HRVATSKA I USTAŠTVO BR. 10 I BR. 11 – Na sliki se vidi buntovnik Mile, Milan Boban, Gabrića…

Na sliki su Mile, Milan Boban Gabrića i njegov kolega i susjed dvije godine mlađi Petar, Perka Grubišić, Jurešića. Slikano u Gabrića Zidini iznad sela Bobanove Drage. Vidi se oružje, pištolji, bajuneta i drugo. Slika potječe negdje 1956/1957. Slikao Vlado Grubišić, Ikulov.

HRVATSKA I USTAŠTVO ( 10 )

Dr. Ante Pavelić je uvidio da je u politiki važna dinamika dogadjaja, koja je smisao povijesnog razvitka, a ne nikakovih zasluga.

Kako smo već rekli da je dr. Ante Pavelić imao ustaške kogore/ poligone za treniranje Ustaša uItaliji i u Madjarskoj. Najpoznatiji od svijuh je bio Janka Pusta u Madjarskoj. Jugoslavenske vlasti su vršile svake moguće pritiske na ove dvije zemlje da zabrane svako djelovanje “ustaških terorista”. Pavelić je imao razgranate Ustaške ćelije po svoj Hrvatskoj, i već početkom 1932 godine on se titularno podpisije: Poglavnik dr. Ante Pavelić. Ustaška Hrvatska Revolucionarna Organizacija UHRO i pod tim imenom 1932 godine slžbeno imenuje dr. Andriju Artukovića “urpavnim i nadzornim zapovjednikom” svih Ustaških organizacija na području Hrvatske. Dr. Artuković je bio odvjetnik i imao svoj ured u Gospiću. Tu je on sa Jozom Dumandžićem i Markom Došen razgranao

vrlo uspješnu rodoljubno hrvatsku djelatnost. Ante Brkan je djelovao u Zadru. Ovdje je potrebno istaknuti da je Zadar u to vrijeme pripadao Italiji tako da putovanje hrvatskih djelatnika po Italiji u Zadar i dalje nije bilo u pitanju niti problematično. Dr. Andrija Artuković i Ante Brkan iz Zadra su usko suradjivali i usklađivali sve Ustaške veze zajedno.

Srpsko/kraljevska šestosiječanjska diktatura ne miruje. U Beogradu je obješen 21 travnja Ustaša Franjo Zrinski. 7 lipnja je izvršen atentat na hrvatskog političara dr. Milu Budaka, kojom prilikom je bio jako teško ranjen. Hrvatska Časa GNJEVA se puni. Kraljevska srpska vlada ponovno vrši pritiske na Italiju da dru. Anti Paveliću i Ustašama zabrane svaku djelatnost protiv Jugoslavije. Mussolini je kroz duple naočale pregledao sve Ustaške aktivnosi u Italiji i uMadjarskoj, te došao do zaključka da je to jedna ultra nacionalno/revolucionarna a ne ideološka organizacija koja bi njemu, Mussoliniju, mogla u bilo čemu naškoditi u fašističkom smislu, jer Ustaški pokret za Mussolinija nije u sebi imao fašističkih zasada. Zato Mussolinijova vlada nije mnogo obraćala pažnje jugoslavenskim prijetnjama/molbama a niti Ustaškom treniranju u Italiji. Ne bar za sada.

Poglavnik dr. Ante Pavelić se odlučuje na akciju te se sastaje u gradu Rijeci 2 rujna 1932 godine sa Vjekoslavom Servatzyjem i Andrijom Artukovićem. I ovdje je potrebno spomenuti da je u to vrijeme grad Rijeka bio pod talijanskom vlašću, pa su se Hrvati mogli slobodno šetati. Takodjer je ovdje važno istaknuti da te hrvatske gradove nije Poglavnik dr. Ante Pavelić “prodao, poklonio, darovao” 18 svibnja 1941 godine Mussoliniju. To je Italija dobila tajnim Londonskim ugovorom iz 1915 godune. Na tom sastanku se je odlučilo da se kraljevsku Jugoslaviju pod svaku cijenu uzdrma puškom i bombom. Poglavnik šalje dvije grupe Ustaša, jednu iz Belgije: Rafu, Ranka Boban, Antu Pejakovića, Milu Barišića,( Mislim, nisam siguran, da je ovaj MileBarišić stric Mire Barišića koji je 1972 godine u Švedskoj ubio jugoslavenskog poslanika, Oznaša/Udbaša Rolovića. Osobno sam upoznao pukovnika Crne Legije Milu Barišića u Parizuprilikom sprovoda hrvatskog prijatelja, Francuza George Desbona, odvjetnika koji je branio hrvatske atentatore na kralja Aleksandra 9 listopada 1934 godine. Tom prilikom smo bili par dana i imali priliku o sveme pričati.

Oprostite ako se je malo oduljilo. U iducem opisu cu nastojati malo opsirnije opisati Licki Ustanak iz 1932 godine.

Gracana13 25.04.2009 08:23 h
citat:
Oprostite ako se je malo oduljilo. U idućem opisu ću nastojati malo opširnije opisati Lički Ustanak iz 1932 godine.

Što da oprostimo?
Ne sjećam se da smo se osobno zamjerili ))

Pratim ja redovito.
S obzirom da sam rođena nakon svih događanja o kojima pišete, a nisam imala priliku čuti osim naličja u vidu podmetnutih činjenica i istinu , s nestrpljenjem očekujem nastavak.

Napose čekam nestpljivo da objavite prilog o meni osobno dragom pokojnom VITEZU KRILNIKUJURI FRANCETIĆU.

Gracena13 25.04.2009 08:30 h

Osim ovog što sam navela iznad zanima me da li imate spoznaju da su vjerodostojni navodi ili ne ?

Urota Lorković-Vokić je urota ministra Mladena Lorkovića i ustaškog krilnika Ante Vokića s ciljem da NDH ostavi Njemačku i prijeđe na stranu Anglo-američkih …
hr.wikipedia.org/wiki/Urota_Lorković-Vokić

colonia.tino 25.04.2009 12:23 h
Ovaj podatak, o tajnim ” Londonskim ugovorima ” iz 1915. godine, baca sasvim drugačije svijetlo na takozvane ” Rimske ugovore “. To je podatak koji mnogi nisu znali, a vrijedi ga istaknuti, stoga ovaj tekst hvale vrijedan.

Domobran 25.04.2009 14:05 h

gracena/broken. Što god ovdje iznosim su pisani izvori s jedene i s druge strane. S druge strane je jugoslavenska strana što je UŽAS. Oni uzmu poznato ime jednog istaknutog povjesničara ili pisca čija imena iskoriste kao uvod, ostalo je samo klapanje po partijskoj liniji ublaćenju i klevetanju Hrvata i Hrvatske. Koliko Hrvata je, na primjer, vjerovalo Titi i njegovoj partiji da je Kardinal Stepinac nacistički kolaborator i slično, dok GLAS KONCILA od 24 veljače 1985 godine donosi i******avu jugoslavenskog javnog tužitelja Jakova Blaževića, koji je utjedniku Saveza socijalističke omladine Hrvatske “Poletu” od 8 i 15 veljače ove godine dao i******avu: “Da je Stepinac bio imalo elastičnij, nije trebalo procesa”. Sve je sa ovim rečeno! Koliko vjerno se je moralo ići zacrtanom partijskom linijom.
Što se tiče tajnog Londonskog ugovora i to je istina i kada dodje vrijeme iznijeti ću u kratkim crticama ono šta ja znam o tome. Sama činjenica da je Italija posjedovala dio Dalmacije i otoka, tj. dio Hrvatske, sve do pada Mussolinija 8 rujna 1943 godine, govori da je netko te krajeve dao, poklonio Italiji; a taj netko je bila Velika Antenta, saveznici, kao što je i u Domovinskom ratu sudbinu naše Domovine i naših područja krojili saveznici. Zato sada imamo tako zavnu sr u srcu povijesne Hrvatske.

Otporaš 25.04.2009 16:51 h

gracena13 S velikim ponosom izjavljujem da sam bio vrlo emocionalan vašom ljubavi prema legendarnom hrvatskom borcu, Krilniku Juri Francetiću. Naravno da ću se osvrnuti na mojeg miljenika Juru Francetića i u kratkim crticama ga prikazati i okititi kao “Božićno drvce”. Samo vi pratite i po vašem ugodnom vremenu se javite sa idejom,tako da se potpuno zatrpam i okružim u Hrpe i Hrpe papira tražeći ono što Hrvati trebaju znati a nisu imali prilike to prije znati.
Hvala vam na podrsci. Pozdrav.

Gracena13 26.04.2009 10:49 h

Da mogu ispravno prosuditi poželjno je da imam mogućnost čuti i drugu stranu. Žalosno je da se i dan danas nastoji spriječiti objava istine.
Kakova god bila, to je hrvatska povijest, pasalo nekom ili ne.

Ako nemam mogućnost saznati istinu, a slušati samo jednu stranu, kako onda mogu razlučiti što je ispravan čin, a što neprilično.

Zar se zemlja ubiti može
o moj Bože
zar se zemlja ubiti može (…)
ja nisam putnik
putnik bez karte
ja imam svoj brod
svog Boga
svoj svod
i svoj rod
ja nisam putnik bez karte
Hrvatska brode moj!

Josip Slavić, Zgb.1993.

Domobran 26.04.2009 13:05 h

Bravo! gracena13
Kako svako stablo u sebi ima neki lik kojeg samo umjetnik može otkriti i isklesati, tako isto i svaki Hrvat u sebi ima i nosi likove hrvatstva. Samo svi Hrvati nemaju tog hrvatskog osjećaja da bi ga mogli izraziti kao gore Josip Slavić.
Gracena13, što se tiče istine koju i dandanas se zataškava i sprečava objelodaniti je pitanje vremena; kao na primjer i noseća žena koja bi htjela zataškati trudnoću i porod dijeteta, ali vrijeme “gura” svoje i donosi ISTINU.
Prekopavajući i tražeći po mojim papirima dokaze o kijima pišem u temi USTAŠTVO, na sve one i******ave iz jugoslavenskog tiska vrlo prozirno se vidi MRŽNJA na hrvatstvo i sve što je vezano za Hrvatsku. Pitam se: dali su ti novinari tako bijedni rođeni i puni gorčine na sve što se razvija za hrvatstvo, ili su prigrilili onu Djilasovu iz 1945 godine: Da bi Jugoslavija mogla živijeti, treba Hrvate iskorijeniti, ne znam.

HRVATSKA I USTAŠTVO (11)

Iako sam nastojao u kraćim crtama ići kronološkim redom prikazati razloge i uzroke osnivanja Ustaškog Pokreta, ukazuje se potreba…

da kadkada popunim moj opis o kojem pišem onim osobama koje su jako značajne a koje sam sreo mnogo godina kasnije u Emigraciji i imao priliku sa njima pričati. Oni su ti koji su dio naše hrvatske borbene povijesti rata NDH. Molim da se ovo uzme u obzir!

Kurt Adelfels kaže:

“Svaki je zdravi idealizam realističan: idealan je u cillju,realističan u sredstvima. Ne valja se dakle nikada rugati idealistima, kao da su svi samo pusti sanjari, koji love varave utopije”. Iz knjige : Dometi Duha,tisak “Iskra” Vinkovci, 1969.

Nedvojbeno da je dr. Ante Pavelic ove izreke ima u svojem planu kada je osnivao Ustaški Pokret. On, Poglavnik, ne samo da je tražio Hrvate da se učlane u Ustaški Pokret. On je tražio nešto više. On je tražio IDEALNE HRVATE kojima neće biti žao poginuti za Hrvatsku. On, Poglavnik, ih je i našao, dao im ime Ustaša, kao što je i Eugen Kvaternik (1825-1871) Rakovački dao svojim borcima ime Ustanici. Ta riječ Uskok, Ustanik ili Ustaša je riječ od glagola ustati. Dakle, da bi se bilo koja radnja ostvarila, potrebno se je ustati. radnja ili radnje se ne moguizvršiti ležeći ili sjedeći. Neophodno potrebno se je USTATI. Mislim da je ovo kristalno jasno. Jasno je bilo i Poglavniku. Zato je imao Janka Pustu u Madjarskoj i logore u Italiji za treniranje Ustaša. U tim logorima su se trenirali oni idealni Hrvati kojima je bila glavica kupusa skuplja od njihove glave. I baš upravo te idealne Hrvate Poglavnik šalje na Velebit, u Liku, da dignuustanak. U kratkim crticam iznijeti ću ono što sam osobno čuo od dvojice sudionika Velebitskog Ustanka. Najprije ću iznijeti što mi je o tome pričao pukovnik Mile Barišić.

Godine 1962 u Parizu je umro hrvatski prijatelj, francuz George Desbons, branitelj hrvatskih Ustaša u atentatu na kralja Aleksandra Karađorđevića u Marseille-u 9 listopada 1934 godine; Pospišila, Kralja i Rajića. Pošto sam osobno poznavao gospodju Desbons i znao sam da joj je muž bolestan i bio u bolinici, javila mi je da je umro i da bi željela da budem na sprovodu. Bio sam i tu sam upoznao mnoge istaknute Hrvate. Fra. Branko Marić iz Madrida je vodio pogrebnuslužbu. Mene je zapala dužnost da nosim i položim hrvatska odlikovanja (ukupno četeri (4) mala jastučića) na kovčeg prije spuštanja u raku. Tu sam upoznao pukovnika Crne Legije MiluBarišića, pukovnika Crne Legije Jozu Mamića, Iliju Bagarića iz PTS i mnoge druge. Osobno je htio Mile Barišić biti sa mnom, jer je jedan sudionik velebitskog ustanka bio moj prvi susjed a njegov vjerni prijatelj i kasniji zapovjednik Crne Legije, Vitez Rafajel, Ranko BobanU idućem nastavku priče koje sam čuo od Mile Barišića.

Teror beogradske čarsije ne prestaje. Batinjanje Hrvata se pojačava. Zagrebački nadbiskup Antun Bauer piše memorandum kralju Aleksandru u kojem opisuje batinjanje Hrvata njegovih žendara. Sve to skupa puni času hrvatskog GNJEVA.

Nastavlja se.

Objavljeno: 29.04.2009. u 15:17h

Janica 29.04.2009 15:55 h

” U tim logorima su se trenirali oni idealni Hrvati kojima je bila glavica kupusa skuplja od njihove glave.”—-Možete li mi ovo pojasniti?

matrixdc 29.04.2009 17:12 h

Ne može jer još ima kupusovu glavicu na ramenima.

Otporaš 29.04.2009 17:34 h

Vrlo rado, Janice.
Možda ste čuli a možda i ne, da su hrvatski vojnici za vrijeme drugog svjetskog rata, koji se nisu plašili i bojali ići u rat, pjevali uz galamu pušaka i topova: “Glavo moja nisam kopo’ zate, da’bogda’ te raznile granate” Iz te hrabrosti proističe nesebičnost hrvatskog dobrovoljnog vojnika za dati svoj život na Oltar Domovine. Iz te Hrabrosti je ispjevana vrlo poznata hrvatska vojnička koračnica, pjesma:

Puška puca, a top riče,
Grmi kao grom,
Sad Ustaša bojak bije,
Za hrvatski dom.

Puška puca, krv se lije,
Dušman bježi klet,
Ustaška hrabra vojska,
Vrši zavjet svet.

Tjera smjelo dušmanina,
Spraga djedovskog,
I podiže staru slavu,
Roda hrvatskog.

Puška puca, a top riče,
Barut miriše,
Mlad Ustaša na bojištu,
Ranjen izdiše.

Ne plaši ga prom pušaka,
Ni topova jek:
Dom, sloboda, vjerna ljuba,
Rani su mu lijek.

Oj Hrvatska zemljo mila,
Sviće danak tvoj:
Sad Ustaška hrabra vojska,
Za te bije boj.

Janice, nadam se da sam donekle pojasnio značenje i smisao cijene izmedju “glavice kupusa” i ljudske glave. Ova pjesma je pjevana u rovovima u borbi za Hrvatsku Državu. Zašto nekim ili ponekim Hrvatima danas smeta junaštvo ovih Hrvata koji su svoje živote dali u borbi za obrančasti i imena hrvatskoga. Pozdrav.

matrixdc 29.04.2009 20:13 h

En ti miša, pa ovo je kao partizanske pjesme :–)))

Janica 29.04.2009 21:37 h

– “Glavo moja nisam kopo’ zate, da’bogda’ te raznile granate”- prestrašno!!!! Pa zar ti ljudi nisbaš ništa vrijedili? Ni sebi ni drugima? Ajmeeeeeeeeeeee:-(((((((((

east zagreb 29.04.2009 23:02 h
Janice kad te razočaravaju pjesme hrvatskih dragovoljaca, evo onda za tebe jednog stiha jugoslavenskih partizana.
Stih dočarava koliko su vrijedili i sebi i drugima:
“Druže Tito samo reci, letit ćemo kao meci”

Otporaš 30.04.2009 03:01 h

Janice potpuno razumijem “prestrašenost” nečiju ove pjesme. Ova pjesma je za idealiste koji imaju svoj odabrani i zacrtani cilj, MISIJU. Navest ću vam jedan primjer. Bili smo na demonstracijama protiv Jugoslavije. Sve je bilo lijepo i mirno dok nisu došli neki Srbi provokatori i počeli izgrede praviti, izazivati. Policija je došla i nastojala stvar smiriti. Ali Srbi ko’ Srbi, bahati. Jedan Hrvat iziđe iz reda pred te Srbe i kaže: Mi demonstriramo mirno ovdje protiv Jugoslavije a ne protiv Srbije, našto je dotični odgovorio: Ja nisam niti Srbin niti Hrvat. Ja sam Jugoslaven. Razjarani Hrvat mu oštro reče: Onda, kada si ti Jugoslaven, ja ti j…. mater Jugoslavensku. A ti ako imaš m..da opsuj ti meni Hrvatsku mater i gotov si. Srbin se uplašio i reče: pa ti bi se bre tuka. Kako policija ništa nije razumijela, tako se je to sve “mirno” završilo. Taj Hrvat je postupao iz ideala prema svojoj, Janice prema tvojoj, i prema našoj Hrvatskoj, a taj Hrvat sam bio ja, Otporaš. U ovakovim slučajevima se zapjeva: “Glavo moja nisam kopo’ zate, da’bogda’ te raznile granate”. I tada je jednom idealisti njegova glava jeftinija od jedne glavice kupusa.


Komentari

2 komentara na “HRVATSKA I USTAŠTVO BR. 10 I BR. 11 – Na sliki se vidi buntovnik Mile, Milan Boban, Gabrića…”

  1. Hurrah, that’s what I was searching for, what a data! existing here at this web site,
    thanks admin of this site.

  2. Very energetic blog, I loved that a lot.
    Will there be a part 2?

Odgovori