HRVATSKA I USTAŠTVO, BR. 105, VELJAČA 2010.- FAŠIZAM – ŠTA JE TO?
Slika mojih roditelja Petra i Ive Boban, Gabrića pred njihovom kućom, srpanj 1967.
La photo de mes parents Petar et Iva Boban, Gabrić devant leur Maison en juillet 1967
FAŠIZAM – HRVATSKA I USTAŠTVO – VELJAČA 2010 (105)
by: Otporaš
13.09.2014 – 17:30
FAŠIZAM – Šta je to?
(Ponukao me je korisnik ovog portala javno.com Delivuk da sažeto napišem nešto o Fašizmu/antifašizmu i komunizmu, “ljevici” i “desnici”. On me je prisilo na to svojim izjavama da su državotvorni Hrvati fašisti, a da sam nije znao šta znači riječ “Fašizam”. Ovo je izišlo na stranicama HRVATSKA I USTAŠTVO br. 105 na portalu javno.com. Taj portal više ne postoji od travnja 2010. Mile Boban, Otporaš.)
Ideje o Fašizmu su izvadjene iz knjige Giovanni Gentil: DOKTRINA FAŠIZMA, izdanje Ardita Publishers, Rim 1935. strana 7-42.
Drugi materijali su izvadjeni iz raznih hrvatskih izvora kao i knjiga ” Jugoslavija Danas ” Tisak : Delo, Ljubljana 1978.
Treba uzeti u obzir da su sve ideje izražene u ovom opisu u skraćenom obliku.
(1) Fašizam ja kao i sve druge filozofije jedan politički koncept.
(2) U hrvatskim postojećim, čitaj današnjim, krugovima često nastaju nesporazumi oko uporabe riječi “ljevica i “desnica”. Pogrešna uporaba tih riječi olako može dovesti čovjeka kao pojedinca i kao skupine pa i cijeli narod do stvaranja neodgovarajućih, pogriješnih i štetnih djela, a sve to na uštrb hrvatske državotvorne stvari, čitaj hrvatske državne ideje.
(3) Fašizam zahtijeva od čovjeka aktivnost/djelatnost i da se svom snagom uključi u izgradnju zajednice, čitaj države, tj. zahtijeva od čovjeka potpunu stegu, svijest i spremnost suočiti se sa svim poteškoćama koje ga (o)čekaju na putu k ostvarenju konačnog cilja, čitaj Hrvatske Države.
(4) Ako se temeljito (ali takodjer neovisno od Doktrine Fašizma) pročitaju USTAŠKA NAČELA iz 1933. god., može se uočiti sličnost u idejama/ciljevima za postignuće (po)željnog cilja, čitaj Hrvatske Države.
(5) Marks i Engels su u njihovu Kapital-u iznijeli temelje komunizma sa parolom: ” Proleteri svih zemalja ujedinte se “, dok je Tito na drugom zasjedanju AVNOJ-a rekao: Drugovi i drugarice, u našoj borbi za socijalizam ništa nam ne smije biti na putu, niti nam trebaju ruke (za)drhćati da postignemo naš cilj, čitaj državu Jugoslaviju.
(6) Kakova je razlika za postići zacrtani/očekivani cilj izmedju izloženog pod broj (5) i pod broj (4) Ustaških Načela i temeljnih Titinih načela iznešenih u Jajcu na drugom zasjedanju AVNO-a 29-30 studenog 1943. godine?!
(7) Nikakova! Svak se borio za ostvarenje svojih ideja/ciljeva.
(8) Fašizam se borio da: (a) od pojedinca, (b) političkih grupa i stranaka, (c) kulturnih i gospodarskih udruženja, socijalnih staleža i ostalih, napravi jednu etičku i etničku poslušnu i stegovnu masu unutar Države, čitaj Italije, tj. talijanske države.
(9) Ustaštvo se opet sa svoje strane borilo sasvim za nešto drugo, potpuno različito u svojoj ideji i koncepciji od Fašizma.
(10) Ustaštvo u svojem programu nije imalo nikakovih ideoloških aspiracija za osvajanje internacionalnih masa, kao što su to imali i komunizam i fašizam.
(11) Uzevši u obzir te ideološke aspiracije za osvajanje masa, nepobitno se dolazi do zaključka da su komunizam i fašizam u svojim načelima jako srodni, a ne oprečni. I jedna i druga politička filozofija je radila na tome kako osvojiti mase i tko će pobijediti
(12) Te dvije srodne ideološko političke koncepcije, iz iskustva se dolazi do nepobitnog zaključka da će se ove dvije ideologije unutar sami sebe sudariti, ne toliko zbog ikakovog političko ideološkog razmimoilaženja u mišljenjima, koliko zbog prevlasti.
(13) U borbi za tu prevlast su se izmislile riječi “ljevica” i “desnica”, kako bi se u primjeni mogli odrediti politički smjerovi, na jednu stranu komunizam a na drugu fašizam.
(14) To se najbolje moglo očitovati kod nas Hrvata na prošlim predsjedničkim izborima. Za jedne Hrvate Milan Bandić je predstavljao hrvatsku “desnicu” dok je za druge Hrvate Ivo Josipović predstavljao hrvatsku “ljevicu”, čitaj komunizam.
(15) Obe ove riječi “ljevica” i “desnica” (posebno) kod nas Hrvata su značajne: (a) što je naš hrvatski neprijatelj sustavno prišivao etiketu državotvornim Hrvatima da su “desničari” kako bi ih što uže, jače i čvršće povezao s fašizmom, (b) neophodno je bilo potrebno povezati ustašku borbu za odcijepljenje Hrvatske iz kraljevine Jugoslavije kao “desničarsku” i onda si automtski fašista, i (c) u odrazu onog ratnog vremena kada je bilo popularno biti “ljevičar”, hrvatske državotvorne “ljevice” nije ni bilo, jer se je stopila i utopila u jugoslavenski i internacionalni komunizam.
(16) Zato se nije niti čuditi što su Hrvati u svijetu (posebice u političkom) okarakterizirani kao fašisti i elementima fašizma. To je – za prevlast – u borbama i brigadama NOB, NOV, KPJ i Titi odgovaralo, pa su kanalima internacionale, potpomognuti i hrvatskim glupostima, širili sve najgore o hrvatskoj državotvornoj vojski, HOS, i o Hrvatskoj općenito.
(17) Vlast u NDHrvatskoj, uza sve što joj se je pripisivalo i još uvijek prišiva, nije bila fasištička a još manje nacistička. U NDH fasištička stranka je bilja zakonskom odredbom Poglavnika zabranjena, a tradicionalni Hrvatski Sabor, ne sam da je uščuvan, nego nije bio ni Ustaški Sabor, nego je otvoren 23 veljače 1942. godine kao: HRVATSKI DRŽAVNI SABOR.
(18) Hrvatska je uvijek u proslošti bila meta neprijateljskih napadaja, sve zbog svoje prirodne ljepote i prirodnog bogatstva. Izmišljala su se imena kako što bolje Hrvatsku ocrniti, posebno državotvorne Hrvate.
(19) Jugoslavija je rabila riječ “ustaštvo” kao sinonim za najveća zločinstva kao znak za ocrnjivanje Hrvata, pa i naše Hrvatske.
(20) Bruno Bušić (1939-1978) je u svojoj analizi: HRVATSKE USTAŠE I KOMUNISTI, u glasilu HNO OTPOR 1979. godine napisao i lijepo obrazložio borbu hrvatskih Ustaša i hrvatskih Komunista za HRVATSKU DRŽAVU.
(21) Bruno Bušić u svojoj analizi ne niječe da u to predratno doba hrvatski komunisti nisu bili svijesni hrvatski nacionalisti, nego da oni nisu bili ni partizani. Hrvatskim komunistima ta riječ “partizan(i)” je bila nepoznata sve dok KPJ u lipnju 1941. nije ih nasilno i smišljeno natjerala da se zovu “partizani” po nalogu Staljina. To je učinjeno i za to da ih se, opet po Staljinovu nalogu, prozove “antifašistima”, jer su se armije SSSR već borile protiv koncepcije “fašističko nacističke”. Tada je Staljin izmislio ratnu parolu “borba protiv antifašizma”.
(22) Iz izloženoga, politički i ideološki gledano, olako se može vidjeti kako se je Hrvate podijelilo na “ljevičare” i “desničare”, odnosno na FAŠISTE I ANTIFAŠISTE, sve u cilju da se sruši u to doba teškom mukom stvorena poslije 839 godina borbe NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA, NDH.
(23) Hrvatska “ljevica” okupljena oko Ive Josipovića može nam na sav glas i lijepo dokazati sa svojim hrvatsko/državotvornim radom, da su spremni, za razliku od onoga što je bilo prije pola stoljeća, ići sa cijelim hrvatskim narodom, pa i sa hrvatskim komunistima i Ustašama ako ih još na životu ima, u izgradnju bolje i svijetlije hrvatske budućnosti i sve za hrvatski narod i hrvatsko stanovništvo.
(24) Hrvatska “desnica” okupljena oko Milana Bandića ne treba biti potištena zbog izgubljenih prošlih izbora. Za mene je to jedana nevidjena pobjeda, koja je očevidno dokazala da hrvatska “desnica” nije fašistička.
(25) Poštovani i dragi kolega Delivuk smatrajte ovih 25 točaka kao odgovor na vaše želje upućene kolegi matrixdc da vam objasni razliku izmedju fašizma i antifašizma; kao i to da ovih 25 točaka predstavlja 25 polja hrvatskog državnog i nacionalnog GRBA. Otporaš.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.