HRVATSKI FOKU – “SUMRAK SRMSKE MITOMANIJE – Mit za mitom od Rasta Nemanjića…”, piše Bojan Jovanović

(Riječ “Mitomanija” najblaže se može protumačiti u jednini i u množini kao IZMIŠLJOTINE. Mile.)

Kolumne

SUMRAK SRPSKE MITOMANIJE – Mit za mitom od Rasta Nemanjića, preko Nikolaja Velimirovića, od Jasenovca do suvremenih svetaca

(Pošto je i ime Jasenovac spomenuto, to me je potaklo reći da je zbog lažiju svih vrsta o Jasenovcu, danas spominjati ime Jasenovac je toliko važno kao i hrana kojom se ljudi dnevno hrane; pa bi se moglo reći: JASENOVAC ZA DORUČAK, JASENOVAC ZA RUČAK I KAD ZAŽELIŠ IMAŠ JASENOVAC I ZA VEČERU. Moja Opaska, Mile Boban.) 

U Srbiji prešućeno da je ukrajinska vlada zabranila djelovanje Ruske pravoslavne crkve

 

Često sebi postavljam pitanje kako bi Srbija danas izgledala da smo ipak izgubili neku bitku ili neki rat, kad smo se danas kao dežurni pobjednici sveli na granice tri Morave. Avanturizam, mitomanija i osobni interes pojedinih grupacija najbolji je i jedini opis stvarnog stanja u Srbiji. Ovih dana dvije vijesti prošle su kroz srpske medije skoro pa neprimjetno, nažalost. Prva da je ukrajinska vlada zabranila djelovanje Ruske pravoslavne crkve, čitaj sekte, na teritoriju Ukrajine zbog terorističkog i neprijateljskog delovanja. Nadam se da će ovaj val doći i u naše krajeve.

No, ja bi se zadržao kod druge vijesti jer će svakako SPC uskoro dobiti što i zaslužuje.

Tko je zadužen da napokon demantira brojne neistine?

Ako je to istina, Vlada Srbije otvara ured čiji bi posao bio, osim prvenstvenog zastrašivanja stranačkih kadrova, demantiranje svih “neistina” o Srbiji u stranim medijima. Bit će zanimljivo pratiti kako će se rušiti mitomanija, glavni stup i oslonac srpskih laži koje se šire kroz obrazovanje, SPC i razne provladine organizacije. To bi trebalo izgledati ovako:

Na srpskom dvoru u XII. stoljeću jelo se zlatnim vilicama, prenose strani mediji. Ured bi to trebao odmah demantirati: „… poštovani, pisani tragovi o upotrebi viljuški u Srbiji pojavljuju se tek u XV. stoljeću. „Najraniji pisani dokazi o upotrebi pribora za jelo kod Srba potiču sa dvora Stjepana Vukčića Kosače (1404.-1466.). Također, riječi Ivice Dačića, ministra Republike Srbije, koji je javno rekao da je Stefan Nemanja potpisao ugovor s Fridrikom II. Barbarosom 1189. godine, a Barbarosa je stavio palac na njega. Ali treba znati da je Dačić iznio nekoliko neistina, jer srpski vladar i njemački kralj i car Svetoga Rimskog Carstva nisu potpisali nikakav ugovor, a drugo, obojica su znali čitati i pisati!

Ako netko u inozemstvu objavi da je srpski junak Miloš Obilić ubio turskog sultana na Kosovu, Ured bi trebao odmah poslati oštar odgovor: “…gospodo, to je laž. Miloš Obilić nije mogao nikoga ubiti jer nije ni postojao. Obilić nije povijesna ličnost“. Ili ako netko objavi da je knezu Lazaru odrubljena glava na Kosovu, opet bi trebao uslijediti odgovor: “…ne lažite, nije istina. Lazar je slučajno uhvaćen nakon nekoliko dana nakon povratka s Kosova i pogubljen.”

Srpska pobjeda u Kosovskom ratu proslavljena je u crkvi Notre-Dame u Parizu, pišu strani mediji. A ured bi trebao odgovoriti: Taj mit je lažan, izmišljen, jer povijesni izvori kažu da zvona najpoznatije francuske crkve nisu zvonila 1389. godine, kada je netko navodno prenio lažnu vijest o pobjedi Srba nad Turcima, nego su zvonila 1395. godine nakon bitke kod Rovinama (Rumunjska) u kojoj je mađarski kralj Sigismund Luksemburški porazio tursku vojsku, predvođenu sultanom Bajazitom I. Munjevitim.

Sveti Makarije i Mehmed paša Sokolović nisu bili braća

Mehmed paša Sokolović obnovio je Srpsku pravoslavnu crkvu krajem XVI. stoljeća, piše portal… A Srbija grmi: „U našoj javnosti već duže vrijeme vlada mišljenje da je najzaslužniji za obnovu Srpske pravoslavne crkve, koja se dogodila 1557. godine, veliki vezir Mehmed paša (Sokolović), „brat“ Patrijarha srpskog Svetog Makarija“. To uvjerenje je toliko jako i utemeljeno da je veliki vezir Mehmed-paša nedavno “dobio” čak dva spomenika, od kojih ga jedan prikazuje u zagrljaju sa srpskim patrijarhom Svetim Marakarijem I.”. Sveti Makarije i Mehmed paša Sokolović nisu bili braća, već mogući dalji rođaci. Također, što je još važnije, Srpsku pravoslavnu crkvu nije osnovao Mehmed-paša 1557. godine, jer on tada nije bio veliki vezir, već Rustem-paša, koji je bio veliki vezir od 1555. do 1561. godine. I tako mit za mitom od Rasta Nemanjića, preko Nikolaja Velimirovića, od Jasenovca do suvremenih svetaca.Srpski mit je lijep, zavodljiv, poučan i dio naše povijesne prošlosti, satkane maštom, koju će raspršiti pred neumoljivim znanstvenim istinama i činjenicama Ureda za obranu Srbije od laži. Bojim se da ćemo uskoro požaliti.

Bojan Jovanović