HDZ-a“ jer tako želi „duboka država“ koja vodi hrvatsku državu. Što znači da ne će uspjeti ni D. Primorac. Za sada su na tzv. desnici još dvoje kandidata – Marija Selak Raspudić i Tomislav Jonjić. Zašto njih mediji ne razapinju, trebali bi se mnogi zapitati. Ali ovih troje kandidata ljevice nisu ništa u usporedbi s izborima spomenute 2009. godine, jer ih je tada na desnici bilo šestero (6)! I dakako da je Ivo Josipović šale u drugom krugu pobijedio svoga dojučerašnjeg druga iz Partije – Milana Bandića. Naime, tada su uz A. Hebranga u utrci za predsjednika države još bili: Josip Jurčević, Vesna Škare Ožbolt, Miroslav Tuđman, Nadan Vidošević i Dragan Primorac. Izuzmemo li sedmoga B. Mikšića, sve ostale možemo, politički gledano, svrstati u – hadezeovce. U prvom krugu tih izbora A. Hebrang od ovih desnih političara dobio je najviše – 12,05 posto glasova, N. Vidošević 11,33, D. Primorac 5,93, Miroslav Tuđman 4,09, J. Jurčević 2,74, V. Škare Ožbolt 1,89, a B. Mikšić 2,10 posto glasova. M. Bandić imao je samo 2,78 posto glasova više od A. Hebranga i plasirao se u drugi krug u kojem ga je drug I. Josipović hametice porazio. I tada A. Hebrang nije napustio HDZ i otvoreno napao D. Primorca. A osim njega mogao je mirne duše napasti i ostale kandidate s desnice koji su ubačeni u izbornu arenu samo da njega ne izaberu za drugi krug izbora. Zato ni najmanje ne žalim one koji se javno bune ili tuguju.

Ninin ideološki revizionizam protiv istine

• Hrvatski filozof Neven Sesardić u komentaru na portalu Index ovako se obratio ministrici kulture nakon njezina oglašavanja u javnosti o svima već znanim jasenovačkim lažima: »Ministrica kulture, Nina Obuljen Koržinek, ovaj je tjedan iznijela tri sporne tvrdnje:
• (1) “Na znanstvenicima je da recenziraju mrežne stranice JUSP-a Jasenovac što nikako ne uključuje promjenu narativa o logoru Jasenovac, niti redizajniranje povijesti, kako bi neki pojedinci htjeli iskrivljeno prikazati…” Na temelju čega ministrica misli da ima pravo propisivati znanstvenicima da nikako ne smiju promijeniti “narativ o logoru Jasenovac”? I zašto ne kaže što je točno uključeno u taj sakrosanktni i nedodirljivi narativ? Nismo li ipak prevladali vremena kad su političari postavljali granice kojih su se povjesničari morali držati?
• (2) “Treba razlikovati pojmove ‘revizija’ i ‘revizionizam’ jer se radi o dijametralno suprotnim pojmovima.” U stvari, “revizija” označava zamjenu neke široko prihvaćene povijesne interpretacije nekim novim, sasvim drukčijim gledanjem. A “revizionizam” (protiv kojeg se ministrica bori) zapravo je ideološki pojam kojim se sugerira da neka predložena revizija izlazi izvan okvira dopuštenog teoretiziranja. Ali u znanosti nema (ili ne bi trebalo biti!) nedopuštenih pravaca razmišljanja. Stoga je vrlo štetno upotrebljavati tu riječ-toljagu (“revizionizam”) koja uglavnom služi tome da se političkim etiketiranjem neka stajališta a priori isključe iz javne diskusije te da se time onemogući stručna rasprava o politički osjetljivim pitanjima.
• (3) “Ministarstvo kulture i ubuduće će se oštro suprotstavljati svakom pokušaju povijesnog revizionizma u odnosu na zločine koje su počinili NDH i ustaški režim, bilo da se radi o radikalnom preuveličavanju ili umanjivanju procijenjenog broja žrtava logora Jasenovac.” Može li ministrica precizirati kada “preuveličavanje ili umanjivanje procijenjenog broja žrtava logora Jasenovac” postaje “radikalno”, što će onda, pretpostavljamo, izazvati najavljeno “oštro suprotstavljanje” njezinog ministarstva? Hrvatski bi povjesničari vjerojatno bili zahvalni za takvo pojašnjenje jer bi onda bar znali kad mogu računati da će hrvatska vlada prekoračiti svoje zakonske ingerencije i početi im se miješati u njihove stručne debate. Na kraju krajeva, nije li se radikalno umanjivanje procijenjenog broja žrtava u Jasenovcu (od 800 tisuća na 70-80 tisuća) već jednom pokazalo posve opravdano? Mi jednostavno ne znamo što se sve novo može otkriti u budućnosti. Jučerašnje “činjenice” ponekad postaju sutrašnje neistine« (https://www.index.hr/…/obuljen-korzinek…/2570423.aspx; https://www.facebook.com/neven.sesardic).

Više žena radnica, manje djece

• Sve manje djece u razvijenom svijetu je činjenica i od nje ne treba bježati. Razlozi? Bit će ljudi koji iznose jednostavne odgovore, ali vjerojatnije je da su uključeni prilično duboki temeljni čimbenici. Problem je u tomu što je teško razlikovati uzroke od simptoma. Velik dio razvijenih gospodarstava nalazi se u socijalnoj i gospodarskoj promjeni. To predviđa činjenica da je tipično vrlo velika populacija rođena nakon Drugoga svjetskog rata sada manje-više sva umirovljena i napustila je radnu snagu (to se naziva baby boom generacija ili boomers). To je generacija koja je donijela eru globalne trgovine i pokrenula prijelaz s velikih birokratskih korporacija “rad za život”. Iako su radili u društvu s visokim rastom, imali su i priličnu količinu djece. Sudjelovanje žena u radnoj snazi raslo je, ali iz prilično niske baze. Generacija koja slijedi (generacija X) manja je i većinu svog radnog vijeka radila je u doba liberalnije globalne trgovine i outsourcinga (izdvajanje poslova i davanje poslova drugima koji su jeftiniji). Iako su bumeri dizajnirali računala i internet, Gen Xers su vidjeli laskavije agilnije korporacije i uveli glavninu informatizacije i digitalizacije radnih prostora. Gen Xers su prije svega tehnokrati. Korporacije poput Amazona, Applea, Microsofta, Googlea itd. vodili su bumeri, ali su Gen X odradili najveći dio posla kako bi ih dizajnirali i primijenili. Loša strana je što je generacija X korištena za udvostručenje prihoda bez dječjeg načina života. U kombinaciji s bumerima, generacija Xers kupila je imovinu poput domova itd. povećavajući cijene, ali je imala manje djece.

Za sve je kriv outsourcing

• Sljedeća generacija (Gen Y ili “milenijalci”) počela je ulaziti u radnu snagu 2000. godine (otuda i ime). Nažalost, to je bilo vrijeme neizvjesnosti (procvat nakon 2000. i ulazak u financijsku krizu 2007.-2008.). Vršne cijene imovine i još veća neizvjesnost u karijeri. Outsourcing je bio uglavnom jedini način na koji su stvari funkcionirale – malo je milenijalaca ikada ušlo, a još manje radilo u tvornici. Automatizacija počinje djelovati kroz napore bumera i Xersa. Nije dobro vrijeme za razmišljanje o tome da djeca i natalitet još više padaju. Do trenutka kada Generacija Z počne ulaziti u radnu snagu (~ 2015.) stvari poput gig ekonomije, generacije Youtubea, prodora umjetne inteligencije u radni prostor i vrlo ravne, male organizacije su norma. To koristi “najboljem od najboljih”, ali vjerojatno pokreće prilično nejednak ekonomski model “pobjednik uzima sve”. Također imajte na umu da je većina generacije Z imala roditelje generacije X što znači da su bili potomci već manje skupine. Ne moramo biti znanstvenici ni na koji način, ali primijetili smo trend – visoko obrazovanje, bolju zdravstvenu zaštitu, bolje plaćene poslove, manje djece (općenito). Uvijek se pitamo što je bilo prvo i uzrokovalo ostale, nešto poput priče o kokoši i jajetu.

Sanela na Hvaru

• Dok u Sarajevu samoproglašeni Bošnjaci sve žešće i sve češće optužuju i olajavaju Hrvate kako bi ih dodatno pacificirali i unitarizirali, neki od njihovih potomaka to rade puno tiše i djelotvornije. Jutarnji list javlja da je neka superbogata „Bošnjakinja“, Sanela Diana Jenkins, postala „hvarska veleposjednica“! (jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/superbogata-bosanka-kupila-9-hektara-zemlje-na-hvaru-i-osmislila-plan-hvarani-na-rubu-zivaca-ne-vjerujemo-joj-15472178?fbclid=). Ta ženu, koju nazivaju najbogatijom Bosankom, ter prijateljicom Eltona Johna i holivudske elite, posljednje dvije godine od Hvarana je kupovala na Stražbenici zemljište preko svoje tvrtke Wanderlust Innovations d.o.o. i danas je vlasnica 90.000 četvornih metara od kojih je 87.355 m2 već provedeno u knjigama.

Donator Joe Ravitch

• Odustanak aktualnoga američkog predsjednika Joea Bidena od utrke za predsjednika SAD-a uznemirila je svjetsku političku scenu i izvan granica Sjedinjenih Država. A u Americi prosto vrije. Nama Hrvatima posebno je zanimljiv nastup Joea Ravitcha, „istaknutoga donatora“, kako ga njemu naklonjeni američki i engleski mediji tituliraju. Ravitch je suosnivač i partner tvrtke Raine, te član odbora Propagate Media, Imagine Entertainment i Candle Media, tvrtki iz portfelja Raine. Prije toga bio je 16 godina viši partner u Goldman Sachsu sa sjedištem u Londonu, Hong Kongu i New Yorku. Iz ove šture biografije vidi se da se radi o uspješnom i bogatom čovjeku. Ravitch se uključio u borbu za predsjednika SAD-a na izborima u studenome ove godine i podržao Kamalu Harris. Budući Joe Ravitch traži od Bidena da se odmah povuče i s dužnosti predsjednika SAD-a i da ga zamjeni ratoborna K. Harris, kako bi se tako ojačana kao prva političarka ove velike i jake države, lakše suprotstavila republikanskom kandidatu Donaldu Trumpu, jedan od najutjecajnijih svjetskih medija, londonski The Economist posvetio mu je zanimljiv članak (https://www.economist.com/by-invitation/2024/07/22/a-prominent-donor-on-why-the-democrats-shouldnt-anoint-kamala-harris). The Economist, koji bez zadrške podržava bilo kojega Trumpova protivnika na izborima, piše da je Biden „učinio pravu stvar“ što se je povukao iz izborne utrke i dodaje: „Demokratska stranka sada ima povijesnu priliku ponovno se povezati s biračima i promijeniti budućnost“. To je ono što traži i Joe Ravitch, inače potomak iseljenih Hrvata. Naime, Ravići su uglavnom od Širokoga Brijega u Hercegovini. Hrvatski rečeno on bi se zvao – Jozo Ravić!

The Economist protiv Trumpa i MAGA-e

• The Economist ne iznosi podatak koliki je Ravitchev iznos donacije Demokratskoj stranci. Ipak saznajemo da je Kamala Harris primila više od 80 milijuna dolara samo u prva 24 sata svoje kampanje. Joe Ravitch ustvari ne govori da treba podržati K. Harris kao osobu, on govori malo lukavije, da ju treba podržati kako Amerika ne bi propala, jer, navodno, D. Trump ju vodi u propast. Koliko ova teza drži vodu teško je reći. Posebice nakon toga što Trump u svojoj kampanji zagovara MAGA-u (Make America Great Again), što u prijevodu znači: Učininimo Ameriku ponovno velikom! Ovaj politički slogan i pokret Donald Trump je koristio i tijekom uspješne predsjedničke kampanje 2016. godine. “MAGA” se također koristi za označavanje Trumpove političke baze, ili pojedinca ili grupe pojedinaca iz te baze. Slogan je postao fenomen pop kulture, koji je doživio široku uporabu i iznjedrio brojne varijante u umjetnosti, zabavi i politici. Izvorno ga je koristio zasigurno najuspješniji američki predsjednik u povijesti Ronald Reagan kao slogan kampanje u svojoj predsjedničkoj kampanji 1980. godine. Da se radi o pravom sloganu potvrđuju i brojni napadi na njega od strane lijevih i globalističkih znanstvenika, novinara i komentatora koju su ga čak nazvali – rasističkim!

Hrpa mačjih dama bez djece

• Republikanski zastupnik Tim Burchett iz Tennesseeja nazvao je Kamalu Harris “potpredsjednicom DEI-ja”, aludirajući na napore za raznolikost, jednakost i inkluziju. Zastupnica Harriet Hageman iz Wyominga nazvala ju je “zaposlenikom DEI-ja” i onu koja je “intelektualno, stvarno nekom vrstom osobe s dna kace”. Zastupnik Glenn Grothman iz Wisconsina rekao jeu intervjuu za podružnicu CBS Newsa WDJT-a, u Milwaukeeju, da “demokrati osjećaju da se moraju držati nje zbog njezine etničke pripadnosti”. To ne znači da su napadi republikanaca usredotočeni na Harrisin ženski spol i crnačku rasu. S obzirom da je Kamala Harris političarka i sutkinja koja je svašta nelogično i neobično i činila i govorila ovo je samo komentar na te brojne njezine nepodopštine. Kada republikanci kažu da su ona i Joe Biden “Joe i motika” onda to znači da je ona nesposobna normalno se ponašati kako bi se političari trebali ponašati. Istina je i ono kada je godine 2021. senator iz Ohija James David Vance, koji je sada Trumpov potpredsjednik, rekao voditelju Tuckeru Carlsonu da zemlju vodi “hrpa mačjih dama bez djece”, prije svega misleći na Kamalu Harris. Naime, K. Harris je maćeha dvoje djece iz prethodnog braka svog muža. Također nije uvrjeda kada joj se republikanci i ostali Amerikanci rugaju kada kažu: “Misliš da si upravo pala s kokosovog drveta?” To govore zato što je ona to u svojim političkim nastupima ponavljala i hvalila se da je to pitanje njezina majka često postavljala. Nije shvaćala da je to odveć glupo.

Baptistica, hinduistica, židovka…

• Tko je Kamala? Demokrati se slažu kako bi podržali potpredsjednicu Kamalu Harris kao novu izazivačicu za Bijelu kuću. Harris je prva žena i prva afroamerička i azijsko-američka potpredsjednica Sjedinjenih Država. Udana je za Douglasa Emhoffa, američkog židovskog odvjetnika. Kao kći roditelja imigranata, Harris je odgojena pod baptističkim i hinduističkim utjecajima. Mladu Kamalu i njezinu sestru Mayu često je u Božju crkvu na 23. aveniji u Oaklandu vodila susjeda Regina Shelton. Harris je rekla za Interfaith Youth Core: “Pjevala sam u dječjem zboru. Tamo sam stvorila neka od svojih najranijih sjećanja na biblijska učenja. Tamo sam naučila da je “vjera” glagol i da ga moramo živjeti i pokazati na djelu. Njezina majka, Shyamala Gopalan, rođena je u južnoj Indiji. Njezina hinduistička vjera značila je da je Kamalino djetinjstvo uključivalo redovite posjete hramu. Udana za židovskog odvjetnika Douglasa Emhoffa, Harris je također prihvatila židovske običaje. America Magazine izvještava da je par razbio čašu na svom vjenčanju i slavi židovske blagdane. Uz svoj multivjerski angažman, čini se da Kamala nije zaboravila svoje baptističke korijene. Govoreći u crkvi 2019. godine, Harris je rekla: “Isus nam govori kako bismo trebali definirati bližnjega”, rekla je tijekom govora. “Isus nam kaže, vaš bližnji nije samo osoba koja živi u susjedstvu, koja vozi automobil koji vi vozite, osoba dijeli vaš poštanski broj. Isus nam kaže da je vaš bližnji onaj čovjek uz cestu kojim idete, koji se suočio s teškoćama. Oni mogu biti jedni od onih ljudi koji imaju ovisnost o opioidima ili drogama, možda jedan od onih ljudi koji su pobjegli iz jednog od ‘zarobljenika ubojica’ svijeta kako bi potražili utočište u ovoj zemlji.” Harris je položila prisegu u Senatu na obiteljsku Bibliju, koju je opisala kao “dobro istrošenu”. Joe Biden, koji je tada bio potpredsjednik, navodno je odgovorio: “U redu, to je dobar način da se to učini”.

Optužio Britaniju da je islamizirana

• A tko je senator iz Ohija i izbor Donalda Trumpa za potpredsjednika, James David Vance? Ovaj republikanac, rođen u Middletownu u Ohiju prije 40 godina, tvrdi nakon pobjede laburista na izborima da bi Velika Britanija mogla postati prva “istinski islamistička zemlja koja će dobiti nuklearno oružje”. Vance, koji je navodno prešao na katoličanstvo 2019. godine, rekao je publici: “Moram pobijediti Veliku Britaniju, samo još jednu stvar. Nedavno sam razgovarao s prijateljem i razgovarali smo o jednoj od velikih opasnosti u svijetu, naravno, širenju nuklearnog oružja, a naravno da Bidenovu administraciju nije briga za to. I govorio sam o, znate, koja je prva istinski islamistička zemlja koja će dobiti nuklearno oružje? A mi smo bili kao: ‘Možda je to Iran, možda se Pakistan već računa’, a onda smo konačno odlučili da je to možda zapravo Velika Britanija – budući da su laburisti tek preuzeli vlast.” Bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, Vance je jednom opisao kao “idiota” i “američkog Hitlera”. Zamjenica britanskoga premijera Angela Rayner odbacila je Vanceove komentare, rekavši za ITV da “ne prepoznaje” njegovu karakterizaciju Britanije. “Osvojili smo glasove u svim različitim zajednicama, u cijeloj zemlji, i zainteresirani smo za vladanje u ime Britanije i suradnju s našim međunarodnim saveznicima”, dodala je. James Murray, ministar financija u Ministarstvu financija, rekao je za Sky News da “ne razumije” komentare američkog senatora i naglasio da je snažan odnos Velike Britanije sa SAD-om ključan za sigurnost i gospodarski rast. Kada je Vance u pitanju komentari su ponekad suvišni.

Marijan Majstorović