HRVATSKA MUČENICA ZA VRIJEME NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE – JUNAKINJA ANĐELKA ŠARIĆ

Da li ste čuli, za priču o Ustaškinji Anđelki Šarića, kojoj su za vrijeme NDH srbočetnici i partizani živoj urezali “U” na čelo 1943. g.
O hrabroj Ustaškinji je i pjesma opjevana.

USTAŠKINJA ANĐELKA SARIĆA

Što se ono nasred šume žari?
Je li vatra iz zemlje probila
Ili zemlja vatru otvorila?
Nije vatra iz pakla probila,
Nit’je zemlja vatru otvorila,
Nego ljudi vragovima slični,
Uništavat majku zemlju vični,
Golemu su vatru naložili,
Hrvaticu vatri privodili,
Sarića Anđelku ustaškinju,
Ustaškinju mladu junakinju.
Noćni divan odmetnik otvori
I ovako Anđelki prozbori:
“Vidiš kliešta vatrom užarena
I željeza dva vruća ognjena!
S njima ćemo tvoju kožu peći,
Ne budeš li po volji nam reći:
Na kapi ti vidim neko slovo,
To je za nas nešto posve novo.
Na kapi ti čudno slovo piše,
Što to znači ne bilo te više!”
Ustaškinja Anđelka Sarića,
Od djetinjstva vrla Hrvatica,
Kako ju je naučila mati,
Drugarima đavolskim odvrati:
“Vrag tamjana ne može podnieti,
Vi “U” slovo nesmjete vidjeti.
“U” vas u strah i drhtanje vodi,
A nas u boj i k zlatnoj slobodi!
“U” vam kazna,nama darak liepi,
“U” vas mrvi,a Hrvate kriepi.
“U” vam smrdi,a nama miriše,
“U” vam propast,nama život piše.
Sad ste čuli što znači Ustaša,
Vam pakao,nam domaja naša!”!
Kolovođa noćne družbe plane,
Ljutim ognjem mučiti je stane,
Pa đavolsku misao zasnuje,
Po svem tielu “U” joj izpisuje,
Izpisuje klieštima plamenim,
Izpisuje gvožđem užarenim,
I sve čeka,kad će zaplakati.
Zaplakati i zajaukati.
Ne zna jadan,ne bilo ga više,
Da drukčije lavlje srdce diše,
Hrvatica boli ne poznaje,
Kad se trpi za sreću domaje.
A odmetnik od golema jada
Ne zna,što bi učinio sada.
Pa da svojoj družini ugodi,
Rodbinu joj svu k vatri dovodi,
Nek’ gledaju zavezanih ruku
Svoje kćeri nevolju i muku.
Kad Anđelka svoje opazila,
Ovako je njima govorila:
“Radujte se,što Anđelka daje
Mladi život za sreću domaje.
Ne plačite,roditelji mili,
Doć’ će konac odmetničkoj sili,
Noć od danjeg svietla jača nije,
Strpite se,dok sunce probije,
Nestati će družbe tamne noći,
Zlatno sunce pred kuću nam doći.
Lako mriet mi dok domaju ljubim,
Ja dobivam,a ništa ne gubim
Osim tiela,što ga dušman mrvi,
Željan naše slobode i krvi.
Kada pietlu nož glavu odkine,
On pomaman skače u visine,
Kao da je sad tek oživio,
Al’ to zadnj trzaj tek mu bio.
Sad se isto usred noći zbiva,
Družba biesom svoju nemoć skriva.
U trzaju zadnjem smišlja muke,
Jer ustaške već ih stišču ruke,
Pa od biesa ne znaju,što rade,
Mojom krvlju svoje ruke slade.
Al’ zaludu kliešta usijana,
Time ne će zaustavit dana.
Sunce ide zapreke ne znade,
Kraj dolazi odmetničke vlade.
Već se čuje silna bojna rika,
Ide vojska našeg Poglavnika!”
Kad vidjeli ljuti odmetnici,
Da je i smrt ništa Hrvatici,
I još kad im dozvala pred oči,
Da će skoro vrag po svoje doći,
Sa svih strana na nju navalili,
Dok je nisu mladu udavili.
Kad ubiše mladu Hrvaticu,
Još im jači bies zasja u licu.
Kolovođa odmetnika rikne,
Drugarima svojim podvikne:
“Jošte krvi,još žeđamo,
U ustaške ruke se ne damo!
Tri stotine vodite Hrvata,
Vješajte im uže oko vrata!
Izvadite svima prije oči,
Nek’ ne vide,kuda im je poći!
Odsiecite desnice im ruke,
Dosta su nam zadavale muke!
Odpilajt obadvije noge,
Zbog njih bilo nama trke mnoge!
Uništimo to hrvatsko sjeme,
Nek’ propadnu,neka zanieme!
Na imeni dan njihova vođe
Tri stotine neka u smrt pođe!
Pa nek’ vide i dobro zapamte,
Da im ništa ne pomaže Ante!”
Ali u to rikne top sa brda,
Zemljica se sva potresla tvrda,
Odmetnici u zrak poskočili
I od straha glavu izgubili.
S brda jeknu silan glas hrvatski:
“Napried,napried,junaci ustaški!
“U” je naše ime i prezime,
“U” je snaga naše domovine!
“U” je srdce našeg Poglavnika,
“U” je duša hrvatska velika!
Napried,napried,udrite po vragu,
Napried,napried,za domaju dragu!”
Oj,Anđelko da ti je vidjeti,
Kako Hrvat juri,kako leti,
Roj za rojem leti zbor ustaša,
Od dušmana nasta prava kaša.
Množtvo živih u ruke dopade,
Mrtvima se ni broja ne znade.
Vođa skače u visine plave,
Ko pietao jer je već bez glave.
Osvetiše Anđelku ustaše,
A dušmane pravici predaše,
Nek’ im pravda istinu zagudi,
Bog s nebesa i pravedni ljudi!
Sad nek’ zbore noćne glave nieme,
Tko će naše uništiti sjeme,
Dok granice mile zemlje naše
Brane hrabri,junački ustaše,
Dok imade takvih junakinja,
Kakva bješe Anđa ustaškinja

› Pogledajte teme slične ovoj: Hrvatske mučenice za vrijeme NDH-a