HRVATSKA I USTAŠTVO, br. (105) ŠTA JE TO FAŠIZAM? 28 siječnja 2010.

Bog! dragi prijatelju Tomislave,

Znak Nacionalne fašističke stranke

Prilažem ti nešto što te možda neće ni zanimati. Ja ti ovo ne šaljem da te gnjavim ili da ti dosađujem mojim pošiljkama. Kako sam ti i prije pisao da sam imao osobnu stranicu na portalu javno.com pod imenom: HRVATSKA I USTAŠTVO. Mislim da sam imao 168 opisa i tada je taj portal prestao izlaziti.

Dok sam pisao tih 168 opisa bilo je tu lomljenja živaca. Kada bi se mogli pronaći svi ti opisi sa svim komentarima – koji su nekada kamokud bolji nego sami opis – to bi bila jedna opsežna knjiga različitih stavova. Kako ćeš u ovome opisu i vidjeti – ako ga do kraja pročitaš i sve njegove komentare – da me je jedan izazvao/provocirao s “fašizmom” Zato sam i donio moje osobno mišljenje o “fašizmu” kojeg sam povezao sa komunizmom i sl. Svakako bih želio znati tvoje mišljenje o sveme iznnešenom…

Iskreni pozdravi. Bog! mb.

HRVATSKA I USTAŠTVO  (105)

FAŠIZAM – Šta je to? 

Ponukao me je korisnik ovog portala Delivuk da sažeto napišem nešto o Fašizmu/komunizmu. “ljevici” i “desnici”

Ideje o Fašizmu su izvadjene iz knjige Giovanni Gentil: DOKTRINA FASIZMA, izdanje Ardita Publishers, Rim 1935. strana 7-42.

      Drugi materijali su izvadjeni iz raznih hrvatskih izvora kao i knjiga ” Jugoslavija Danas ” Tisak : Delo, Ljubljana 1978.

      Treba uzeti u obzir da su sve ideje izražene u ovom opisu u skraćenom obliku.

 ( 1 )  Fašizam je kao i sve druge filozofije i politički koncepti

 ( 2 )  U hrvatskim postojećim, čitaj današnjim, krugovima  često  nastaju nesporazumi oko uporabe riječi “ljevica i “desnica”. Pogrešna uporaba tih riječi olako može dovesti čovjeka kao pojedinca i kao  skupine pa i cijeli narod do stvaranja neodgovarajućih i pogriješnih i štetnih djela, a sve to na uštrb hrvatsko državotvornoj stvari, čitaj ideji. (Da, to je točno a često puta i pravi cilj na žalost: zbrka pojmova podjela)

 ( 3 ) Fašizam zahtijeva od čovjeka aktivnost/djelatnost i da se svom snagom uključi u izgradnju zajednice, čitaj države, tj. zahtijeva od čovjeka potpunu stegu, svijest i spremnost suočiti se sa svim poteškoćama koje ga (o)čekaju na putu k ostvarenju konačnog cilja, čitaj Države.

 ( 4 )  Ako se temeljito (ali takodjer neovisno od Doktrine Fašizma) pročitaju USTAŠKA NAČELA iz 1933. god., može se uočiti sličnost u idejama/ciljevima za postignuće (po)željnog cilja, čitaj Države.  Ta sličnost  nije točna i evo zašto: Fašisti  su imali svoju narodnu državu i bili su imperialisti. Hrvatski cilj je bio narodno oslobodenje kroz stvaranje samostalne narodne građanske države na koju ima pravo svaki narod.

  ( 5 )  Marks i Engels su u njihovu Kapital-u iznijeli temelje komunizma sa parolom: ” Proleteri svih zemalja ujedinte se “, dok je Tito na drugom zasjedanju AVNOJ-a rekao: Drugovi i drugarice, u našoj borbi za socijalizam ništa nam ne smije biti na putu, neti nam trebaju ruke (za) drhtati da postignemo naš cilj, citaj Jugoslaviju. To zavisi o tumačenju M. i E. i kapitala, a to tumačenje ovisi o kulturi, narodnoj svjesti klasi…; ono pak zadrhtati znači ne smijemo oklijevati ni ustručavati se ubijati naše neprijatelje!

  (  6 )  Kakova je razlika za postići zacrtani/očekivani cilj izmedju izloženog pod broj (5) i pod broj (4) Ustaških Načela i temeljnih Titinih načela iznesenih u Jajcu na drugom zasjedanju AVNO-a 29-30 studenog 1943. godfine?! Ustaška načela i hrvatska borba je bila oslobodilačka, narodna, čiji je jedini cilj bio oslobođenje od velikosrpske okupacije i obnova narodne građanske države. Titina borba je bila internacionalna antihrvatska, jugoslavenska i suprotna  demokratskim, hrvatskim i osloboditeljskim ciljevima . Zato je morala propasti  njihova umjetna država i njihova lažna ideologija.

 ( 7 )  Nikakova! Svak se borio za ostvarenje svojih ideja/ciljeva.

 ( 8 ) Talijanski  Fašizam se borio da: (a) od pojedinca, (b) političkih grupa i stranaka, (c) kulturnih i gospodarskih udruženja, socijalnih staleža i ostalih, napravi jednu etičku i etničku poslušnu i stegovnu masu unutar Države [nacije (naroda)], čitaj Italije. Sve države i ideologije se bore samo za to i za vlast, nažalost; ljudska prava su samo opijum za mase (nedavno je napiso glasoviti fr. novinar J.Danijel)

( 9 )  Ustaštvo se opet sa svoje strane borilo sasvim za nešto drugo, potpuno različito u svojoj ideji i koncepciji od Fašizma. Tal. fašizam se želio poslužiti hrv.nezadobvoljstvom i velikosrpskom okupacijom za proširenje svog imperializma a hrvati iskoristiti njihov fašizam za  secesiju  i uspostavu narodne države. I srbi su željeli isto što i Talijani, prosiriti svoj imperij. Cilj ustaštva je bio prvenstveno uspostava Hrvatske države kao prvog uvjeta svim ostalim uvjetima razvoja. Na kraju i sami komunisti, poslije sto su poslužili  kao korisne budale bili primorani to shvatiti i osvijestili se poslije Bleiburga i Hebranga…

  ( 10 )  Ustaštvo u svojem programu nije imalo nikakovih ideoloških aspiracija za osvajanje internacionalnih masa, kao što su to imali i komunizam i fašizam. Buduci da su Ustaše bili za svoju narodnu i građansku držav Hrvatsku , po uzoru na evr. države , i protiv veliko srpske okupacije, komunisti su bili za umjetnu I tuđu  državu Jugoslaviju i okupaciju pod klinkom himbenog bratstva jedinstva; usporedba je nemoguća! Znamo što se dogodilo pravim komunistima kao Hebrang poslije t.z. oslobođenja i poslije Bleiburga.

 ( 11 )  Uzevši u obzir te ideološke aspiracije za osvajanje masa, nepobitno se dolazi do zaključka da su komunizam i fašizam u svojim načelima jako srodni, a ne oprečni. Njihove metode su vrlo slične, nažalost,  ali neiI ciljevi. Jedni su bili za nacionalne a drugi za internacionalne zajednice. Nu, Opet zavisi tko se kako “snašao”! Nisu nam krivi Srbijanci za komunizam neg hrvatske korisne budale.

 ( 12 )  Te dvije srodne ideološko političke koncepcije, iz iskustva se dolazi do nepobitnog zaključka da će se ove dvije ideologije unutar sami sebe sudariti, ne toliko zbog ikakovog političko ideološkog razmimoilaženja u mišljenjima, koliko zbog prevlasti.

 ( 13 )  U borbi za tu prevlast su se izmislile riječi “ljevica” i “desnica”, kako bi se u primjeni mogli odrediti politički smjerovi, na jednu stranu komunizam a na drugu fašizam. Lijevica i desnica imaju svoje porijeklo u fr Revoluciji. Dakle u izvornom značenju tih pojmova, prva je za političke i socijalne promjene a druga je protiv njih. U tom izvornom smislu i značaju sva hrvatska borba I stranke pa i Ustaški pokret  su lijevičari jer su se borili za promjene, slobodu i oslobođenje a ni u kome slučaju desničari! Nu, poznato je da pobjednici pisu poviest I da je tumače na njima odgovarajući način i tako se često tumače i brkaju  pojmovi stvari i zna da je  pravo jačega najbolje!

  ( 14 )  To se najbolje moglo očitovati kod nas Hrvata na prošlim predsjedničkim izborima. Za jedne Hrvate Milan Bandić je predstavljao hrvatsku “desnicu” dok je za druge Hrvate Ivo Josipović je predstavljao hrvatsku “ljevicu”, čitaj komunizam. Da, to je tipičan primjer – ma da su oni obojica lijevičari sa istom pol (ne)kuturom i (ne)odgojom-samo prvi ima narodnu (nacionalnu) svjesti dok drugi to nema; jedan je Hrvat lijevičar a drugi je  jugohrvat.

( 15 )  Obe ove riječi “ljevica” i “desnica” (posebno) kod nas Hrvata su značajne: (a) što je naš hrvatski neprijatelj sustavno prišivao etiketu državotvornim Hrvatima da su “desničari” kako bi ih što uže, jače i čvršće povezao s fašizmom, (b) neophodno je bilo potrebno povezati ustašku borbu za odcijepljenje (oslobođenje) Hrvatske iz kraljevine Jugoslavije kao “desničarsku” i onda si automatski fašista, i (c) u odrazu onog ratnog vremena kada je bilo popularno biti “ljevičar”, hrvatske državotvorne “ljevice” nije ni bilo, jer se je stopila i utopila u jugoslavenski i internacionalni komunizam. Dok su Hrvati bili lijevičari i internacionalisti misleći na taj način doći do narodne Države, Srbi su imali svoju državu i zato su bili desničari i mnogo više  anti komunisti. Dakle,bilo je hrvatske lijevice: Božidar Adžija, Ognjen Prica, Otokar Keršovani koji su prvi bili izdani i likvidirani po uspostavi ndh a potom i ostali u Kerestincu čiji je bijeg bio najavljen iz Londona za 14. srpnja , a predhodno  organiziran od  agenata KPJ te prijavljen UNS.Tako je Hebrang ostao sam a i on je bio izdajom uhićen od UNS-e i znamo kako je poslije “oslobodenja” završio u Beogradu. Da su oni ostali živi nikada ne bi bila stvorena juga ne čelu sa titom banditom! Dakle poslije pogibje hrvatske lijevice ostali su unitaristički orijentirani komunisti, jugohrvati, poput Blaževića, Bakarića, Končara i drugih koji su pomoću Kardelja nadglasati 1944. Hebranga i napokon ga likvidirali! Poznata je ona izreka:Kada se netko želi riješiti svoga psa onda kaže da je on pobjesnio. Za Sve zlo su krivi hrvatski petokolonaši= jugohrvati=jugokomunisti…koje bi se moglo nazvati velikosrpskim ili jugokomunističkim korisnim budalama, koji su sustavno radili protiv hrvatske narodne države i slobode, kako jučer tako i danas. Jugoslavenstvo, komunizam, unitarizam, bratstvo i jedinstvo su bili samo opijum za  neupućene .

      ( 16 )  Zato se nije niti čuditi što su Hrvati u svijetu (posebice u političkom) okarakterizirani elementima fašizma. To je – za prevlast – u borbama i brigadama NOB, NOV, KPJ i Titi odgovaralo, pa su kanalima internacionale, potpomognuti i hrvatskim glupostima, širili sve najgore o hrvatskoj državotvornoj vojski, HOS, i o Hrvatskoj općenito.

     ( 17 )  Vlast u NDHrvatskoj, uza sve što joj se prišiva, nije bila fašistička. U NDH fašistička stranka je bilja zakonskom odredbom Poglavnika zabranjena, a tradicionalni Hrvatski Sabor, ne sam da je uščuvan, nego nije bio Ustaški Sabor, nego je otvoren 23 veljače 1942. godine kao:HRVATSKI  DRŽAVNI  SABOR. To je sasvim točno i baš zato su jugohrvati i petokolonaši izostavili pridjev DRŽAVNI i stavili samo Hrvatski Sabor. 

     ( 18 )  Hrvatska je uvijek u prošlosti bila meta neprijateljskih napadaja, sve zbog svoje prirodne ljepote i prirodnog bogatstva. Izmišljala su se imena kako što bolje Hrvatsku ocrniti, posebno državotvorne Hrvate. I to je točno. I Bas radi toga je postojala urotra BečaBudimaBeograda a  sad Bruksela uz pomoć naših petokolonaša koji su se ranije zvali mađaroni, germanofili i jugoslaveni a danas se presvukli u demokrate i eurofili.

( 19 )  Jugoslavija je rabila riječ “ustaštvo” kao sinonim za najveća zločinstva kao znak za ocrnjivanje Hrvata, pa i naše Hrvatske. Opet su na djelu bili samo naši petokolonaši na čelu sa Stevom Krajačićem, Bakarićem, Blaževićem, kao i danas ; oni i nisu ljudi, oni su jugosloveni, jugohrvati, komunisti, « antifašisti» i k. sinovi… 

      ( 20 )  Bruno Bušić (1939-1978) je u svojoj analizi: HRVATSKE USTAŠE I KOMUNISTI, u glasilu HNO OTPOR 1979. godine  napisao i lijepo obrazložio borbu hrvatskih Ustaša i hrvatskih komunista za HRVATSKU DRŽAVU.

      ( 21 )  Bruno Bušić u svojoj analizi ne niječe da u to predratno doba hrvatski komunisti nisu bili svijesni hrvatski nacionalisti, nego da oni nisu bili ni partizani. Hrvatskim komunistima ta riječ “partizan(i)” je bila nepoznata sve dok KPJ u lipnju 1941. nije ih nasilno i smišljeno natjerala da se zovu “partizani” po nalogu Staljina. To je učinjeno i zato da ih se, opet po Staljinovu nalogu, prozove “antifašistima”, jer su se armije SSSR već borile protiv koncepcije “fasištičko nacističke”. Točno. Bruno je to najbolje naučno i proučio i baš zato je morao nestati!

  ( 22 )  Iz izloženoga, politički i ideološki gledano, olako se može vidjeti  kako se je Hrvate podijelilo na “ljevičare” i “desničare”, odnosno na FAŠISTE  I  ANTIFAŠISTE, sve u cilju da se sruši u to doba teškom mukom stečene poslije 839 godina borbe NEZAVISNA  DRZAVA  HRVATSKA, NDH.

  ( 23 )  Hrvatska “ljevica” okupljena oko Ive Josipovića može nam na sav glas i lijepo dokazati sa svojim hrvatsko državotvornim radom, da su spremni, za razliku od onoga što je bilo prije pola stoljeća, ići sa cijelim hrvatskim narodom, pa i sa hrvatskim komunistima i Ustašama ako ih još ima, u izgradnju bolje i svijetlije hrvatske budućnosti i sve za hrvatski narod i hrvatsko stanovništvo. (Možda bi ipak bilo bolje reći, hrvatske građane , jer to je isto ali je više politički, modernije) i posebno za Slobodu.

 ( 24 )  Hrvatska “desnica” okupljena oko Milana Bandića ne treba biti potištena zbog izgubljenih prošlih izbora. Za mene je to jedana nevidjena pobjeda, koja je očevidno dokazala da hrvatska “desnica” nije fašistička. Glasovao sam za Milana Bandića (eto baš danas 28 veljaše 2021. godine u svojoj 66 godini života naglo je preminio Milan Bandić. Pokoj mu vječni! Mo. Mile Boban, Otporaš.) zato što znam da je za hrvatsku građansku državu, ali ne znam po čemu je on, Milan Bandić desničar? Nemojmo se služiti tuđim mjerilima nego vlastitim. Tko imalo politički misli doći će do zaključka da su velika većina Hrvata napredni lijevičari u izvornom značenju riječi lijevica-desnica! Ja živim dugo u Francuskoj i mislim da su Francuzi darežljiv, radin, gostoprimiv i pametan narod uopće ali njihovi političari, lijevi i desni, su imperialisti, nažalost. I jedni i drugi su su bili za kolonijalizam. Na pr: u prosincu 2011. Ispred glavne pošte u Alžiru je bila postavljena guillotina sa portretima i natpisom : « des militants nationalistes exécutés sous le gouvernement socialiste de Guy Mollet entre 1955 et 1957. Sous une banderolle : « les guillotinés de Mitterrand » à l-époque ministre de l’interieur puis de la Justice. Sada se mnogo piše o tome povodom 50 obljetnice alžirske  nezavisnosti a nedavno je 11. Ožujka, dakle 50 g. poslije , prikazan prvi dokumentarni fim o tome. Najtiražniji fr. dnevnik Ouest France piše ovih dana između ostalog : Europejci su 1954. imali 20 tisuća traktora a muslimani koji su 98% samo 400! mortalité infantile kod europejaca je bilo 46 na tisuću a kod muslimana 181 na tisuću. Sam naš Predsjednik Sarkozy priznaje prije par dana 200.000 žrtava harkis…Jeli to znači da su i Alžirci bili fašisti kao i mi zato što su se branili ili su to bili Mitterrand i kompanija koji su se prozvali socijalisti a ja ne vidim po čemu su se razlikovali od fašista?! Vrli i glasoviti August Šenoa je napisao, između mnogih, jednu važnu pjesmu: BUDI SVOJ.

( 25 )  Poštovani i dragi kolega Delivuk smatrajte ovih 25 točaka kao odgovor na vaše želje upućene kolegi matrixdc da vam objasni razliku izmedju fašizma i antifašizma; kao i to da ovih 25 točaka predstavljaju 25 polja hrvatskog državnog i nacionalnog GRBA. To nije i ne može biti odgovor na razlike između ta dva zla jer ni jedna od njih nije izvorno hrvatski ni u interesu hrvatske osloboditeljske borbe i državotvorne politike. Jedino slobodna i nezavisna država hrvatska!

 

 

Objavljeno: 28.01.2010. u 00:09h
Broj otvaranja uratka – Prvih 24h: 596

matrixdc 

28.01.2010 09:09 h

U ustavu RH stoji da je moja država zasnovana na temeljima antifašizma.

Demokracija je postojala i prije antifašizma. Pa ako se danas smatra samorazumljivim da sve suvremene demokratske države, i njihove zajednice poput Europske unije, antifašizam smatraju svojom neizostavnom vrednotom, onda to nije zato što demokracije ne bi mogle preživjeti bez antifašizma. To je stoga što je antifašizam postao civilizacijski doseg, bez kojega ne nakon totalitarnih kataklizmi u 20. stoljeću nemoguće zamisliti iole ljudski oblikovanu političku zajednicu.

Netom okončani europski izbori podsjetili su i one koji nerazumnom lakoćom bagateliziraju antifašizam da populisti, demagozi i neodesničari i dalje prijete demokraciji oživljavajući duhove prošlosti. Čini se da je ljudsko pamćenje krhko, a sklonost ponavljanja grešaka iz prošlosti jedna od najtrajnijih ljudskih slabosti. Zato stalno treba podsjećati na ono što je bilo i na ono što može biti – ako se ne odupremo.

BREME 20. STOLJEĆA I DALJE NAS PRITIŠĆE

Protiv fašizma se treba boriti održavanjem mentalne higijene. Upravo zato je danas potrebno pisati i objavljivati sve činjenice o fašizmu i djelovati na zasadima antifašizma. Mlade ljude treba educirati

Fašizam je kad se sve ogolio vrlo prosto rečeno, ideologija koja je za cilj imala ustoličenje jedne klase nadljudi “ubermenscha” kojima su svi drugi ljudi trebali biti podložne sluge ili im je bilo namijenjeno da budu izbrisani sa mape svijeta. Njemu je imanentna primjena sile prema svim svojim neistomišljenicima. Fašizam je i antiintelektualan. Dovoljno je da se samo sjetimo >kristalne noći< i lomače knjiga koje su tamo gorjele.
Ako povučemo paralelu sa današnjim događajima u Hrvatskoj, što imamo? Primjerice, u Zagrebu ubijaju mladića iz čiste obijesti, premlaćuju nekoga jer je homoseksualac, cipelare navijača jer navija za pogrešan klub, ili naprosto maltretiraju mladca jer ima dugu kosu. Ili, primjer iz jednih dnevnih novina koji u svome članku opisuju događaj u kojem je skupina skinhedsa premlatila jednu osobu samo zato što je Rom, a u pomoć mu je priskočila osoba NN koja je i sama zbog toga dobila batine. Strašno je već samo po sebi to što netko danas u XXI stoljeću, ovdje u Lijepoj našoj, uopće tuče nekoga zato što je Rom (u prijevodu Rom znači čovjek), ali još je strašnije što čin hrabrosti nepoznate osobe ostaje označen sa nomen nescio (nepoznat netko), a poruka koja se iščitava između redova je: >Tako mu i treba kad se miješa tamo gdje mu nije mjesto. Da je bio na miru ne bi dobio batine.< Umjesto da se čovjek nazove punim imenom i prezimenom i da njegova hrabrost bude objavljena na prvoj stranici istih novina kao primjer kako treba postupati.
Fašizam je svoje ideje htio ostvariti ratom, ali i koncentracijskim logorima. Natpisi nad vratima tih koncentracijskih logora bili su >Rad oslobađa< ili >Red, rad i disciplina<. Te rečenice same po sebi su benigne i nema ništa loše u njima, ali kada se zna što se dešavalo iza tih vrata iznad kojih su bile napisane, odnosno da su to bile najveće tvornice smrti koje je svijet ikada vidio, da su se iza tih vrata ljudi pretvarali u sapun, da su iza tih vrata rađeni medicinski eksperimenti nad ljudima i svakojaka zlodjela, onda stvar više nije tako benigna.

Zatočenik Valter

I opet paralela sa Hrvatskom. Kada danas mladi ljudi na utakmici viču >Za dom spremni< ili >Ajmo ustaše< oni moraju znati da je fašistički ustaški režim odmah po svojoj uspostavi darovao teritorije Hrvatske: Istru, dio Dalmacije sa nekim otocima, dio Međimurja… Oni nadalje moraju znati da je fašistički ustaški režim poslao cvijet hrvatske mladosti da gine po Rusiji za interese svojih fašističkih gospodara. Oni također moraju znati da je svega desetak dana po osnivanju NDH, ta ista tvorevina proglasila rasne zakone. Oni moraju znati da je u cilju ostvarivanja tih rasnih zakona ta ista fašistička vlast osnovala Jasenovac, Gradišku, Slano i mnogo drugih logora smrti. Količina patnje koju su ljudi tamo doživjeli je neizmjerna, a vrhunac cinizma i apsurda vidi se iz sljedećeg primjera odnosno jednog sačuvanog pisma iz Jasenovačkog logora:

>Valter Š., zatočenik Grupe X u logoru Jasenovac – dana 7.02.1945. god. – piše svojoj obitelji: Mili moji! Zdrav. Za kuhanje primio. Staklenice polupane. Priloži kolače, šećer, marmeladu. Med, duhan, limuntus. Sine piši! Slike šaljite.<
Mali papirnati prostor treba racionalno upotrijebiti – izraziti osjećaje prema obitelji i nešto važnije – istaknuti potrebe gladnog, progonjenog čovjeka koji se bori za život. Na dnu dopisnice jedna odštampana rečenica objavljuje: >Pisanje je nagrada za dobar rad i vladanje, i daje pravo na primanje paketa<.
Ovaj formularski iskaz je vrhunski cinizam koji je bitna odrednica duha vlasti koja je u Jasenovcu utamničila i pogubila tisuće ljudi, prvenstveno Židova. Kojom se životnom strukturom taj cinički cerek hrani? U egzistencijalnoj bijedi logora smrti postoji bizarno pravo: pravo na primanje paketa. Ono je za logoraše jednako pravu na život. Dobro vladanje znači slušanje zapovjedi i prohtjeva gospodara života. Paketi donose neophodne kalorije. Bez paketa nemaš dovoljno hrane, pa ti nedostaje snage za naporan rad. Tada ne možeš slušati komande crnokošuljaša. Postaješ neposlušan, nepotreban i smaknut.
Paketi hrane produžuju logorašu život, a njegovoj obitelji daju nadu. Međutim, ako netko pobjeđuje u utrci života i smrti – time negira smisao logora u kojem smrt mora pobjeđivati. Tada moć mijenja pravila. Pobjedniku se ukida nagrada. Valter Š. je likvidiran unatoč dobrom radu i vladanju.

Borba perom

Kada se sve naprijed navedeno zna i spomenuti >domoljubni poklici< u današnje vrijeme traže da se svatko normalan zamisli nad njima i njihovim značenjem. Fašizam je zlo, a zlo proizvodi zločin i zločin je uvijek i jedino samo zločin ma tko ga napravio. Tako se danas sve više otkrivaju i zločini koje su napravili i oni koji su se borili protiv fašizma. Takve zločine kao uostalom i svaki zločin treba istražiti, dokumentirati, procesuirati i sankcionirati individualnog krivca, ako je to ikako moguće. Ne postoji kolektivna odgovornost i kolektivna krivica.

Jan Paul Sartre u svome djelu >Zatočenici iz Altone< kroz usta glavnog junaka progovara i kaže >Uzeo sam stoljeće na svoja pleća i rekao, ja ću biti odgovoran za njega<. I to je ustvari poruka i nama antifašistima. Narod lijepo kaže svako vrijeme nosi svoje breme. Danas mi živimo u svijetu globalizacije i na sceni je ekonomski liberalizam koji mete sve pred sobom i čak postavlja pitanje daljnjeg održivog razvoja svijeta uopće. Politička situacija u svijetu jako nalikuje onoj iz doba kada se porodio fašizam. I kao što zaraza i bolest izbijaju tamo gdje im je za to najpogodnija podloga, zbog recimo velikih vrućina i velike nehigijene, tako i fašizam može ponovno niknuti tamo gdje mu se stvore uvjeti za to. Protiv bolesti se borimo između ostalog i osnovnim pravilima higijene, a protiv fašizma se treba boriti održavanjem mentalne higijene. Upravo zato je danas potrebno pisati i objavljivati sve činjenice o fašizmu i djelovati na zasadima antifašizma. Mlade ljude treba educirati jer oni su željni znanja i dovoljno su pametni i inteligentni da sami procjene što je dobro a što ne. Bolje je da se danas borimo perom nego sutra puškom. Tragedija bi bila ponovno ići u školu koju su naši preci već davno prije apsolvirali.

Otporaš 

28.01.2010 11:33 h

matrixdc.

(1) Drugi rat za Drugu Hrvatsku Državu RH nije bio antifašistički nego antijugoslavenski i antikomunistički rat.

(2) RH nije zasnovana na antifašizmu nego na antijugoslavenstvu i antikomunizmu.

(3) Vaš članak nije za odbaciti. Ima u njemu (po)dosta stvari koje se mogu upotrijebiti za raščlanbu izmedju sukoba političko/ideloških principa, načela.

(4) Namjerno ste prešutili spomenuti imenom one koju su se borili protiv fašizma a mnoge zločine počinili. Za sigurno kada ste rekli tu riječ da niste mislili na Australce, Francuze Poljake i Skandinavce itd. Vi ste mislili na one na koje i ja misli i cijeli naš hrvatski narod misli, a to su jugoslavenski komunisti i oni koji su u tu političku strukturu stupili milom ili silom, a medju njima je bio i vaš otac, a ne moj.

(5) General Vjekoslav Maks Luburic/Drinjanin je u svom opisu u mjesečniku Hrvatski Put, HP, kojeg su uredjivali braća Tomici, 1960. ” NE NISTE SVI KRIVI “ kaže za nas mladje: da mi ne smijemo snositi grijehe ustaško/partizanske revolucije i hipoterku grijeha naših očeva. Drugim riječima, isto što i vi kažete:..” Takve zločine kao uostalom i svaki zločin treba istražiti, dokumentirati, procesuirati i sankcionirati individualnog krivca, ako je to ikako moguće. Ne postoji kolektivna odgovornost i kolektivna krivica. Tu smo! To nije TOČNO.
Tito je osobno naredio kao vrhovni zapovjednik i NOB i NOV i KPJ svim svojim podredjenima: kolji i pobij bandu ustašku. Za te njegove naredbe danas postoje dokumenti koji su izneseni na svijetlo dana. Dakle, to je kolektivna odgovornost

(6) Sve mi se čini, kolega matrixdc, da ćete malo mo malo shvatiti da Hrvati nikada nisu bili fašisti niti je vlada NDH i Hrvatska Država bili fašistički. Tim ne želim reći da nije bilo pojedinaca koji su simpatizirali sa svim ideologijama svijeta pa tako i sa fašističkom, nacističkom, komunističkom i anarhističkom. Ako se uzme u obzir sšto ste vi rekli da nema kolektivne krivnje samo individualne, moram priznati da se tu sa vama slažem 100%. To je upravo to što sam od prvih dana kada sam počeo pisati na ovim stranicama portala javno htio reći i naglasiti. Ali ste vi taj, kolega matrixdc, koji ste sustavno, po jugoslavenskom kursu i promidžbi protiv Hrvata i Hrvatske, prišivali svim državotvornim Hrvatima pa tako i meni da smo fašisti. To nije pošteno sve u djuture stavljati.

(7) Ovo je jedna tema koju se treba razraditi i objasniti onima, poput Delivuka, koji još uvijek plivaju u mutnoj vodi, te ne znaju još kako do kraja doći. Po gore vašem opisu izgleda da vi znate što hoćete, iako je na pogriješnoj strani, što se tiče hrvatskog državotvornog gibanja. Sada mi je jasno zašto Delivuk voli vas čitati.

(8) Izvolite primiti moje pozdrave u nadi da ćete početi ovako iznositi one stvari koje su nam zajedničke, jer su ove stvari okovale našu Hrvatsku. Otporaš.

Delivuk 

28.01.2010 12:31 h

matrixdc. Pajdo,pročita san šta je on napisa i izgleda ko neke litanije. Što si ti napisa je čitljivije i zato te vlin čitati jer te bolje razumin. Njegov odgovor je isto što i pisanje, ništa nova.

j.perkovic 

28.01.2010 13:25 h

Za Domobrana i Otporaša. Vi obadva imate pravo na vaša pisanja, ako ovo nekom nije jasno onda mu se ne može pomoći, nastavite tako dalje možda ima nekog u Hrvatskoj da to sve rezumije jer pišete ništa drudo nego istinu.
ZATO VAM VELIKA HVALA LIJEPI POZDRAV.

Otporaš

28.01.2010 14:36 h

j.perkovic. Hvala i vama i odzdravljam na isti način.
Ja nastojim pisati o onome što znam i kroz što sam prošao, a mnogi drugi Hrvati nisu imali priliku, ponavljam: nisu imali priliku, čuti, čitati niti znati o onome što ja iznosim.
Prijatelju Perkovic smatram da mi je to sveta hrvatska državotvorna nacionalna dužnost pisati ISTINU, kao što i vi iznosite istinu o zločinama Tita i njegove klape. Iskreni vam pozdrav šaljem. Bog!

j.perkovic 

28.01.2010 14:57 h

Gospodine Otporaš. Vi morate znati ima ljudi koji oćedu samo provocirati i istinu okrenut kako njima paše, vi znate da je komunizam ovijek trebao neprijetelja to im je trebali za njihovu OBSTOJNOST samo sa lažima i tražiti negde neprijetelja da bi imali razloga da i dalje sprovode svoju propagandu lijepi pozdrav BOG.

Delivuk 

28.01.2010 16:59 h

j.perkovic. Meni se čini da ti voliš peckati druge ljude. Ja volin tebe čitati jer ti pišeš jako lipo, samo ne znan je li sve onako kako ti pišeš.

j.perkovic 

29.01.2010 09:03 h

Gospodine Delivuk. Ako neznaš dali je to istina šta je pišem, danas makar ima Knjiga i ljudi koji ti to mogu potvrditi, a možeš da vidiš na Televiziji kako skoro svaki Mjesec se pronalaze nove MASOVNE GROBNICE i uvijek se govori da su to napravili Partizani i komunisti.

Za sve Hrvate…

DOMOLJUB 

29.01.2010 13:44 h

Petak, 29. siječnja 2010.
Ustavi, lažovi i sluge

Sukladno starom i prokušanom propagandnom receptu koji kaže da djeluju i određene političke-društvene strukture u Hrvatskoj. U posljednjih bezmalo dvadesetak godina tako je ne jedanput u tiskanim i elektronskim medijima ponovljena laž da je . Ta notorna neistina, međutim, ne dolazi samo iz redova srpskih političara, nego ju zastupaju i brojne – kako je takve u SSSR-u okvalificirao Lenjin – iz redova hrvatskih političara, književnika i društvenjaka. Na izjave takvih lažova inače se ne vrijedi pretjerano osvrtati, no ponekad im – čisto iz razloga dekontaminacije političko-medijskog prostora – valja odgovoriti.

Što je, dakle, stvarna istina? Da bi se odgovorilo na to pitanje, potrebno je ukratko podsjetiti na ustavnopravne promjene od kraja Drugoga svjetskog rata pa do danas.

Ustavotvorna skupština 31. siječnja 1946 g. donijela je Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Ustav je donijet po uzoru na Ustav SSSR-a iz 1936 g., a osnovni mu je cilj bio stvaranje podloge za učvršćenje vlasti s komunističkom partijom kao vladajućim tijelom. Federativna Narodna Republika Jugoslavija određena je kao . Na prijedlog Vlade Hrvatske, Ustavotvorni sabor donio je 18. siječnja 1947 g. Ustav Narodne Republike Hrvatske. Ustav je Narodnu Republiku Hrvatsku definirao kao . U članku dva toga Ustava navedeno je da se u oslobodilačkoj borbi i u bratskom jedinstvu sa Srbima u Hrvatskoj . Ustav je Srbima u Hrvatskoj jamčio ravnopravnost sa Hrvatima.

Godine 1953. donijet je Ustavni zakon Federativne Narodne Republike Jugoslavije, a potom i Ustavni zakon Narodne Republike Hrvatske. No, glavna zadaća ovih promjena bila je institucionalizirati samoupravljanje na zakonskoj razini, tako da se za potrebe ovoga teksta nije nužno osvrtati na te promjene.

Sljedeće promjene uslijedile su 1963 g. Donesen je Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Njime je izmjenjen naziv države koji je sada uključivao ideološku odrednicu , čime se htjelo ukazati da je riječ o društvu koje putem samoupravljanja izgrađuje sustav koji je prvi stadij komunizma. Ustavom je poboljšan položaj Kosova i Metohije, jer je u Ustavu utvrđeno da u Socijalističkoj Republici Srbiji postoje autonomne pokrajine Vojvodina te Kosovo i Metohija; čime je autonomija obje pokrajine zaštićena na saveznoj razini. Iako je grb savezne države od tada činilo šest buktinja – što je simbolički ukazivalo na šest republika, a ne više na pet naroda – u Ustavu republike nisu bile navedene kao konstitutivni element federacije.

Iste godine donesen je i Ustav Socijalističke Republike Hrvatske, s jednakom strukturom kao i savezni Ustav. Ustav SRH u Osnovnim načelima govorio je o udruživanju hrvatskog naroda u saveznu republiku na temelju prava hrvatskog naroda na samoopredjeljenje, uključujući i pravo na odcjepljenje. SRH definirana je kao .

Rankovićeve brutalne metode obračunavanja s protivnicima režima, demonstracije studenata na Kosovu i u dijelovima Makedonije 1968., kao i demonstracije lijevo orijentiranih studenata u Beogradu, Ljubljani i Zagrebu – koje su bile potaknute studentskim gibanjima u tadašnjoj Europi – dijelom su otvorile put novim ustavnopravnim promjenama. No, najbitnija su bila tadašnja nacionalna strujanja u Hrvatskoj s Maticom hrvatskom kao žarištem nacionalnog pokreta. Matica Hrvatska donijela je 1967. g. poznatu Deklaraciju o položaju i nazivu hrvatskog jezika, kojom se htjelo ukazati na neravnopravan položaj hrvatskog jezika prema srpskom. Drugo središte tadašnjeg pokreta bio je Centralni Komitet SKH s Mikom Tripalom i Savkom Dabčević Kučar kao najpoznatijim protagonistima. CKSKH kritizirao je centralističke i unitarističke tendencije u Jugoslaviji te se zalagao za smanjivanje ovlasti federacije i jačanje tržišne privrede. Vodstvo CKSKH nije, dakle, – kako se to kasnije pokušavalo falsificirati – istupalo s programom stvaranje neovisne Hrvatske, već se zalagalo za reforme u Jugoslaviji, koje bi osigurale njezinu konsolidaciju i održanje. Nezadovoljstvo je izražavalo i tadašnje slovensko komunističko vodstvo koje je isticalo da je Slovenija diskriminirana prilikom raspodjele saveznih sredstava.

Sve su ove tendencije otvorile put novim promjenama na saveznoj i republičkoj razini. Uslijedilo je donošenje ustavnih amandmana 1967., 1968. i 1971 g. Najvažnije mjesto imali su amandmani iz 1971. Ovim ustavnim amandmanima SFRJ definirana je kao . Tom su promjenom kao konstitutivni elementi federacije prvi put označeni ne samo narodi, nego i njihove republike. Ove su promjene ojačale federalno načelo i – premda su bile dopune Ustava iz 1963 g. – de facto su predstavljale temelje za novo ustavno uređenje inaugurirano Ustavom iz 1974.

Ustav SFRJ iz 1974. zadržao je određenje Jugoslavije iz ustavnih amandmana iz 1971. kao . Ustavom je uvedeno tzv. načelo pariteta tj. ravnopravna zastupljenost republika i odgovarajuća zastupljenosti pokrajina u svim kolektivnim tijelima federacije. Josip Broz Tito izabran je za doživotnog predsjednika SFRJ i SKJ, dok je Predsjedništvo Republike (sastavljeno od devet članova – jedan iz svake republike i pokrajine te po položaju predsjednik SKJ) kao kolektivni šef države svoje funkcije trebalo preuzeti nakon Titove smrti.

Iste 1974. g. donesen je i Ustav Socijalističke Republike Hrvatske, s jednakom strukturom kao i Ustav SFRJ. U osnovnim načelima stajalo je da je te se dobrovoljno ujedinio u SFRJ temeljem prava na samoodređene, koje uključuje i pravo na odcjepljenje. SRH je određena kao . Iako je ovim Ustavom Hrvatska prvi put određena kao , spominjanje srpskog naroda u definiranju Hrvatske kao države, dovelo je do ustavno-političkih rasprava o njihovom konstitutivnom značenju. Odnosno, postavilo se pitanje imaju li Srbi u Hrvatskoj legitimaciju na korištenje prava na samoopredjeljenje i odcjepljenje.

Međutim, ustavnopravno gledano, Hrvatska je već odlukama ZAVNOH-a konstituirana i kao država srpskoga naroda, što je kasnije bilo osnovom srpske dominacije u Hrvatskoj i ugnjetavanja većinskoga hrvatskog naroda. O tome prof. Zdravko Tomac kaže sljedeće:> Ustavnopravno Hrvatska je odlukama ZAVNOH-a konstituirana kao država ne samo hrvatskog naroda nego i država srpskog naroda. U praksi je ta formulacija o ravnopravnosti hrvatskog i srpskog naroda, kao dva konstitutivna naroda Republike Hrvatske, ostvarivana na štetu hrvatskog većinskog naroda, ne samo zbog dominacije Srba u federalnim organima, vojsci, policiji, diplomaciji i Partiji u Jugoslaviji, nego i zbog njihove dominacije u Hrvatskoj> (Zdravko Tomac, Predsjednik-protiv krivotvorina i zaborava, 2004.). Tomac dalje navodi: .

Gledano dalje u povijest, prvi korak u priznavanju Srba kao konstitutivnog naroda u Hrvatskoj poduzela je Narodna stranka predvođena Strossmayerom, Račkim i Mažuranićem. Hrvatski Sabor, sastavljen mahom od zastupnika zadojenih jugoslavenskim magluštinama (a upravo je jugoslavenstvo, a ne srpstvo – kako su ispravno pisali Šufflay i Oršanić – glavni protivnik hrvatstva), donio je 11. svibnja 1867. sljedeći zaključak: (Josip Horvat, Politička povijest Hrvatske, I., 1990. ). Težnje da se Srbima u Hrvatskoj prizna konstitutivnost kasnije će se posebno intenzivirati prilikom stvaranja Hrvatsko-srpske koalicije početkom dvadesetog stoljeća; kad su Srbi svoju potporu da se Dalmacija ujedini s Hrvatskom uvjetovali priznanjem njihove konstitutivnosti u Hrvatskoj.

Ustav Republike Hrvatske donesen je 22. prosinca 1990 g. Republika Hrvatska određena je kao . Jedina promjena koju je Ustav iz 1990. u vidu Srba u Hrvatskoj učinio u odnosu prema Ustavu iz 1974. je ta da Srbi u Hrvatskoj više nisu konstitutivni narod, već nacionalna manjina, jer Srbi svoju matičnu zemlju imaju u Republici Srbiji, gdje je jedini konstitutivan narod srpski narod. Hrvatska je, dakle, i dalje država Srba u Hrvatskoj, ali više ne kao naroda. U Kotarevima Knin i Glina Srbima je posebnim Ustavnim zakonom zagarantirana politička i kulturna autonomija te ravnopravno sudjelovanje u svim oblicima vlasti recipročno prema udjelu u ukupnom stanovništvu.

Srbi, dakle, nisu – kao što se laže – , već im je priznat status nacionalne manjine, kao i svim drugim manjinama u RH. Nedugo nakon toga donijeta je i Povelja o pravima Srba i drugih nacionalnosti u Hrvatskoj. Komparirano s drugim europskim zemljama, srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj dobila je veća prava nego manjine u bilo kojoj drugoj europskoj zemlji. S druge pak strane, Hrvati u Srbiji dobili su kulturnu autonomiju tek nakon što je Milošević sišao s političke pozornice. Teza da je Tuđman Srbe izbacio iz Ustava, pubunjenim je Srbima poslužila kao opravdanje da se pobune protiv hrvatske države, jer, kao što je pisao Milovan Đilas – 

Uostalom, laž kao dio srpske strategije najbolje je opisao srpski književnik Dobrica Ćosić (kojega, uzgred budi rečeno, hvali Igor Mandić – jedan od zagovornika teze da u Srbi izbačeni iz ustava):
Tendencije posljednjih godina čini se da sve više idu smjeru da se Srbima u Hrvatskoj vrati status konstitutivnog naroda. Predsjednik Rade Čubrilo prošle je godine, kad se u Hrvatskoj slavila obljetnica vojno-redarstvene akcije Oluja, poručio hrvatskim vlastima . Predsjednik Rade Ležajić istom je prilikom istaknuo da je uvjet rješavanja u Hrvatskoj (Novi List, 4. kolovoza 2009.). U redovima hrvatskih prijedlog da se Srbima vrati status konstitutivnog naroda iznio je notorni Josip Boljkovac. Komentirajući taj prijedlog Boljkovca, predsjednik SDSS-a i donedavni saborski zastupnik Vojislav Stanimirović u intervjuu za Blic rekao je da (Blic, 5. svibnja 2005.).

Na posljednjoj skupštini Srpskog narodnog vijeća, u prosincu prošle godine, usvojen je – kako pišu Novosti – . Tom prijedlogu, kao i ostalim usvojenim prijedlozima, cilj je da se srpska zajednica izdigne iz (Novosti, Samostalni srpski tjednik, 25. prosinca 2009.).

Iz svega je rečenog posve razumljivo da je samo pitanje dana kada će Srbi u Hrvatskoj zatražiti status konstitutivnog naroda. Nije isključeno da će do toga doći možda već i prilikom sljedeće ustavne promjene. Ako pak Haaška (ne)pravda potvrdi da je Oluja bila , tada nije uopće isključeno da će Srbi – osim statusa konstitutivnosti – zatražiti i ponovno razmatranje plana Z4. Šef srpske paraobavještajne ekspoziture Veritas, Savo Štrbac – koji blisko surađuje s tužiteljstvom Haaškog suda – i sam jasno potvrđuje da ako se u Haagu ospori legitimitet Oluje, da će plan Z4 ponovno doći na razmatranje: .

Reaktiviranje plana Z4, razumije se, značilo bi i ponovni pokušaj razbijanja Hrvatske. Srbima se pritom nema što prigovoriti. Oni samo štite svoje interese. Krivce treba tražiti u odnarođenoj i sluganskoj hrvatskoj zavnohaaškoj upravljačkoj klasi, u – kako bi ih da je živ zvao Ante Starčević – herđavim slugama herđava gospodara.

Davor Dijanović

Domobran 

29.01.2010 17:36 h

Delivuk. Ovo je za tebe koji se pitaš zašto su te neki u Austriji pitali da li govoriš (po)naški.
Možda ti ja mogu malo pojasniti. Naime stvar ti stoji u slijedecem:

Odmah poslije prvog svijetskog rata Hrvatska je prijevarom i političkom igrom postala dio SHS, tj. kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Iako je ta novonazvana država SHS, u svojim granicama imala i Macedoniju, Crnu Goru i BiH, ali konstituivni narodi te države su bili samo Srbi, Slovenci i Hrvati.

Kako su Srbi od prvog dana “zajašili” na čelo te države, odma su htjeli ugušilti i zabraniti spominjanje u bilo kojoj formi hrvatsko nacionalno ime i sva hrvatska obilježja. Pošto je u to doba, i prije i kasnije tih doba, mnogo Hrvata se iseljavalo, išao trbuh za kruhom, u Ameriku i druge države. Odmah se je srpsko/kraljevska diplomacija potrudila kako nametnuti tom silom prilika razbacanom hrvatskom narodu ideju da oni nisu došli iz HRVATSKE nego iz STAROG KRAJA, engleski: OLD COUNTRY. Tako, sve malo po malo, pritiskom i navikom, naš iseljeni hrvatski narod je počeo govoriti: došao sam “iz starog kraja”. Ovdje treba takodjer spomenuti da je tu i u tom uvelike pomogla Hrvatska Bratska Zajednica u Ameriki i Canadi sa svojim razgranatim “Odsjecima”, koji su masovno bili projugoslavenski orijentirani. Ta ista metoda se je upotrebljavala i za jezek. Da se ne spomene da naši Hrvati iz Hrvatske govore hrvatskim jezikom, nametnulo im se da govore “naški”, pod svim motivacijama da smo mi svi “naši”. Da bi me se što bolje razumijelo u ovom gore spomenutom slučaju, isto tako naša današnja službena vlada to smišljeno radi i hrvatski narod priprema da od svog časnog i lijepog nacionalnog imena “hrvatski narod” postane i bude: ” hrvatski građanin”. Tako da u (n)dogledno vrijeme kada netko bude pitao Hrvata tko je i što je, da ovaj odgovori: ja sam “hrvatski gradjanin”, tako da tu nema više neke i nikakve izraženosti hrvatske narodnosti.

Nadam se, kolega Delivuk, da sam ti malo pojasnio ono što si ti želio znati a nisi znao. Primi moje iskrene poZDrave. Otporaš.