HRVATSKA I USTAŠTVO (7) – PODSJETNIK – IZ PROŠLOSTI U BUDUĆNOST!

HRVATSKA I USTAŠTVO (7) – PODSJETNIK – IZ PROŠLOSTI ZA BUDUĆNOST!

“Hrvatska mi se zalijepila za tabane i kuda god koracam, tragovi hrvatstva ostaju.” kaže Petar Boban, Gabrić svome sinu Milanu na Novu Godinu 1973. u Palo Alto, južno od San Franciska, Kalifornija

Dr. Anti Paveliću je bilo nepunih četrdeset godina kada se je odlučio boriti za Hrvatsku iz emigracije. Bilo je teško ići njegovim stazama. Da, bilo je teško ići njegovim stazama. Staze Ante Pavelića i u to doba uski krug njegovih istomišljenika su bile staze revolucionarnog puta i revolucionarnog karaktera za oslobodjenje Hrvatske. Mnogi su pisali o Anti Paveliću, o Ustašama i o svemu onome što je proizašlo iz Ustaške ideologije, ali rijetki su oni koji su pisali o tim teškim stazama, još manje koliko je u to doba bilo dobri/loši staza za osloboditi Hrvatsku od monarhističko/srpske Jugoslavije. Svakako da je bilo “linija lakšeg otpora” koje su čekale da im netko drugi, sa strane, na srebrenom pladnju, donese Slobodnu i Neovisnu Državu Hrvatsku. Te linije su išle linijom srpskog zakona ” za zaštitu države ” gdje je bilo protizakonito isticati hrvatska obilježja bilo koje vrsti, osobito naš dragi barjak: CRVEN, BIJELI, PLAVI, TO JE HRVAT PRAVI.

Borba za oslobodljenje Hrvatske se ne može voditi bez barjaka. Barjak smo već imali,mnogi u svojim skrovištima i ladicama, ali bez vojske. Dakle, sada je trebalo stvarati vojsku koja će taj naš sveti barjak hrabro i visoko nositi, kao i sve druge vojske svijeta. Da bi se to postiglo, trebalo je ići korak po korak. Prvi korak je već napravljen osnutkom Hrvatskog Ustaškog Revolucionarnog Pokreta u siječnju 1929 godine. Sada se treba stvarati i u djelo sprovesti drugi korak Pokreta koji je prikupljanje Hrvata Dobrovoljaca u tu našu hrvatsku vojsku izvan Hrvatske. Evo šta o tome kaže Oznaško/Udbaški novinar Mato Rajković u svojim VUS-u feljtonima od 18 0žujka 1970 godine: ” Doktor Pavelić je tražio i trebao osobno roblje, ljude bez vlastitog ja, pristaše koji ne misle svojom glavom i koji nemaju dar prosudjivanja…”…” Ustaški pokret u Italiji je 95 posto sastavljen od priprostog svijeta,većinom iz naših pasivnih krajeva Dalmacije i Hercegovine. Iz jugozapadne Bosne i Like bio je broj podjednak, ali ne velik…Broj Ustaša iz Hrvatskog zagorja, Slavonije, Srema, Gorskog kotora i Korduna, bio je neznatan.”

Gledajući danas poslije 70-80 godina,u ovu karakteristiku koju nam je predočio Mato Rajković, može se nedvojbene reći da su tada Hrvati bili Hrvati i žrtve srbokraljevske diktature bilo u kojoj pokrajini Hrvatske. Nije ih se pitalo niti prozivalo po provinciji, već po državotvornom hrvatskom osjećaju. Sada bi se, i to sa velikim pravom, mogle velike pohvale pripisati dr. Anti Paveliću, koji je u svojim državotvornim vizijama imao na umu isključivo Hrvate bez ikakovih provincijalnih prozivki. Ustaški pokret u emigraciji još nije “propupio” niti se je još dovoljno razgranao; beogradsko/kraljevske vlasti vrše svoj teror i pritisak nad Hrvatima. Žrtve se povećavaju. 18 veljače 1931 godine u Zagrebu je ubijen hrvatski političar i učenjak dr. Milan Šuflay. To ubojstvo je počelo otvarati oči Hrvatima (ponekim) koji još nisu uopće znali za postojanje Ustaškog Pokreta, ali su zato uvidjeli kuda ide srpska kraljevska diktatura. U idućem opisu izlaze Ustaška Načela.

Objavljeno: 21.04.2009. u 20:17h

colonia.tino 22.04.2009 02:31 h

Bilo je teško biti Hrvat u to vrijeme dragi kolega i prijatelju Otporaš. Bila su to olovna vremena, nažalost takva vremena ostala su sve do konačnog oslobođenja Hrvatske, 1990. godine. Zaista je trebalo mnogo vremena i strpljenja da dobijemo svoju domovinu, svoju Hrvatsku.

Domobran 22.04.2009 04:32 h

colonia.tino. Jest. Bila su teška vremena, izdržalo se. Ovo što pišem ne pišem za sebe i poradi sebe. Pišem za one koji ovo ne znaju a trebaju to znati, ne da se ponovi, već da se ne zaboravi.

Gracena13 22.04.2009 17:05 h

Tko ne poznaje i ne pamti vlastitu povijest, osuđen ju je iznova ponoviti. G.Otporaš nastavite pisati rado pratim priloge, jer imam priliku doći do izvornih spoznaja koje mi nisu bile poznate ili jasne . Komu ne pašu prilozi nije prisiljen da čita, neka ih zaobiđe. Lijepi pozdravi!

Domobran 22.04.2009 17:33 h

gracana13 hvala na podršci, koju, rekao bih i trebam. Svi smo mi od krvi i mesa i svi smo mi pozvani da od sebe dadnemo ono što znamo za zajedničku stvar, a ta je Hrvatska. Iako sam se okružio mnogim kutijama u kojima mi stoje pohranjene stvari: pisma, odgovori, raznih članci, izjave, dokumenti i tome slično, u kojima tražim ono najvažnije kako bih što u kraćim crtama iznio kronološkim redom uzroke postanka i nestanka Ustaškog Pokreta, nemoguće je to sve skupa samo staviti na portal kao pregršt, hrpu različitih dogodovština, pa neka se čitatelji snalaze. Šta je ovdje moguće je to da ću nastojati dati putokaz koji može nekima (iako ne svima) uveliko pomoći u poznavanju činjenica, iako to neće biti potpune činjenice s jednog mjesta, jer tih činjenica ima i na drugim mjestima, koje se ovim putem mogu izvući iz zaborava.

colonia.tino 22.04.2009 23:40 h

Apsolutno se slažem sa Gracenom13, ona uvijek ima izuzetan smisao pogoditi pravu stvar i staviti je na svoje mjesto, ako netko može veličati, slaviti manijaka iz Kaumrovca, ne vidim nikakvih problema da onda svi iznesu svoje viđenje zbivanja iz naše, kakve takve, ali ponavljam, naše povijesti.

Otporaš 22.08.2009 00:27 h

colonia.tino. Tako je! Izvući zbivanja iz naše povijesti. Samo Hrvati mogu suditi i osuditi hrvatsku povijest. Međunarodni sudovi mogu osuditi pojedince pa i pojedine Hrvate. Obe Jugoslavije su nastojale ubijati Hrvate, a hrvatsku povijest osuditi i prikazati strancima tako kao da mi kao narod uopće ne postojimo. I Jeftić i Stojadinović su poslije atentata na kralja Aleksandra jugoslavenskog i posljednjeg, rekli da sada vjeruju da su Hrvati narod. Sve do sada su Srbi smatrali Hrvate kao jedno srpsko pleme.