Priložena slika je polaganje vijenca na Dan Mrtvih 1962. godine.
S lijena na desno: (1) g-đa Desbone, (2) mara Škoro, (3) Šime Prtenjača, (4) Perica Kelić, (5) Milan Grepo, (6) Josim Čavčić uzdignute glave, ima brkove, (7) Ivan Talaja, (8) Ivan barun u brkovima, (9) Veso Šaravonja, (10) Boro Čorluka, (11) Mate Kolić, vidi mu se samo pola tijela, (12) (mislim, nisam siguran) Žarko Luburić, (13) Ivan Velja, (14) Mirko Kovačević, (15) Branka Čorluka, (16) Mile Boban pozadi Branke Čorluka. Za popuniti ovu sliku, nadodat ću i to: Mašra Škoro se je 1963. udala za Milana gremo, a Branka Ćorluka za 1966. za Matu Kolića. Mile Boban, Otporaš.
Poštovani gospodine i dragi prijatelju,
Udovoljavam Vašoj želji i za vašu potrebu prilažem Vam što sam pronašao bez ikakovih izvadaka. To činim zato kako bi Vi osobno mogli shvatiti i povezati sve. To sam ja u nastavcima iznosio na pemi HRVATSKA I USTAŠTVO na tada postojećem portalu javno.com. Vi s pravom kažete da je šteta da Mile Barišić i ja nismo imali duže razgovore, ali, poštovani prijatelju tada smo na dvojica razgovarali samo o onome što se je dogodilo a ne što će se za pola stoljeća dogoditi ited. Gosp. Dragutin šafarić je to pronašao prošle godine i malo priredio za bolje čitanje. Hvala mu! Mile Boban, Otporaš.
Da, kakva je šteta što viče od ovoga nije zabilježeno o razgovoru Vas i Mile Barišića. To bi bilo neprocjenjivo.
Pismo je napisano na računalu i valjano je bez potpisa i pečata
🇭🇷🇭🇷🇭🇷
https://otporas.com/in-memorijam-miljenki-hrkacu-hercegovackom-hrvatu-od-sirokog-brijega/
Miljenko Hrkač – H.U.P. prenio i priredio Dragutin Safarić – HRVATSKA I USTAŠTVO br. (9)H.U.P. prenio i priredio Dragutin Safarić – HRVATSKA I USTAŠTVO br. (9)HRVATSKA I USTAŠTVO br. (9)(Malo pojašnjenja. Ja sam na portalu javno.com 2008, 2009 i 2010 godina ima temu HRVATSKA I USTAŠTVO gdje sam opisao u prko 170 opisa mnoge hrvatske povijestne dogodovštine. Jedan od tih opisa je dolje priloženi sadržaj kojeg je Dragutin Safarić prenio u Glasnik Hrvatskog Uljudbenog Pokreta, HUP br. 12, što ja sada ovdje prenosim za čitatelje na portal otporas.com, da znaju nešto više nego su znali o pukovniku Crne Legije Mili Barišiću, sprovodu bratitelja hrvatskih Ustaša Georges-u Desbons-u u Marseille-skom atentatu na srpskog kralja Aleksandra l. 9 listopada 1934. godine, što je upravo prije 3 dana bilo 85 godina od tog povijestnog i pravednog čina, o Miljenki Hrkaču, hrvatskom MUČENIKU I PRAVEDNIKU, žrtvi udbaških i jugoslavenskih smicalica, o Miri Barešiću itd. Mile Boban, Otporaš.)Glasnik Hrvatskog Uljudbenog Pokreta, br. 121, Zagreb, 15 lipnja 2011, naslov HRVATSKA I USTAŠTVO, br. (9), st. 31, pripremio Dragutin Safarić SUNNCA.Piše: Mile Boban, Texas, USAVeć sam spomenuo pukovnika Crne Legije Milu Barišića kojeg sam sreo i upoznao na sprovodu Georges Besbons u Parizu 1962. godine. https://otporas.com/asprovod-hrvatskog-prijatelja-georges-desbonesa-u-parizu-i-listopada-1962/Poslije sprovoda on i ja smo otišli u moj stan. Mnogo smo pričali o sveme, naravno najviše o Hrvatskoj. On je bio jako riječit. Slušao sam i postavljao pitanja. S velikim ushićenjem pričao mi je kako su srpski žandari došli u kuću njegova oca 1926-27. godine i kundacima tukli njegova oca samo zato što je po selu pričao da ima sliku Stjepana Radića i hrvatsku zastavu u kući. Poslije ja sam tada njima rekao da ću im se osvetiti. Ĉekao sam tu priliku sve do 1931. godine kada sam se učlanio u Ustašku organizaciju. Tu sam upoznao mnoge, među kojima najistaknutijeg Ranka Boban. S njim sam se sprijateljio i bio sam u njegovoj grupi u Ličkom Ustanku. Nikada ne mogu zaboraviti kada smo napali žandarmerijsku postaju u Brušanima. Rankan je zapovijedao a mi smo slušali. Najprije smo potrgali sve telefonske žice da spriječimo bilo kakvu pomoć iz Gospića. Prišuljali smo se na određeno mjesto. Velika tišina. Nigdje nikoga. Na juriš, pali, ni prozori, ni vrata nisu ostala više tu. (To je bilo u noći između 6. i 7. rujna 1932, op.a.)Da nebi došlo do zabune, pukovnik Mile Barišić i Miro Barešić nisu neka svojta iako su im prezimena slična. Miro Barešić je došao 1970. godine u Švedsku jugoslavenskom putovnicom, kao Jugoslaven. Tu je upoznao mnoge Hrvate, posebice Stipu Mikulića, kojeg je Udbin doušnik Irfan Kuburaš 15. prosinca 1975. godine ubio pred kučnim vratima kada je ovaj polazio na posao. Miro je počeo zalaziti među Hrvate i tu počeo saznavati o Hrvatima ono što nije uspio znati kada je bio kući, u Hrvatskoj. Tih sedamdesetih godina u Beogradu se je vodio sudski proces protiv Miljenka Hrkaća r. 2 listopada 1947.od Širokog Brijega, Hercegovina, pod optužbom da je on postavio “paklenku” bombu u kino “20. Oktobar” u Beogradu u listopadu 1968. godine. Osuđen na smrt i streljan 11 siječnja 1978.https://www.vecernji.ba/miljenko-hrkac-prije-smrti-samo-zelio-vidjeti-obitelj-158673
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.