(Poštovani prijatelju i dragi hrvatski brate Goran Knežević prilažem ovdje zemljovidnu kartu Nezavisne Države Hrvatske, NDH s datumom DESETI TRAVNJA na sjećanje vas kada ste taj dan Desti Travnja 1991. (točno 50 godina kasnije Proglašenja Prve Hrvatske Države 10 Travnja 1941. godine, poslije punih 839 godina) bili ranjeni u borbi za Drugu Hrvatsku Državu. Mile Boban, Otporaš.)
Pošto vani gospodine Boban,
Moje je ime Goran Knežević i 100% sam civilni stradalnik Domovinskog rata, 04.10.1991. godine sam stradao od zrakoplovne bombe koja je pala u dvorište kuće mojih roditelja u selu Jarmina, pored Vinkovaca…
Taj dan u Jarmini od istog zrakoplova stradalo je 12 osoba od kojih dvije smrtno i desetero ranjenih, u tih desetero ranjenih se ubrajamo i ja, moja baka i moj otac koji se tog jutra vratio sa položaja, otac je do ranjavanja aktivno sudjelovao u obrani našeg sela Jarmina zajedno sa ostalim žiteljima sela, danas 60% invalid koji nije ostvario nikakve povlastice kao stradalnik Domovinskog rata, BRANITELJ (u borbi za Prvu Hrvatsku Državu 1941-1945 vojnici su se zvali USTAŠE, dok u ratu za Drugu Hrvatsku Državu 1991-1995 vojnici su se zvali BRANITELJI. Sada se postavlja iskreno pitanje: kakova je razlika između riječi USTAŠA i riječi BRANITELJ? Nikakova, jer i jedni i drugi su se borili za istu Hrvatsku od osam (8) slova, s tim da je prva imala tri (3) inicijala NDH, dok druga ima dva (2) inicijala RH, koja je duplo manja od prve sa tri (3) inicijala, Moja opaska, Otporaš.) koji se vodi kao civilni stradalnik, nije imao nikakva prava bez obzira što je među prvima stao uz žitelje svoga sela u obranu SVOJE DOMOVINE, a ovo dvoje poginulih su moj 4 GODINE STAR BRAT i 42-šnja žena Marica Knežević, žena mog strica, dakle moja strina, dakle moja obitelj je, oprostite na izrazu, krvarila za Domovinu, uz sve ovo još mi je u obrani od četnika i Ujak Željko Turkalj poginuo kao Hrvatski branitelj.
Kao jedno od četvero najteže stradale dijece u Domovinskom ratu prevezen sam zrakoplovom u FRANCUSKU, MARSEILLE gdje su mi obavljene operacije glave, ruke, nogu, stopala, ramena, prsnog koša itd… jedva živ ostao. U Francuskoj, tj. u Marseille smo imali veliku pomoć i podršku od naših emigranta, naših Hrvata, od kojih mogu posebno istaknuti našeg velikog prijatelja i čovjeka Borislav Boro Barać…
Jedan dan nam je došao Barać, Boris Barać, i rekao nam da će nas posjetiti za koji dan neki njegov dragi prijatelj, neki Miroslav Ćiro Blažević i da će nam donijeti neke majice od Olympique de Marseille, pojma nismo imali tko je taj i zašto bi on dolazio kod nas; ali sedam godina kasnije je cijeli svijet znao tko je Miroslav Ćiro Blažević, uglavnom Ćiro nije došao i nismo ga upoznali, ali je naš Barać zato bio tu i stalno smo razgovarali o nogometu, i Baraća ste mogli vidjeti 98′ u novinama kako se pozdravlja i grli s Ćirom, Barać je 98′ na svjetskom prvenstvu u nogometu koje se održavalo, znate gdje, bio glavna i odgovorna osoba zadužena za sigurnost gledatelja i REPREZENTACIJA, na SVIM UTAKMICAMA svjetskog prvenstva. Barać je čovjek koji je nakon našeg povratka u domovinu završio na operaciji bruha, čovjek je dobio bruh od nosanja nas klipana uz i niz stepenice…
Bez našeg Borisa nebi bilo ni humanitarne pomoći koje je slao i sam dovozio iz Francuske u Hrvatsku 91′, 92′, 94’… Borislav Boro Barać je čovjek o kojem se ne zna puno, ne zna se koliko velikih stvari je učinio za Hrvatsku i Hrvate a trebali bi znati…
100% sam civilni stradalnik Domovinskog rata, dvostruki prvak Hrvatske u streljaštvu (ekipno) i bivši kandidat za reprezentaciju RH, po struci nezaposleni informatičar, i ovim putem vam želim skrenuti pozornost na NAŠEG VELIKOG ČOVJEKA, DOMOLJUBA, EMIGRANTA I HRVATA…
P. S.
U PRIVITKU VAM ŠALJEM NEKOLIKO SITNICA O BORISLAVU…
POZDRAVLJAM VAS SA STARIM HRVATSKIM POZDRAVOM KOJI ME BORISLAV NAUČIO I GOVORIO MI O NJEMU…
ZA DOM… SPREMNI!
S osobitim štovanjem,
Goran Knežević
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.