HRVATSKA I USTAŠTVO ILI – HRVATSKA I REVIZIJA USTAŠTVA: USTAŠE, NAMA JE SUDBA DOSUDILA

Prenosim sa portala wwwhrvatskinacionalisti za čitatelje portala javno.com šta je “GRČ” pisao poslije velebitskog ustanka 1932.

USTAŠE, NAMA JE SUDBA DOSUDILA!!!

Ustaško glasilo „Grič“ donielo je članak „Ustaše, nama je sudba dosudila“ iz autorskog pera dr. Ante Pavelića, u kojem se dr. Ante Pavelić razračunava s jugoslavenskom idejom te iztiče program Ustaškog Pokreta. Sadržaj članka je sljedeći:

USTAŠE, NAMA JE SUDBA DOSUDILA

Na ustašku navalu, smišljenu, proračunanu, te po planu i nalogu izvedenu, ciknuo je Beograd, zajaukali su vlastodržci, a zadrhtali i zacvilili domaći izdajnici, jer su svi osjetili, da se je počelo približavati ono, što hrvatski narod željno očekuje, što ustaška organizacija strpljivo već kroz godine sprema i pred čim dušmani strepe,a to je obća i odlučna bitka za oslobođenje hrvatskog naroda izpod krvničke tiranske ruke i za uzpostavu nezavisne samostalne države Hrvatske. Prvi pokušaj, kojim je učinjen prielaz od priprema na izvršenje djela, izveden je odlično i iznad svakog neprijateljskog očekivanja. Hrabri ustaški velebitski tabor ponio se tako, da je svakog zadivio, a neprijaelja zaprepastio. Svaki pojedini Ustaša u tome taboru dao je dokaz velike ljubavi za rođenu grudu,k ao i dokaz vanredne sposobnosti, te bezprimjerenog junačtva. O karakteru te akcije kušao je Beograd širiti razne i izmišljene neistinite viesti. Glavni Ustaški Stan radi medjutim sve po starom i izrađenom planu pa svaki Ustaša kao i svaki drugi hrvatski rodoljub mirno i sa podpunim pouzdanjem gleda u susret budućnosti, koju nose događaji, što ih sprema i izvađa ustaška organizacija i hrabra ustaška vojska. Akcija je započela, započela je po planu i po planu se dalje izvađa. Ustaška vojska znade zašto se bori. Hrvatski su sinovi kroz viekove hodili po raznim bojištima i razbojištima, glasoviti s velike vojničke spremnosti i hrabrosti, svuda uviek pobjedonosni, nu prolievali su svoju krv za drugoga i sijali junačke kosti po dalekim krajevima za tuđe interese. Danas je došao čas, kada se junačka hrvatska vojska ne bori za nikoga, nego za sebe, za svoj hrvatski narod i za svoju vlastitu hrvatsku domovinu. Ona se ne bori za ničije tuđe osvajanje, nego zato, da sa svoje rođene grude iztjera dušmanina, koji ju je zaposjeo i po njoj hara i tamani. Ona se bori, da svoju vlastitu hrvatsku domovinu, da sve hrvatske zemlje oslobodi izpod tuđinskoga gospodstva i da uzpostavi samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu. Ona se zato bori, da osigura hrvatskom narodu i njegovome potomstvu ona dobra, što ih u sebi krije plemenito i plodno tlo. Ona se bori za svoje sinje Jadransko more, što oplakuje kršne obale Hrvatskog Primorja i hrvatske Dalmacije. Ona se bori za krševite hrvatske visove, po kojima su se viekovima odgajali hrvatski sokolovi. Ona se bori za hrvatske šume i proplanke po hrvatskim gorama, za plodne ravnice hrvatske Slavonije i Srijema, te za starodrevnu Herceg-Bosnu. Ona se bori za glavni grad Zagreb, što je sve zahvatila tuđinska neprijateljska ruka i po čemu sve gazi dušmanska noga. Ona se bori zato da u Hrvatskoj osigura kruh i miran život hrvatskim pokoljenjima, i zato da iz nje iztriebi nametnike šičardžije, koji u slasti i lasti, bez truda i bez znoja na hrvatskom dobru žive i tove se na biedu hrvatskog naroda. Za te i takove ciljeve ni jednome ustaškome vojniku nije težko pograbiti strojnu pušku, bombu i oštri bodež, jer svatko u kome hrvatska krv vrije, gori od želje da čim prije iziđe na bojno polje da  izvrši zavjet, da izvrši zavjet otaca. Ustaše! Nama je sudba dosudila, da taj zavjet izvršimo. Mi smo ga izvršavati počeli, mi čemo ga i kraju privesti. Sve što na put stane ima pasti, a Hrvatska će biti slobodna i nezavisna država.

Za Dom Spremni! Poglavnik dr. Ante Pavelić

Objavljeno: 08.12.2009. u 14:17h

Delivuk 8.12.2009 22:05 h

Domoljub ako je Ustašama (bilo je i moji bližnji koji su bili u Ustašama) sudba dosudila da stvore Nezavisnu Državu Hrvatsku NDH, zaboravio si reći da jim je opet sudba dosudila da tu našu NDH krvavo izgube.

Domobran 9.12.2009 13:15 h

Delivuk. Na prvi pogled to tako izgleda kako si ti rekao da…”jim je opet sudba dosudila da tu našu NDH krvavo izgube”. Najprije drago mi je da si sam sebe svrstao u “našu” i tako NDH nazvao “tvojom”. Drugo, sudba je (politička) mogla dosuditi da Hrvati izgube svoju Državu Hrvatsku, ali nije ta politička “sudba” smijela dosuditi Hrvatima da tako “KRVAVO” izgube svoju Hrvatsku Državu. Da je ta “sudba” o kojoj ti kolega Delivuk govoriš dosudila da Hrvatsku okupiraju Saveznici, Amerika i ostali, za sigurno Hrvati bi izgubili NDH ali ju ne bi nikako tako KRVAVO izgubili. Hrvati su KRVAVO izgubili svoju Hrvatsku Državu zbog Tita i njegovih NOB, NOV, KPJ, AVNOJA i ZAVNOH-a iz kojeg proistječu TEMELJI SVIH ZALA koji su svoju mržnju prema Hrvatskoj i Hrvatima iskalili na Blejburgu, kolonama smrti i masovnim grobnicama. To su činjenice, kolega Delivuk.

Otporaš 9.12.2009 15:17h

Kolega Delivuk ti tvrdiš da su tvoja dva strica bili u hrvatskoj vojski i nosili hrvatsku odoru a da su ti druga dva strica bila u partizanima i nosili srpsku partizansku šajkaču. Znaš li ti kako je do toga došlo? I u mome selu je bilo braće koji su bili na suprotnim barikadama. Bilo je slučajeva kada bi se prigodom sastali u kući, došlo bi do tolike svađe između njih da ih je selo moralo izmirivati. Kao dečkić sam to osobno doživio i vidio. kako je bilo sa tvojim stricma, opiši nam malo. Pozdrav. Otporaš.

Delivuk 9.12.2009 19:38h

Otporaš, pitaš me reć ću ti. Moj dida je bija strog, nije bilo mrdanja. Dica su ga se bojala, plašila. Baba je uvik bila u stravu da se nebi kavga zametnula, pa evo rugla u selu. Jednog puta za sinijon dok smo večeravali, posvadiše se. Ona dva strica koja su bila u rvackoj vojski su govorili da su se borili za rvacku državu, dok ona druga dva koji su bili i partizanima su isto govorili da su se borili za ravcku zemlju, našto stariji strc zagalami na njega i reče boriti se za zemlju je jedna stvar, a druga je stvar boriti se za državu rvacku. Ti si se borija za državu jugoslaviju i nosija si srpsku šajkaču na glavi. Tada se did diže i dade po zidarski plesku i jednom i drugom. Eto Otporaš kako je u mojoj kući bilo.