HRVATSKA I USTAŠTVO – KAKO SE JE STVARAO JASENOVAČKI MIT, TEMMU OTVORIO OTPORAŠ.

 


HRVATSKA I USTAŠTVO – KAKO SE JE STVARAO JASENOVAČKI MIT, TEMU OTVORIO OTPORAŠ.

Closed Thread
Page 1 of 2 1 2 >
Thread Tools  Search this Thread  Display Modes 
Old 07-30-2014, 08:33 AM   #1
Account Inactive
Join Date: Feb 2014
Location: Texas, USA
Posts: 139
Otporas will become famous soon enough
Default HRVATSKA I USTAŠTVO (18)
KAKO JE STVARAN JASENOVAČKI MIT! TEMU OTVORIO OTPORAŠ

Naslov:”Kako je stvaran Jasenovacki mit” uzet je iz Glasa Koncila od 30 srpnja 1989. Ovaj opis je iz HKV.
Ovaj opis iz portala HKV prenosim na portal javno.com za sve čitatelje, ponajviše za one koje još uvijek zanima REVIZIJA JASENOVAČKIH ŽRTAVA. U interesu ISTINE bilo bi poželjno pronaći Glas Koncila od 30 srpnja 1989. i pročitati intervju dra. Franje Tudjmana u kojem on donosi razloge Jugoslavije da se žrtve Jasenovca sustavno povećavaju i ponavljaju.Utorak, 09. ožujka 2010.
Kako i zašto je pred vama ova važna knjiga

Kada su veterani Hrvatskih oružanih snaga okupljeni u Klubu 242 (Ilica 242) saznali za englesko izdanje ove knjige, odlučili su organizirati tisak hrvatskoga prijevoda. Australski Hrvati su organizirali financiranje, uz zahtjev da prijevod bude na korijenskom hrvatskom, a nama je ostavljeno ostvarenje tog poduhvata. Knjiga je stajala prevedena, ali ne i lektorirana, nekoliko godina, čekajući bolja vremena ili druge ljude. Ako preskočimo te godine, ostaje oko godina i pol mog rada, zbog kojeg moja druga knjiga s radnim naslovom Hrvatski Otpor EUtanaziji kasni. Krajnje pojednostavljeno, lekturu je u najkraćem mogućem roku zgotovio ing. Branimir Petener, prijelom gospođa Jadranka Lukić, tajnica Žrtvoslovnog društva, a ostale sitnice, uključujući i prijevode pojedinih pasusa, pale su meni u dužnost.

Razlog tom neplaćenom, godinu i pol dugom naporu, je u velikom značaju knjige, koji “zahvaljujemo” činjenici da je Muk o Bleiburgu jedan od tri potporna stupa duhovnog terora, kojem je izložen Hrvatski Narod već 65 godina.

Olujom Hrvatska oslobođena od vanjske okupacije

Oslobođenjem od srpske okupacije i obnovom hrvatske države početkom 90ih, monstruozni ratni zločini nad hrvatskom vojskom i civilima počinjeni nakon kraja Drugog svjetskog rata sve se teže skrivaju. Stotine tisuća pogubljenih pripadnika Hrvatske vojske i hrvatskih civila, staraca, žena i djece na Bleiburgu i Križnim Putevima je »Najveći ratni zločin od kada je svijeta i vijeka« (Viceadmiral Joachim Lietzmann). Taj genocid nakon okončanja Drugog svjetskog rata, počinjen od strane vojske Velike Britanije izručenjem Titovim partizanima pripadnika Hrvatske Vojske zaštićenih Ženevskim konvencijama, ruši mit o »humanoj i civiliziranoj Europi« kao kuću od karata i pokazuje da je komunistička Jugoslavija, a ne Hrvatska, nastala na zločinu. Tako je već 1998. godine Dragutin Šafarić u interviewu u Hrvatskom slovu obznanio 890 masovnih grobnica u Sloveniji, markiranih na satelitskim kartama, dakle s točnošću unutar 1 metra.

I dok je Bleiburžki genocid prolazio kroz faze od muka, preko nijekanja, pa umanjivanja, do opravdanja da su Daksa, Bleiburg, Macelj, Jazovka i Kanal bili osveta za izmišljene zločine branitelja Hrvatske Države, Hrvatskih Oružanih Snaga, u isto je vrijeme mit o Jasenovcu kao tzv. «logoru smrti” u prah i pepeo pretvorio izvaninstitucionalni povjesničar Mr. Mladen Ivezić, prvom od četiri knjige [1] posvećene Jasenovačkom mitu:”Jasenovac – Brojke”. Sasvim očekivano, u skladu sa stvarnošću mRačne demoNkarcije, Mladenu Iveziću je onemogućavano godinama doktorirati na tu temu!

Srpska je okupacija Hrvatske pod maskom Jugoslavije i jugoslavenstva trajala od 1918. pa sve do obnove Hrvatske Države, 1941. i 1991. godine, a definitivno završava Olujom, briljantnom akcijom nepobjedive Hrvatske Vojske. Zato smatramo da je Olujom Hrvatska oslobođena od vanjske okupacije.

Tri stupa duhovnog terora nad hrvatskim narodom

Svo je vrijeme srpske okupacije Hrvatski Narod je bio podvrgnut fizičkom teroru, do tada nepoznatom u Europi, kao i duhovnom teroru mita o Jugoslaviji i mita o Jasenovcu, kao pripreme za genocid počinjen tijekom i nakon završetka Drugog svjetskog rata i genocid spriječen obnovom Hrvatske Države 1990. i akcijama HV, posebno Bljeska, Oluje, Maestrala i Južnog poteza.

Fizički teror u obje j… nije bio dovoljan protunarodnoj vlasti, pa je nakon Bleiburžkog genocida, kojim je u nekoliko poslijeratnih godina pokošena hrvatska mladost, intelektualna elita hrvatskoga naroda, uveden i duhovni teror izmišljenih zločina simboliziran pojmom Jasenovca, ali i sotonizacijom svega vezanog uz nastanak, proglašenje i obranu svake hrvatske Države.

Stoga je jasno da duhovni teror nad Hrvatskim Narodom od 1945. do danas čvrsto stoji na tri stupa:

• Muku o Bleiburgu i Križnim putevima

• Mitu o Jasenovcu

• Mitovima anti-hrvatske povjesnice. Ukratko mitu o Jugoslaviji

Prvi dio knjige je posvećen muku o Bleiburgu, o teškom kršenju Ženevskih Konvencija od strane britanske političke i vojne vlasti, dok je drugi dio posvećen Hrvatskom Obrambenom i Oslobodilačkom ratu, kao borbi istinom protiv duhovnog terora koji se provodi već 65 godina.

Glavna poruka auktorice knjige je osloboditi hrvatski narod izmišljene krivnje za obranu i ukupno ponašanje hrvatskoga naroda i hrvatske Države tijekom Drugog svjetskog rata..

Autorica odlično uočava mnoge aspekte duhovnog terora, koji je zapravo nastavak rata svim sredstvima protiv Hrvatske Države i hrvatskoga naroda, duhovnog terora kojeg je Hrvatska žrtva i dan danas. Najbolji primjer kako neprijatelji (svake) Hrvatske Države pokušavaju nastaviti muk o najvećem ratnom zločinu od kada je svijeta i vijeka i krivotvoriti povijest je višekratan pokušaj promjene teksta na Bleiburžkom spomeniku opisan pri kraju knjige.

Metamorfoza teksta na Bleiburžkom spomeniku

Originalni tekst odaje počast od Engleza izručenoj, a partizana pogubljenoj Hrvatskoj vojsci:

U čast i slavu poginuloj Hrvatskoj vojsci; Svibanj 1945.

Novi «popravljeni» tekst briše svaki spomen na Hrvatsku vojsku, pa čak i Hrvate:

U spomen na nedužne žrtve bleiburške tragedije; Mai 1945;

Nakon prosvjeda Hrvata širom svijeta, tekst je još jednom promijenjen:

U spomen na hrvatske žrtve bleiburške tragedije
(Potrebno je ovdje nadodati i spomenuti Prvo Hodočašće na Bleiburg. Prilažem poveznicu koje sadržaj u detalje opisuje nastojanja Hrvata od 1951. pa dalje da se podigne spomenik na Bleiburgu poklanoj a ne ubijenoj hrvatskoj vojski i civilima. Prilažem i sliku Drage Zedunga koji je bio jedan od organizatora ton Prvog Hodočašća na Bleiburg. Mo. Mile Boban, Otporaš.)

S lijeva: Drago Zudenigo, Maks Luburić, Živko Vasilj, Barcelona 1962.

image.png
https://otporas.com/sto-mnogi-hrvati-ne-znaju-jest-prvo-organizirano-hodocasce-na-bleiburg/
(Spomenik je ipak nakon upornih protesta i zahtjeva iz čitavog svijeta vraćen u početno stanje)Brisanjem spomena Hrvatske Vojske sa spomenika pokušalo se sakriti činjenicu da je izručena Hrvatska Vojska Nezavisne Države Hrvatske, zaštićena Ženevskim konvencijama, a ne neka »banda«, kako nas pokušavaju uvjeriti tzv. »antifašisti«.

Razlog za razmišljanje, Umjetnici, slikari

Zašto je(kako je moguće) jedina serija slika s tematikom Bleiburga i HOOR-a nastala u New Zealandu? Što su slikali naši akademski slikari u vrijeme srbske agresije? Tko su “naši umjetnici”? Murtić, Džamonja? Što je s udrugom likovnih umjetnika? Koja i kakva djela odkupljuje Hrvatska država i njene institucije? Onu sabotažu na Mirogoju podignutu na sameljenim ciglama Zida boli, što ih(cigle) je “locirao, indentificirao i izručio” Džamonji Milan Bandić!

Odgovor na ova pitanje je ujedno i odgovor tko i zašto marginalizira razseljeništvo, onemogućuje mu povratak u Hrvatsku i još k tome razseljeništvu želi onemogućiti glasati oduzimanjem prava glasa! Samooupravno antifašističko-orjunaška klika u svim porama totalne vlasti.

Druga faza: Oslobođenje od unutarnje okupacije

Da bismo bolje shvatili događaje koji se odvijaju pred našim očima, tako blizu, a nekad tako daleki, naveo bih tzv. ustavne promjene, koje nisu ništa drugo nego legaliziranje nestanka, a pošto je protiv volje hrvatskoga naroda, i uništenja hrvatske Države. Dokument koji upravo pišu «ustavni stručnjaci» bit će jedinstven u povijesti, bit će antiustav, tj. dokument kojim se ukida hrvatski suverenitet, a time i hrvatska Država! Kao što je i Američka Republika nastala u dvije faze, pobjedom nad engleskim kolonijalnim izrabljivačem 1776. te konačno stala na noge pobjedom nad Britanskom agresijom 1812., tako i uspješan Otpor antiustavu i «EU integracijama» hrvatskoga naroda moramo shvati kao drugu fazu oslobođenja, fazu oslobođenja od unutarnje okupacije, ili u slučaju neuspjeha, tragediju hrvatskoga naroda sličnu onoj iz 1918. i 1945. godine.

Poruka Suzanne Brook-Pinčević

Suzanne me podsjetila, da je glavna poruka knjige da oslobodi hrvatski narod lažne nametnute krivnje.

„Above all Tom, if there is one thing I would want to emphasize it is that the principal aim of the book is to dispel the mantel of ‘guilt’ that Croatians have had to wear about their actions in WWII (NDH). The parts that I have written on this subject are the most important. Because only in understanding this can Croatians look the world in the face, repel the blackmail of foreign powers that continues strongly today, and step forward into the future with a clean conscience.“

(Iznad svega Tom, ako ima jedna stvar koju bih željela naglasiti je da je primarni cilj knjige skinuti uteg krivnje koji su Hrvati morali nositi zbog njihovih postupaka tijekom WWII(NDH). Dijelovi koje sam napisala na tu temu su najvažniji u knjizi. Jer samo razumjevajući to, Hrvati mogu pogledati svijetu u oči, odbiti ucjene stranih sila koje traju do danas, i zakoračiti u budućnost sa čistom savješću.)

Tomislav Nürnberger

Mit o Jasenovcu, genocidni mit o Jasenovcu, opisao je Mladen Ivezić u četiri knjige:”Jasenovac – Brojke”, Jasenovac – Genocidna laž”, “Jasenovac – Zakoni” i “Jasenovac – Kritička bibliografija”.

Zaključak knjige: «U Sabirnome i radnom logoru Jasenovac (dakle svim njegovim radionicama i podlogorima, na radu u šumi i sl.) i Staroj Gradiški život je od svih mogućih uzroka izgubilo najvjerojatnije između 1.000 (tisuću) i 2.000 (dvije tisuće), eventualno 3.000 ljudi, a nemoguće da ih je umrlo više od 5.000.».

Objavljeno: 09.03.2010. u 11:39h
Broj otvaranja uratka – Prvih 24h: 1876
Ukupno: 1876

(Priloažem poveznicu knjige: nezavisna Država Hrvatska Bilo je pravo ime, Izdavač Bošković, Split 2010. Pisac Knjige Ilija Barbarić koji je od početka 1942. bio Ćat, tj. Zapisničar u Sabirnom radnom Logoru Jasenovac sve do zatvaranja istog zadnjeg tjedna mjeseca travnja 1945. U toj knjigi su vjerodostojni prikazi živog svjedika kojem se može vjerovati. Mo. Otporaš.)

https://otporas.com/nezavisna-drzava-hrvatska-bilo-je-pravo-ime-pise-ilija-barbaric/
Pošalji na mail: 

niti

Domoljub
Otporaš
9.03.2010 12:19 h

Hvala vam na iznosu ovog vrlo vrijednog opisa. Ja ne vjerujem da je od sada moguće prikriti, zataškati, sakriti, prešutijeti sve jugoslavenske i antifašističke zločine počinjene nad hrvatskim narodom.

Poznato je da su jugoslavenske i komunističke vlasti odmah u početku preuzimanja vlast u Hrvatskoj u svibnju 1945. počeli sistematski sa likvidacijom Hrvata, posebno sa likvidacijom hrvatske inteligencije. Takodjer je poznato da su sa svojim zločinačkim metodama vršili sve moguće likvidacije istaknutih Hrvata u emigraciji, s namjerom da se ne iznosi ISTINA o njihovim zločinama. Takodjer je poznato da je hrvatska iseljenička emigracija vršila svoju državotvornu hrvatsku MISIJU I ZADAĆU opisujući i pišući na stotine i tisuće knjiga, novina, članaka, časopisa i drugog vrijednog materijala u kojima su se iznosili zločini i zvijerstva jugoslavenskih – najprije antifašista sve do 29.11.1945. – te od tada jugoslavenskih komunista.

Bez hrvatske iseljeničke literature ne može se pisati nikakva hrvatska povijest pošteno i korektno. Samo okorijeli nostalgičari prošlosti jugokomunizma mogu negirati hrvatsko državotvorno pisanje Hrvata u EMIGRACIJI.

Posljedni Mohikanac
Domobran
10.03.2010 12:42 h

Po pisanju kolege colonia.tino izgleda meni da je on posljednji branitelj onih koji su pisali poslijeratnu povijest drugog svjetskog rata.

Zanimljivo bi bilo prinijeti ovdje što je komentirao Delivuk na colonia.tino članak: “Nema revizije pivijesti…” Dok se cijeli svijet probudio iz poslijeratnog “ludila” drugog svjetskog rata i traži način(e) kako napisti istinitu povijest WW2, a to se može napraviti samo i jedino REVIZIJOM CIJELOKUPNE POVIJESTI WW2, dotle naš kolega tino čvrsto stoji uz one koji su protiv te revizije.

Hibridni Delivuk je komen
Tino Delivuk 10.03.2010 03:51 h

Pročita san tvoj članak i malo što san razumija. Mnogi se trude da dokažu da je u Jasenovcu ubijeno što manje Srba i drugi, tako da ji što više ostanu na životu. Kako ti pišeš izgleda da je tebi ža što tu u Jasenovcu nije poginulo što više Srba tako da ji što manje ima u Rvackoj. Tino, moj dida bi za take ljude reka da su obuzeti mržnjon za koju nema lika. Pitan se zašto ti toliko mrziš Srbe? I sami Srbi bi volili da ji je što manje poginulo i da ji ima što više živi. Oni to natoje sa drugima i dokazat, a ti tino nastojiš reći da ji je bilo onoliko koliko su ispočetka tvoji antifašisti govorili i pisali. Bolan tino ja san za ekonomiju ljucke krvi, pogotovu rvacke, pa što god manje ljudi je ubijeno, više krvi se je uštedilo. Svaki normalan čovik će bit sretan i vesejo kada se dokaže da je u Jasenovcu poginulo samo nekoliko Srba umisto sedam stotina iljada kako bi ti volija. Kad si ti u svojoj mržnji taki, sva sreća za naš rvacki narod da ti nisi bija u ustašama i u Jasenovcu. Tada bi brojka poginuli Srba u Jasenovcu prešla jedan milijun. Eto tino, moj dida bi reka: svit i na svitu svašta. Za tebe je ova pisma, slijedece:

Za sve izdajice ako ji ima
Delivuk
10.03.2010 22:01 h

————————-
Burek pita, zeljanica.
Jagnjetina i lukmira.
Izasla mu na nos dusa
Ko u Bosnu dira.

Sogan dolma, japrak, cufte
Jufka leti, sarma krcka.
Dabogda se zagrcnuo
Ko po Bosni prcka.

Pet u pola s puno luka,
Teletina ispod saca
Nek se svakom muda sprze
Ko se Bosne laca.

Sljiva, iva, pelinkovac,
Vlahov, loza, brlja,
Septicka mu menza bila.
Ko po Bosni prlja.

Tufahija, boza, halva
Fildzan, dzezva, kahva, kocka
Ruka mu se osusila.
Ko u Bosnu bocka.

Banket, koktel, rucak, meza
Restorani, limuzine
Proklet bio izdajica
Svoje domovine!

Možemo odgovoriti i ovako
matrixdc
11.03.2010 08:32 h

Pompozno najavljivani Večernjakov feljton »Miro Barešić – revolucionar ili terorist?« već je u prvom nastavku razriješio dilemu iz naslova. »Za Hrvate Barešić je bio i ostao hrvatski revolucionar i borac za slobodu, a za službeni Beograd i političke Jugoslavene terorist.« – glasi rečenica kojom nam autor feljtona Ivica Radoš otkriva da je ono pitanje iz naslova bilo i ostalo samo retoričko, jer oko toga tko je bio i tko je ostao Miro Barešić, kako vidimo, nikakve dvojbe nema i ne može biti.
Miro Barešić je, dakle, da ponovimo gradivo, »za Hrvate bio i ostao hrvatski revolucionar i borac za slobodu«. Ako je to doista tako – a feljtonopisac nam, kao što smo već za svaki slučaj ponovili, izrijekom tvrdi da tako nam je to i da nikako drugačije nam nije, jer drugačije i ne smije biti – ostaje samo da se zapitamo: zbog čega Večernjakov serijal nosi onako neprikladan naslov, zar samo zato da bi tom nepostojećom dilemom navukao čitatelje? Ako se Večernji list svojim feljtonom obraća hrvatskim čitateljima, a ne političkim Jugoslavenima ili službenom Beogradu, zašto mu onda nije dao i pravi, hrvatski neupitan naslov, naprimjer: »Miro Barešić – hrvatski revolucionar i borac za slobodu!«? Zašto, dakle, u naslovu upitnik, ako ništa po pitanju atribucije Mira Barešića nije upitno, i zašto ne uskličnik kad je sve već tako hrvatski zapovjedno?

Ako je to tko je bio i ostao Miro Barešić, kao što vidimo, neupitno, koga ili što onda Večernjak uopće propituje? Nije teško odgonetnuti da Večernji list svojim pisanijama o Barešiću zapravo propituje čitatelje. I da jedino stvarno pitanje koje Večernjak implicira glasi ovako: »Čitatelj našeg feljtona o hrvatskom revolucionaru i borcu za slobodu Miru Barešiću – Hrvat ili politički Jugoslaven?«.
Pa kad čitatelj proguta sve što mu je u Večernjaku servirano – a radi se o podgrijanom napoju iz Barešićeve hagiografije koju potpisuje dominikanski propovjednik teologije ustaštva Vjekoslav Lasić – ostaje mu da odgovori na identifikacijsku ucjenu, da se prepozna ili kao Hrvat ili kao politički Jugoslaven. Ako se Hrvat doista biva i prepoznaje po neupitnoj vjeri u nacionalnu svetost ubojica i otimača putničkih aviona, te ponosnih opslužitelja fašističkog režima paragvajskog diktatora Alfreda Strössnera, kao što propisuje Večernji list, tada o Hrvatskoj i Hrvatima više nema smisla govoriti.
Tada je suvišna svaka riječ osim… počivali u Miru. Barešiću.

matrixdc
11.03.2010 12:14 h

Uopće se ne slažem da je Miro Barešić terorista, on je prije svega bio domoljub.

Ne možemo priznati prosudbu Jugoslavije kao vjerodostojnu jer je Jugoslavija bila teroristička tvorevina, a sud terorista, odnosno montirani i namjeteni procesi nigdje nisu bili priznavani kao vjerodostojni.

To je Luce ( Predrag Lucić ) mogao i bolje napisati.

matrixdc/colonia.tino

Otporaš
11.03.2010 13:00 h

Mene veseli što se je počelo pisati o Miri Barešiću. Oni koji danas pišu o Miri oni njega površno ili nikako ne poznaju. Oni pišu zato sto je “možda” počelo biti popularno pisati o jednom čovjeku Hrvatu, sinu hrvatskog partizana dok mu je stric bio pukovnik HOS u Crnoj Legiji. Kada počmu Mire Barešića prijatelji pisati o njemu i iznositi ono što oni znadu o Miri i kakv je Miro bio, tek tada će se Miro vidjeti u svjetlu dokumenata.

Otporaš
Slažem se!

Iz Memoara Vjekoslava Viteza Luburica
Otporaš
13.03.2010 12:55 h

Zanimljivo bi bilo svim Hrvatima pročitati MEMOARE MAKSA LUBURIĆA, posebice onima koji se misle ili već se bave poviješću.

Mogao bih mirne duše reći da ni jedan zapovijednik bilo koje vojske na svijetu nije napisao toliko mnogo koliko je napisao Vjekoslav Maks Luburić, general Drinjanin. Svi ti zapovijednici bi višemanje sebe branili, dok gerneral Drinjanin nigdje i nikada sebe osobno nije branio. Sve što je branio bila je samo i jedino Hrvatska.

Jasenovac, e, to je upravo tema!

Kada bi se netko potrudio i proštudirao Memoare Maksa Luburića, nesumnjivo bi došao do zaključka da do Jasenovca nikako nije bilo potrebe doći. Zašto??? Odgovor je da se Ustaški Pokret niti Ustaše nisu borile za osnivanje bilo kakovih logora. Oni su se borili za Oslobodjenje Hrvatske, Uspostviti Hrvatima Hrvatsku Državu, stvoriti svoju hrvatsko/državotvornu vladu, vlast, državni apart koji će znati mudro funkcionirati u svim domenima hrvatskih potreba. Ovo što sam rekao se jesno može uočiti iz povijesnog govora generala Drinjanina Hrvatima Toronta za 10 Travnja 1968. godine. Neki GN (Građani Novinari, mo. Otporaš) ovog portala taj govor imaju, pa mogu ako hoće iznijeti za javnost taj govor na ovim stranicama, tako da se zna kako se je stvarala NDH i zašto se je morala braniti.

Ako nekoga taj povijesnog značenja govor zanima, neka mi se privatno javi sa adresom gdje mu mogu poslati taj govor, bit ću više nego zadovoljan to učiniti.

Jasenovac se je stvorio iz jedne puke potrebe. Početak Jasenovca bio je human. Kao i svi drugi logori na svijetu, što se dalje idje, to sve gor biva i kontrola se gubi. Tako i sa Jasenovcem. Nepredvidjene stvari su se dogadjale, čak, reklo bi se nekontrolirane i zločinačke naravi. Evo šta o svemu i bez imenovanja bilo kojih mjesta general Vjekoslav Vitez Luburić kaže u glavnom glasilu HNO OBRANA br. 127-128. Izvadjeno iz Memoara Vjekoslava Viteza Luburića:

” Osjećam se sretnim, da sam u izbijanju srpskog klina (Naslov ovog paragrafa iz Memoara… je ” KLIN SE IZBIJA KLINOM “, moja opaska, Otporaš) i u kažnjavanju izdajnika imao sam znatnu ulogu, koju mi mnogi – ograničeni znanjem i duhom siromašni – predbacuju.
Povijest će i tu kazati zadnju riječ! ”

Ja bih tu izreku shvatio da general Maks Luburić preuzima na sebe sve grijehe i svu odgovornost Ustaške Revolucije na sebe, i sa time uveliko – ako ne i potpuno – rasteretio nas danas i sve buduće hrvatske naraštaje od bilo kakove HIPOTEKE krivnje Jasenovca i STVARANJA JASENOVACKOG MITA!
Otporaš.

Otporas is offline
Old 07-30-2014, 09:02 AM   #2
Account Inactive
Join Date: Feb 2014
Location: Texas, USA
Posts: 139
Otporas will become famous soon enough
Default Re: KAKO JE STVARAN JASENOVAČKI MIT!

Fw: I: POGLEDAJTE Bujica 18.07.2014. Gost: mons. Ivan Miklenić‏

Nedjeljko & Ivica Milicevic

12:38 PM

Bujica 18.07.2014. Gost: mons. Ivan Miklenić


Play video
01:01:59
Added on 7/18/14
2,041 views

 

Otporas is offline
Old 07-30-2014, 01:01 PM   #3
Account Inactive
Join Date: Feb 2014
Location: Texas, USA
Posts: 139
Otporas will become famous soon enough
Default Re: KAKO JE STVARAN JASENOVAČKI MIT!

  • (Molba svim posjetiteljima ove stranice da po njihovoj pogućnosti si pribave ovu vrlo važnu povijestnu knjigu Ilije Barbarića (1922-još je živ i živi u Brazilu) NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA BILO JE PRAVI IME. Ja tu knjigi imam i potkrijepljena je mnogim dokumentima, a jedan od njih je taj da je upravo on, Ilija Barbarić bio taj i bio zadužen da vodi i knjiži svaki ulaz i izlaz iz Sabirnog Logora Jasenovac, kao i koliko je osoba tu stradalo i umrlo od raznih bolestiju. Iznenadili bi se cifrom koja ne prelazi dvije tisuće umrlih. I ne samo to: Službeno ime tog Logora je bilo: SABIRNI SLOGOR a Jugoslaveni svih boja su to sustavno lažno i namjerno širili kao Koncetracioni Logor Jasenovac, što je pravnički gledano jedna velika razlika i još veća namjerna YU LAŽ. Otporaš.)

  • Nezavisna Država Hrvatska bilo je pravo ime

Moje ratne uspomene i doživljaji
Ilija Barbarić

Ova se knjiga razlikuje u mnogočemu od ostalih, u kojima je riječ o uspostavi, opstojnosti i slomu NDH, jer autor ovog spisa nije pisac po zanimanju, niti je visoko obrazovani intelektualac, nije plaćen od određenih ljudi, udruga ili međunarodnih institucija; dapače, nije pisac koji traži izvore i iz njih prepisuje dokaze, nego izvorno piše o onome što je proživio, o onome što je vidio i onome što je čuo od ljudi kojima je vjerovao.
Autor je marljivo pisao dnevnik zbivanja čim je položio ustašku prisegu u Jasenovcu (1941.), čiji zapisi govore o teškoj borbi Hrvata za slobodu, o uspostavi NDH, o njezinoj organizaciji i nutarnjoj upravi, o nadljudskoj borbi hrvatske vojske za očuvanje hrvatske države, o udruženim neprijateljima, da sruše NDH, o njezinu Poglavniku Dr. Anti Paveliću, koji je pod svaku cijenu želio spasi hrvatsku državu i hrvatski narod.
Zatim autor prikazuje kapitulaciju Italije, suradnju talijanskih fašista sa četnicima i partizanima, nagli slom Njemačke, koji je povukao za sobom i slom NDH. Ali, hrabra hrvatska vojska nije bila poražena od udruženih neprijatelja, nego se odlučno borila do posljednjeg časa, do svršetka II. Svjetskog rata, kad je trebalo povući se u Austriju k pobjednicima u ratu, zapadnim saveznicima, da se predaju (po ženevskoj konvenciji 1864.) kao pripadnici oružanih snaga , a ne kao ratni zarobljenici.

Otporas is offline
Old 07-30-2014, 05:00 PM   #4
Account Inactive
Join Date: Feb 2014
Location: Texas, USA
Posts: 139
Otporas will become famous soon enough
Default Re: KAKO JE STVARAN JASENOVAČKI MIT!

ULOGA SUBNOR-a U RAZVIJANJU JASENOVAČKOG MITA.

Članci osvrta i kolumni

Uloga SUBNOR-a u jasenovačkom mita

Nakon završetka Drugoga svjetskog rata Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata odrađivao je >prljavi posao< za ondašnje jugoslavenske vlasti u njihovim reparacijskim zahtjevima.[/LEFT]
Da bi se izvršio pritisak na njemačke vlasti za isplatom što veće ratne odštete, antifašistički borci su širili u inozemstvu izmišljeni broj od 1.700.000 stvarnih žrtava, koji je bio moguć jedino s tobožnjih 700.000 ubijenih u Jasenovcu. >U igru je ubačen Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR) koji se trebao obratiti Međunarodnoj federaciji bivših boraca pismom u kojem bi – pozivajući se na 1.700.000 žrtava koje je Jugoslavija dala ‘za svoje oslobođenje i za oslobođenje Europe’ – zamolio podršku jugoslavenskom zahtjevu za odštetu… Zanimljivo je i autorstvo tog dopisa koji je poslan Međunarodnoj federaciji u Pariz g. 1962. On je, naime, nastao u krugovima jugoslavenske diplomacije, ili bar na njezin poticaj i u njezinoj redakciji.<
>Prema vatikanskoj evidenciji, u Jasenovcu je likvidirano 985.756 ljudi… i to Srba 754.387, Židova 176.932 i Roma 54.437< – vrlo pedantno pokrijepljena i na prvi pogled uvjerljiva tvrdnja objavljena ne tako davno u beogradskom dnevnom glasilu >Glas javnosti< (Pavle Janković: >Progon Srba i Židova u Jasenovcutočne< podatke povezane s jasenovačkom temom: >Radi istine, evo samo još jednog podatka. U NDH-u, pod ustaškim pokretom, borilo se 12.879 katoličkovatikanskih i hrvatskih svećenika<
Neokrnjena >jasenovačka megalomanija<
Ostavljajući po strani problematiku upornog trovanja vlastite nacionalne (pod)svijesti mržnjom i motive svojevrsne intelektualne samodestrukcije, prepuštajući to psiholozima i psihoanalitičarima, potrebno je odgovoriti na jedno od temeljnih pitanja: Otkuda uopće tako silna >moć< i >žilavost< izmišljenom broju jasenovačkih žrtava (prema današnjim znanstvenim istraživanjima) koja suvereno, neokrnjeno i nedodirljivo već desetljećima vlada u glavama ne samo nekih >običnih< ljudi nego i brojnih znanstvenika, političara, novinara i drugih javnih djelatnika? Naime, očekivala bi se svojevrsna korekcija krivih i lažnih povijesnih zaključaka nakon urušavanja ideološkog jednoumlja, no to se kod mnogih, nažalost, nije dogodilo. Diktatura, koja je strogo kontrolirala i znanost, otišla je u prošlost, novi rezultati nesputanog znanstvenog istraživanja ugledali su svjetlo dana, ali sve to kao da se ne tiče >jasenovačke megalomanije< koja tvrdoglavo i dalje opstaje i traje.

Pukovnici, znanstvenici, redatelji…
Prevladavajuće je mišljenje da je to zbog dugogodišnje velikosrpske promidžbe, koja je kroz ključne institucije onodobne jugoslavenske države – diplomaciju, JNA, Komunističku partiju, znanstvene ustanove, medije i dr. – podržavala jasenovački mit. To je posve točno, ali tek djelomično, i o tome postoje doista brojni primjeri, od kojih vrijedi spomenuti barem neke: vojnog povjesničara pukovnika dr. Antuna Miletića, nekadašnjeg direktora Spomen-područja Jasenovac Radovana Trivunčića i člana savjeta te ustanove general-pukovnika Jeftu Šašića, Državnu komisiju za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, Leksikografski zavod, Vojnoistorijski glasnik, Enciklopediju Jugoslavije, Prosvjetinu Malu enciklopediju, Vojnu enciklopediju, književnika i političara Vuka Draškovića, beogradsku novinsku agenciju >Tanjug< i mnoge beogradske dnevne listove, tjednike i časopise, Srpsku pravoslavnu Crkvu, >narodnog heroja< Milana Bastu, pisca Branimira Stanojevića, povjesničare dr. Milana Bulajića, dr. Dragoljuba Živojinovića, Viktora Novaka, dr. Vladimira Dedijera, dr. Radomira Bulatovića i Simu Simića, komunističkog dužnosnika Jakova Blaževića, filmskog redatelja Lordana Zafranovića, ondašnjega jugoslavenskog veleposlanika u Bonnu Budimira Lončara, otpravnika poslova u tome veleposlanstvu Željka Jegliča, zagrebačkog novinara Đorđa Milišu, nekadašnjeg jasenovačkog općinskog bilježnika Milana Duzemlića, Srpsku demokratsku stranku u Hrvatskoj te mnoštvo drugih (među njima i danas ugledne novinare i javne djelatnike u Hrvatskoj).
Sramotna uloga hrvatskih subnorovaca
Malobrojni su se hrvatski povjesničari još za vrijeme nekadašnje Jugoslavije usprotivili mitu o jasenovačkim žrtvama, znajući da je on bio u službi monstruozne teorije o genocidnosti hrvatskog naroda kroz povijest koja je dobila i konačnu potvrdu u napisu srbijanskog akademika dr. Vasilija Krestića >O genezi genocida nad Srbima u NDH< (
Samo nekoliko godina kasnije Žerjavić je u novoj knjizi posebnu pozornost posvetio opće prihvaćenom broju jasenovačkih žrtava, znanstveno dokazujući njegovu neodrživost (prljavi posao< za ondašnje jugoslavenske vlasti u njihovim reparacijskim zahtjevima. Da bi se izvršio pritisak na njemačke vlasti za isplatom što veće ratne odštete, antifašistički borci su širili u inozemstvu izmišljeni broj od 1.700.000 stvarnih žrtava, koji je bio moguć jedino s tobožnjih 700.000 ubijenih u Jasenovcu. Tako su subnorovci kao produžena ruka vladajuće Komunističke partije počinili strašan povijesni zločin protiv hrvatskoga naroda, svjesno sudjelujući u preuveličavanju jasenovačkih žrtava. Izravni su krivci za tobožnjih >700.000 žrtava u Jasenovcu
>Matematičar< Josip Broz Tito
Umjesto da dignu glas protiv jasenovačkog mita i klevetanja Hrvata koji su sustavno i organizirano šireni po svijetu, oni su odmah, kao njegovi najvjerniji sinovi, stali uz Josipa Broza Tita koji je već u svibnju 1945. >u Ljubljani izjavio da je Jugoslavija u toku Drugog svjetskog rata imala 1,7 milijuna gubitaka života svog stanovništva< (Žerjavić, >Opsesije i megalomanije…najvećeg sina svih jugoslavenskih naroda i narodnostiSlužbeno je podnesen podatak Pariškoj međunarodnoj reparacijskoj komisiji godine 1946. (krivo otisnuta godina jer je konferencija o reparacijama održana od 9. studenoga do 21. prosinca 1945, op. T. V.) od naše vlade iznosi 1.706.000, u koji je broj uključen i gubitak 305.000 poginulih boraca< (Žerjavić, isto). Međutim, taj je broj ne samo njemačkim vlastima bio neprihvatljiv, koje su ga u pregovorima dovodile pod upitnik i odbijale ga, nego su i same jugoslavenske vlasti znale da on nije utemeljen: >Što se tiče najvažnijeg broja, onoga koji se odnosi na osobe koje su izgubile život, za njega znamo da je bio izmišljen (sva su isticanja moja, T. V.) odnosno da je bio rezultat proračuna demografskih gubitaka (tj. poginulih, umrlih prirodnom smrću i zbog rata nerođenih) koji je načinio tadašnji student matematike Vladeta Vučković. Pokušaj da se on stvarno i dokumentira izvršile su i državna komisija i pokrajinske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača tek 1946, ali izgleda da je on završio neuspjehom jer rezultati nisu nikada objavljeni< (Janjetović: >Od Auschwitza…
Iz >kuhinje< jugoslavenske diplomacije
Kad god bi jugoslavenske pregovaračke pozicije bile oslabljene, >na scenu< je dolazio SUBNOR: >Da bi se izvršio pritisak na SRNJ, u igru je ubačen Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR) koji se trebao obratiti Međunarodnoj federaciji bivših boraca pismom u kojem bi – pozivajući se na 1.700.000 žrtava koje je Jugoslavija dala ‘za svoje oslobođenje i za oslobođenje Europe’ – zamolio podršku jugoslavenskom zahtjevu za odštetu, koji je bio ‘moralno i pravno nepobitan’, a predstavljao je ‘samo mali dio i posebno osjetljiv vid šire obveze da se nadoknadi materijalna i moralna šteta'< (Janjetović, isto, str. 42). Subnorovsko pozivanje na moral doista je bio vrhunac licemjerja i beskrupuloznosti, budući da o moralnoj šteti nanesenoj cijelome jednom narodu, hrvatskome, nitko nije smio ni pomišljati. Zanimljivo je i autorstvo dopisa koji je poslan Međunarodnoj federaciji u Pariz g. 1962. On je, naime, >nastao u krugovima jugoslavenske diplomacije, ili bar na njezin poticaj i u njezinoj redakciji< (isto, str. 42). Nacrt pisma u Diplomatskom arhivu u Beogradu nosi datum od 31. listopada 1962. (isto, fusnota 31, str. 151), a trebao je poslužiti i za >unutarnju uporabu< jer je bilo predviđeno njegovo objavljivanje u boračkim glasilima >4. julu< i >Biltenu SUBNOR-aizvrši pritisak preko postojećeg kongresa SUBNOR-a< (isto, str. 60).
I nekadašnji savezni tajnik za vanjske poslove Mirko Tepavac je u razgovoru s njemačkim ministrom vanjskih poslova i vicekancelarom Walterom Scheelom u studenom 1970. >diplomatski zaprijetio nezadovoljstvom jugoslavenske javnosti, delegata Savezne skupštine i akcijama SUBNOR-a, koje jugoslavenska vlada navodno neće moći prigušiti< (isto, str. 99). Kada su njemački sugovornici upozorili da su jugoslavenska >javnost< i SUBNOR >prevršili mjeruprali ruke< od svega, kao što je to bilo i g. 1968: >Jugoslavenski veleposlanik u Bonnu je, naravno, demantirao da SIV stoji iza učestalih napisa u tisku i stava SUBNOR-a, ukazujući na suzdržanu reakciju SIV-a i DSIP-a na njih< (str. 69). Na kraju, zanimljivo je spomenuti još jedan zaključak koji donosi Janjetovićeva knjiga: >Nije ni postojala namjera da se novac koji bi se eventualno dobio na ime odštete žrtvama nacističkog progona tim žrtvama i isplati< (isto, str. 36). Danas je pitanje ratne odštete >završena priča700.000 žrtava u Jasenovcu< – na sramotu antifašističkih boraca!
Tomislav Vuković
Otporas is offline
Old 07-30-2014, 05:39 PM   #5
Account Inactive
Join Date: Feb 2014
Location: Texas, USA
Posts: 139
Otporas will become famous soon enough
Default Re: KAKO JE STVARAN JASENOVAČKI MIT!

NDH U SLUŽBI USTAŠKE NADZORNE SLUŽBE, ILI OBRATNO.
Skica preuzeta sa portala JUKL.

Otporas is offline
Old 07-30-2014, 06:21 PM   #6
Account Inactive
Join Date: Feb 2014
Location: Texas, USA
Posts: 139
Otporas will become famous soon enough
Default Re: KAKO JE STVARAN JASENOVAČKI MIT!

Sistem logora Jasenovac, za vrijeme 2. svjetskog rata


Sabirni logor Jasenovac sačinjavalo je nekoliko logora osnovanih u kratkim vremenskim razmacima, na većoj ili manjoj udaljenosti od samoga mjesta Jasenovac. Pripremni radovi za osnivanje novog logora započeli su najkasnije 24. srpnja 1941. kada je Ravnateljstvo melioracionih i regulatornih radova naručilo drvo “za gradnju drvenih baraka u Jasenovcu”. Iako se spominje mjesto Jasenovac, prvi zatočenici dopremani su u Logor I, pokraj sela Krapje, i u Logor II, koji se nalazio u blizini sela Bročice. Ova prva dva logora ubrzo su rasformirana zbog čestih poplava rijeke Veliki Strug koje su onemogućavale rad zatočenika i boravak u logorima, a preživjeli zatočenici preseljeni su u novoosnovani Logor III Ciglana, smješten nedaleko mjesta Jasenovac, uz rijeku Savu, gdje je već postojao industrijski kompleks. Uz ovaj najveći, a po svojoj funkciji središnji, postupno su formirani i drugi dijelovi logora: radna grupa Kožara, osnovana 1942. godine u samom mjestu Jasenovac, logor Stara Gradiška, drugi po veličini logor, smješten unutar objekta bivše kaznionice, te logorske ekonomije Mlaka, Jablanac, Gređani, Bistrica i Feričanci. Ovaj jedinstveni kompleks logora, uređen po uzoru i drugih država sabirnih logora u ratu, je bio potreban najviše kako bi u njemu nepodobne osobe NDH radile razne stvari za potrebe rata. Službeno ime “Ustaška Nadzorna Služba – Zapovjedničtvo Sabirnih Logora Jasenovac”, bio je pod zapovjedništvom Ustaške Nadzorne Službe (UNS-a), odnosno njenog Ureda III Ustaške Obrane čija je funkcija bila osnivanje i organizacija, te uprava i osiguranje logora.[nedostaje izvor]

SABIRNI LOGOR JASENOVAC – A NE KONTRKCIONI LOGOR JASENOVAC.


Sabirni logor Jasenovac bio je prvi sustavno izgrađivani logorski kompleks na području Nezavisne Države Hrvatske, jedini koji je neprekidno djelovao kroz cijelo vrijeme njezina postojanja, najveći po prostoru koji je zauzimao, po broju logoraša koji su kroz njega prošli i po broju koji su u njemu radili. Bio je to višenamjenski logor, istovremeno sabirni (u njega su upućivani najviše zarobljeni četnici, komunisti/partizani, saboteri, rušitelji hrvatske države, muškarci, žene a bilo je i djece radi spašavanja iz svih krajeva NDH), (Iz njega je dio zatočenika bio upućivan na prisilni rad u Njemačku i u druge logore u okupiranoj Europi.)


Spomenik


Kraj logora

U prvom redu treba biti objektivan i pisati ISTINU o Sabirnom Logoru Jasenovac. Ponavljati srpsko/jugoslavenske otrcane fraze koje su produkt mržnje na sve što je Hrvatsko, nije više moderno. Godine 2010 izisla je knjiga: Nezavisna Država Hrvatska – To je Pravo ime, koju je napisao Ilija Barbarić (1922-) i koji piše da je bio u Sabirnom Logoru Jasenovac zadužen voditi evidenciju o ulazu i izlazu svih osloba koje su prolazile kroz Logor Jasenova. I ne samo to. On redosljedom iznosi dokaze onako kako su se desavale.

Znam i uvjeren sam daće se ovaj moj opis izbrisati, jer se neći dopadati moderatoru. I drugi moji opisi su se brisali i naša hrvatska Wikipedija je po tome poznata, brisanjem opisa koji brane hrvatstvo a štite jugoslavenstvo. Znam da su ovo velike riječi, ali, na žalost, od kada su se neki moji opisi izbrisali ja se tako osjećam.


Uvijek i sustavno se piše po jugoslavenskom receptu i to bez pismenih dokaza da je general Maks Luburić naredio likvidaciju svih zatočenika i svih arhiva i dokaza kako to ne bi došlo u ruke partizana. Ako je to tako, kako onda da je bilo toliko živih svjedoka koji su ostali živi a bili su zatočenici Logora Jasenovac? Kako to da se danas i još odmah od početka kada su partizani 11 svibnja 1945. ušli u Logor Jasenovac, u kojem ne bi trebalo biti nikakovih dokaza i živih svjedoka, kako Jugoslaveni, partizani i komunisti tvrde, najednom ti živi svjedoci niču kao gljive koji daju svakakove jezovite izjave, koje su u mnogočemo kontradiktorne izjavama Crvenog Križa iz srpnja/kolovoza 1944 godine!?
Mi Hrvati se ne trebamo nikome udvarati niti ispričavati. Mi Hrvati smo se branili i imali smo univerzalno pravo se braniti. Mi Hrvati smo bili u ratu bez naše hrvatske želje i volje. Nama Hrvatima se je WW2 nametnuo. U našoj Hrvatskoj je bilo devet različitih vojski koje su se borile svaka za svoj račun i probitke. Svaka od tih vojski je bila protiv HRVATSKE DRŽAVE, uključivsi i prvake HSS, osim HOS-a. I, da se razumijemo: Mi Hrvati nismo nikako CRNI. Nas je OCRNIO naš hrvatski neprijatelj uz jednu značajnu dozu naših hrvarskih naivnih budala, koji, za mrvice koje padnu sa stola, se našem domaćem i stranom neprijatelju udvaraju. To se je moglo vidjeti svake godine na antifašističkom i antihrvatskom DERNEKU u Srbu, kao i nedavni DERNEK gdje je predsjednik RH Ivo Josipović nazočne pozdravio: “Zdarvo drugovi i drugarice partizani…” Otporaš.

Otporas is offline
Old 08-01-2014, 01:08 PM   #7
Account Inactive
Join Date: Feb 2014
Location: Texas, USA
Posts: 139
Otporas will become famous soon enough
Default Re: KAKO JE STVARAN JASENOVAČKI MIT!

MAKS LUBURIĆ JE NAJZASLUŽNIJI DA SE O HRVATSKOJ RASPRAVLJA U MEĐUNARODNIM KRUGOVIMA JOŠ I DANDANAS. OTPORAŠ

Tomislav Vuković
Svjedočenje Zvonka Pajura iz Jasenovca
»Pozivam i ostale učenike iz jasenovačkoga logora da se jave«

Foto: GK/T. Vuković
Donosimo svjedočenje nekadašnjega učenika obrtničke škole/tečaja u jasenovačkom logoru, koji je s još dvojicom dječaka pod vodstvom »majstora« Živka Plavšića, Srbina logoraša, izučio za električara. U logoru su također bili organizirani obrtnički tečajevi za automehaničare, stolare, pekare i druga zanimanja.
»Dolazili smo u logor redovito ujutro u osam sati svaki radni dan, najprije bismo odslušali kratko majstorovo predavanje u, uvjetno rečeno, logorskoj školi, koja je bila ili u jednoj baraci ili na otvorenom, ovisno o vremenu, a onda krenuli ‘na teren’.«Jedna u nizu kontroverznih tema suvremene hrvatske historiografije još uvijek je ustaški logor u Jasenovcu, pri čemu je znanstveni pristup već odavno podređen ideološkim ocjenama te je njezin veliki dio još uvijek neistražen i prešućen ili, najblaže rečeno, vrlo problematičan. Nije riječ samo o broju žrtava, koji se kreće od 410 koji spominje Titov general Jefto Šašić u časopisu »Naše teme« (»Pregled istraživanja genocida u Jasenovcu« br. 9/1986., str. 1295.) do 1 400 000, koji na svojoj mrežnoj stranici donosi »Međunarodna inicijativa za praćenje antisrbizma« iz Novoga Sada (Aleksandar Veljić: »U Jasenovcu pobijeno 1.400.000 ljudi«, Antisrbizam.com, 23. kolovoza 2012.), nego i o samoj naravi logora, koja varira od »tvornice smrti« sa svakodnevnim ubijanjem stotina i tisuća zatočenika do »proizvodnih pogona«: krojačnice, brijačnice, praonice rublja, željezare, mljekare, pilane, mlina, kožare, kuhinje, kemijske radionice, pekarnice, lončarnice, stolarije, ciglane, drvorezbarnice, bolnice, kupaonice, električne centrale, tvornice košara i metla, oružarnice i dr., od 20 000 ubijene djece do 14 godina do organizirane školske nastave, od bacanja živih i mrtvih logoraša u tzv. Piccilijeve peći do organiziranja koncerata, kazališnih priredaba, nogometnih, šahovskih, odbojkaških i kartaških natjecanja i dr. Jedno je sigurno – jasenovačko se zlo nije moglo ni smjelo prikazati u objektivnom svjetlu jer to političko-ideološki pragmatizam jugoslavenskih vlasti nije dopuštao pa su sva svjedočanstva logoraša koja nisu bila u suglasju sa »službenom istinom« jednostavno zabranjena, kao npr. knjige (ponovno »uskrsnule« 2011. kao reprint-izdanja Naklade Pavičić) Đorđa Miliše: »U mučilištu-paklu Jasenovac« (Zagreb, 1945.), Milka Riftera: »Grad mrtvih Jasenovac 1943.« (Zagreb, 1946.) Ante Cilige: »Sam kroz Europu u ratu« (Rim, 1978.) i dr. Razlozi za optužbu – radićevac iz Jasenovca

Cijeli članak možete pročitati u on-line izdanju Glasa Koncila, kao i u novome broju tiskanog izdanja, dostupnog u župama diljem Hrvatske.
Želite li se pretplatiti na više brojeva, možete to učiniti putem interneta ili telefonom na 01/4874 327.

Arhiva

Otporas is offline
Old 08-01-2014, 11:43 PM   #8
Account Inactive
Join Date: Feb 2014
Location: Texas, USA
Posts: 139
Otporas will become famous soon enough
Default Re: KAKO JE STVARAN JASENOVAČKI MIT!

Ovo je pravi i originalni naziv za Sabirni Logor Jasenovac, a ne kako ga prikazuju jugovići svih boja Koncetracioni Logor Jasenovac.

Otporas is offline
Old 08-02-2014, 07:31 AM   #9
Account Inactive
Join Date: Feb 2014
Location: Texas, USA
Posts: 139
Otporas will become famous soon enough
Default Re: KAKO JE STVARAN JASENOVAČKI MIT!

BOG I HRVATI, HRVATSKA HRVATU!


Otporas is offline
Old 08-24-2014, 09:56 PM   #10
Account Inactive
Join Date: Feb 2014
Location: Texas, USA
Posts: 139
Otporas will become famous soon enough
Default Re: KAKO JE STVARAN JASENOVAČKI MIT!


 HercegBosna.orgForum Hrvata BiH ČPP – Registracija – Prijava
 Smartfeed Sada je: ned kol 24, 2014 10:51 am.

Početna > Društvo > Povijest > Drugi svjetski rat na području Jugoslavije (1941-1945)
Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]

CRVENI KRIŽ o sabirnim logorima Jasenovac i Stara Gradiška!!!

 Stranica: 1/1.
[ 3 post(ov)a ]

Prikaz ispisa Prethodna tema | Sljedeća tema Autor/ica Poruka Hrvatski_Zrinjski Naslov: CRVENI KRIŽ o sabirnim logorima Jasenovac i Stara Gradiška!!!
Postano: uto vel 23, 2010 1:41 pm
 
Pridružen/a: pet sij 08, 2010 12:36 pm
Postovi: 1154 
Julius Schmidlin, poslanik Međunarodnog odbora Crvenog križa pri NDH

>Veoma poštovane gospođe i gospodo! Predmet: Posjet logorima Jasenovac, Stara Gradiška i Gređani-Salaš.

1. Glavni ravnatelj Ravnateljstva za javni red i sigurnost gospodin dr. Jurčić pozvao me 13. srpnja 1944. u posjet hrvatskim radnim logorima Jasenovac i Stara Gradiška s odjelima. Istoga dana prijepodne uslijedio je polazak na put željeznicom. Osim glavnog ravnatelja gospodina dr. Jurčića (u posjetu) su još učestvovali gospodin dr. Sabolić, državni tajnik u Ministarstvu unutrašnjih poslova, pravosudni savjetnik gospodin dr. Vragović, i gospodin bojnik Džal, predstojnik Odjela za radne logore u Ministarstvu unutrašnjih poslova.
2. Istoga dana poslijepodne prispjeli smo u Jasenovac gdje je glavnom ravnatelju gospodinu dr. Jurčiću službeno primanje priredio gospodin ustaški potpukovnik Marko Pavlović, upravitelj koncentracijskog ili radnog logora Jasenovac i Stara Gradiška i zapovjednik Ustaškog obrambenog zdruga.
3. Navečer, za vrijeme službene večere u časničkoj kantini samog logora Jasenovac imao sam prigodu bolje upoznati ustaški časnički kadar, dvadesetak gospode.
4. Na početku moram primijetiti da mi fotografiranje i razgovor sa zatočenicima nisu bili dopušteni. Pojedinačne snimke načinio je jedan poručnik iz pratnje.
5. Mjesto za spavanje dodijeljeno mi je u jednoj kući izvan logora, u mjestu Jasenovac.
6. Na praznik – Poglavnikov rođendan – 14. srpnja sam razgledao različite građevine izvan logora, također i ustašku bolnicu. Upravitelj iste je i sam negdašnji zatočenik koji je naknadno stupio u ustašku službu, to jest kapetan (satnik) dr. Martin Jurčev koji je jako simpatičan čovjek. Pomaže mu jedan ustaški sanitetski časnik, poručnik Belušić (student medicine). Također jako prijazan gospodin. Bolnički liječnici su isključivo zatočenici: Židovi i kršćani. Predstavili su mi četiri liječnika, među kojima dva Židova: gospodu dr. Kleina (kirurg) i dr. Spitzera (internist). Sanitetsko (pomoćno) osoblje uzima se isključivo između zatočenika. Sama je bolnica dobro opremljena, premda su upotrijebljene građevine (prizemlje od opeka i drvene barake) primitivne. Prostrana i primjerena prizemna građevina od opeka je baš pred dovršetkom i u najbliže vrijeme treba biti stavljena u uporabu. Kirurškom odjelu, gdje su pacijenti većinom u ratu ozlijeđene ustaše, pridaje se posebna pažnja. Također, tu je i suvremeno opremljena stomatološka ordinacija (električna Siemens-aparatura), te isto tako i dvije suvremene rendgenske aparature. Teže oboljeli zatočenici, koji ne mogu biti izliječeni u logorima, liječe se u ovoj bolnici.prva stranica izvješća
7. Također toga dana sam pohodio okolicu duž rijeke Save, to jest posjetio mjesta Drenov Bok, Krapje, Puska i Trebež u kojima se nalaze ustaška obrambena uporišta. Glede toga treba primijetiti da je kraj jako ugrožen od partizana. S one strane Save i istočno od utoka rijeke Une u Savu kod Jasenovca počinje partizansko područje, naročito na Kozari koja se nalazi dvadesetak kilometara južno, gdje postoje malena poljska uzletišta. Trebež je posljednje uporište – drveni i zemljani bunker, udaljen 30-ak kilometara sjeverozapadno od Jasenovca, i izložen stalnim partizanskim napadima.
8. Navečer toga dana bio mi je omogućen pobliži kontakt s vodećim osobama (logora) tako da sam u otvorenom razgovoru mogao navesti sva naša pitanja i želje. Bilo mi je doista zanimljivo kao pojedincu, usred elemenata koji su sve drugo nego prijateljski nastrojeni, u iskrenom razgovoru bez nekih rezervi ili smetnji raspraviti problem skrbi o zatočenicima. Svakako moram naglasiti da u jednom takvom okruženju rješenja koja počivaju na nekom pravu ili konvenciji neće naći odaziva. U tom pogledu uopće ne postoji razumijevanje – već isključivo sebični interesi. I s obzirom na to u našim nastojanjima pomaže nam jedino i samo – tijek velikih ratnih događaja. Tužno, ali istinito!
9. Posjet Stare Gradiške bio je određen za 15. srpnja; a nakon uspješnog povratka 17. srpnja trebalo je pregledati logor Jasenovac. Putovali smo na jednom motornom brodu pod jakim osiguranjem, uz desnu obalu Save – brodić je sa strane imao splav učvršćen s opekama i vrećama. Nakon trosatne vožnje (brod) se zaustavio u Jablancu, na lijevoj obali Save, i posjećena je tamošnja naseobina. To je jedan odjel sastavljen od više malih, priprostih i prizemnih zgrada od opeke. Zatočenici rade u okolici u doba košnje. Oni su pod stalnom stražom. Žene rade odijeljeno od muškaraca, uvijek u velikim grupama. Mogao sam izbrojiti oko 140 osoba. Ljudi izgledaju dobro, potamnjeli od sunca i snažni. Među tim ljudima sam utvrdio poneke s nježnim crtama lica. Naknadno mi je potvrđeno da intelektualci više vole rad na otvorenom. Istina, odjeća je kod mnogih više nego oskudna; to su još samo dronjci. Kao obuću nose drvene sandale s kožnim vezicama, koje primaju od logorske uprave. U stražarnici udaljenoj oko dva kilometra od radnih mjesta nalazila se kuhinja. Upravo se kuhala kukuruzna palenta (pura). Na vratima se nalazila pribijena ceduljica s imenima 8 zatočenika za koje su pristigli paketi sa živežnim namirnicama.
10. Kad smo se vratili u postaju Jablanac, bio je poslužen ručak.
11. Konak zatočenika osiguran je u tri od već spomenutih zgrada od opeke. Radi se o drvenim klupama za spavanje na kojima se spava usporedo, jedni kraj drugih. Žene se drže strogo razdvojene od muškaraca. Kao zaštitu od hladnoće svuda sam mogao primijetiti pokrivače, šarolike domaće prostirače i slično. Unatoč vrlo primitivnim uvjetima, red i – koliko je to bilo moguće – čistoća vladali su svuda. Gamadi se nažalost nije moglo riješiti.
12. U rano poslijepodne morala se nastaviti vožnja dalje u zaprežnim kolima, pod konjaničkim osiguranjem, jer je napadnuta prethodnica, tj. straža na rijeci koja je plovila ispred nas.
13. Od Jablanca smo putovali uzduž lijeve obale Save, djelomice kroz jedan 7 kilometara širok komad hrastove šume (pred ulazak u isti sa suprotstavljenih obala rijeke čula se strahovita dreka i vika, isto tako i puščani hici; na sreću nije se ništa dogodilo) u Strug gdje je bila veća skupina muških zatočenika zaposlenih na šumskim radovima. Ovdje sam, također, mogao ustanoviti da je (njihova) kondicija dobra, samo je odjeća ovih teških radnika u veoma lošem stanju. Na istome mjestu je postavljen jedan čvrsti jednokratni stražarski toranj od hrastovih trupaca za zaštitu drvenog mosta što se upravo gradio na rječici koja utječe u Savu. Svi radnici su, također, zatočenici. Broj ondje zaposlenih ljudi procijenio sam ukupno na oko 110 muškaraca. 14. Od Struga išla je vožnja automobilom brzo, uvijek uzduž Save, u Staru Gradišku gdje smo stigli odmah nakon 17 sati. Putem sam vidio veće skupine žena koje su bile zaposlene na poljskim radovima. Također, vidio sam da su se u 17 sati spremale na povratak.
15. Kad smo dospjeli u Staru Gradišku dodijeljena mi je lijepa soba u upravnoj zgradi. Dijelio sam ju s glavnim ravnateljem gospodinom dr. Jurčićem.
16. Odmah zatim počelo je pregledavanje logora.
17. Radi se o jednom velikom, zidom optočenom, kompleksu zgrada opremljenih sa stražarskim kulama, koji je udaljen oko 30 metara od lijeve obale rijeke Save kao i usporedno prolazeća ulica, a i sam leži usporedan tome. Nastao je krajem 18. stoljeća, kada je služio kao tvrđava koja je kasnije prenamijenjena u kazneni zavod (do 1941), kada su naknadno pridodane za današnji smisao zastarjele novogradnje.
19. Ženski logor je odvojen od muškog, isto tako i tome odgovarajuća radna mjesta, na način da svaki dio predstavlja cjelinu za sebe, ali se sve nalazi unutar već spomenutog kompleksa zgrada. 20. Muški logor se nalazi u sjeverozapadnom dijelu i zauzima najveći dio kompleksa…
21. Na istočnoj strani, u sjevernom dijelu, u malim spojenim zgradama nalaze se mali mlin, pekarnica, praonica, mala proizvodnja soda-vode, drvorezbarska radionica, keramički i kemijski odjel. Također, i ovdje svi ljudi izgledaju prilično dobro. Ukupno, procjenjujem broj zaposlenih na oko 45 muškaraca. U južnom dijelu nalazi se velika nastamba (prizemlje i dva kata) u kojoj se nalaze zajedničke spavaonice zatočenika. To su sobe duge oko 15 metara i široke oko 7 metara u kojima se, jedan ponad drugoga, nalaze drveni ležajevi kao mjesta za spavanje. Na jednoj klupi spavaju dva muškarca, isto tako i ponad njih. Uzduž zida i pročelja klupa za spavanje obješene su osobne stvari. Svako mjesto za spavanje ima pokrivače ili slično za čuvanje topline. Vlada dobar red, za što je odgovorna redarska služba (zatočenici) u prostoriji. U svakoj prostoriji primijetio sam peć za grijanje. Voda i stajaći nužnik su tu. U prizemlju se nalazi zajednička kuhinja gdje se kuha kukuruzna palenta za zatočenike.
22. Na južnoj strani upravo opisane zgrade ista nastavlja pod kutom u sličnoj duljini. Tamo se nalaze slične spavaonice. U tri prostorije na katu je smještena tiskara koju pokreću zatočenici. Pokraj ove zgrade nalazi se jedna isto tako velika zgrada na čijim katovima postoje malene prostorije (negdašnje ćelije). Kroz svaki kat prolazi hodnik na čijim stranama se nalaze te male sobe. U svakoj prostoriji su četiri mjesta za spavanje – klupe, s pokrivačima ili sličnim materijalom, također svuda postoji mala peć na kojoj postoji mogućnost kuhanja. Glede toga, u svakoj se prostoriji vidi razno posuđe. Svuda mogu ustanoviti dobar red. Također, u tim prostorijama svuda po zidovima ima prilično komada odjeće. Voda i nužnik su također tu.
23. S obzirom na mjesta za spavanje, može se primijetiti da nisu prisutne slamarice, odnosno madraci. Na istom pročelju, nešto postrance nalazi se dvokatna zgrada u kojoj je smještena bolnica. Bolesnici su velikim dijelom ustaše, gotovo nema zatočenika. Liječnici su zatočenici: Židovi i kršćani, isto tako i pomoćno osoblje. Dojam nad viđenim bio je zadovoljavajući.
24. Općenito, zdravstveno stanje zatočenika u Staroj Gradiški je, koliko sam mogao ustanoviti, bolje za toplih godišnjih doba.
25. Zapadna strana (logora) (mi) je nepoznata i ograničena logorskim zidom.
26. U sredini se nalazi velika otvorena travnata površina s nogometnim igralištem.
27. Ženski logor je sasvim blizu baš opisanoga, s njegove južne strane. Prostorno je znatno manji i sastoji se od više starinskih jednokatnih i dvokatnih kuća. Također, ovdje su zatočenici zaposleni u ovdašnjim radionicama. To su tkaonice, predionice, krojačnice. Vide se intelektualke pokraj žena seljačkog i radničkog sloja. Inače, mnoge žene rade na poljima. Mjesta za spavanje su slična onima muškaraca, svuda su vidljivi pokrivači i domaći ćilimi. Red je dobar, isto tako vlada primjeren smisao za čistoću. Općenito, viđene žene ostavljaju dobar dojam, također im je odjeća u boljem stanju nego kod muškaraca. U zasebnom odjeljku smještene su žene s djecom. Isto tako, u zasebnoj prostoriji sam vidio žene s dojenčadi.
29. U bolesničkoj sobi, gdje je smješteno.
39 bolesnica, rade dvije liječnice (zatočenice). Bolesnički odjel, premda priprost, ostavlja zadovoljavajući dojam. Baš tu se jako osjeća nedostatak vate. S druge strane, primjećujem da mnogim zatočenim ženama izostaje menstruacija uslijed uzrujavanja i promijenjenog načina života. Tim zatočenicima sam obećao ostaviti dovoljne količine vate, isto tako i mlijeka za djecu.
30. Ambulanta i stomatološka ordinacija nalaze se izvan dva opisana logorska odjela, upravo ispred ulaza (u logor). O njima skrbe tri liječnika (Židovi) i pomoćno osoblje. Uređaji su ponešto priprosti, osobito stomatološki (nožni pogon); nažalost su također i cijevi rendgenskih aparata oštećene. Tu se liječe ustaše i zatočenici. Potrebno je naglasiti da se glavni farmaceutski depo nalazi u spomenutoj vojnoj bolnici u Jasenovcu, odakle se pokrivaju potrebe. Teže ozlijeđeni ili bolesni prosljeđuju se u Jasenovac.
31. Osim toga, unutar na početku spomenutog logorskog područja postoje velike gospodarske zgrade (ekonomija) /staje za konje i stoku i skladišta zaliha/ i ljevaonica željeza, kovačnica, bravarija i jedna drvna radionica. Posvuda su zaposleni zatočenici čiji izgled je, s izuzetkom odjeće, zadovoljavajući. U ovom odjelu tvrđave su isključivo muškarci čija se mjesta za spavanje nalaze na katu ponad radionica i vrlo su priprosta, ali posve odgovarajuća prilikama.
32. Kao što je već spomenuto, veliki dio zatočenika i zatočenica Stare Gradiške radi na okolnim poljima i gospodarstvima (ekonomija), što je zatočenicima poželjno osobito tijekom toplijeg dijela godine.
33. Radno je vrijeme određeno od 7 do 12 i 14 do 19 sati.
34. Uvečer smo večerali u časničkoj kantini, gdje sam se upoznao s nazočnim ustaškim časnicima. Logorski upravitelj je jedan mladi ustaški poručnik. Tijekom večere svirao je izvrstan zatočenički glazbeni orkestar.
35. U nedjelju 16. srpnja prisustvovao sam katoličkoj jutarnjoj službi Božjoj za zatočenike. Ista se održavala u logorskoj crkvi. Crkva je bila puna zatočenika i zatočenica. Službu Božju je održao jedan katolički ustaški vojni propovjednik. 36. Kasnije sam još posjetio logorsku dječju školu koju pohađa 17-ero djece različitih razreda, odnosno godišta. Učiteljica je (i) sama zatočenica. Djeca su izgledala dobro…
37. U vrijeme podneva vozili smo se automobilima u 10 km udaljene Gređane Salaš. To je poljoprivredno gospodarstvo koje obuhvaća 95 zatočenika, muškaraca i žena; među njima nekolicinu Židova. Oni se upotrebljavaju isključivo za poljoprivredne poslove. Drvene barake za stanovanje sadrže klupe; pokrivači i slično svuda postoje. Glede toga je dojam o redu i stanju dobar, premda bi se cijeli kompleks prije mogao nazvati priprostim. Postavljeni su drveni zahodi s jarcima. Kondicija ljudi je dobra; odjeća muškaraca je oskudna. Za zatočenike je upravo kuhana kukuruzna palenta i povrće. Proizvode poljoprivrednog gospodarstva otprema Ustaška vojnica. Naravno, ovo gospodarstvo je strogo čuvano; također je okruženo bodljikavom žicom. Okolno područje je prilično ugroženo od partizana.
38. Poslijepodne smo se vratili u Jasenovac, tj. automobilom u Okučane i odatle vlakom u Novsku, gdje su nas opet dočekali automobili da nas odvezu u Jasenovac.
39. U ponedjeljak 17. srpnja počelo je pregledavanje radnog logora Jasenovac.
40. Logorsko područje je jednom stranom naslonjeno na rijeku Savu, dok su preostale tri strane okružene zidom od cigala. Radi se o veoma velikom području s pogonima različite namjene čiji se dijelovi još uvijek nalaze u gradnji.
41. U muškom logoru postoje:
42. Velika ciglana s vlastitim iskopom zemlje na samome logorskom zemljištu. Zatočenici koji ovdje rade izgledaju snažno. Odjeća je oskudna i poderana, kao obuća služe drvene sandale, što se može primijetiti gotovo svuda.
43. Isto tako, uređena je jedna tvornica lanaca (lančara). Zatočenici rade na različitim strojevima. Općenito, izgledaju dobro. Odjeća je oskudna. Pobrojao sam oko 70 do 80 osoba, najviše Židova. Također, među njima je brojna mladež.
44. Uslijed velikog šumskog bogatstva okolnog područja tu je također jedna pilana. Drvo se riječnim putem vozi u logor. Zaposleni su isključivo zatočenici.
45. Instalirana je jedna velika stolarija. Ona izvršava poslove za građevine koje se grade unutar i izvan logora.
46. Suvremena strojarnica koja daje struju za radionice i za električnu rasvjetu.
47. Iznad jedne radionice uređen je tehnički ured. Ovdje na crtaćim stolovima rade zatočeni inženjeri, arhitekti i tehničari, i to Židovi i kršćani. 48. Po suvremenim nacrtima, zatočenici su u jednoj zgradi uredili mlin i pekarnicu. Tu se peče ukupno potrebni kruh (kukuruzni kruh) za ustašku posadu i za zatočenike.
49. Također, postoji jedno gospodarstvo (ekonomija). Vide se staje s konjima i kravama; isto tako i odgovarajuće radionice. U uporabi je i mala, dobro uređena sirana. Vode ju tri zatočenika.
50. Drvene barake za stanovanje leže nešto postrance. U prvoj baraci su smještene različite radionice; kao što su postolarska radionica, urar, krojačnica, brijačnica. Prije svega, tu se uglavnom radi za potrebe ustaške posade, ali također i za zatočenike. Zaposleni su isključivo zatočenici. Također, svoje mjesto ovdje ima i zajednička kuhinja.
51. Dalje, u dva reda stoji šest drvenih baraka za stanovanje koje su u dobrom stanju. Posvuda su jedna ponad druge postavljene dvostruke klupe (za spavanje). Pokrivači ili domaći ćilimi vide se na svakome mjestu za spavanje. Isto tako se kod svake klupe nalazi nekoliko osobnih stvari zatočenika. Može se konstatirati dobar red i čistoća. U svakoj baraci stanuje oko 100 zatočenika.
52. Nadalje se u produžetku nalaze dvije barake u dobrom stanju, gdje je smješten zatočenički lazaret. Tu sam izbrojio 7 stalnih liječnika (zatočenici), i to Židova kao i kršćana. Vodeći liječnik je dr. Mile Bošković (zatočeni kršćanin), jedan veoma požrtvovan čovjek (kasnije je ubijen u logoru, op. T. V.). Procijenio sam broj bolesnika na oko 95. Glavna oboljenja su uvjetovana okolnim krajem, to jest malarija, tuberkuloza i reumatska oboljenja. Lazaret se opskrbljuje lijekovima iz glavne ljekarne u ustaškoj bolnici. Tu postoji jedan dezinfekcijski uređaj koji se upotrebljava u pravilnim vremenskim razmacima. Bolesnici spavaju dijelom u jednoj baraci na klupama, a u drugoj na željeznim krevetima. Nedostajanje slamarica je veliki nedostatak, ali je nemoguće nabaviti za to nužne tkanine (juta). Uostalom, redovito raskuživanje prilično jako oštećuje tkanine, tako da su u relativno kratkom vremenu većinom uništene. Također se to odnosi na dezinfekciju odjeće koja se zbog toga veoma oštećuje.
53. Isto tako, u blizini se nalazi jedna baraka sa zahodima. Ona počiva na sustavu s kantama (Eimer-sustav) tako da su mogući izvjesni higijenski uvjeti.
54. Pokraj baraka za stanovanje je veći povrtnjak koji je dodijeljen zatočenicima.
55. Više stotina metara dalje stoje dvije dvokatne građevine od cigle, u gradnji. Tu još nedostaju vanjska žbuka i unutrašnje uređenje, no one su već nastanjene ustašama. Čim budu gotova mjesta za stanovanje ustaša izvan logora, koja su u gradnji, ove će dvije zgrade biti stavljene na raspolaganje zatočenicima. To se treba veoma brzo dogoditi.
56. Postrance i drvenom živicom odvojen leži ženski logor. Kao mjesta za stanovanje tu postoje dvije barake. Jedna ponad druge postavljene drvene klupe služe kao mjesta za spavanje. Posvuda ima pokrivača. U tim barakama ima mjesta za oko 180 žena. Pokraj nje još jedna mala drvena baraka koja služi kao lazaret. Ovdje su, pod nadzorom jedne pomoćnice, smještene tri bolesnice. Mogao se ustvrditi red.
57. Žene se poslom nalaze na poljima kako bi radile. Navečer se vraćaju natrag u barake.

58. Ljeti se izvjestan broj žena dodjeljuje obližnjim poljoprivrednim gospodarstvima. Nakon žetvene sezone opet se vraćaju natrag u logor.

59. Izvan logora u selu Jasenovac postoji kožara koju u cijelosti vode zatočenici. Također, priključena je mala četkara. Tu radi oko 120 muškaraca, većinom Židova. Ti zatočenici stanuju u prostorijama koje se tamo nalaze. U istima vlada dobar red. Ljudi izgledaju dobro. S njima se postupa povlašteno.

60. Radno vrijeme u logoru je uređeno od 7 do 12 i od 14 do 19 sati.
6i. U logoru Jasenovac zatočenici nose znakove. Židovi žute, pravoslavci bijele, a katolici plave poveze oko ruke. Moram primijetiti da je većina nosila žuti povez (istaknuo T. V.).
62. Muškarci su svi ošišani radi prevencije ušljivosti.
63. Mnogi zatočenici spavaju u izvjesnim prostorijama koje se nalaze u blizini radionica. Stoga se na različitim mjestima mogu vidjeti snopovi pokrivača koji se uvečer rasprostiru.
64. Nedostatak su vlažna i močvarna područja kraja. Voda nije baš dobra. Isto tako, ponekad se javlja malarija što, također, pokazuju i oboljenja. Mali uređaj za filtriranje vode nalazi se samo u bolnici.
65. Hrana je možda oskudna, tako da su zatočenici jako upućeni na pošiljke živežnih namirnica izvana. Takvo stanje obilježava i logor u Staroj Gradiški. Ljudi mi pričaju da ponekad dnevno dolazi i do 600 paketa. Usprkos tome, i dalje postoji oskudica. Uzevši u obzir da su zatočenici bili ili su velikom većinom teški radnici, tada je dostatna količina hrane od velike važnosti. Pojedinci dobivaju mjesečno više paketa od obitelji, ali dijele živežne namirnice s drugim zatočenicima kako bi i sami pomogli – ukoliko su obitelji u mogućnosti poslati takve pakete.
66. Također su i u Jasenovcu omogućene zatočeničke kazališne predstave, igre i glazbeni koncerti.
67. U Jasenovcu, kao i u Staroj Gradiški, proizvodi radionica se upotrebljavaju za izgrađivanje logora ili za opremanje ustaških snaga. Također, poljoprivredni proizvodi se troše za opskrbu istih.
68. Poslijepodne istog dana još sam na brzinu posjetio 16 kilometara udaljeno mjesto Bosanska Dubica u Bosni, koje leži na rijeci Uni. To je takozvano pogranično mjesto, koje je okruženo partizanskim područjem. Trenutno je uglavnom napučeno muslimanskim izbjeglicama, dok negdašnje pravoslavno žiteljstvo više nije u mjestu. Puno ruševina kuća, na prvome mjestu javne građevine, svjedoče o borbama. Zanimljivo je zabilježiti da je tri dana kasnije, 20. srpnja, Dubicu napalo 1 500 partizana.
69. Tijekom večeri vlakom smo napustili Jasenovac, ali smo imali nesreću da je partizanski zrakoplov pogodio lokomotivu, tako da je dolazak u Zagreb uslijedio tek oko ponoći.
70. Kao što sam već u jednoj od svojih posljednjih bilježaka ukratko izvijestio, o viđenom sam stekao relativno dobar dojam. Ne smije se zaboraviti da je položaj Hrvatske neobično težak. Danas se na nadležnim mjestima trude koliko je moguće poboljšati situaciju. Oskudica, s obzirom na hranu i odjeću, otvoreno se priznaje; ali kako bi se to otklonilo, postoje goleme zapreke. Uzevši u obzir da su vlastite snage veoma loše obučene i potplaćene, nije za zamjeriti da se tako ni za zatočenike ne može brinuti.
71. Moj opći dojam o potrebama zatočenika ide u smjeru da im se što prije, koliko je to moguće, mora pomoći u hrani, odjeći i lijekovima.
72. Zaključno moram napomenuti da sam svuda bio najbolje primljen. Za vrijeme cijelog putovanja bio sam gost glavnog ravnatelja dr. Jurčića, za što sam mu izrekao zahvalu.
73. Veoma poštovane gospođe i gospodo izvolite primiti izraze mojega osobitog poštovanja.

U potpisu:J. SCHMIDLIN, Poslanik Međunarodnog odbora Crvenog križa za Nezavisnu Državu Hrvatsku.

74. P. S. Podrobni izvještaj o mojim daljnjim gledištima s obzirom na pomoć logorima i o položaju samih zatočenika slijedi idućom prigodom. Sada još pregovaram s vlastima oko, koliko je to moguće, djelotvornijeg određenja pomoći i provođenje iste u djelo.

75. Pitanje lijekova se većim dijelom riješilo pomoću američke pošiljke.

76. Daljnji dogovori sa Židovskom općinom da bi se uskočilo s postojećim sredstvima su pred zaključenjem. 79. Pošiljke živežnih namirnica (paketi) nežidovima uzrokuju poteškoće. Židovska općina je u toj stvari voljna u jednom izvjesnom opsegu pomoći. I to iz razloga da bi se i ostalim zatočenicima dostavilo, iz taktičnih razloga. Hitno očekujem vašu pošiljku paketa. Isto tako tu mogućnost i za ostale zatočenike. 80. Pitanje odjeće je najteže i nadam se od vas primiti povoljne odluke.

Izvor:
Mario Kevo: Međunarodni odbor Crvenoga križa i Nezavisna Država Hrvatska
Hrvatski Državni Arhiv.

Dragi moji vjernici i nevjernici, imate priliku pogledati istini u oči. Goldstein i Jevrejski institut Simon Wiesenthal, te cijelokupna povijesna zajednica Servije, te ostaci Jugo-socijalističke zajednice su U KRIVU.

Dosada su tvrdili da do 1943.god. židovsko pitanje u Hrvatskoj je rješeno. Ovo je dokaz da nije, jer je predato izvječće 1944. i svjedoći o dobrom postupku u logorima, te da većina ljudi u logoru su JEVREJI!!!(znači da nisu ubijeni do 1943). Dokaz jako i potvrđuje da zračno granatiranje Jasenovca 1944-45.god. je vjerovatno odnjelo najviše života (zračne napade su izvodile anglo-saksonske zračne postrojbe te partizani sa Visa.)