HRVATSKA JE UVIJEK ŽIVJELA U “ODRAZU VREMENA”, A PONAJVIŠE NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA, NDH

Neprijateljsko novinstvo već mjesecima puni stupce svojih novina člancima o budućem uređenju svieta, dakako pod predpostavkom podpune pobjede nad Njemačkom i njezinim saveznicima. Vode se čitave polemike i razprave o skroz bezznačajnim pojedinostima uređenja tog njihovog maglovitog budućeg svieta.

Nasuprot ovakvom nestvarnom i neodgovornom pisanju, koje služi očevidno samo u promičbene svrhe radi zavaravanja lakovjernih i neupućenih, potrebno je osvrnuti se na stanovište odgovornih europskih naročito njemačkih vodećih političkih krugova i njihovo gledanje na taj problem.

U kratkim potezima prikazana suština i bit toga stanovišta sastoji se u ovome:

Stvaranje nacionalnih država u Europi bilo je u jeku u 19. stoljeću, dok je za 20. stoljeće značajno stvaranje novoga poredka za čitave kontinente. Kao što je kod stvaranja nacionalnih država najveću zapreku predstavljala grupa onih sila koje su bile protivne takvom razvitku, tako i danas u Europi predstavljaju zapreku one države, koje se ne žele priključiti novoj organizaciji europskog kontinenta bojeći se gubitka svojih privilegija, izlažući se opasnosti podpune propasti.

Mali se narodi, ako žele živjeti svojim životom, moraju u vojničkom pogledu osloniti na pomoć, vodeće velesile kontinenta jer su samo te velesile u stanju osigurati obranu i cjelovitost kontinenta. Radi se tu upravo o tome da li pojedini narod želi spasiti svoju obstojnost žrtvujući ovaj ili onaj zastarjeli privilegij ili će, braneći ga, propasti. Jasno je naime, da bi u slučaju američke ili boljševičke infiltracije propalo sve ono, što nazivamo europskim. Ništa ne bi više preostalo od nezavisnosti naroda ili država, što više, izgubili bi svaki europski karakter. Tko stavlja zahtjeve na život i budućnost, taj ih mora staviti u stadiju današnjih zbivanja, jer će inače zakasniti. Životna sposobnost i odpornost svakog organizma pa i narodnog, izkušava se u krizi. Čitav organizam mora biti pripremljen upravo na to, da u času krize bude odpornost odlučujući činbenik. Upravo s ovoga razloga opažamo, da narodi, koji proživljavaju velike ratove ili obrate, stavljeni na kušnju, razvijaju na vrhuncu iste takvo usredotočenje svih snaga, koje premašuje i baca u sjenu sve do tada učinjeno. Svaka kriza sadrži u sebi pored elementa opasnosti i elemenat konačnog spasa. Za svladavanje krize više puta je od odlučne važnosti sakupiti sve duševne sile radi odpora. Sama volja za život već je pola života. Tako je i u životu naroda, koji proživljene svoju krizu u poviestnom razvoju.

Jedan sviet ne mienja svoje lice bez bolova, bez rana i ožiljaka. Ono što danas predstavlja narodnu bol i patnju, to će u budućnosti biti narodni ponos.

Promotrimo sad i ocienimo položaj hrvatskog naroda i države pod prizmom ovog stanovišta, pa ćemo doći do zaključka:

1.   da Hrvati izkupljuju obstojnost svoje državne nezavisnoti i sređenje narodnog života u slobodi neizmjernim žrtvama,
2.   da se je N.D.H. odlučno stavila u kolo europskih država novoga poredka oslanjajući se na prijateljstvo Velikog Njemačkog Rajha. Ova činjenica razumljiva je svakome tko iole pozna poviest. Od Tomislava do Poglavnika Hrvatska je uviek bila uz Zapad i zapadnu europsko-kršćansku civilizaciju, a protiv Iztoka i Bizanta. Po svom geopolitičkom položaju Hrvatska je graničarska zemlja. Taj graničarski naš poziv iziskivao je od nas nebrojene žrtve, koje nisu pale izključivo za naše dobro već najvećma za dobro onih naroda, koji su se u miru mogli gospodarski i uljudbeno razvijati. Te naše žrtve u prošlosti nisu bile nagrađene niti dovoljno priznate. Ako smo mi unatoč toga odlučno i nepokolebivo uztrajali na braniku zapadno-europske civilizacije, onda je takav odlučni stav danas, kad smo u stanju stvarati slobodne odluke o sudbini naroda i njegove budućnosti, još razumljiviji. Upravo se nameće sama od sebe konstatacija, da se drugačiji stav Hrvata ne da ni zamisliti. Poviest, predaja, uljudba, naš način mišljenja i naši osjećaji jasno nam i rječito govore o našoj pripadnosti obitelji naroda koji su odlučili braniti se od boljševičke opasnosti i prevlasti.
3.   Hrvati nisu ovaj postav zauzeli u zadrže čas iz pukog oportunizma. Poglavnik je još davno prije iz bijanja ovog velikog rata jasno opredielio mjesto koje će hrvatski narod zauzeti u odlučnom hrvanju koje je proročanski predvidio. Ovu činjenicu treba naročito iztaknuti nasuprot kolebanju nekih neutralaca još i u sadašnjem času i nasuprot dvoličnosti srbske politike, koja želi Srbe prikazati pred javnošću, naročito njemačkom, borcima za novi europski poredak, a onamo četnikuje, slavi Petra Karađorđevića, priželjkuje novu Jugoslaviju sa srbskom hegemonijom i šuruje na sve strane sa svima neprijateljima Hrvatstva i nove Europe.
4.   U borbu za očuvanje stečene narodne slobode i državne nezavisnosti kao i za konsolidiranje prilika i unutrašnju izgradnju uložio je hrvatski narod sve svoje snage. Nikada još u našoj poviesti nije bilo usredotočeno toliko snage i volje kao u današnjici. Proživljena je i kriza, što smo nedavno na ovom mjestu ustanovili. Obrat na bolje, na put podpunog ozdravljenja danas je svakome vidljiv. Ono što nas naročito raduje, jeste preporod u dušama pripadnika najširih narodnih slojeva. Sve više nestaje neborbenih pasivnih promatrača. Borbeni se redovi iz dana u dan jačaju: jača se duh požrtvovnosti i raste vjera u vlastitu snagu i sigurnu pobjedu.
5.   Naše žrtve u današnjoj poviestnoj prekretnici nisu više uzaludne. One osiguravaju narodnu buđućnos za viekove. Te žrtve osiguravaju i pobjedu europske misli. Zato je budućnost N.D.H. u novom poredku osigurana.

Hrvatsku stvarnost razmotrili smo u svietlu činjcnica i došli do zaključka da naša nada i naša vjera nišu tlapnje. Okupljanje narodnih snaga u čvrste i jedinstvene falange sviestnih boraca sigurno su nam jamstvo sretne budućnosti. Kako danas stvari stoje,

Mi bi bili u stanju prebroditi još i daleko veće potežkonće od onih koje su se na putu konačnog sređenja ispriečle. Nema više takvih oblaka, koji bi bili u stanju zastrti sunce naše slobode!

Nezavisna Država Hrvatska u novom europskom poredku nije pitanje budućnosti, jer je ona već sada odani, vjerni i požrtvovni član te zajednice naroda, ona će to i ostati u dobru i u zlu uviek vjerna svojim načelima iskrenosti, otvorenosti i poštenja.

M—ć.
Hrvatsko jedinstvo, 19. 02.1944